Halka tefsira – drugi dio
Hvala Dragom Gospodaru na neizmjernim blagodatima Njegovim, hvala Allahu koji nas je stvorio, hvala Njemu koji nas je uputio, hvala Njemu koji nas je u Svojoj kući okupio, hvala Allahu čija su imena najljepša, hvala Allahu koji je prema nama onako kako priliči Njemu, a ne onako kako priliči našim grijesima. Ja Rabbi, ti uvijek prema nama onako kako Tebi priliči, a ne onako kako smo mi zaslužili djelima svojim. Salavat i selam Pečatu svih poslanika, Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Gospodaru naš, uistinu ništa nije lahko, osim onoga što ti učiniš lahkim, pa nam olakšaj na ovom kratkom dunjalučkom putu samo ono što je za nas dobro u Vječnosti, Amin!
Draga i poštovana braćo i sestre, nastavljamo se družiti sa Allahovim lijepim imenima. Allahova su imena najljepša, pa zovite ga tim imenima. Rekli smo da nas je Allah počastio ovom naredbom, rekao je da Ga zovemo, pa onda nema sumnje da će nam se Gospodar odazvati, jer nas je On sebi pozvao. Rekli smo da je ovaj ajet: ”Zovite Ga” počast koju Allah, dž.š., dao svakome od nas. Ma šta radio, pa čak kad se grijesima ja i ti uprljamo, kaže Allah: “Zovite Me!” Ovaj ajet nam govori da je Allah, dž.š., nama obećao da će se odazvati i to zaista u drugom ajetu: ”Kaže vaš Gospodar, zovite Me, ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60.)
Među pričama od ranijih poslanika ima i priča o onom poslaniku koji je imao osobu koja ga je stalno bihuzurila, stalno uznemiravala. Taj je Poslanik stalno uopzoravao tu osobu: Nemoj me bihuzuriti, ja zovem dobru, zovem onome što je istina. Međutim, ovaj čovjek jednostavno nije želio da popusti. Nakon dugug, dugog sabura, ovaj Poslanik podiže ruke i reče: ”Gospodaru, Ti prema njemu kako god hoćeš, samo ga se riješi!” Spominje se u predajama da ga je zemlja počela gutati, propada u zemlju. On zove tog Poslanika, prije našega Muhammeda, s.a.v.s., i kaže: “Poslaniče, spasi me.” I tako sve dok ga zemlja nije progutala. Kaže sa da je Gospodar svih svjetova objavio tom Poslaniku: “Dozivao te, nisi mu se odazvao, to je tvoj hakk, jer si mazlum, a da je samo jednom rekao: ’Allah’, Ja bih ga spasio!”
Svaki dan, draga braćo i sestre, je jedan svjedok nama. Kaže nam: “Sine Ademov, kćeri Ademova, novo sam ti stvorenje“ i tvome djelu kaže: ”Ja sam svjedok, ispuni me dobrom, jer ti se neću vratiti do Sudnjega dana.” Možda je u našim druženjima najbitnije znati ona četiri stuba spasa, kako imam Šafija, r.a., kaže, koja se spominju u suri Asr:
“Tako mi vremena, svaki čovjek je na gubitku”, čim si se rodio, odmah si na gubitku, odmah je prošao dio tvog života. Sa prvom minutom, prošla je minuta. Ko nije na gubuitku?! “Oni koji vjeruju i dobra djela čine i jedni drugima preporučuju istinu i jedni drugima preporučuju strpljenje.” Naša druženja sa Allahovim imenima čine nas od ove četiri spašene kategorije i na dunjaluku i na ahiretu.
Prvo, jačamo svoju vjeru u Allaha Jedinoga, kad Ga dozivamo, Allah nam se odaziva. Kad Ga dozivamo, Gospodar svih svjetova nas časti osjećajem smirenosti koju, dunjaluk da nam dadnu, ono što je u tebi Allah posijao dobra nikada ne bi dao. Među najbolja dobra djela spada, da Allaha dozivamo, da učimo dovu. Prošli put smo spominjali ajet: “Reci ( o Muhammede) Allah vama daje težinu, zato što se vi Njemu obraćate!” (El-Furkan, 77.)
Svaki put kad stanemo na namaz, to je obraćanje Allahu, dž.š., svaki put kada podignemo ruke, obraćamo se Allahu dž.š., kad odemo u posjetu svoga prijatelja, tražeći Allahovo zadovoljstvo, time se obraćamo Allahu , dž.š., i djelom i riječima i stanjem svoga srca se obraćamo Allahu, dž.š. Kazali smo da je znanje o Allahu i Njegovim sifatima/atributima osonva za svako drugo znanje u vjeri. Kada znamo Allaha dž.š., i Njegova lijepa imena, to je osnova za sve drugo što u vjeri možeš naučiti. Nauči čovjek, kako se namaz obavlja, ali ako ne nauči pred kime stoji kada namaz obavlja uzalud je. Ko spozna Allaha, pa onda se upozna sa propisima, izgarat će da ispuni propise, da uradi ono što Allah od njega traži. Ko spozna propise, hafiz Kur’ana, zna čitav Kur’an napamet, zna ajet:” أَلَا لَعْنَةُ اللَّهِ عَلَى الظَّالِمِينَ, “Allahovo prokletstvo je nad onim ko zulum čini”[1], a on zulum čini, Kur’an ga proklinje.
Ko ne spozna Allaha, a poznaje propise, zna šta je halal, a šta haram, takav će čitav život bježati od toga da provede ono što Allah od njega traži. Zato se u predajama spominje: “Kome Allah poveća znanje, dozak da je to znanje kod Allaha primljeno je da bolje radi.” To je drugi stub, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine i jedni drugima preporučuju istinu, a Allah je Hakk, i jedni drugima preporučuju strpljenje, a Allah je “Es-Sabur – onaj koji je najstrpljiviji”. Zamislimo Allahovu moć. i onda čovjek psuje Allaha, dž.š., i Gospodar mu opet daje. Ja Rabbi, kako si milostiv prema onome ko je prema Tebi neposlušan. Da smo prema svojoj djeci milostivi kao što je Allah prema nama milostiv, kada mu griješimo. Zbog toga smo kazali da je stub spasa, upravo ove četiri kategorije iz sure El-Asr. Kada spoznamo Allaha izgarat ćemo da primjenimo ono što Allah od nas hoće, a kada znamo propise, a ne Allaha, onda ćemo stalno bježati od Njegovih naredbi.
Prošli put smo kazali da je osnova za ova naša druženja hadis Muhammeda s.a.v.s.:
إن الله تسعة وتسعين اسمًا من أحصاها دخل الجنة.
“Zaista Allah ima devedeset i devet imena, ko ih obuhvati ući će u Džennet.”[2]
Draga braćo, između nas i ramazana je dva mjeseca. Nagrada za post ramazana je džennet, nagrada za Hadždž je džennet. Kada se u hadisima spomene da je nagrada za nešto džennet, vjernik i vjernica pomisle: “Ja Rabbi, zamisli da me počastiš sa kućom, gdje niko nikome neće zavidjeti. Počastiš me kućom, gdje se nikad od voljenih osoba rastati neću.” Svi smo se rastavljali od voljenih osoba. Zamislimo kuću gdje insan nikad bolestan neće biti. Zamislimo kuću gdje ćemo imati sve ono što nam duše požele i svaki put će ta blagodat biti kao da je nova. Kada čitamo ovaj hadis, kažemo sami sebi: “Ja Rabbi, kako da ih obuhvatimo?”
Prije svega, učimo Allahova lijepa imena, nakon što ih naučimo razumijevamo njihova značenja., kada kažemo riječ Allah, ta riječ kod nas ima takvu težinu, kao onda kada je kod Poslanika, s.a.v.s., došao čovjek sa sabljom. Allahov Poslanik bio u jednom pohodu i svoju sablju okačio o stablo palme. Neki se čovjek prikrao, uzeo sablju i isukao je iz korica iznad glave Poslanika, s.a.v.s., pa mu reče: “O Muhammede, ko te od mene brani?”, a on mu odgovori: “Allah.” Ispade mu sablja. Resulullah, s.a.v.s., je uze i stade iznad njega i reče mu: “Gaverese, ko tebe sada od mene brani?”, a on mu odgovori: “Tvoja plemenitost.” Gavres je nakon toga primio islam.
Naučimo riječ, te je pravilno razumijemo. U hadisima Resulullaha s.a.v.s. kaže se:
لا تَقُومُ السَّاعةُ حَتَّى لاَ يُقَالَ فِي الأَرْضِ: الله، الله
“Neće nastupiti Sudnji dan, a da na dunjaluku ima jedna osoba koja govori: Allah, Allah”[3]
Učimo, dozivamo Allaha tim imenima, prvo naučimo ime, zatim ga razumijemo, onda zovemo Allaha. Imaš neki problem gdje ti treba snaga, a ti povičeš: “Allahu moj, ti koji si najjači, onda ti Allah otvori ta vrata. Moliš Allaha, nakon što razumiješ Njegovo ime. Sve ovo ulazi u ono: “ko obuhvati ta imena.” Onaj ko nema Allaha, dž.š., u svome životu, on nema ništa. Onaj ko ima Allaha, ima sve, pa makar imao malo. Nučimo ih, razumijemo ih, dozivamo Allaha njima, to je sve obuhvatiti. Nije dovoljno samo naučiti devedeset i devet lijepih imena. Ja Rezzaku – o Ti koji opskrbljuješ, a Allahu sam neposlušan dok Mu tražim opskrbu. Jesam li ih naučio, jesam, a jesam li ih razumio. Da li dozivam Allaha tim imenom?
Četvrti nivo, živimo u svojim životima. Pogledajmo, koliki je to dar Allaha, dž.š., svakome od nas. Kada spoznamo da je moj i tvoj život kod Allaha, Allah je “El-Muhji – Onaj koji daje život, pa spoznamo da je Allah “El-Mumit – Onaj koji smrt daje”. Onaj ko vjeruje da je njegov život i njegova smrt kod Allaha dž.š., kod koga traži? Koga doziva? Jer zna da je njegov početak i kraj kod Allaha, Gospodara svih svjetova. Šta znači i živi ih u svom životu? Nakon što naći Allahovo ime, nakon što ga pravilno razumije, nakon što doziva Allaha tim imenima, nastoji da živi na način koji odgovara tom njegovom čvrstom uvjerenju, a to je onaj stub spasa, “osim onih vjeruju.” Kako vjeruju? Vjeruju u Allaha da je svemoćan, vjeruju u Allaha da daje opskrbu, vjeruju u Allaha da daje život, vjeuju u Allaha da daje smrt, vjeruje u Allaha da je Njegova odredba, odredba koja se provodi. To znači da lijepa Allahova imena živi u svom životu. Kako je jedan rekao, kada ga je nepravedni vladar htio pogubiti: “Da vjerujem da su život i smrt u tvoji rukama, ja bih tebi robovao!”
Sada imamo peti nivo i on je vrlo bitan. Allah, dž.š., daje poseban bereket zbog petog nivoa, naučimo, pa razumijemo, pa dozivamo Allaha time i pokušavamo da živimo Allahova lijepa imena u svojim životima. Ahbab te naljuti, a ti kažeš, Allah je “El-Halim – Blagi”. Čak je ulema iz toga izvela: “Gledajte kako se Allah odnosi, pa se i vi tako odnosite.”
Peti nivo je pozivanje Allahu Uzvišenom. Ovo pozivanje je, kaže jedan od velikana: “Nećeš istinski slijediti Muhammeda, s.a.v.s., dokle god ne budeš pozivao onome čemu je on s.a.v.s. pozivao.” Ako te je stid da ljudima kažeš da treba namaz klanjat, ti ne pozivaš onome čemu je pozivao Resulullah, s.a.v.s. Nedavno sam imao sa jedim ahbabom razgovor i kaže mi dobru rečenicu. Pita mene zbog čega pojedini ljudi govore ono što nije istiina i rade ono što nije dobro, iako znaju šta je istina i šta je dobro. Ja onda kažem, znate kako smo mi to navikli: “Stah ih za nafakom, ostat će bez posla.” A tad reče rečenicu: “A je li vjeruju u Allaha da je Opskrbitelj?” Ako ga je taj starh naveo da bude neposlušan Allahu, onda on nije spoznao Allaha, dž.š., Allaha daje život i smrt, ali daje i ono između toga. Allah je taj koji liječi. Koliko puta smo ozdravili, a nisu Mu se zahvalili? Jučer. Dženaza, četiri godine je djevojčici, hodam sa njenim babom. Ne možeš da vjeruješ, šta Tevhid radi u životu čovjeka. Kaže mi: “Ovo moje dijete je imalo misijiu, a to je da mene podsjeti šta mi je sve Allah dao. Moje dijete je živjelo četiri godine, od toga tri godine na aparatima. Imalo je misiju da me podsjeti na Allaha, dž.š.”
Ko nije na gubitku? Oni koji vjeruju i koji dobra djela čine, jedni drugima preporučuji istinu i jedni drugima preporučuju strpljenje. Želimo se upoznati sa Gospodarom našim. Kada upoznaš Gospodara svoga, onda izgaraš da učiniš ono što On od tebe traži. Posebno ovdje hoću ovaj nivo razumijevanja, jer to možemo u džamiji. Kada kažemo: “Allahova kuća”, džamije su Allahove kuće, kada to pravilno razumijem, ovdje nam je najljepše. Kada te neka tuga obuzme, ti ne ideš u kafanu, ne ideš u parkove, nego odeš i klanjaš namaz u džamiji. Posjetitelji džamija su oni koji idu u posjetu Allahu, dž.š., a onaj koga posjete, šta on na sebe preuzme kao obavezu?! Da počasti onoga koji ga je posjetio. Allah je “El-Džami’ – Onaj koji okuplja”. Allah te na dunjaluku sabire na lijepim mjestima, najviše te sabire u džamijiama sa čestitim ljudima. Jedno je znati, više je razumjeti, a blago li onom ko primjeni ono što ga Allah, dž.š., pouči. “Allah je, nema boga osim Njega, Njemu pripadaju najljepša imena”, još jedna bitna tema je da Allaha smijemo dozivati samo imenima kojim nas je On podučio u Kur’anu. Ulema kaže: “Dozivajte Allaha onako kako je On sebe nazvao u Kur’anu i kako je došlo u sunnetu!”
Među najveće grijehe spada, draga braćo i cijenjene sestre, da čovjek učini kufr- nevjerstvo. Drugi je širk- druga pripisivati Uzvišenom Allahu. Vrsta kufra je nifak- licemjerstvo, jer munafik pokazuje vjerovanje, a skriva u svom srcu kufr. U Kur’anu, Allah, dž.š., nas upozorava na najveći grijeh, koji možeš učiniti, a mu’min si. “Allah vam zabranjuje da govorite o Allahu ono što ne znate.” Džundub ibn Abdullah, r.a., prenosi hadis Resulullaha s.a.v.s. da je neki čovjek rekao: “Allah neće oprostiti tome i tome”, pa je onda Allah rekao: “Ko je ovaj koji se uzdiže?” Kaže Uzvišeni: “Oprosio sam mu, a njegove grijehe sam na tebe prebacio!” Za ovaj hadis jedan od velikana kaže: “On je svojim znanjem o Allahu, uništio svoj dunjaluk i svoj ahiret!” Najljepše Allahovo ime, kojim Ga najčešće dozivamo je Allah. Kaže Gospodar svih svjetova: “Znaj da nema boga osim Allaha!” Veliki broj učenjaka kaže da je najveće ime Allaha dž.š., Allah, jer je to ime uz koje sve možeš spomenuti. Allah je blag, Allah je milostivi, Allah je… a samo ime Allah ukazuje na Uzvišeno biće dragog Allaha, dž.š., i zato kažu: “Kada dozivaš Allaha, dž.š., posebnu slast doživljavaš kada govoriš: Allah, Allah, jer u svome srcu i razumu spoznaješ riječi: Allah je milostivi, Allah je blagi…
Riječ Allah nema ženskog roda niti množine u arapskom jeziku. Većina smatra da nije izvedeno ime. Neki pak smatraju da je izvedena iz riječi: “elihe” što znači robovati, onaj koje se robuje. Tri prepoznatljive rečenice u kojima se kaže: لا معبود الاّ الله (nema nikoga kome se sa pravom robuje osim Allahu), لا مقصود الاّ الله (neme nikoga koga tražiš svojim djelima, da zavrijeđuje to osim Allaha), لا موجود الاّ الله (niko ne postoji osim Allaha).
Kada Allaha dozivamo, mi dozivamo onoga čije je postojanje istinsko. Dozivamo Onoga kojeg trebamo tražiti svojim djelima i dozivamo onoga kome se jedino robuje sa Hakkom. Istinsko znanje o Allahu je Tevhid, a istinsko djelo je svijest o Allahu, dž.š., Jedan od velikana je bio pozvan na dvorac Jezida, nepravednog vladara i nije znao šta da radi, nakon čega ode kod Hasana El- Basrija, te ga pita: “Hasane šta da radim, zove me Jezid?”, mudri Hasan El-Basri mu reče: “Ja znam da te Allah štiti od Jezida, ali ako uradiš nešto u čemu je srdžba Gospodara, Jezid te neće zaštiti od Allaha!” Nije isto kada kažemo bog i kada kažemo Allah. U trenutku izgovaranja imena Allah, kroz tvoje srce, tvoju dušu i tvoj razum, prolazi sve ono što si naučio o Allahu, dž.š. Ako misliš da ti stvorenje može donijeti korist ili štetu, moraš Tevhid u svome srcu jačati. Kada spoznaš da sve što čovjek učini na ovome svijetu, ljudi mogu zaboraviti, kod Allaha, dž.š., ništa ne zaboravlja. Kaže se u Kur’anu: لا يَضِلُّ رَبِّي وَلَا يَنسَى “Kod mog Gospodara se ništa ne izgubi i On ništa ne zaboravlja.”[4]
Gospodaru naš,
počasti nas, a nemoj nas poniziti, oprosti nam sve grijehe, a nemoj nas kazniti.
Učvrsti iman u našim srcima, učvrsti islam u našim životima.
[1] Hud, 18
[2] Buhari,2736, Muslim, 2677
[3] Muslim, 148
[4] Ta-Ha, 52
