Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Kod Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., došao je gost i upitao je ima li neko da ga može večeras ugostiti. Jedan ashab je odveo tog gosta Božijeg Poslanika kod sebe. Nije bilo dovoljno hrane, pa su svjetlost gotovo ugasili u svojoj kući i pretvarali se da jedu dok je gost jeo. Ujutro kada su ustali, Uzvišeni Gospodar je objavio:
وَيُؤْثِرُونَ عَلَىٰٓ أَنفُسِهِمْ وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌۭ
”Ima onih koji daju drugima prednost, pa makar im ono što su drugima dali prijeko trebalo.” (Hašr, 9)
Čak je Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., njima kazao: ”Zaista je Gospodaru bilo drago ono što ste sinoć uradili sa svojim gostom.” Uzvišeni je također kazao:
وَمَن يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِۦ فَأُو۟لَـٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُفْلِحُونَ
“Onaj ko se sačuva od sebičnosti, zaista je to onaj koji je uspješan.” (El-Hašr, 9)
Nesebičnost je jedna od temeljnih osobina vjernika i vjernica. Gospodar voli darežljive robove, a posebno voli one koji nemaju mnogo, a ipak su darežljivi. Uzvišeni Gospodar također voli plemenite, ali posebno voli one koji su siromašni, a ipak plemeniti. Karakterna osobina vjernika i vjernice jeste nesebičnost. Oni čvrsto vjeruju Gospodara, vjeruju da je sve na nebesima i Zemlji upravo Njegovo. Nasuprot nesebičnosti je sebičnost i ono što će se dešavati, kako Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže, pred Sudnji dan: “Vrijeme će se približiti jedno drugom, brzo će prolaziti, manje će biti znanja, bit će puno sebičnosti, bit će puno smutnji i bit će puno heredža.” Upitaše: “Šta je, Poslaniče, heredž?” Božiji Poslanik im reče: “To je ubijanje ljudi.”
Karakteristika vjernika je da je nesebičan i Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., kao opasnu osobinu spominje upravo sebičnost. Allah ne voli one koji su razvratni. Allah ne voli one koji su sebični. Čak je Božiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: ”Čuvajte se sebičnosti, jer je sebičnost one prije vas potakla na to, da jedni drugima krv prolivaju.” Čuvati se sebičnosti,dužnost je svakoga od nas. Božiji Poslanik nas je upozorio da je razlog zbog čega su se ljudi ubijali, jedni drugima krv proljevali, upravo sebičnost.
Također, Božiji Poslanik kaže da je sebičnost navodila ljude na škrtost, pa su škrtarili i navodila ih na razvrat, pa su razvratni bili. Svaka ljudska zajednica, kada upadne u sebičnost, uništava sve oko sebe. Koliko je nesebičnost bitna govore nam hadisi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i njegov odgoj prve generacije muslimana. Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., kaže: ”Allah pomaže roba dok on pomaže svoga brata.”
Kada nešto učiniš za nekoga, neka ti bude ovaj hadis na pameti. Bog Uzvišeni pomaže tebe, dok ti pomažeš drugoga. Jedan od velikana iz škole Poslanikovog, s.a.v.s., odgoja se razbolio, pa je vidio da mu malo ljudi dolazi u posjetu. Zapitao se zašto je tako. Onda mu je naumpalo da je mnogima on posudio novac. Oni su mu došli i kazali: “Stid nas je bilo da dolazimo, jer ti dugujemo novac.” On je tada rekao: “Proklet bio dunjaluk. Radi njega ljudi neće kod mene.” Zatim je kazao svojim ukućanima i zakleo se: “Znajte da, tako mi Allaha, više niko mi ništa ne duguje.” Spominju da su mu na stotine ljudi dolazile, od onih kojima je svoj imetak posuđivao i davao.
Ono što nas treba činiti sretnim jeste da unesemo radost u nečije srce i život. Ne radi sebe, ne radi slasti koju ćemo sigurno, ako Bog da, osjetiti, nego radi Uzvišenog Boga. Najveća nesebičnost koju čovjek može pokazati jeste nesebičnost vlastitim životom. Kada čovjek dadne svoj život da bi zaštitio vjeru, čast, život, slobodu drugih ljudi. Zbog toga je najveća deredža kod Gospodara, biti šehid! On je onaj koji je bio krajnje nesebičan. Dao je svoj život samo da sačuva svoje dostojanstvo. Također, nesebičnost se može pokazati ugledom ili položajem na vlasti. Onaj ko daje prednost budućem svijetu i zadovoljstvu Gospodara nad dunjalukom jeste uistinu nesebičan. On gleda šta je dobro i čini i nesebično se ponaša u svakom trenutku svoga života.
Kaže Uzvišeni Gospodar:
وَلَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ عِنْدَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ
„Nemoj misliti da su oni koji su ubijeni na Bozijem putu,mrtvi. Ne,oni su zivi,opskrbljeni su kod svoga Gospodara.“ (Alu Imran, 169)
Oni koji su bili nesebični životom i oni koji su bili nesebični sa onim što im je Gospodar dao od vlasti, pripadaju onoj skupini koja je u posebnoj milosti Božijoj. Također, možemo biti nesebični vremenom i komocijom svoga života. Iz hlada iz ovoga svijeta nećemo uči u džennetski hlad. Potrebno je da čovjek dadne trud i napor, da dadne ono što voli. Gospodar je pripremio džennet onim osobama koje su spremne na ovome svijetu biti žrtve. Žrtvovati svoj život i komociju da bi nekome pomogli. Žrtvovati vrijeme da bi nekome učinili ono što je za njega dobro. Da bi dobili ono što je vrijedno, moramo davati od onoga što je vrijedno, a naše vrijeme je uistinu vrijedno.
Također, nesebičnost može biti i znanje. Posebno je vrijedno kada učitelj priželjkuje i uči dovu da ga njegovi učenici, ne samo sustignu, nego i prestignu u znanju, prestignu u radu sa ljudima. Također, može biti nesebičnost u fizičkoj aktivnosti. Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Svako dobro djelo je sadaka.” Da pomogneš čovjeku da nešto natovari je sadaka. Svaki dio našega tijela traži sadaku, pa sve što možemo uraditi, može biti sadaka. Lijepa riječ je sadaka, svaki korak do džamije je sadaka. Ukloniti ono što ljudima smeta sa puta je sadaka. Sve su to forme nesebičnosti.
Na kraju, možemo biti nesebični sa imetkom i materijalnim dobrima. To je ono što nam dolazi na pamet kada kažemo: “On je nesebičan, on je darežljiv.” Kada ispraćamo svoje umrle sa ovoga svijeta, obično proučimo kraj sure Bekare, gdje se kaže:
لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ
”Allahu pripada sve na nebesima i sve na Zemlji.” (Bekare, 284)
Učimo ove ajete, ali pomislimo li ikada da mi i ono što privremeno imamo u našim rukama, pripada Allahu? Također, jer je Njegovo sve na nebesima i na Zemlji. Škrtost i sebičnost nije karakter i nije osobina vjernika i vjernice. Ako želiš uistinu biti sretan onda se potrudi da radi Gospodara u srca drugih ljudi uneseš radost. I nije suština u količini, već je suština u kvaliteti onoga što činimo. Resulullah, s.a.v.s., kaže: ”Nekada će jedan dirhem, prestići stotinu hiljada.” Kažu: “Kako, Božiji Poslaniče?” Božiji Poslanik reče: “Čovjek je imao dva dirhema, pa je jednu dao na Božijem putu, a jednu za sebe ostavio da ne bude u potrebi prema ljudima. A drugi je imao ogromno bogatstvo i dao stotinu hiljada da nije osjetio.”
Božiji poslanik, s.a.v.s., je također rekao: ”Zaista će u mom ummetu biti sebičnosti i stvari koja će vaša srca prezirati.” Plemeniti ashabi su upitali: “Božiji poslaniče, kako da se nosimo sa tom situacijim, kako da se nosimo sa stanjem individualizma, kada čovjek isključivo gleda sebe i kako da se nosimo sa situacijim koju naša srca preziru?” Božiji poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Vi svoje obaveze ispunite, a Allaha molite da vam dadne nagradu za to.”
Oni koji su se odgojili sunnetom, stilom življenja Muhammeda, s.a.v.s., popravljaju opće stanje, nude obrazac čestitosti. Ne obrazac korupcije, privilegija i korupcije. Oni uspostavljaju sistem vrijednosti gdje je nesebičnost stub koji najprije pokazuju oni koji žele i pretendiraju da vode druge ljude. Uistinu je vrijeme kada ima mnogo sebičnosti, ima stvari koja vjernička srca preziru. Stoga se okrenimo i uradimo ono što je naša obaveza i molimo Gospodara da nas nagradi za to.
