Zašto zaboravljamo na Gospodara?!

Hutba – Bakijska džamija, 25.04.2014.

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga najvećim imenom Njegovim da nas zaštiti od svakoga zla, a posebno od zna nas samih. Svjedočim da nema drugoga Boga osim Jednoga Jedinoga. Svjedočim da je Muhammed posljednji Božiji Poslanik. On je svoju misiju ispunio i svoj ummet savjetovao. Ostavio nas je na jasnoj stazi gdje su dan i noć jednako vidljivi. Molim dragog Gospodara da ovo svjedočanstvo čuva tako što ćemo ga živjeti u svojim životima, živjeti u svojim porodicama, živjeti u svojoj domovini. Molimo Te Gospodaru počasti nas da sa ovim svjedočanstvom Tebi dođemo.


Od razloga zašto srce grubo postane jeste kada Gospodara spozna, a Njemu ne bude odan. Od razloga grubosti srca je kada kažemo da slijedimo Božijeg Poslanika i da ga volimo, a to svojim životima ne pokažemo. Opasno je za ljudsko srce kada uči Kuran, umjesto da Ga izlije u korito svog života, živi potpuno drugim načinom življenja. Opasno je govoriti da nam je šejtan neprijatelj, a onda kada dođemo u poziciju da pokažemo da ga takvim smatramo, mi njega za najdražeg prijatelja uzmemo. I stalno nekoga drugog krivimo za ono za šta je nas Allah zadužio. Došli smo do jednog od razloga zašto ljudsko srce također može zaboraviti na Gospodara. Zaboraviti na ljude oko sebe kojima trebamo koristiti.


Kaže Ibrahim ibn Edhem: „Od razloga što srce bude grubo, a i dova ne bude primljena, jeste to da kažemo da je smrt istina, a onda se za tu istinu ne pripremamo.“ Ulemma je na stotine knjiga napisala na koji način bi jedan vjernik trebao najprije razumiti smrt kao činjenicu ovog života. Na koji način bi je trebao držati kao nešto što je sastavni dio tog njegovog životnog putovanja. Ova svijest o tome da smo prolazni je glavni razlog ostavljanja grijeha i činjena dobra. Jer kada si svjestan da prolaziš na ovom svijetu, gledaš kako se na njemu ponašaš. Naša tijela su prevozna sredstva naših duša. Imam Šafija je govorio: „Da znam da mi je jedna dova primljena, bio bih zadovoljan.“


Razgovor koji možda najbolje govori o ovoj pripremi za smrt jeste rezgovor između halife Sulejmana ibn Abdul Melika i učenika ashaba. Kada je došao u Medinu upitao je: „Ima li neko od učenika ashaba?“ Odgovorili su: „Ima Ebu Hazim se zove, ali on ne dolazi pred vladara.“ Rekao je: „Dajte da odemo do njega.“ Kada je ušao Sulejman kao halifa kod Ebu Hazima rekao mu je: „Kakva je ovo grubost Ebu Hazime, svi su došli u Medinu samo mi ti nisi došao?“ Odgovorio je Ebu Hazim: „Da li se ti i ja poznajemo, je li među nama ima prijateljstvo koje ja trebam ispoštovat. Ako tebi trebam ja, ti dođi kod mene, a ti meni ne trebaš?“


Stražari su odmah skočili na Ebu Hazima i Sulejman je rekao: „Pustite ga.“ Sjeda Sulejman Ibn Melik i kaže: „O Ebu Hazime, reci mi zašto mi preziremo smrt?“ Kaže Ebu Hazim: „Zato što gradite dunjaluk, a rušite ahiret.“ Šta radiš? Gradiš ovdje sebi kuću na haram način, a rušiš sebi kuću na ahiretu. Obori Sulejman glavu i reče: „Moj Ebu Hazime, pa kako ću se Allahu vratit.“ Priprema za preseljenje. Kaže Ebu Hazim: „Možeš se vratiti na dva načina. Ili kao dijete koje ode od roditelja svojih, i onda čekaju njegovi roditelji da se on vrati. Tako će se vjernik koji je činio dobra djela vratiti Allahu.“ Kaže Sulejman: „A kako će ovaj koji je bio neposlušan?“ Odgovara Ebu Hazim: „Vratit će se isto kao neposlušno dijete.“ Neće Ebu Hazim više ništa da govori. Tada Sulejman ibn Melik spominje nešto što mi stalno spominjemo, a to je: „Gdje je Allahova milost o Ebu Hazime?“ Odgovara mu Ebu Hazim Kur'anskim ajetom: „Allahova milost je blizu onima koji čine dobra djela…“


Upita ga Sulejman: „Ebu Hazime ko je najmudiriji od ljudi?“ Kaže: „Onaj ko mudrost nauči i ljudima je prenosi“, pa ga ponovno upita: „Ko je najnaivniji od ljudi?“ Kaže: „Onaj koji proda svoj ahiret ,trčeći za dunjalukom drugoga insana.“ Ashabi Resulullaha s.a.v.s., su bili odgojeni ovim vrijednostima. Zato je Ebu Hazim poučio halifu svoga vremena kako da razumije život. Kada je završio, halifa je izvadio stotinu dinara i dao mu. Kaže Ebu Hazim: „Ako uzmem ovo, bit će da sam ti govorio i na Allaha te podsjećao, da uzmem nešto od dunjaluka“, i odbija to. Koliko se treba pripremati za onaj trenutak kada će duša iz tijela izaći. Kaže Uzvišeni Gospodar: „Zaista oni kojima je Allah zaštitik, oni se neće nizašta bojati, niti će za bilo čime tugovati…“


Zamisli tog stanja. Stanja u kojem te ništa ispred tebe ne plaši i nizačim iza sebe ne tuguješ. Onda ih Gospodar opisuje kako se pripremaju za smrt: „Oni koji su prvo kazali vjerujemo, i onda su svijest od Allahu imali u svim svojim postupcima.“ Završava se sljedeći ajet, kaže Gospodar: „Takvim robovima pripada radosna vijest i na ovome svijetu.“ Onaj ko se spreman za trenutak preseljenja, Allah mu taj trenutak olakša.


Želio bih da podijelim sa vama jedan Kuranski ajet kojeg želim da ponesete sa sobom. Kaže Uzvišeni Gospodar: „Vi gradite nekakve građevine ne bi li ste se učinili vječnim.“ Zar mislite da će neka građevina nekoga učiniti vjernim? Znajte da je vječan samo onaj ko je se vezao za Vječnoga, a jedini vječan je Allah dž.š.. Možeš učiniti ono što je vječno. Dobročinstvo je vječno ako si ga radi Allaha učinio. Ono što si kod Njega poslao ima više povjerenja u to nego što je u tvojim rukama, jer ono što je u tvojim rukama sada može otići, ali ono što si iskreno uradio, pripremajući se za susret sa Njim, to sigurno ostaje i vječno je. Molim Gospodara da nas počasti da ove vrijednosti živimo u našim životima.

DRUGA HUTBA Radujmo se susretu sa Gospodarom


Zahvala dragom Gospodaru. Salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Gospodara da svaki naš susret bude u pokornosti Njemu. Gospodaru najvećim Te imenom molimo da se niti jednoga svoga postupka ne postidimo pred Tobom.
„Oni koji kažu naš Gospodar je Allah, pa onda u tome ustraju…“


Hoću jedan detalj da vam prenesem i njemu trebamo ako smo vjerničke duše ići. Hamad ibn Seleme, jedan od učenjaka je upitan: „Hamade, kada bi znao da sutra umireš, da li bi išta u svojim djelima promjeni?“ Rekao bi: „Tako mi Allaha nebi ni truna jednoga.“ Mi kao vjernici moramo pokušati postepeno u svoj život unijeti takve sadržaje koji će tako nas oplemeniti da kada bi nam neko rekao da sutra idemo na ahiret, trebamo reći, Gospodaru ono što je se u mom životu ustalilo, s time pred Tebe izlazim. To zahtjeva trud i napor. Moramo uvoditi lijepe stvari u naše živote. Da nas Gospodar uputi da to činimo.

IZDVOJENI CITATI


Opasno je za ljudsko srce kada uči Kuran, umjesto da Ga izlije u korito svog života, živi potpuno drugim načinom življenja. Opasno je govoriti da nam je šejtan neprijatelj, a onda kada dođemo u poziciju da pokažemo da ga takvim smatramo, mi njega za najdražeg prijatelja uzmemo. I stalno nekoga drugog krivimo za ono za šta je nas Allah zadužio.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter