ŽIVOT PREMA ALLAHOVIM, DŽ.Š., PROPISIMA – 41. hadis

Hvala Uzvišenom Allahu na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da budemo ustrajni u svakom dobru koje činimo, i da nam otvori vrata činjenja dobra, dokle god smo živi, pa da preselimo u tom stanju. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, i vrlim ashabima.

Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Allah je dozvolio džehennemu da vas dva puta podsjeti na sebe. Kada osjetite najveću studen zimi i najveću vrućinu ljeti.” [1]U tim danima posebno molimo Allaha da vas sačuva džehennema.

Ulema nas uči da je broj četrdeset, vrlo značajan. Kada neko želi promjeniti svoj karakter ili u svoj život uvesti neku novu, lijepu osobinu, za to mu je potrebno četrdeset dana kako bi se potpuno privikao. Jedna od bitnih karakteristika Resulullahovog, s.a.v.s., odgoja je da čovjek, malo po malo, unosi u svoj život ono što će ga učinit boljim. Greška je početi sa novom navikom, da u to ulazimo naglo i previše ambiciozno, jer će nas šejtan omesti u tome. Ne dozvolimo šejtanu da nas savlada, jer čak i najmaji korak u pozitivnom pravcu uz Allahovu, dž.š., pomoć je veliki uspjeh.

Četrdeset i prvi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي مُحَمَّدٍ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا، قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى يَكُونَ هَوَاهُ تَبَعًا لِمَا جِئْتُ بِهِ.

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ”Niko od vas neće biti istinski vjernik dok njegove strasti i prohtjevi ne budu usklađeni sa onim, sa čime sam ja došao.”[2]

Prenosi se da je Džibril, a.s., kada je vidio Džehennem rekao: ”Gospodaru, niko neće čuti za džehennem, a da će ući  u njega.”  Zatim je Allah, dž.š., prekrio džehennem ljudskim prohtjevima, pa je Džibril rekao: ”Neće biti spašen džehennema, osim onaj kome si se Ti smilovao.”[3]

Ovaj hadis, prije svega, trebamo posmatrati sa aspekta povjerenja u Uzvišenog Gospodara. Pod riječima: “ne vjeruje jedan od vas”, Resulullah, s.a.v.s., podrazumjeva da niko neće imati puninu vjerovanja, sve dok ne bude potpuno vjerovao Allahu, dž.š. Mnogo je hadisa u kojima Resulullah, s.a.v.s., kaže: “Ne vjeruje.”, kao:

”Ne vjeruje onaj, koji ne voli svome bratu ono što voli  sebi.”

”Ne vjeruje onaj, od čijeg zla nije siguran njegov komšija.”

Kada radimo ono što nije u skladu sa našim vjerovanjem, postajemo argument ljudima u korist šejtana. Drugi će naše postupke gledati kroz prizmu našeg vjerovanja. Ne možemo reći da vjerujemo, a zatim uzimati mito, varati na ispitu ili ne paziti komšiju.  U hadisu je Poslanik, s.a.v.s., napravio poveznicu između vjerovanja koje je u srcu i djelovanja koje je u stvarnosti.

Resullah, s.a.v.s., je rekao: ”Kada vidite čovjeka da stalno dolazi u džamiju, posvjedočite mu iman.”[4] Čovjek se najviše bori za ono što mu je najvrjednije, a vjerniku je najvrijednija relacija sa Allahom, dž.š. Učimo dovu: ”Gospodaru moj, ako me Ti voliš, sve mi je lahko i sve što je na Zemlji u mojim očima je zemlja.”

Najčešća dova Resulullaha, s.a.v.s., bila je:

يَا مُقَلِّبَ الْقُلُوبِ ثَبِّتْ قَلْبِي عَلَى دِينِكَ.

“O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.”[5]

Družeći se sa hadisom Resulullaha, s.a.v.s., podsjećajmo sebe da je vjera koju živimo dar od Allaha, dž.š. To je dar koji trebamo njegovati, jer i najljepša bašta, ako se zapusti nekoliko mjeseci neprepoznatljiva.

Prenosi se da je djevojka krenula putem kojim ne treba, pa je došla jednom od alima i ispričala mu kako je zalutala. On je nije grdio, niti osuđivao kako bi mnogi uradili, nego je upitao: ”Zašto nisi imala povjerenja u Allaha?! On ti je rekao, nemoj se osamiti, nemoj imati intimni odnos prije braka, čuvaj svoju čast.” Kada čovjek spozna Allaha, dž.š, najbitnije je da jača svoje znanje o Njemu. Prve generacije muslimana vodile su se riječima: ”Allah je moj svjedok” i ”Allah me vidi”, a najviše su jačale taj osjećaj, jer osoba koja je svjesna da je Uzvišeni Gospodar uvijek vidi, radi samo djela s kojima je On zadvoljan.

Najćešći uzrok problema u našim životima je posljedica slabe spoznaje Allaha dž.š. Ulema kaže: ”Kada ti pogled ode negdje, sjeti se Allahovog pogleda prema tebi. Kada te tvoja snaga zanese da nekome učiniš zulum, sjeti se da je On najjači. Kada te tvoje  znanje navede da druge poniziš, sjeti se da je Allah Onaj koji sve zna.”

Uzvišeni Gospodar u Kur’anu kaže:

أَلَا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ.

“Zar ne zna ko ih je stvorio, a On je Dobri i Obaviješteni?!”[6]

Sve što je propisano u islamu je došlo od Onoga Koji sve zna. Koliko je majki zaplakalo i mladih ljudi u smrt otišlo, samo zato što nisu poslušali šta im je rekao Onaj Koji sve zna.

Centar čovjekovog djelovanja je njegovo srce, zbog toga Resulullah, s.a.v.s., kao da nam poručuje da nećemo biti potpuni u vjerovanju, dok emocije u cjelosti ne budu posvećene Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

وَجَدَ حَلَاوَةَ الْإِيمَانِ؛ أَنْ يَكُونَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا.

“Naći će slast vjerovanja onaj kome je Allah i Njegov Posalnik draži od svega drugog.”[7]

Nemoguće je da poslušaš Onoga Koji te stvorio, na ovaj svijet doveo, Kur'an spustio i Muhammeda, s.a.v.s., kao Poslanika dao, i da On u tvom srcu ulije nesreću. Jedan alim je rekao: “Nemoj da te zadesi nedaća, a da ona koju ne vidiš bude veća.”Svaka nedaća koja nas zadesi je posljedica nekog grijeha. Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا مَن يَرْتَدَّ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَسَوْفَ يَأْتِي اللَّهُ بِقَوْمٍ يُحِبُّهُمْ وَيُحِبُّونَهُ ذِلَّةٍ.

“O vjernici, ko se od vas okrene od svoje vjere, Allah će dovesti druge ljude koje On voli i koji Njega vole.”[8]

Nije dovoljno priznati Allahovo, dž.š., postojanje, već trebamo biti svjesni da nas nije stvorio i prepustio samima sebi, nego nas je stvorio i počastio. Kada smo svjesni te činjenice, jačajmo svoje srce da volimo ono što Allah, dž.š., voli i da preziremo ono što On prezire. Uzvišeni Gospodar, najviše prezire laž i zloupotrebu da se insan udalji od Njega dajući prednost svojim strastima.

Preispitujmo svoje emocije, jer je srce naš glavni vodič. Ako nas razum navodi da učinimo nešto, ali srcem to preziremo, otići ćemo putem na koje nas ono vodi. Često učimo dovu:

اللَّهُمَ حَبَّبْ إِلَيْنَا الْإِيمَانَ وَزَيِّنْهُ فِي قُلُوبِنَا.

“Gospodaru učini mi vjerovanje dragim i učini ga lijepim u srcu mom.”

Vjerovanje je uvijek lijepo, ali život čovjeka udalji od toga, pa pomisli da drugi ima bolje. Ulema kaže: “Ako onaj kome je dat Kur'an pomisli da je drugome dato nešto bolje, nipodaštava Allahovu blagodat.”

Prva i stalna borba, je borba sa nefsom. Prenosi se da je Omer, r.a., sreo nekog čovjeka i upitao ga gdje ide. Čovjek mu odgovori da je poželio meso i krenuo da ga kupi. Ista situacija ponovila se drugi i treći dan, pa mu je Omer, r.a., rekao: “Ti svaki put kada poželiš, odeš i kupiš?” Svaki put je svom nefsu davao ono što on hoće, jer nije naučio da on bude taj koji upravlja svojim nefsom.

Rečenice koje se često koriste u našem društvu i kojih se trebamo čuvati su: “Ja sam takav, svako sebi najbolje zna.” Kada neko nastoji opravdati svoje postupke, koristi se ovim riječima. Ako si nekome učinio nepravdu, zar takav trebaš ostati?! Ako mislimo da smo neku odluku dobro donijeli, pogledajmo druge u tim situacijama, kako su postupili. Ovo su rečenice koje naše strasti vode suprotnim pravcem u odnosu na one s kojima je Allah, dž.š., zadovoljan.

Ono što je zajedničko Posalniku, s.a.v.s, velikanima ummeta i čestitim ljudima je sretan i ispunjen život u pokornosti Allahu, dž.š., pa ih je On sebi uzeo sa potpunim vjerovanjem. Čak i u nesrećama i iskušenjima, trebamo biti zadovoljni i svjesni da nam je to Allah, dž.š., dao i da je iz nekog razloga dobro za nas.

Omer, r.a., je rekao:

مَتَى اسْتَعَبَدْتُمُ النَاس وَقَدْ وَلَدَتْهُمْ أُمَّهَاتُهُمْ أَحْرَارًا.

“Zašto porobljavate ljude, a njihove majke su ih rodile slobodnim?”

Da bi čovjek istinski bio slobodan, on mora vladati svojim prohtjevima. Ako bi bilo suprotno, svako ko ga može ucjeniti za određenu želju je njegov gospodar. Ulema je rekla: “Čestit je onaj koji za čitav dunjaluk i sve što je na njemu ne bi prodao trun svoga obraza.” Uzvišeni Gospodar nas je počastio Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim sunnetom, a kada se okrenemo iza sebe i pogledamo dane koji su nam prošli znamo da smo radili ono što je dobro, istina i čestito. Molimo Allaha, dž.š., da nas pomogne da ovladamo svojim strastima, Amin!


[1] Buhari, 3260.

[2] El-Begavi u Šerhu-s-Sunne (1/213), Hatib El-Bagdadi u Tarihu (4/369).

[3] Ahmed 8398.

[4] Tirmizi, 2625, Ahmed, 11651.

[5] Tirmizi, 3468, Ahmed, 13430.

[6] El-Mulk, 14.

[7] Buhari, 6458, Muslim, 63.

[8] El-Maida, 54.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter