Halka tefsira – treći dio
Draga braćo i poštovane sestre, mi se i dalje družimo sa Allahovim lijepim imenima.
Ustrajnost u dobru je najveća kvaliteta vjernika.Kada pitaš ljude koji su u poslu, oni kažu: “To mi je glavni kapital, to ne diram.” Za vjernika i vjernicu glavni kapital je njihovo vjerovanje u Allaha, dž.š. Sve drugo je prihod i dobit. Zbog toga mi je drago što nas ima, mašallah, uprkos snijegu i kiši. To na neki način prevodi šta je u čovjekovom srcu, jer čovjeka srce vodi. Koliko god um bio jak, ako ga srce ne oplemeni ljubavlju spram Allaha, dž.š., čovjek neće ići na ona mjesta na kojima bi ga Gospodar volio vidjeti.
Pričali su mi moji profesori koliko je jedan od velikana u Šamu, u Damasku, (dakle, on je učitelj mojih učitelja), bio ustrajan u činjenju dobra, posebno u poučavanju. Kako kaže Resulullah, s.a.w.s.: وإنما بعثت معلما – “Poslan sam kao učitelj”![1] Zato naši ljudi, koji o Allahu, dž.š. i Poslaniku, s.a.w.s lijepo govore, često kažu frazu “naš učitelj”, jer je Resulullah za sebe rekao da je poslan kao učitelj. Taj učitelj je ličnim primjerom pokazao da, bez obzira na to što je nekada težak hal insanu, treba uvijek ostati okrenut cijelim svojim bićem Allahu, dž.š. Njemu je preselio sin, vrlo mlad, dok imao je halku sa ashabima. Zatim je rekao da mu donesu dijete, da bi mu se klanjala dženaza pa im je rekao da ga idu ukopati, ali: “…ja imam obavezu prema ljudima da im govorim o Allahu i Njegovom Poslaniku.” Nije otišao ni dijete svoje da u mezar spusti, jer kaže: “Mom djetetu će ovo poučavanje koristiti, a moje prisustvo neće. Ja sam onaj koji uči dovu za dijete.” Tek tada vidiš kolika je spoznaja Allaha, dž.š.
Kada je ummet islama imao ugled, to je bilo kada je riječ Allah velika bila, najveća nad svim drugim. Kada je riječ Allah velika, nećeš pružiti ruku prema haramu. Kada je riječ Allah velika, nećeš gledati ono što Gospodar zabranjuje. Kada je riječ Allah velika, gledat ćeš da učiniš dobra koliko možeš. Zato je najveće znanje koje čovjek može imati znanje o Allahu, dž.š. Onoliko koliko je ummet islama jačao svoje znanje o Allahu, toliki je bio prosperitet i napredak. Kada je to znanje počelo ići prema dolje, ljudi su počeli upadati u harame i gubiti. Muslimanska civilizacija i kultura je doživjela svoj prosperitet kada je spoznaja Allaha, dž.š., bila jaka, kada je znanje o Allahu bilo jako i kada je želja bila da din i iman jačaju.
Život je supstanca, a životu je glavno din i iman. Šta god učinili, ti i ja smo to Allahu ostavili na čuvanje. Poslanik, s.a.w.s., je, kada bi se rastajao od dragih ljudi, govorio: ”Allahu vas ostavljam na čuvanje, ono što se Njemu da na čuvanje nikada neće nestati!” Kome si namaz ostavio, kome si sadaku ostavio, kome si poštovanje prema roditeljima ostavio, kome si neki hajrat ostavio? Sve to si Allahu, dž.š. na čuvanje ostavio. Koliko je ta riječ bila jaka, toliko smo imali dostojanstvo, kada smo imali jaču spoznaju.
“Allahova su imena najljepša, pa Ga njima dozivajte” – kazali smo da nam je ovaj ajet počast, koju Allah, dž.š., ukazuje svome robu, vjerniku i vjernici. Ovo su naše halke u kojima tražimo znanje i zikr Allahu činimo. Ulema nam kazuje: ”Puno Allaha spominji, jer je u tome lijek, a čuvaj se da mnogo ljude spominješ, jer je to bolest.” Ranije, kada su nekoga htjeli da kude, govorili bi: “Jeste, uradio je, Allah oprostio i meni i njemu!” Također, ulema kaže: “Nema nikakvoga dobra u sijelu koje te udalji od Allaha dž.š.” Neko je nekada rekao: “ Duša traži hranu, a hrana za naše duše je spominjanje Allaha, Onoga Koji poznaje sve što je skriveno.” Kada spominjemo Allaha, dž.š., jezikom, imamo veliku vrijednost, jer nas Allah spomene, a kada te Allah počasti da Njegova spomen ide preko mog i tvog jezika, draže ti je od dunjaluka. Cijeniš sve što ti je Allah dao, ali najviše cijeniš što ti je Allah dao da si Njega spoznao. “Tvoje spominjanje Allaha nije da ti dozivaš nekoga ko je odsutan, nego se ti boriš protiv svoje odsutnosti sa Allahom, jer si ti bio odsutan.” Allah je uvijek s nama Svojim znanjem. Nedavno mi ahbab govori da mu je blizak insan obolio, i žao bude čovjeku, ali je čuvala namaze. Lakše mi je, jer znam da, ako je Allah uzme, uzima osobu koja je znala za Njega i spominjala Ga, a obavezna forma spominjanja Allaha je namaz. Mi posebno moramo imati na umu da, kada spoznamo Allaha, dž.š., onda se naš odnos prema ljudima i prema nama samima mijenja.
Jedan od pjesnika je lijepo rekao: “Nemoj od ljudi moliti, nego moli Allaha čija se vrata nikada ne zatvaraju.” Koliko puta si doživio da ti neko zatvori vrata? U hadisima, Resulullah, s.a.w.s. kaže: ”Nećeš uputiti dovu, a da ti je Allah neće ukabuliti, da ti neće dati na dunjaluku to što si molio ili od tebe otkloniti zla koliko si tražio dobra ili ti ostaviti tu primljenu dovu da ti je da kad ti bude najpotrebnije.” Kaže dalje isti pjesnik: ”Allah se ljuti ako Ga ne moliš, a čovjeka kada upitaš, odbije te.” Zato je hz. Omer rekao to za hz. Ebu Bekra kada je bio halifa: neka je žena stanovala nedaleko od Medine, a hz. Ebu Bekr je, i kao halifa, išao da se pobrine za tu ženu. I to niko nije znao. Hz. Omer je to saznao pred preseljenje Ebu Bekra i rekao mu: “O Ebu Bekre, ko te može prestići?”
Navest ću jedan zanimljiv detalj koji se tiče dozivanja Allaha dž.š. Hz. Omer je imao običaj da hoda ulicama Medine noću i sluša učenje Kur’ana iz kuća. Hz. Omer stade pred jednu kuću, čuvši kako majka i kći ponavljaju ajet o džennetu, gdje Uzvišeni kaže: إِنَّا كُنَّا مِن قَبْلُ نَدْعُوهُ – “Mi smo Mu se prije klanjali.”[2] Kažu da je i Salahuddin el-Ejjubi tako radio i, kada bi čuo iz šatora učenje Kur’ana i zikr, govorio bi: “Ovo je vojska koja se pobijediti ne može!”
Mi smo spominjali hadis Allahovog Poslanika u kojem kaže: “Allah ima 99 lijepih imena pa, ko ih spozna, ući će u Džennet.” Nastavljamo govoriti o imenu Allah. Navest ćemo jedan hadis koji se prenosi od Poslanika, s.a.w.s.: من لم يسأل الله يغضب عليه – “Onaj ko jezikom Allaha ne moli, Allah se na njega srdi!”[3]
U stvarima koje nas je Resulullah, s.a.w.s., naučio ima dosta simbolike. Sjećam se, prije 25 godina, kada sam stasavao, čitao sam knjige o islamu. Jedna od knjiga koja nam je pomagala je i knjiga o strukturi Kur’ana, o tome kako je Kur’an nenadmašna struktura. Sjećam se dobro da je puno mladih ljudi, čitajući o Kur’anu, zavoljelo Kur’an. Kur’an zaista plijeni pažnju svakoga ko ga čita. Poznato nam je da se često govori o tome koliko se šta puta navodi u Kur’anu. Uvijek sam razmišljao zašto se izgovara 33x subhanallah, 33x elhamdulillah i 34x Allahu Ekber. Riječ “Allah” se u Kur’anu spominje 1915x, ali je zanimljivo da se 34x spominju ajeti gdje je riječ “Allah” na prvom mjestu. To su ključne stvari u životu vjernika.Za ulemu se spominje da su govorili:الله أكبر علي كلّ من تجبر و تكبر – “Allah je najveći, ma koliko se neko uzdizao ili oholio”iالله أكبر من كلّ مصيبة تصيبني – “Allah je najveći, kakva god me nedaća ili musibet zadesi.”
Rekli smo da riječ “Allah” ukazuje na Božije biće. Riječ “Allah” nije izvedenica, ona je vlastito ime Gospodara svih svjetova te se svaka druga riječ može spomenuti uz ime Allah. Allah je Milostivi, Allah je Silni… Ova riječ nema množine, niti ženskog roda.
Kaže Gospodar u Kur’anu: “Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.” Danas je jedan od velikih problema to što nam je u našem doživljaju vjere često bitno šta će ljudi reći. Neki se od oholih rugao i govorio: ”Kako ćemo slijediti Kur’an, a u njemu se spominju smokva, maslina, nar?” Kaže se da mu je Allah dao bolest koja je bila neizlječiva u njegovo vrijeme, a kasnije je lijek nađen upravo u smokvi. Toliko je bitno da se insan ne ruga, te sam zbog toga spomenuo prvo ovaj ajet. Danas sam bio sa ljudima koji nose misiju i kažu mi:“Nikad se nemoj rugati ničemu što je Allah uzdigao.” Vjernik se nikad neće narugati sedždi, neće viceve o tome pričati. Ruganje bilo čemu što je Allah uzdigao je u najmanju ruku veliki grijeh. Kaže ulema da, ako bi se neko namjerno rugao, time bi Allaha ili Poslanika omalovažio, time bi samoga sebe možda iz vjere izveo. Kada kažeš riječ “Allah”, neka ti je uvijek na umu da kažeš: ”Allahu, ne daj mi onaj psihički sklop u kojem će mi svejedno biti šta ću kazati.”
Dalje Gospodar kaže: اللَّهُ لا إِلَهَ إِلَّا هُوَ الْحَيُّ الْقَيُّوم – “Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni!”[4] Rekli smo da se riječ “Allah” može opisati svakim od Njegovih imena. Ovaj ajet učimo nakon svakog namaza. Dvije su najveće dileme u čovjekovom životu. Jedna od njih je: zašto zovemo Allaha? Prvo, strah te bolesti, strah te siromaštva. Druga je: koga trebaš prvog zvati? Allaha Jedinog, jer je On jedino istinski živ – El-Qayyum – Onaj Koji sve održava.
Koliko puta šejtan nagovori ljude da uzmu ono što je haram, zato što je sa hiljadu strana ubacio u njihov um: “Sve će nam propasti ako to ne uradimo!” Čak je Gospodar to opisao u Kur’anu: “Šejtan im prijeti siromaštvom i naređuje im razvrat.”[5] Danas, mladiću i djevojci, umjesto da uđu u brak, šejtan kaže: “Idite stazama mimo braka.” I onda stvari idu u neželjenom pravcu. Kako da ne idu u tom pravcu, kada se udalji od Allaha s onim s čime mu se može približiti?
اللَّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُو – “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju.”[6] – kada vjeruješ u Allaha i kada Ga spominješ, imaš iskušenje, nedostaje ti zaštita i podrška. Ne kažeš da je Allah zaštitnik onih koji su na vlasti, koji imaju novac, koji su moćnici, nego kažeš da je Allah zaštitnik onih koji vjeruju. Na ovim druženjima učimo o Allahu i spominjemo Ga, a poslušajmo šta nam On kaže: يُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّو – “On ih izvodi iz tmina na svijetlo.”[7] Zavist je tmina; kada zavidiš, ti živiš u tmini. Allah ti je dao zdravlje, a ti zavidiš nekome na dunjaluku. Dobiješ druga dobra, a izgubiš zdravlje, jer si bio u tmini i nisi vidio šta ti je Allah dao. Zato, kada spominješ Allaha, dž.š., reci: “Allahu, izvedi me iz tmine i uvedi me u svijetlo!”
Kaže Gospodar: اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۚ لَيَجْمَعَنَّكُمْ إِلَىٰ يَوْمِ الْقِيَامَةِ لَا رَيْبَ فِيه – “Allah će vas – nema durgog boga osim Njega – sigurno sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje.”[8] Kada zikriš i donosiš salivate, obujmi to u cijelosti. Kada kažeš: “Allahu!”, shvati to kao: Allah je zaštitnik onima koji vjeruju, Allah će sve okupiti na Sudnjem danu.
Gospodar nam dalje poručuje: اللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَحْمِلُ كُلُّ أُنْثَى وَمَا تَغِيضُ الْأَرْحَام – “Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu…”[9] Ovaj ajet se odnosi na potomstvo. I ti i ja smo nekada bili u utrobama naših časnih majki, pa nam je Allah dao oblik. Allah zna šta je naša majka nosila. Zanimljivo je i to da, koliko je riječ Allah velika, toliko će se paziti ono što je u maternicama. Pazit će se i na moral i na djecu. Zamisli kako će dževab Allahu dati ona majka koja je dijete iz straha za nafakom ubila.
اللَّهُ يَحْكُمُ بَيْنَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فِيمَا كُنتُمْ فِيهِ تَخْتَلِفُون – “Allah će vam na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se razilazite.”[10] Ljudi su vidjeli magarca kako ga jaše neka neznalica i rekli su: “Vidi, neznalica jaše neznalicu!” Onda je Allah dao da magarac progovori pa je on rekao: “Ljudi, niste pošteni prema meni. ovaj što me jaše misli da zna, ja ne znam.” Kada posmatramo spoznaju Allahovog imena Allah u onoj mjeri u kojoj si spoznao Allaha, dž.š., u toj mjeri svoj život uređuješ, jer kako nam je u dušama, tako je i oko nas.
اللَّهُ يَصْطَفِي مِنَ الْمَلَائِكَةِ رُسُلًا وَمِنَ النَّاسِ – “Allah odabire poslanike među melekima i ljudima.”[11] – kada gledamo ovaj fenomen, vidimo da je Allah neke ljude odlikovao nad drugim. Zaista, to je podjela: nekoga je Allah odlikovao u ljepoti, nekoga imetkom, nekoga znanjem, a blago onima koji su zahvalni Allahu Uzvišenom!
Dalje nam Gospodar kazuje:اللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنْفُس – ”Allah uzima duše…”[12] Kazali smo da, kada se vežemo za Allaha, tražimo sadržaje. Kada krenemo u postelju kažemo: “Allahu, s Tvojim imenom legoh u postelju i s njim ću i ustati; ako me Sebi uzmeš, smiluj mi se, a ako me vratiš, čuvaj me kako čuvaš dobre robove Svoje!” Zašto? Zato što nas je riječ “Allah” usmjerila na to da svoj odlazak na počinak doživljavamo kao trenutak iz kojeg ne znamo hoćemo li se vratiti.
“Allah je stvoritelj svega…” – Gospodar je stvorio i svjetlost i tminu, On je stvorio i ono što volimo i on što ne volimo. Naš odnos prema tome je ovaj ajet. Zato hz. Alija, nakon velikog zuluma, kaže: “Oni su neposlušni Allahu u odnosu prema meni, ja neću da budem neposlušan Allahu u odnosu prema njima.”
Gospodar nam poručuje: اللَّهُ لَطِيفٌ بِعِبَادِهِ يَرْزُقُ مَن يَشَاءُ ۖ وَهُوَ الْقَوِيُّ الْعَزِيزُ – “Allah je dobar prema robovima Svojim; On daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan!”[13]
Draga braćo i sestre, jedno od Allahovih imena je Es-Sabur – Strpljivi. Niko nije strpljiviji od Allaha, dž.š. Nekome Allah da dug život, ali mu nikada na sedždu ne padne. Spominje se u hadisima: “Koga Allah poživi šezdeset godina, pa mu se ne vrati, Allah mu je svaki izgovor uzeo!”
اللَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ۚ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ – “Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!”[14] – ili se oslanjamo na Allaha ili mimo Njega. Onaj ko se oslanja na bilo šta drugo mimo Allaha, Allah ga tome prepusti. Primjer je ljubav između dva insana. U čijoj su ruci duše ta dva insana? Ako se osloniš na tu osobu, Allah, dž.š. te prepusti njoj. U hadisu se kaže: “Neće se voljeti dvije osobe, pa se onda rastati, a da to nije radi grijeha koji je neko od njih dvoje uradio.” Jer, da su bili u poslušnosti Allahu, nikada se ne bi razišli.
اللَّهُ الصَّمَد – “Allah je Utočište svakom!”[15] – blago li se onome ko Gospodara svih svjetova uzme za oslonac! Ti možeš, u svojim računicama, računati na ono što ti je Gospodar otvorio, ali, kada završiš sa računanjem, kažeš: “Ya Rabb, ovo je ono čime si zadužio moj mozak da radi, ali moje srce ne ide ovom logikom. Moje srce zna da si Ti Taj Koji reda stvari!” Nema većeg znanja od toga da znaš da ti je Allah dovoljan. Većina grijeha koji se čine je zbog toga što misle da im Allah nije dovoljan. Ajet koji je svakome dovoljan je: ”Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome?”[16] Kada uradiš haram, znaj da ti Allah nije oslonac kao što tvrdiš. Zato se u predajama bilježi da, ko ostavi nešto u ime Allaha, Allah će mu dati bolje od onoga što je ostavio.
Allahovo ime Allah je toliko veliko da neće nastupiti Sudnji dan sve dok ima neko ko govori: “Allah, Allah!” Zašto “Allah, Allah”? Upravo zbog druge dimenzije: kada imaš znanje o Allahu, spomeneš Ga i prvi put pomisliš na Njegovo biće, a, kada drugi put kažeš “Allah”, misliš na sve Njegove osobine. U čijoj je ruci vlast? U Njegovoj! Ko oživljava i smrt daje? Allah. Allah ti dadne da se nasmiješ, ali i da plačeš.
Molimo
Allaha da nas počasti spoznajom Njega i da se približavamo Njemu Uzvišenom.
Gospodaru naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti, oprosti nam sve grijehe, a
nemoj nas kazniti. Učvrsti iman u našim srcima, učvrsti islam u našim životima!
[1] Ibn Madže, 229.
[2] Et-Tur, 28.
[3] Tirmizi, 3373.
[4] El-Bekare, 206.
[5] El-Bekare, 268.
[6] El-Bekare, 257.
[7] El-Bekare, 257.
[8] En-Nisa, 87.
[9] Er-Ra’ad, 8.
[10] El-Hadždž, 69.
[11] El-Hadždž, 75.
[12] Ez-Zumer, 42.
[13] Eš-Šura, 19.
[14] Et-Tegabun, 13.
[15] El-Ihlas, 2.
[16] Ez-Zumer, 36.
