Halka tefsira – peti dio
Hvala Gospodaru, Koji nas je stvorio, hvala Njemu, Koji nas je uputio, hvala Njemu, Koji nas je večeras u Njegovoj kući okupio. Salavat i selam Pečatu svih poslanika, Muhammedu, njegovoj časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Gospodaru naš, uistinu, ništa nije lahko sem onoga što Ti ne učiniš lahkim pa Te molimo: olakšaj nam samo ono što je za nas dobro na oba svijeta. Amin!
Draga braćo i poštovane sestre, družimo se sa imenima Uzvišenog Allaha, dž.š., onim imenima koja se nazivaju الأسماء الحسنى (el-esmau-l-husna) – najljepša imena. To su ona imena kojima dozivamo Allaha, dž.š., i imena kojima se Njemu obraćamo. Prošli put smo kazali je možda najveće Allahovo, dž.š., ime ono koje odgovara njegovom stanju i njegovom halu, pa, kad je insan u stanju bolesti, onda je možda najveće Allahovo ime za njega الشافي (Eš-Šafi) – Onaj Koji liječi.
Posebno je bitno znati da Gospodar liječi srca vjernika i vjernica spominjanjem Allaha, dž.š. Kada nas Gospodar počasti da smo u džamiji pa se sjetimo Allaha, dž.š., znajte da su to trenuci u kojima Allah, dž.š., daje našim srcima ono što nadilazi granice ovosvjetskog postojanja, jer je zanimljivo da je Resulullah, s.a.w.s., za zikrullah rekao da su to “sadnice džennetske”. Zbog toga je vrlo bitno da insan u svome životu ima mjesta koja ga podsjećaju na Allaha, dž.š., da ima ljude koji ga podsjećaju na Allaha, dž.š., da ima ambijent gdje se sjeća Gospodara i gdje je Njemu zahvalan. Ranije su govorili: ”Reci mi s kim si, reći ću ti kakav si!” Danas kažu: “Reci mi šta gledaš na malom ekranu, reći ću ti kakav si.”
Mi smo prošli put govorili o Allahovom imenu Er-Rabb. Najčešća dova koju učimo i koja je ujedno i kur’anska dova jeste:رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّار – “Gospodaru naš, podari nam dobro ovog i budućeg svijeta i sačuvaj nas patnje u vatri.”[1]
Poznajem čovjeka, čestit insan, pred penziju i pitam ga što ne radi punu normu, jer ovako dobija samo pola plate, a on mi kaže: “Nije mi potrebna, hoću da obilazim rodbinu.” Nakon nekog vremena, prijatelj mi kaže da mu je direktor isplatio čitavu platu, jer on za četiri sahata uradi više nego drugi. Kada gledaš šta je čovjeku u životu bitno, ti ćeš vidjeti da je bitno ono čemu daješ vrijeme. Zato mi je posebno drago kada nas Allah, dž.š., počasti da dođemo u džamiju, da se družimo, da Allaha spomenemo, da salavat Poslaniku pošaljemo, da insan nauči nešto što će možda biti razlogom ulaska u džennet. Zamisli kada te Allah počasti da slušaš o Njemu, o Poslaniku, o Njegovim lijepim imenima i čuješ nešto što ti promjeni pristup mnogim stvarima, i osjećaš se sretnije i zadovoljnije. Zato su plemeniti ashabi govorili Resulullahu, s.a.w.s.: “Budemo s tobom, Allahov Poslaniče, i kao da gledamo džennet i džehennem, onda odemo od tebe, zaokupe nas naše porodice i naši imeci.” Kaže im Poslanik, s.a.w.s.: “Kada biste stalno bili onakvi kakvi ste kod mene, s vama bi se rukovali meleki na vašim posteljama ili na ulicama.”[2]
Rekli smo da riječ “Rabb” dolazi od riječi “et-terbije” – onaj koji nešto odgaja. Učimo to kao da želimo reći: “Ya Rabb, vodi računa o nama!” Treba znati da je Gospodar svih svjetova najplemenitiji. Učiniš prema čovjeku nešto lijepo pa ti on uzvrati. Zamislimo kako je Gospodaru drago kada učinimo nešto čime je On zadovoljan. Zato se kaže: “Nemoguće je da se ti Allahu odazoveš, a da budeš nesretan.” Ako vidiš nekoga da klanja namaz, da je musliman praktičar, a nesretan je, ima neki problem u njegovom razumijevanju vjere. Gospodar je obećao: مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ – “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.”[3]
Današnje ime Uzvišenog Gospodara koje ćemo zajedno spomenuti i zamoliti Ga tim imenom je ime الرَّحْمَنُ – Milostivi.
Svaka sura, osim sure Et-Tewbe započinje bismillom u kojoj se spominje ovo Allahovo ime. Ovo Allahovo lijepo ime je jedno od najfrekventnijih imena. U jednoj dovi se kaže:رحمن الدنيا والآخرة ورحيمهما – “O, Ti, Koji si Milostivi na dunjaluku i na ahiretu, a i Samilostan i na dunjaluku i na ahiretu!”[4] Gospodar Uzvišeni također kaže:وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا – “A Allah je prema vjernicima milostiv.”[5]
Šta znači Allahovo ime Er-Rahman? Mi to Njegovo ime prevodimo kao “Milostivi”. Značenje riječi “rahmet” je, prije svega, kako to ulema kaže “imati blagosti i ljubavi prema nečemu”. Nema rahmeta onaj ko nema blagosti i ljubavi. Kada kažemo: “Ya Rahman!”, kao da kažemo: “Ya Rabb, Ti Koji me voliš pa si me uputio.” Jedna od sura u Kur’anu nosi ime Er-Rahman – Milostivi, u kojoj Milostivi kaže:(4)الرَّحْمَنُ (1) عَلَّمَ الْقُرْآَنَ (2) خَلَقَ الْإِنْسَانَ (3) عَلَّمَهُ الْبَيَانَ – “Milostivi, poučava Kur'anu, stvara čovjeka, poučava ga govoru.”[6] Dakle, znak ljubavi prema čitavom čovječanstvu je to što je On poslao knjigu po kojoj ljudi trebaju da žive ako žele da budu sretni i zadovoljni. Zato ulema kaže: خلقنا ليرحمنا – “Allah nas je stvorio da nam se smiluje.”
Dunjaluk je kuća iskušenja, a ahiret je kuća počasti. Bilo koji dar koji ti je Allah Uzvišeni podario nosi sa sobom i veću odgovornost. Kada kažemo Allahovo ime Er-Rahman, mislimo na Onoga Koji voli svoja stvorenja, na Onoga Koji brine i Koji je blag prema Svojim stvorenjima. U predajama se spominje: “Nema dana da nebesa ne kažu: ‘Ya Rabb, dozvoli mi da se sručim na čovjeka, jer čovjek jede Tvoju opskrbu, a drugome zahvaljuje.’ Nema dana da Zemlja ne kaže: ‘Ya Rabb, dozvoli mi da progutam čovjeka, jer jede Tvoju opskrbu, a drugome zahvaljuje.’ A Gospodar im kaže: ‘Da ste ih vi stvorili, tako biste uradili, ali Ja ih volim!’”
Da nije milosti u srcima ljudi koju im je Allah darovao, kakav bi bio ovaj svijet?Jednog su velikana upitali: “Šta ti je najveća želja?”, a on im odgovori: “Najveća mi je želja da kod Allaha budem primljen, a u srcima čestitih robova da je moje mjesto, pa da uče dove za mene!” Na samrti su ga upitali: “Šta je tvoja oporuka?”, a on im je odgovorio: “Molite Allaha da me kod Sebe primi!”
Šta je Allahova milost na svijetu? Kur’an. Kaže Gospodar:وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاءٌ وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ ۙ وَلَا يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إِلَّا خَسَارًا – “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.”[7] Poslanstvo Muhammeda, s.a.w.s., je milost, kako nam Uzvišeni kaže: وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِين – “A Mi smo te (O, Muhammede) kao milost svjetovima poslali.”[8] Sam odnos Poslanika, s.a.w.s., prema ljudima je vid Allahove milosti: فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ ۖ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ –“Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.”[9]
Kur’an je Allahova milost, Muhammed, s.a.w.s., je Allahova milost. U hadisima se spominje:إن الرفق لا يكون في شيء إلا زانه ولا ينزع من شيء إلا شانه – “Neće se naći obzirnost u nečemu, a da Allah to neće učiniti lijepim i neće se obzirnost iz nečega podići, a da se to ne pokvari.”[10] Navodi se da je jedan od velikana iz obzirnosti čekao da sa jelom prvo završi njegova majka. Kada su ga upitali zašto to radi, on im reče: “Neću da moja ruka uzme ono što njeno oko pogleda.”
Allahovo ime Er-Rahman prevodimo kao blagost, ljubav i nježnost. Poslanik, s.a.w.s., kaže: إِنَّ الرَّحْمَةَ لَا تَنْزِلُ عَلَى قَوْمٍ فِيهِمْ قَاطِعُ رَحِم– “Zaista, Allahova milost ne silazi na narod gdje ima makar jedan koji kida rodbinske veze.”[11]
Riječ “er-rahman” je izvedena iz riječi رَحِم u značenju “maternica”. Čak se u hadisima kaže da je Allah pozvao rodbinske veze i rekao im: “O, rodbinska vezo, podigao sam te kod Sebe i dva Moja imena su izvedena iz tebe (Er-Rahman i Er-Rahim). Jesi li zadovoljna, rodbinska vezo, da Ja održavam vezu s onim ko je održava s tobom i da Ja prekinem vezu s onim ko je s tobom prekine?” Porodica, koja je osnova društva, ne može opstati bez milosti. Zato Uzvišeni kaže: وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةً ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ – “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”[12]
Draga braćo i sestre, mi živimo u vremenu kada ljudi vole samo sebe ili su prestali i sebe voljeti. Ko ne voli sebe, neće raditi za džennet. Sebe volimo tako što štitimo tijelo koje nam je Allah dao, razum i ostale darove Allaha, dž.š. Prema samome sebi čovjek je dužan biti milostiv, ali više prema drugima. Jer, ako insan nema milosti prema sebi, nema je ni za svog bračnog druga niti za bilo koga drugog. Svi problemi u braku su zbog nedostatka milosti. U predajama se navodi da Poslanik, s.a.w.s., nikada ne bi ušao u kuću, a da nije bio na službi svojih ukućana.
Er-Rahman je Allahovo, dž.š., ime koje je ujedno i prva dova koja je proučena za Adema, a.s. U hadisima se kaže: “Kada je Allah stvorio Adema i udahnuo mu dušu, Adem je odmah kihnuo i rekao: ‘Elhamdulillah!’, a meleki su mu rekli: ‘Rahimekellah!’ (‘Allah ti se smilovao!’)”
Allah za neke od robova Svojih kaže “robovi Milostivog”: وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الأرض هَوْناً وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الجاهلون قَالُواْ سَلاَماً – “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’”[13]
Allahov Poslanik, s.a.w.s., kaže: لن يدخل أحد عمله الجنة، قالوا: ولاا أنت يا رسول الله؟ قال: ولا أنا، إلا أن يتغمدني الله برحمته – “Niko neće ući u džennet osim s Allahovom milošću!” Prisutni su upitali: “Zar ni ti, Allahov Poslaniče?!”, a on je odgovorio: “Ni ja, osim ako me Allah ne prekrije Svojom milošću!”[14] Ući ćemo u džennet zbog djela, ali će ta djela biti razlogom Allahove milosti prema nama. Ne uvode djela u džennet, nego Allahova milost, a djela su potrebna da mi pokažemo da smo mi spremni učiniti ono što je Gospodar dao. Kaže ulema: ”Nekada učiniš grijeh pa se spustiš pred Milostivim, tražeći Njegovu milost i oprost. To je vrednije kod Allaha od djela koje si učinio i s njima se izdigao nad ostalim stvorenjima.”
Osnova u razumijevanju ovog imena Allaha, dž.š., jeste znanje o ovom imenu. Er-Rahman je Allahovo, dž.š., ime koje ukazuje na Njegovu ljubav prema nama, Njegovu brigu prema nama, a onda se to ime manifestira u našim odnosima. U hadisima se kaže: ارحموا من في الأرض يرحمكم من في السماء – “Smilujte se onima na Zemlji, smilovat će vam se Gospodar nebesa.”[15]
Gospodaru naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti.
Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, a nemoj nas kazniti. Gospodaru naš, molimo
te za svako dobro koje je od Tebe molio Tvoj miljenik. Gospodaru naš, udalji od
nas svako zlo za koje je molio Muhammed, s.a.w.s. Gospodaru naš, milost Tvoju
molimo za ummet. Gospodaru naš, ne prepusti nas samima sebi koliko treptaj oka.
Gospodaru naš, čuvaj nas na zemlji, pod zemljom i na dan kada nas proživiš!
[1] El-Bekare, 201.
[2] Muslim
[3] En-Nahl, 97.
[4] Et-Taberani, Es-Sagir
[5] El-Ahzab, 43.
[6] Er-Rahman, 1-4.
[7] El-Isra, 82.
[8] El-Enbija, 107.
[9] Ali Imran, 159
[10] Muslim, 2594.
[11] Buhari, 2067, Muslim, 2557.
[12] Er-Rum, 21.
[13] El-Furkan, 63.
[14] Buhari, 6467.
[15] Tirmizi, 2049.