Halka tefsira – četvrti dio
Hvala Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima, hvala Gospodaru, Koji nas je stvorio, hvala Gospodaru, Koji održava život u nama i hvala Gospodaru, Koji nas je uputio da naša srca vežemo za džamije. Salavat i selam Pečatu svih poslanika, Muhammedu, njegovoj časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Allahu naš, Ti si naš Gospodar, nema boga sem Tebe, stvorio si nas, mi robovi smo Tvoji. Blagodati Tvoje sve priznajemo, a i svoje grijehe Tebi priznajemo, oprosti nam, jer samo Ti grijehe opraštaš. Amin!
Draga i poštovana braćo i sestre, mi se i dalje družimo sa imenima Uzvišenog Allaha, dž.š., sa najljepšim imenima, sa onim imenima kojima dozivamo Allaha, dž.š., preko kojih molimo Gospodara da nam otvori na ovom i na budućem svijetu. U jednom od hadisa Resulullah, s.a.w.s., kaže:مَنْ يُرِدِ اللَّهُ بِهِ خَيْرًا يُفَقِّهْهُ فِي الدِّينِ – “Onaj kome Allah želi dobro, da mu da razumije vjeru.”[1] Vjera ima tri stuba: imanske šarte, islamske šarte i edebe – lijepa ponašanja. Upravo razumijevanje Allahovih najljepših imena spada u razumijevanje principa vjerovanja. Kada kažemo: “Amentu billahi”, to podrazumjeva da imamo znanje o Allahu, dž.š., da imamo znanje o Njegovim sifatima / atributima. U onoj mjeri u kojoj nema znanja o Allahu, u toj mjeri dolazi sujevjerje, dolazi sve ono što insana udaljava od Allaha, dž.š. Nedavno sam prolazio pored Sebilja pa sam vidio neku nastavnicu sa djecom kako im govori: “Ko se napije sa ove česme, sigurno će se vratiti ovamo.” Ovakve izjave nemaju veze sa pameću koju Allah usmjerava sa Svojom objavom.
Kazali smo da je Resulullah, s.a.w.s., rekao: “Zaista Allah ima 99 imena, stotinu manje jedno, ko ih obuhvati ući će u Džennet!” Također, kazali smo da veliki broj uleme kaže da je najveće Allahovo ime Allah. Kaže se za najveće ime Gospodara da, ako Ga zovneš tim imenom, Allah će ti se odazvati. Kaže ulema: ”Znate li koje je najveće ime Allahovo, ime koje, kad Ga zoveš, On će ti se odazvati? To je ono ime koje odgovara tvom halu (stanju) u kojem Ga zoveš.” Ako si bolestan, zovneš Allaha “Ya Šafi – Ti koji liječiš”, ako ti treba nafaka “Ya Rezzak – Ti Koji daješ nafaku”, ako ti treba bezbjednost “Ya Mu’minu – Ti Koji daješ sigurnost”. Rekli smo da ovo “ko ih obuhvati” znači: ko ih nauči, ko ih razumije da ih primjeni u svome životu. Allah neće kazniti jezike koji su iskreno i lijepo o Njemu pričali.
Danas ćemo se družiti sa jednim od Allahovih lijepih imena, a to je ime koje je svima poznato – Er-Rabb. Zanimljivo je da je Kur’an započeo riječima “Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova” i prvo što ćemo u džennetu reći je: “Elhamdulillah! – Hvala Allahu!”. Kada se završi ulazak svih stanovnika dženneta, opet će reći: “Elhamdulillah!”. Dova se upućuje Allahu da se ostvari, a posljednja dova koja će biti upućena je “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”. Njegovo ime Er-Rabb – Gospodar ima mnogo značenja. Er-Rabb je El-Malik – Onaj Koji je vlasnik svega, Es-Seyyid – Onaj Koji posjeduje sve, El-Mudebbir – Onaj Koji upravlja svime… Kada imaš teške životne situacije, najdraži trenuci će ti biti oni u kojima si se obraćao Allahu, bilo ti je tako teško, ali si znao da On upravlja stvarima. On zna zašto ti je dao to stanje.
Riječ “Rabb” dolazi od arapske riječi “et-terbijje” – odgoj kao najbitniji proces u životu čovjeka. Allah je Odgajatelj. Od početka stvaranja do kraja, Allah vodi brigu bez izuzetka. Prva Allahova blagodat je stvaranje – Allah nas je stvorio. Druga blagodat je održavanje pa kažemo: “Hvala Ti, ya Rabb, jer održavaš život u meni!” Treća blagodat je blagodat upute i razboritosti – može se biti stvoren i živjeti, a da se nema uputa i razboritost. Uputa je da budeš na pravom putu, a razboritost je da donosiš odluke koje su najbolje za čovjeka.
Ovo Allahovo ime, Er-Rabb, odnosi se na sve ljude, ali se posebno odnosi na vjernike. Vjernik i vjernica su Allaha odabrali i priznali Mu ono što jesu: “Mi smo Njegovi robovi, a On je naš Gospodar.” Spominje jedna grupa mladića: “Sjedili smo zajedno i jedan od njih reče da spomenemo Allahove blagodati koje nam je dao, pa jedan reče: ‘Hvala Allahu, moji su roditelji u islamu.’ Drugi reče: ‘Hvala Allahu, mi smo slobodni i bezbjedni’, a treći reče: ‘Je li vama jasno ko je naš Gospodar?’”
Ime Er-Rabb se u Kur’anu spominje na 871 mjestu. Spominje se : وَهُوَ رَبُّ كُلِّ شَيْءٍ – “Allah je Gospodar svega.”[2] Na drugome mjestu se kaže: رَبِّ مُوسَىٰ وَهَارُونَ – “Gospodara Musaova i Harunova!”[3] Dalje se spominje: رَّبُّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَمَا بَيْنَهُمَ – ”Gospodar nebesa i Zemlje i svega što je na njima.”[4] Na drugom mjestu se kaže:رَبُّ الْمَشْرِقَيْنِ وَرَبُّ الْمَغْرِبَيْن – “Gospodar dva istoka i dva zapada.”[5]
U Kur’anu je ovo ime toliko bitno da gotovo sve dove počinju sa “Rabbena – Gospodaru naš”. Poslanici su dozivali Allaha, dž.š., ovim imenom. Adem a.s. dovi: “Gospodaru naš, mi smo sebi nepravdu učinili, ako nam se ne smiluješ, mi ćemo izgubljeni biti”, nakon što je sa hz. Havom pogriješio. Nuh, a.s., kada je vidio da mu je sin zalutao na stranputicu, pita Gospodara: “Gospodaru moj, sin moj je od moje porodice, a Tvoje obećanje je istina i Ti si od mudrih najmudriji!” “O Nuhu, on nije sin tvoj”, rekao je On, “jer radi ono što ne valja…!” Zato se u hadisima Resulullaha kaže: “Onaj čija su djela loša, neće mu pomoći plemenito porijeklo!” Kada vjeruješ u Allaha kao Gospodara, gledaš da oni ljudi koje voliš vide Allaha kao Gospodara. Ujutro ti je prva misao Allah, kada legneš u postelju misliš na Allaha. Ibrahim a.s. je molio Gospodara ovim imenom kada je sa sinom Ismailom, a.s., gradio Kabu:رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّا إِنَّكَ أَنتَ السَّمِيعُ الْعَلِيم – “Gospodaru, primi od nas, Ti si Onaj Koji sve čuje i sve zna!”[6] Čuješ naše dove i znaš šta nam treba. Spominjali smo: nećeš uputiti dovu Allahu, dž.š., a da nećeš jedno od troje dobiti: ili će ti Allah tu dovu primiti, ili će od tebe otkloniti zla više nego si tražio dobra ili će ti Allah tu dovu primiti i reći: ”Ostavljam ovu dovu svome robu za Ahiret!” Jusuf a.s. je ovim imenom dozivao Allaha dž.š.: رَبِّ قَدْ آتَيْتَنِي مِنَ الْمُلْكِ وَعَلَّمْتَنِي مِن تَأْوِيلِ الْأَحَادِيثِ ۚ فَاطِرَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ أَنتَ وَلِيِّي فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَة – “Gospodaru, dao si mi vlast i poučio si me razumijevanju snova. Gospodaru moj, Ti si Stvoritelj nebesa i Zemlje.”[7]
Muhammed, s.a.w.s., naš Pejgamber, podučio nas je ajetima na kraju sure El-Bekare: رَبَّنَا لاَ تُؤَاخِذْنَا إِن نَّسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا رَبَّنَا وَلاَ تَحْمِلْ عَلَيْنَا إِصْرًا كَمَا حَمَلْتَهُ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِنَا رَبَّنَا وَلاَ تُحَمِّلْنَا مَا لاَ طَاقَةَ لَنَا بِه – “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što sig a tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti!”[8]
Dvije dove koje svaki namaz učimo su: رَبِّ ٱجْعَلْنِى مُقِيمَ ٱلصَّلَوٰةِ وَمِن ذُرِّيَّتِى – “Ya Rabb, počasti mene i moje potomke da obavljamo namaz!”[9] Druga dova je: وَالَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَا هَبْ لَنَا مِنْ أَزْوَاجِنَا وَذُرِّيَّاتِنَا قُرَّةَ أَعْيُنٍ وَاجْعَلْنَا لِلْمُتَّقِينَ إِمَامًا – “Gospodaru, daruj nam da u našim bračnim drugovima bude radost očiju i počasti nas da se na nas ugledaju oni koji su čestiti!”[10]
Zanimljivo je da su ljudi znali ovo ime i kod nas govorili: “Ako nema svoga babe, ima svoga Rabba.” Nema babe, ali ima Gospodara i zato ga moramo paziti. Zato je odnos prema jetimima poseban, jer im je Allah uskratio roditelje.
Što je riječ “Rabb” veća kod nas, ljepše je i naše ponašanje. Spominje se da je jedan insan klanjao namaz pa su mu kazali: “Ili klanjaj kako priliči onom Gospodaru Kome se klanjaš ili promjeni Gospodara!”, a klanjao je brzo. Allah je Gospodar sviju nas, i onih koji Ga vjeruju i onih koji Ga ne vjeruju. Dozivanje Allaha ovim imenom ulema objašnjava: “Posebnu milost Allah spušta kada Ga dozivamo ovim imenom, jer Allah odgaja srca svojih robova, oplemenjuje njihove duše i usmjerava njihovo biće prema onome što će ih učiniti sretnim!”
U hadisima Resulullaha, s.a.w.s., se navodi: مَنْ قَالَ : رَضِيتُ بِاللَّهِ رَبًّا ، وَبِالْإِسْلَامِ دِينًا ، وَبِمُحَمَّدٍ رَسُولًا ، وَجَبَتْ لَهُ الْجَنَّة – “Onaj ko, ujutro kada osvane, kaže: ‘Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, Muhammed, s.a.w.s., poslanik i vjera islam’, zagarantiran mu je džennet.”[11] Allah nam kazuje o stanovnicima Dženneta: “…stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli. ‘Mir vama!’ – biće riječi Gospodara Milostivog.”[12]
Jednom alimu je preselio sin pa se on na dženazi okrenuo i kazao da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Ko nije zadovoljan sa Mojim određenjem, neka drugog Gospodara traži!” Ovo ime Allaha dž.š. se najviše vezuje za ime “El-Alemin” – Gospodar svih svjetova. “Elhamdulillahi rabbi-l-alemin!” – “Hvala Allahu, Održavatelju, Odgajatelju, Gospodaru svih svjetova!” – to je najbolja dova.
Jedan od velikana je kazao: “Allah nas je stvorio da nas počasti, a ne da nas kazni.” Kaže Gospodar u Kur’anu: مَّا يَفْعَلُ ٱللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِن شَكَرْتُمْ وَءَامَنتُمْ – “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali?”[13]
U onoj mjeri u kojoj su riječi “Allah” jake, toliko će nam biti bolje u društvu. Čuvajte se jačine i snage međusobnih neprijateljstava među muslimanima. Nisam vidio nekoga da je u stanju i najvećem dušmaninu da oprosti, a da toliko mržnje ima prema drugom muslimanu. Allah te počastio kroz to što ćeš bratu oprostiti, da bi i ti zaslužio Njegov oprost.
Ono što me strah i što bih volio da ova imena kod nas probude jeste to da nam ime Allah bude najveće i da riječ “Rabb” Jedini Gospodar bude. Nâm može biti gospodar, imetak isto tako; ako budemo tako razmišljali, naš namaz nije namaz, naš post nije post. Naše biće se mora osloboditi da kažeš: “Moj Gospodar je Allah!” Ebu Bekrovu kćerku su potvorili i Ebu Bekr je i dalje izdržavao te ljude, jer je čuo ajet u kojem Gospodar kaže: “Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, (…); neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?”[14]
Gospodaru
naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti, oprosti nam sve grijehe, a nemoj nas
kazniti. Učvrsti iman u našim srcima, učvrsti islam u našim životima, molimo Te
za dobro za koje je molio Tvoj miljenik Muhammed, s.a.w.s., hvala ti, Gospodaru
Koji si nas stvorio, hvala Ti što nas održavaš, hvala Ti na uputi. Ya Rabb,
počasti naša srca da se samo Tebe boje, počasti naše ruke da čine samo ono sa
čime si Ti zadovoljan, počasti naše jezike da ne izreknu ništa do ono sa čime
ćeš Ti biti zadovoljan. Čuvaj nas na zemlji, pod njom i na danu Sudnjem!
[1] Buhari, 71, Muslim, 1037.
[2] El-Enam, 164.
[3] El-E’raf, 122.
[4] Merjem, 65.
[5] Er-Rahman,17.
[6] El-Bekare,127.
[7] Jusuf, 101.
[8] El-Bekare, 286.
[9] Ibrahim, 40.
[10] El-Furkan, 74
[11] Sunen Ebu Davud, 1529.
[12] Ja-Sin, 55-58.
[13] En-Nisa, 147.
[14] En-Nur, 22.
