Zovite ga – Prvi dio

Halka tefsira – prvi dio

Draga braćo i sestre, hvala Allahu, dž.š., koji nas je počastio da večeras budemo u džamiji, u Njegovoj kući. Odabire za Svoju vjeru i odabire za odanost Sebi koga hoće. Hvala Njemu pa je naša srca okrenuo Njemu, to je najveći dar koji nam je darovan. Posebno mi je drago što nas je Gospodar počastio i molim Njega da vas počasti, zaštiti i da vam dadne svako dobro kad smo odlučili svoja srca i svoje duše izložiti onome što nas približava Gospodaru svih svjetova.

            Družit ćemo se sa najljepšim imenima, imenima Allaha, dž.š., i kada čovjek kaže “Vjerujem u Allaha” , on time svjedoči najveću istinu Stvorenoga, jer sve što je Allah stvorio tu je da nas veže za Njega i kada spoznamo Allaha, dž.š.,  i kada kažemo da Njega vjerujemo, mi tada znamo Njegove atribute, da je On Silni, Moćni, da je Gospodar taj koji sve zna, da je On višnji sudac i da ćemo na kraju pred Njega stati i da će nam On suditi. “Amentu billahi” kada čovjek kaže, on tvrdi da vjeruje u Allaha, a onaj koga Allah počasti da dođe u džamiju, pa da bude na halki gdje se govori o Njegovim imenima, o Njegovim atributima, on pokušava u svojoj duši, u svom srcu i svom umu učvrstiti znanje o Allahu, dž.š., koje će ga voditi kroz svako dobro koje učini na ovom svijetu. Tek onda čovjek osjeti slast u trenucima kad stane na namaz, osjeti slast kad dadne sadaku, jer je Allah el-Mu’ti – onaj koji daje. Onda Allah tebi dadne, a ti osjetiš slast što preko tebe Allah dadne da nafaka nekome dođe. Hazreti Aiša, r.a., kada je davala sadaku, namirisala bi dirhem, pa joj njena prijateljica kaže: “Što si namirisala taj dirhem?“, kaže: “jer ovaj dirhem će Allah uzeti pa će tek onda otići siromahu.”

            Hvala Gospodaru pa nas je počastio da Njega vjerujemo i hvala Allahu pa nas je počastio da tražimo ono znanje koje će nas voditi djelu, jer ima mnogo ljudi koji znaju, a ne rade po onome što znaju. Jedan od velikana je kazao: “ Kome Allah poveća znanje, a ne povećaju mu se dobra djela, neka zna da se samo udaljio od Allaha, samo mu se udaljenost od Allaha povećala.” Zato, blago onome ko radi po onome što zna, jer kako ulema kaže: “Ko radi po onome što ga je Allah naučio, Allah ga nauči i ono što nije znao”, otvori mu Gospodar da spozna ono što je bitno. U nama, draga braćo i sestre, ima jedna snaga koju je Gospodar dao i mi nju ostvarujemo preko čula, preko našega vida, sluha… Imamo potencijal da spoznajemo i osjećamo sreću kada spoznamo. Neznanje nas čini nesretnim, neznanje nas čini nemirnim. i ova snaga, razum, koji nam je Allah dao traži činjenice, da znamo kako jeste.

            Uzvišena želja koju je Allah, dž.š., dao u nama, draga braćo i sestre, jeste da spoznajemo. Razum koji imamo, duša koju nam je Gospodar dao, srce koje imamo, srce traži da voli, duša traži da se čisti i da se smiri, a naš razum traži da povezuje stvari. Tajna života jeste u tome da spoznamo Allaha, dž.š. Ko to ne spozna, kada bi sve na svijetu znao, ako ne zna Allaha, dž.š., on gubi smisao svoga života. Ta potreba u nama ostvaruje se spoznajom svijeta u kojem živimo, spoznajom relacija među ljudima, pa otkrijemo kako nas roditelji vole i onda nam ulema kaže: “Znaš kad si otkrio da imaš oca i majku koje je Allah počastio, kakvo je tvoje duševno stanje bilo, kako si smiraj tražio kod njih, kako si im hrlio.” Otkrivamo svijet oko sebe, ali najveća spoznaja i najvrijednija spoznaja jeste spoznaja Allaha Jedinoga. Zato su učeni kazali: “Šta je, Gospodaru, našao onaj koji je tebe izgubio, a šta može ikako izgubiti onaj ko je Tebe spoznao?!” Kada bi sve na svijetu znao, kada bi sve informacije koje su na svijetu postojale i postoje znao, šta ti vrijede ako ne znaš Gospodara svih svijetova?!

            Osnova vjere je spoznaja Allaha, dž.š., U onoj mjeri koliko je jaka tvoja spoznaja Allaha, toliko je jaka tvoja veza sa Allahom, dž.š. Kada vidiš insana da uzme ono što je haram ili da kaže ono što mu’min i mu’minka ne smiju reći, znaj da u tom trenutku njegova i njena spoznaja Allaha nije toliko jaka da ga udalji od toga, jer da zna Allaha ne bi to učinio! Zato kada govorimo o Allahovim lijepim imenima uživaju naše duše, uživa moje i tvoje srce, jer Allaha dozivamo i Milostivi i Samilosni, ali to ti daje snagu da u životu budeš na pravom putu. Da ti je draže da hiljadu puta pod zemlju padneš i da tebe i mene nestane, nego da se na Sudnjem danu pred Gospodarom svih svjetova osramotimo i izgubimo Njegovo zadovoljstvo.

            Osnova vjere je spoznati Allaha, dž.š., i spoznati Gospodara svih svjetova, kako ima , kako se kaže : “Vrijednost Allahovog govora tj. Kur’ana nad govorom drugih ljudi je onoliko koliko vrijedi više govor Allaha u odnosu na govor stvorenja, tolika je vrijednost Allaha nad svim stvorenjima.” Zbog toga vrijednost spoznaje dragog Boga je toliko bitna, da za Njim tragaju i Njega nađu one duše koje žele Allaha znati. Kada se izložiš toj blagodati spoznaje , onda vidiš kako ta blagodat , tebe prati. U jednoj predaji se kaže: “ Sine Ademov, traži Me, spoznat ćeš Me!

            Allah je najplemenitiji i zato kada vidiš insana da je krenuo Pravim putem, da ga je Allah počastio uputom, znaj da je to insan koji u sebi ima dobra, On je tražio dobro i dobro ga je našlo. Dalje se u predaji kaže: “Ako Mene spoznaš, spoznao si sve, a ako te kojim slučajem prođe spoznaja Allaha, znaj da ti je prošlo sve.” Kao da si sve izgubio, jer ono što sa mnom i sa tobom ide sa ovoga svijeta jeste naša vjera u Allaha, dž.š., i dobra djela koja učinimo, ali prvo vjera u Allaha.

            Traženje znanja je životni proces i zato mi je posebno drago da nas je Allah ovako počastio da u ovom broju budemo, jer znajte da Allah uklanja belaje od jednoga mjesta ako se u njemu traži znanje. Onda ljudi ne upadaju u grijehe, jer znaju šta je halal, a šta je haram. Ne upadaju u grijehe zato što znaju da Allah kaže ovo je halal, a ovo je haram, ovo možeš uzeti, a ovo nemoj uzeti. Čak je ulema spominjala 70 vrsta belaja koje Allah uklanja samo zato što se u jednome mjestu traži znanje. A o vrijednosti traženja znanja mi smo u ovoj džamiji često govorili, ali evo se podsjetimo.

            Kad izađeš iz kuće, samo pomisli na hadis Poslanika a.s.: “Zaista meleki krila svoja stave pod noge onoga koji traži znanje iz zadovoljstva što to traže!” Kad izlaziš na džumu, obnovi svoj nijjet. Reci: “Ja izlazim da bi tražio znanje”, farz mi je otići na džumu, ali hoću da nešto naučim. Kad ideš na fakultet, kad ideš na posao, reci: ”Idem da tražim nafaku, ali hoću i da naučim.” Idem na fakultet da sutra od mene koristi ima. Zato su učeni kazali: ”Kada hoćeš da učiš kaži: “O Allahu koji sve znaš, o Allahu koji daruješ.“ Zašto?  Da me Allah pouči, da mi Allah daruje. Kažu učeni: ”Čovjek će biti alim dok traži znanje, kada mu šejtan ubaci ‘sad ja znam’ u tom trenutku je neznalica!” 

            Uvijek ima ono što insan može naučiti. Zbog čega je znanje bitno? Onaj ko traga za znanjem, draga braćo i sestre, kada spozna ovaj život, spozna šta se dešava, spozna suštinu dunjaluka, onda će dati prednost onome što je vječno nad onim što je prolazno. Jer zna: ovo odlazi od mene, ono što ostaje, daj da tome dadnem prednost. Onaj ko ne traži znanje, znate šta uradi? Dadne prednost onome što je prolazno i izgubi ono što je vječno. Zato kad vidiš čovjeka da čuva namaz, namaz je vječna kategorija. Kako mislite vječna kategorija? To su trenuci tvoga života koje si ti Allahu dao – da ti čuva!

            Es-selamu alejkum ve rahmetullahi, u trenutku kada si preselamio, ovaj namaz, ti si Allahu, dž.š., vratio od onoga vremena koje ti je Allah dao. Kad tragaš za znanjem, znaš da ti je taj trenutak, te minute su ti draže od svih drugih koje si u nešto drugo potrošio. Ono što traži znanje jeste da ulažemo trud i ko izađe iz svoje kuće i uloži trud da nauči nešto, taj insan ide stazom na koju nas je uputio Resulullah, s.a.v.s. Ono što znanje iziskuje je trud. Da naučiš o halalu, o haramu je trud, a kaže ulema: ”Znanje o Allahu iziskuje da uložiš duhovni napor.”

            Duhovni napor je da otvoriš Mushaf i da ga učiš skrušeno. Duhovni napor je da dadneš sadaku, da sakriješ, da te ni jedno oko stvorenja nije vidjelo, a vidio te Allah! Kažu da znanje traži napor, a znanje o Allahu traži duhovni napor. Kada čovjek spozna Naredbodavca, onda sluša naredbu. i kada se bavimo i družimo sa Allahovim lijepim imenima, mi želimo znati ko nam je naredio, jer kad znaš ko ti je naredio, onda nastojiš da to ispuniš.

            Danas imate ljude koji imaju visoke titule, visoke diplome i visoke škole su završili i oni znaju o vjeri daleko više, kad bi mi svi zajedno stali, više od nas znaju, ali to ih znanje nije odvelo Allahu, dž.š., jer ne znaju Allaha, ne znaju ono što im je Allah dao da koriste na primjeren način. Zbog toga, suštinski problem i glavni izazov u poučavanju  je da naučim ko mi je naredio, prije toga šta mi je naredba. Sine, treba klanjati, ali dobro babo, ko nam je rekao da trebamo klanjati? Sine, trebamo postiti ramazan, dobro, ali ko nam je rekao da treba postiti ramazan, treba roditelje poštovati, ko je tebi i meni naredio da roditelje poštujemo?!

            Muslimani su zasigurno napredovali kada su znali Allaha, tada su znali i vjeru, ali i svijet. Napredovali su i u prirodnim naukama. Zašto? Otkrivali su, imali su želju, imali su žeđ da otkrivaju u ime Gospodara, da olakšavaju život muslimanima i nemuslimanima. Kada smo znali Allaha, znali smo za halal i haram i znali smo za prirodne znanosti. U sva tri znanja smo napredovali. Uspjeh na dunjaluku je vezan za znanje o stvorenome, a uspjeh i na dunjaluku i na ahiretu je vazan za znanje o Allahu. Ko zna Allaha , uspio je, a ko Ga ne zna, samog je sebe osudio na neuspjeh. Gospodar kaže u Ku’anu: “Ljude i džinne sam stvorio da Mi robuju” (Zarijat, 56)

            Kaže ulema da se ovdje misli na spoznaju. Dani su kratki, a noći duge, pa kaže ulema možeš i postiti, a dio noći odvojiti da klanjaš. Pa u toj noći dozivaš Allaha, znaj da će na Sudnjem danu Allah zaštititi one koji su ga dozivali na dunjaluku. Kada tražiš znanje, kažeš: ”Ya Wehhab” – o Ti koji daruješ!

            Tri su glavna puta spoznaje Allaha, dž.š., Prvi je put posmatranje kosmosa kojeg je Allah stvorio. Kaže se da je kosmos manifestacija Allahovih imena. Allah je el-Aziz – silni. Kada su zamljotresi tada osjetimo dio Allahove snage i moći. Kosmos nam govori o stvoritelju. U poznatim ajetima sure Ali Imran , Uzvišeni nam kaže:

            “U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; U hvaljen Ti budi i sačuvaj  patnje u vatri.” (Ali Imran, 191 – 192)

            Kaže Poslanik s.a.w.s.: ”Nema hajra na dunjaluku, osim u dvije vrste ljudi: oni koji znaju i oni koji traže znanje!” 300 ajeta u Kur’anu je o kosomosu i svi ti ajeti su prožeti Allahovim lijepim imenima.

            Drugi put spoznaje Allaha, dž.š., je posmatranje Allahovih djelovanja. Kaže Gospodar: ”Putujte po zemlji i gledajte kako su završili oni prije vas.”

            Draga braćo i sestre, ovo nije pitanje samo naroda. To može biti pojedinac ili grupa. U svom privatnom životu si moralan i čestit, ne utjeruješ u laž Allaha, dž.š., i njegovog Poslanika, govoriš istinu, čuvaš obraz svog bračnog druga… U svim segmentima života je apsolutna Božija mudrost da vidimo. Samo je pitanje hoćemo li da vidimo. Allah, dž.š., svojim robovma hoće dobro.

            Treći način spoznaje Uzvišenog Allaha je kroz učenje ajeta iz Kur’ana. Kur’an je nenadmašan, nadvremenski. Kur’an je dokaz koji nam dolazi sa izvora, od Allaha, dž.š. Jedan od velikana je govorio: ”Zamisli učiniš grijeh, a onda Allah kaže  u Kur’anu: “O robovi moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će uistinu sve grijehe oprostiti,On je onaj koji mnogo prašta i samilostan je.” (Zumer, 53) Pogledaj ovaj poziv, Allah te poziva u trenutku kada si se uprljao s onim što te od Njega udaljava.

            Kada učimo Kur’an idemo putem spoznaje i spoznajemo ono što nam je najbitnije. Vjera su principi.Vjera je također propisi. Ona je naš moral. Najbolja pomoć jeste da znamo Allahova lijepa imena, atribute i osobine. Jedan mi prijatelj kaže da mu je dijete bolesno i kada su mu doktori rekli da nema lijeka on je odgovorio da je Allah sve kadar učiniti.

            Ono što treba imati na umu, draga braćo i sestre, jeste kada robujemo Gospodaru svjetova da se naše robovanje pokazuje kroz odnos sa ljudima. Tvoja vjera u Allahove atribute i lijepa imena spriječava te da učiniš nešto što znaš da te od Allaha udaljava. U hadisu se kaže: “Znate li ko je bankrot?”,  kažu: “Allahov Poslaniče, kod nas je bankrot onaj ko nema novca”, “On nije bankrot, bankrot je onaj ko dođe na Sudnjem danu, a ima dobrih djela, ali je uvrijedio, ogovarao, uzimao imetke drugih, pa ga Allah baci u džehennem”, rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.

            Kada čovjek ima čvrstu vjeru u Gospodara, kada kaže “Vjerujem u Allaha”, prvo što radi jeste da svakim svojim djelom pokaže da vjeruje u Allaha, dž.š., jer čovjek može tvrditi da vjeruje u Allaha, dž.š., a ne raditi prema tome. Ono što nam treba biti na umu jeste da je znanje o Allahu, dž.š., najčasnije znanje, jer znanje vrijedi onoliko koliko vrijedi ono za što se vezuje. Kada znamo Allahova lijepa imena, to nam daje snagu, Allah nas pomaže u tom trenutku da ostanemo ustrajni na Pravom putu. Onda naše veličanje ne biva prema stvorenome, nego prema Stvaraocu svega.

            Zašto ljudi upadnu u haram? Zato što veličaju ono što veličanja dostojno nije. Kada veličamo Allaha, uzimamo samo ono što je On dozvolio. Poznavanje Allahovih imena nam povećava iman. Kada se povećava znanje o Allahu povećava se i iman u ljudskim dušama. Jedan od ashaba je rekao: “O Allahov Poslaniče, mi budemo sa tobom i imamo osjećaj da nam je iman poput brda, a kada se udaljimo od tebe iman nam oslabi!” Tada im Poslanik reče: “Da budete uvijek onakvi kakvi ste sa mnom, meleki bi se rukovali sa vama!”

            Allahovo ime je i Džemil – lijepi, pa kada vidimo nešto lijepo zapitamo se: “Kako li je Allah lijep, kad je stvorio ovako lijepo.” Onaj ko je stvorio ljepotu, stvorio je kao počast, ali i kao iskušenje. Ono što trebamo imati na umu vezano za Allahova lijepa imena jeste da u Kur’anu ovu konstrukciju On spominje na četiri mjesta. Kada učimo Allahova lijepa imena, Allah nas počasti da se pridružimo svemu što Ga veliča i na nebesima i na zemlji, da ga slavimo Njegovim lijepim imenima kako učimo u posljednjim ajetima sure Hašr, u suri Ta-Ha, Uzvišeni kaže: “Allah je, nema boga osim Njega, Njegova su imena najljepša” (Ta Ha, 8) U suri Isra, Uzvišeni nam poručuje: ”Reci: “Zovite: ’Allah’, ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga.” (Isra, 110 – 111)

            Jedne prilike su ashabi glasno zikr činili, pa ih je Poslanik nasavjetovao: Ne dozivate onoga koji ne čuje, Allaha dozivate. U suri el-A’raf Uzvišeni nam poručuje: ”Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima” Dokle god budemo dozivali Allaha, nikad nećemo raditi ono što će nas udaljiti od Njega. Dokle god Ga dozivamo, to znači da čvrsto vjerujemo da nas On čuje. Vjerujemo da On postoji, vjerujemo da nas čuje i vjerujemo dan nam On daje.

            Poziv se mjeri prema onome ko ti ga je uputio. Ko nam je uputio poziv da ga zovemo? Allah. Ovo nije samo poziv, ovo je i obećanje, ali i počast. Kada nas je pozvao, zar mislimo da će nam vrata zatvoriti. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi hadis u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno, pa ko ih obuhvati, ući će u Džennet.“ (Buharija i Muslim)

            Stubovi uspjeha  su vjera u Allaha i činjenje dobrih djela. “Tako mi vremena, svaki je čovjek na gubitku…” Kaže ulema da ova sura ima četiri stupa uspjeha: oni koji vjeruju i dobra djela čine, jedni drugima preporučuju iskrenost i jedni drugima preporučuju strpljenje.

            Zanimljiv je posljednji ajet sure Furkan – ona koja razdvaja istinu od laži, gdje Allah poručuje: ”Reci im, o Muhammede, kod Allaha imate težinu zato što vi Njemu dovite i što mu se klanjate” (Furkan, 77) Kako riječima, tako smo dužni i djelima dozivati Allaha jedinog. Hvala Allahu Uzvišenom u našem društvu od agresije na ovamo je puno dobra. Sloboda donosi dobro. Da bi došlo do moralne obnove moraju se obnoviti naše nutrine, naša srca, duše i umovi. Kako bude jačalo znanje o Allahu, dž.š., sigurno će jačati dobro u našem društvu.

            Gospodaru naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti, oprosti nam sve grijehe, a nemoj nas kazniti. Učvrsti iman u našim srcima, učvrsti islam u našim životima.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter