Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Uzvišeni Allah u Kur’an kerimu kaže:
إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ
”Zaista Allah Uzvišeni prima samo od onih koji su Njega svjesni.” (El-Maida, 27)
Smisao mjeseca ramazana i posta u mjesecu ramazanu jeste da budemo svjesni svoga Gospodara i Stvoritelja. On Uzvišeni u Kur’anu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
“Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas kako biste svijesti o Gospodaru imali.” (El-Bekare, 183)
U mjesecu ramaznu imali smo priliku svjedočiti sve velike istine koje vjernik treba da svjedoči. Od šehadeta, najvećeg djela kojeg čovjek može ponijeti, da svjedočimo da je On Uzvišeni, Jedan Jedini, nije rođen i rodio nije i niko Mu ravan nije! Namaz, kao stub vjere i stub našega identiteta, naša veza sa Gospodarom, izrazito je bila prisutna tokom ramazana. Dozvolio nam je iz plemenitosti svoje da se Njemu obraćamo, da pred Njim stojimo, ma koliko grijeha imali i ma koliko u nekim trenucima zaboravili suštinu svoga života. On nas je Sebi primio i stali smo pred Gospodara kroz naše namaze.
Post je bila prilika da, kako nas Resulullah, s.a.v.s., uči da je post Allahov. Bila je to prilika da Njemu dođemo sa onim što je Njemu drago. Da pred Gospodara, ako Bog da, stanemo sa onim što je On tražio i zbog toga nikako ne čudi hadis Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ”Onaj ko propusti jedan dan ramazana, a zdrav je i u svome je mjestu (nije putnik), u stanju je postiti, ako bi jedan dan izostavio i ne postio, kada bi postio do Sudnjega dana, taj dan ne bi mogao nadoknaditi.”
Od sadržaja mjeseca ramazana je bilo družiti se sa čestitim robovima Allahovim. Družiti se sa onim ljudima koji nas podsjećaju na Gospodara. Koji nas podsjećaju na činjenicu da nas je On stvorio i da se Njemu vraćamo. U mjesecu ramazanu posebno smo se suosjećali sa onim koji su slabijeg materijalnog stanja, sa siromašnima, sa onima koji možda osjećaju glad. Imali smo priliku da sve te lijepe sadržaje imamo. Suština škole ramazana jeste da ove sadržaje zadržimo i iza mjeseca ramazana! Onaj ko redovno sadaku daje, on drži sadržaj ramazana, darežljivosti i saosjećanja. On drži taj sadržaj u svome životu trajno prisutnim. Onaj ko čuva svoje namaze, svjestan da će ga Gospodar najprije pitati kakvi su ti bili namazi, kakvi su ti bili ti trenuci kada si pred Mene trebao stati, kada si trebao Meni dati mali dio svoga vremena, da dobiješ mnogo, da dobiješ Moju naklonost. Naklonost Uzvišenog Gospodara, jer si redovno obavljao namaz.
Posebno je bitno naglasiti da je noćni namaz, teravih namaz, kao sastavni dio lijepih ramazanskih sadržaja, bitno zadržati u našim životima. Ulema nas uči da je noćni namaz izuzetno bitan za identitet vjernika i vjernice. Ona kako nam svijetle zvijezde na nebesima, tako svijetle melekima časnim kuće u kojima se Allah spominje, u kojima se Kur’an uči, u kojima se namaz obavlja. Ulema nas uči da je toliko vrijedno namaz klanjati u noći, ta dva rekata koja ćemo odabrati da klanjamo, kada nas niko mimo Gospodara ne vidi, da kada čovjek redovno namaz obavlja, pa se nekada desi da je bolestan ili da je odsutan ili da je sprijećen, meleki na nebesima vide da se u toj noći kuća nije obasjala svjetlošću vjere i onda meleki mole za toga čovjeka, muškarca ili ženu. Kažu: “Gospodaru, ako je on ili ona bolestan/a, dadni mu/joj lijek, Gospodarru, ako je on ili ona odsutan/a, vrati ga/je porodici njegovoj!” To su zvijezde koje su na ovome svijetu, na dunjaluku toliko bitne da meleki uče dovu za one ljude koji redovno obavljaju noćni namaz.
Suština takvaluka jeste izbjegavati sve ono što nas udaljava od Gospodara. Prije svake riječi, prije svakog postupka, prije svakoga djela, trebamo se zapitati šta Gospodar kaže o tome djelu. Da li vjerno srce smije to uraditi? Svjesno da sve ono što će ga udaljiti od Gospodara predstavlja teret i na ovom i odgovornost i, ne daj Bože, kaznu na budućem svijetu. Svi se pitamo, i to je pitanje koje iskren vjernik i vjernica stalno postavljaju sebi, da li nam je mjesec ramazan primljen? Da li su dobra djela koja smo činili kod Gospodara pronašla svoje mješto? Jer su u konačnici od Njega, Njemu. On nam je dao snagu da postimo, On nam je dao priliku da to učinimo. On nas je počastio da kroz namaze stanemo pred Njega. Da očistimo svoje imetke kroz zekat, da dadnemo sadekatul fitr. On je, Najplemenitiji, nas počastio i onda nagradio za ono što smo uradili sa Njegovim blagodatima.
Ulema nas uči da je dokaz da je neko dobro djelo primljeno da nakon dobroga djela učinimo iznova dobro djelo. Dokaz primljenoga dobrog djela jeste da učinimo dobro djelo nakon toga. Dokaz primljenoga ramazana jeste da nakon ramazana mi intenzivno ostanemo sa namazom, redovno obavljamo namaz. Ne zanemarimo Kur’an časni i učimo ga koliko god možemo, stranicu ili čitav džuz, koliko možemo. Ono što nam je bitno jeste da znamo da su džennetske bašće i džennetske rijeke te koje čekaju ona srca koja su bila svjesna Uzvišenoga Gospodara!
U mjesecu ramazanu smo imali priliku da otvorimo vrata svome razumu da razmišlja, da povezuje one ranije generacije sa svojom generacijom. Koliko puta prođemo pored mezarja nesvjesni činjenice da ćemo sutra možda mi biti na tom mezarju. Gospodar nas je počastio u mjesecu ramazanu, kako Resulullah, s.a.v.s., kaže: „Šejtani su okovani.” To je bila prilika da se suočimo sa svojim slabostima. Da ljenost protjeramo iz svoga života. Da se okrenemo Gospodaru i stalno molimo Gospodara: ”Gospodaru, počasti nas da budemo od robova koje si Ti oslobodio od vatre, koji će, ako Bog da, biti u džennetu.” Molili smo Gospodara u noćima i danima ramazana da nas počasti trenutkom nakon kojeg više nikada nećemo biti nesretni.
Imam Šafija je rekao: ”Da znam da su mi dva rekata primljena, niko sretniji od mene ne bi bio.” Velikan koji je podučio na stotine ljudi, koji je iza sebe ostavio mnogo čestitoga, hafiz Kur’ana, ulema, kaže: “Da znam da mi je Allah primio dva rekata, bio bi najsretniji.” Upitali su: “Zbog čega?” Tada je imam Šafija odgovorio ono što trebamo, evo u trenucima kada ispraćamo ramazan, moliti Gospodara, a to je da nas Sebi uzme kao potpune vjernike, sa potpunim imanom i vjerom da dođemo Njemu. Da dođemo sa vjerom u Njega i Njegovoga poslanika. Kaže Imam Šafija: “Ako mi je Gospodar primio dva rekijata, to je onda znak da me je Sebi primio kao vjernika.” To je najveća želja svakog pametnog i oštroumnog čovjeka.
Ispraćajući mjesec ramazan, sjetimo se koliko će ovaj dragi gost ostaviti prazninu u našim životima kada ode. Nedostajat će nam. Jedan pjesnik je lijepo kazao i za kraj pomenimo te njegove stihove u kojima on govori mjesecu ramazanu, onako kako govori dragome gostu kada ga ispraća. Posljedni trenuci mjeseca ramazana prilika su da ove riječi uputimo mjesecu ramazanu, uz dovu Gospodaru da nam ga vrati, da budemo u stanju da dočekamo i sljedeći i mnoge druge i da u svakom od njih uživamo u ljepotama naše vjere. U ljepotama da živimo smisao i da živimo život ispunjen smislom. Taj pjesnik kaže:
“Ej mubarek ramazan, polahko, ne odlazi nam,
Svako ko te voli, uistinu će suzu pustiti,
Srca se gotovo kidaju jer ih boli što se s tobom rastaju,
Ne bi li trenutak oproštaja sa tobom ugasio vatru koja
plamsa od želje da te živimo i dalje.”
Zatim je ovaj pjesnik kazao ono što nam je mjesec ramazan donio i ono čime nas je mjesec ramazan uz Allahovu, dž.š., pomoć darivao:
“Ne bi li, ej mubarek ramazan, onaj koji još nije
sa primljenim Allahovim robovima,
Ne bi li i on stigao tu skupinu i njima se priključio,
Ne bi li onaj koga su grijesi pritisli skinuo sa sebe teret grijeha.
Ne bi li i onaj koji je, možda, svojim djelima vatru Džehennemsku zaslužio,
ne bi li i njega Gospodar vatre oslobodio.“
Gledamo u svoje porodice, gledamo drage ljude i pitamo se: “Hoćemo li opet u ramazanu zajedno biti?” Sjećamo se posebno dok se od ramazana opraštamo onih ljudi koji su bili razlog da smo mi od onih koji doživljavaju ramazan posebno. Učimo dove za te ljude. Molimo Gospodara da im se smiluje i molimo Gospodara da nama dadne snage da budemo od onih koji će ostaviti iza sebe generacije koje će doživljavati ramazan kao najposebniji mjesec u životu vjernika i vjernice. Gospodaru naš, poživi nas u dobru, Gospodaru naš, počasti nas da u dobru preselimo Tebi i molimo te, Gospodaru naš, sa dobrim robovima Svojim Ti nas proživi!
