Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Hazreti Alija je rekao: ”Znanje ti je bolje od imetka.” “Zbog čega?”, upitali su hazreti Aliju, a on je odgovorio: “Ti čuvaš svoj imetak, a znanje tebe čuva. Znaj da se imetak smanjuje kada od njega daješ, a znanje, kada od njega dijeliš, povećava se.”
Muslimanski učenjaci kažu: “Ako želiš ostvariti sebe u ovom životu, uči, obrazuj se. Ako želiš ahiret, život na budućem svijetu, također, kreni putevima znanja. Ako želiš i dunjaluk i ahiret, tada budi od onih koji traže znanje.” Najveće znanje koje u mjesecu ramazanu mi manifestiramo kroz svoj post jeste znanje o Uzvišenom Stvoritelju. Post ramazana je pokazatelj našeg znanja o Bogu. Mnogi znaju islam, mnogi znaju propise, šta je halal, šta je haram. Mnogi znaju, međutim, ne poste, jer njihovo znanje o Gospodaru nije toliko jako i kvalitetno da se Njemu odazovu. Mnogi, također, poznaju stvorenja, ali samo ona spoznaja stvorenja koja nas vodi razumijevanju veličine Gospodara jeste ta koja nas čini sretnim.
Uzvišeni Gospodar je rekao u Kur’anu kerimu:
قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ
“Reci: jesu li isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?” (Zumer, 9)
Onako kako nisu isti stanovnici dženneta i stanovnici džehennema u svojim djelima. Onaj koji zna Allaha, govori istinu, onaj koji ne zna Allaha, ne govori istinu. Onaj koji zna Allaha, obavlja namaz, onaj čija spoznaja Allaha nije dovoljno jaka, nažalost još uvijek je u nedoumici da li da klanja, da li da redovno obavlja svoje obaveze. Koliko je značajno znanje, govori nam činjenica da za vrlo rijetke stvari u Kur’anu nam Gospodar naređuje da molimo da nam On poveća. Uzvišeni Gospodar je rekao:
وَقُلْ رَبِّ زِدْنِي عِلْمًا
“Reci: Gospodaru moj, povećaj mi znanje.” (Taha, 114)
Ne traži se imetak, fizička ljepota, vlast, ugled, nego povećanje onoga što će me ostvariti i na ovom i budućem svijetu. Kada Gospodar govori koliko znanje podiže ljude i koliko Gospodar počasti onoga koji ima znanje o Njemu, moramo se sjetiti ajeta u kojem Gospodar kaže:
إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً
”Zaista je Ibrahim bio ummet, zajednica.” (En-Nahl, 120)
Jedan čovjek vrijedniji od bezbroj drugih. Možeš imati bezbroj ključeva, ali moraš imati ključ koji otvara vrata prema Gospodaru, a to je znanje. Znanje o Njemu, znanje o Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Velikani su govorili: “Svi putevi su zapriječeni, osim onog puta koji je nama utemeljio Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s.” Ramazan je također mjesec primanja pokajanja. Kako se pokajati, ako nismo svjesni da smo učinili grijeh? Znanje je preduvjet pokajanja. Kako da se vratimo Allahu, a nismo svjesni da nas je ono što smo učinili udaljilo od Njega? Udaljilo od Njegove milosti, udaljilo od Njegove nagrade, udaljilo od Njegove ljubavi.
Ono što trebamo imati na umu kada govorimo o znanju jeste da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjerovjesnici nisu iza sebe ostavljali dinare i dirheme. Oni su iz sebe ostavili znanje, a onaj ko uzme znanje, zaista je uzeo veliku sreću.” Kada znaš Uzvišenog Boga, ti tada daješ stvorenjima prava koja njima pripadaju. Kada znaš Uzvišenog Gospodara, ti daješ iz svoga imetka ono što je obaveza. Kada znaš Gospodara, ti svoje roditelje poštuješ i voliš. Kada znaš Gospodara, ti se lijepo ponašaš, ne zato što te ljudi vide, nego zato što te Gospodar u svakome trenutku tvoga života vidi!
Kada znaš Gospodara, kada imaš znanje, širiš dobro i dobru pozivaš. Nastojiš da svojim riječima, ali više od toga, i svojim djelima preneseš ljudima koliko je značajno imati znanje o Uzvišenom Gospodaru. Djela prate znanje. Zbog toga je farz imati znanje. Svaki čovjek je dužan tražiti znanje i naučiti ono što će ga učiniti poslušnim Gospodaru. Da zna šta smije, a šta ne smije uraditi. Do te mjere znanje je bitno, da su učenjaci govorili: “Hrana ti je manje potrebna nego znanje.” Hranu trebaš možda nekoliko puta u danu, a znanje ti treba u svakom trenutku. Da znaš šta smiješ, a šta ne smiješ jesti, s kim smiješ sjesti i jesti i za kojim stolom smije vjernik i vjernica sjediti.
Bez obzira koliko neki kur’anski ajeti bili često citirani i frekventni među muslimanima, jedan kratki Kur’anski ajet treba biti poruka koju stalno imamo pred svojim očima.
Uzvišeni Gospodar kaže:
أَلَمْ يَعْلَمْ بِأَنَّ اللَّهَ يَرَىٰ
”Zar on ne zna da Allah vidi.” (El-Alek, 14)
Onaj kome je ovaj kur’anski ajet pred očima, onaj ko je svjestan da prije svakog postupka preispituje sebe kroz svijest da ga Allah u tom trenutku vidi, da li je ono što radi u skladu sa zadovoljstvom Gospodara ili ne? Zamisli osobu koja je na odgovornoj poziciji, prije nego što nešto potpiše, prije nego što nekoga imenuje, razmišlja da li je to najsposobnija osoba? Da li je to osoba sa kojom je Gospodar najzadovoljniji da nosi emanet, da nosi povjerenje. Zamisli onoga ko ima imetak, pa gleda na svoj imetak očima, ne zaljubljenika, nego zaljubljenika u Onoga koji mu je dao imetak. Jer on zna Allaha. On zna da ga Gospodar vidi. Daje od svoga imetka ono što će unijeti radost u srca siromašnih. Što će neku siromašnu porodicu podržati u njihovom nastojanju da svoju djecu izvedu na Pravi put.
Zamisli koliku nagradu ima onaj čije je znaje o Allahu bilo toliko jako da bude takav u odnosu prema poziciji koju mu Allah dadne, u odnosu prema imetku kojim ga Allah počasti. Onaj ko ima neku potrebu, kada je svjestan da ga Allah vidi, gledat će da tu potrebu zadovolji na onaj način na koji je Gospodar zadovoljan da se potreba zadovolji. Što je više ovakvih ljudi, što je njihov broj veći u jednom društvu, to je društvo vrjednije, to je društvo čestitije. Lijepo su učenjaci kazali: “Nije siromašno društvo koje nema novca, materijalnih predpostavki, siromašno je ono društvo koje nema uzore u koje se ljudi mogu ugledati u svakoj sferi života.”
Uistinu je ovaj Kur’anski ajet dovoljan svakom vjerniku. Kada bilo šta činiš, sjeti se: “Zar on ne zna da ga Allah vidi?”
