Zabrana nepravde (zuluma) – 24. hadis

Hvala dragom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Salavat i selam Njegovom posljednjem Poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Molimo Gospodara da nas počasti da slijedimo Poslanika, s.a.v.s., u riječima i djelima, da budemo poput ashaba kakve je ostavio i odgojio.

Podsjetimo se kratko na jedan kur'asnki ajet u kojem Gospodar kaže:

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى
أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ
الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ.

”Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, nemojte gubiti nadu u Allahovu Milost. Allah je taj koji će sve grijehe oprostiti, On je Onaj koji prašta i Samilosni’.”[1]

Ovaj ajet budi biće svakog vjernika i vjernice, jer Uzvišeni Gospodar nas dok griješimo naziva Svojim robovima. On se nas ne odriče kada smo se mi Njega odrekli svojim djelima. Čineći grijeh pokazujemo da nam je bitnije nešto drugo mimo Zadovoljstva Gospodara. Kada čujemo ovaj poziv, naše biće se mora uzbuditi iz razloga što nas Najplemenitiji doziva.

Dvadeset i četvrti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي ذَرٍّ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ
عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فِيمَا رَوَى عَنْ اللَّهِ تَبَارَكَ وَتَعَالَى أَنَّهُ قَال: يَا عِبَادِي إِنِّي حَرَّمْتُ الظُّلْمَ عَلَى
نَفْسِي وَجَعَلْتُهُ بَيْنَكُمْ مُحَرَّمًا فَلَا تَظَالَمُوا ، يَا عِبَادِي
كُلُّكُمْ ضَالٌّ إِلَّا مَنْ هَدَيْتُهُ فَاسْتَهْدُونِي أَهْدِكُمْ ، يَا
عِبـَادِي كُلُّكـُمْ جَائِعٌ إِلَّا مَنْ أَطْعَمْتُهُ فَاسْتَطْعِمُونِي
أُطْعِمْكُمْ ، يَا عِبَادِي كُلُّكُمْ عَارٍ إِلَّا مَنْ كَسَوْتُـهُ
فَاسْتَكْسُونِـي أَكْسُكُمْ ، يَا عِبَادِي إِنَّكُمْ تُخْطِئُونَ بِاللَّيْلِ
وَالنَّهَارِ وَأَنَا أَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا فَاسْتَغْفِرُونِي أَغْفِرْ
لَكُمْ يَا عِبَادِي, إِنَّكُمْ لَنْ تَبْلُغُوا ضَرِّي
فَتَضُرُّونِي, وَلَنْ تَبْلُغُوا نَفْعِي فَتَنْفَعُونِي, يَا عِبَادِي, لَوْ
أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَآخِرَكُمْ وَإِنْسَكُمْ وَجِنَّكُمْ, كَانُوا عَلَى أَتْقَى
قَلْبِ رَجُلٍ وَاحِدٍ مِنْكُمْ, مَا زَادَ ذَلِكَ فِي مُلْكِي شَيْئًا, يَا
عِبَادِي, لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَآخِرَكُمْ وَإِنْسَكُمْ وَجِنَّكُمْ, كَانُوا
عَلَى أَفْجَرِ قَلْبِ رَجُلٍ وَاحِدٍ, مَا نَقَصَ ذَلِكَ مِنْ مُلْكِي شَيْئًا,
يَا عِبَادِي, لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَآخِرَكُمْ وَإِنْسَكُمْ وَجِنَّكُمْ,
قَامُوا فِي صَعِيدٍ وَاحِدٍ فَسَأَلُونِي, فَأَعْطَيْتُ كُلَّ إِنْسَانٍ
مَسْأَلَتَهُ, مَا نَقَصَ ذَلِكَ مِمَّا عِنْدِي, إِلَّا كَمَا يَنْقُصُ
الْمِخْيَطُ إِذَا أُدْخِلَ الْبَحْرَ, يَا عِبَادِي, إِنَّمَا هِيَ أَعْمَالُكُمْ
أُحْصِيهَا لَكُمْ, ثُمَّ أُوَفِّيكُمْ إِيَّاهَا, فَمَنْ وَجَدَ خَيْرًا
فَلْيَحْمَدْ اللَّهَ, وَمَنْ وَجَدَ غَيْرَ ذَلِكَ, فَلَا يَلُومَنَّ إِلَّا
نَفْسَهُ.

Prenosi se od Ebu Zerra, da je Resulullah prenio riječi Uzvišenog Gospodara koji kaže: ”O robovi moji, zaista sam Sebi zabranio nepravdu i učinio sam je među vama zabranjenom, pa nemojte međusobno nepravdni biti. O robovi moji, svi ste vi u zabludi, osim onog koga Ja uputim, tražite od Mene uputu, Ja ću vas uputiti. O robovi Moji, svi ste vi gladni, osim onog koga Ja nahranim, tražite od Mene da vas nahranim, Ja ću vas nahraniti. O robovi Moji, svi ste vi bez odjeće, osim onoga kome Ja odjeću dam, tražite od Mene da vas odijenem, pa ću vam odjeću dati. O robovi Moji, vi griješite po noći i po danu, a Ja sam Onaj koji oprašta sve grijehe. Tražite od Mene oprost, pa ću vam Ja oprostiti. O robovi Moji, vi ne možete Meni nikakvu štetu nanijeti, niti možete meni bilo kakvu korist donijeti. O robovi moji, kada bi prve generacije i posljednje generacije, svi ljudi i svi džinni bili svi zajedno dobri koliko srce najboljeg čovjeka među vama, to Moju vlast ne bi povećalo. O robovi Moji, da bi prvi i posljednji, i ljudi i džinni bili poput najgoreg srca, to Moju vlast ne bi umanjilo. O robovi Moji, da ste prvi i posljednji, i svi ljudi i svi džinni došli na jedu ravnicu, pa tražili od Mene nešto, pa da Sam svakome dao ono što je tražio, ne bi se kod Mene umanjilo kao kada iglu umočite u more. O robovi Moji, to su sve samo vaša djela, Ja ću ih obuhvatiti, zatim ću vam dati prema njima. Onaj ko vidi dobro, neka se zahvali Allahu. A ko ne nađe dobro, neka krivi isključivo sebe.”[2]

Ovo je hadis-i-kudsijj. Resulullah, s.a.v.s., prenosi od Uzvišenog Gospodara neko značenje mimo Kur'ana. Kur'an je značenjem i formom obajava od Allaha, dž.š., a hadis-i-kudsijj je svojim značenjem od Uzvišenog Gospodara, a Resulullah, s.a.v.s., prenosi. 

Ajet sa kojim završavamo hutbe svakog petka je:

إِنَّ اللَّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ
وَإِيتَاءِ ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنْ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ.

”Allah naređuje pravdu, da se dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje.”[3]

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je kazao jedne prilike: ”Potrajat će zemlja u kojoj ima pravde, pa makar bila nevjernička, a urušit će se zemlja u kojoj nema pravde, pa makar tvrdila da u njoj žive vjernici.”

Zulum je težak. Razmislimo o jednom užem odnosu. Sin neće voljeti oca koji je prema njemu nepravedan, a volit će gariba (nepoznatog insana) koji je prema njemu pravedan. Čuvajmo se činjenja nepravde, bez obzira o kome se radi, čak i prema životinjama. Jedna od stvari za koju je molio Resulullah, s.a.v.s., je da dođe na Sudnji dan, a da od njega niko ne traži svoje pravo.

Nekada zulum može biti da uradimo ono što ne smijemo, ili da ne uradimo ono što smo morali uraditi. Veliki je zulum ne odgojiti dijete. Zulum je oduzimati od radnog vremena za koji smo plaćeni, pa raditi nešto drugo. Zulum se može učiniti riječima, posvjedočiti nekome ono što on nije. Resulullah, s.a.v.s., je kazao:

إِنَّ الظُّلْمَ ظُلُمَاتٌ يَوْمَ الْقِيَامَةِ.

”Zaista je zulum tmina na Sudnjem danu.”[4]

Oni koji budu činili nepravdu, kada im najviše bude trebalo svjetlo, bit će u tmini. Čuvati se zuluma spada u obaveze. Uzvišeni Gospodar je kazao:

إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ.

”Zaista je pripisivanje Allahu druga najveći zulum.”[5]

Ovaj zulum nije učinjen prema Allahu, dž.š., daleko od toga, već je čovjek sebi učinio najveću nepravdu. 

U nastavku hadisa se spominje Uputa. Ovo je otvoreni proces u čovjekovom životu. Kada stanemo na namaz, molimo za uputu u ajetu iz sure ”El-Fatiha”. Jedna od dova Resulullaha, s.a.v.s., je bila:

اللَّهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ الْهُدَى،
وَالتُّقَى، وَالْعَفَافَ، وَالْغِنَى.

”Gospodaru, molim te za Uputu i Svijest o Tebi, za oprost i neovisnost od ljudi.”[6]

Postoje dvije vrste Upute. Prva je da krenemo Pravim putem, a druga je da nas Allah, dž.š., učvrsti na Pravom putu. U našem vremenu bi bilo korisno spomenuti i još jednu, a to je Uputa da nas Gospodar počasti da donosimo prave odluke. Nije bezazleno donijeti pravu odluku ili pomoći nekome da pravu odluku donese. Čovjek može donijeti jednu krivu odluku, pa da mu ljudi okrenu leđa, jer je pristupio srcima onako kako ne vole da im se pristupa. Gospodar nam je ponudio Uputu, kroz slanje poslanika, objavljivanje Knjiga, a na insanu je da to prihvati ili odbije.

Zatim Gospodar Uzvišeni u hadis-i-kudsijju spominje hranu, a prva asocijacija je opskrba. Koliko nam je samo drago kada neko započne neki posao ili kada se zaposli. Postoji i glad koju jedino Uzvišeni Gospodar može nahraniti, a to je odbacivanje pohlepe. Svi ćemo ići u pravcu svojih prohtjeva, osim onoga koga Uzvišeni Allah počasti da bude zadovoljan onim što mu je On dao. Resulullah, s.a.v.s., je kazao da čovjek kada bi imao dolinu punu blaga, poželio bi još jednu, a njegova usta će ispuniti samo zemlja.

Sljedeći detalj spomenut u hadisu je odijevanje. Odjeća koju mi imamo je lijepa, ali je još ljepša odjeća stida. Uz nju je i odjeća koju nosi prilična, a kada nema odjeće stida, onda je i ona koju nosi daleko od toga. Uzvišeni Gospodar je rekao:

وَلِبَاسُ التَّقْوَىٰ ذَٰلِكَ خَيْرٌ.

”Odjeća svijesti o Allahu je bolja.”[7]

Opskrbu često svodimo samo na materijalna dobra. Opskrba je i čestit insan s kojim možemo razgovarati, džamija u koju možemo doći, djeca koja nas zagrle i korisno znanje koje iskoristimo u prepoznavanju halala i harama.

Uzvišeni Gospodar u nastavku hadis-i-kudsijja spominje oprost grijeha. Allah, dž.š., oprašta i noću i danju. Ljudi bi se skrivali u tmini noći, misleći da ih niko ne vidi i tako činili grijehe. Postoje i oni koji se ne skrivaju dok čine grijeh, pa ih ljudi vide tokom dana. Gospodar Uzvišeni prašta onima koji ga zamole za oprost tokom dana za grijeh koji su učinili noću i obratno.

Zatim se spominje pribavljanje štete i koristi. Ne možemo Uzvišenom Gospodaru niti naštetiti, niti korist pribaviti. Kada čovjek obavi namaz, neka ne pomisli da je korist bilo kome, osim sebi učinio. Od toga ćemo mi imati nagradu i biti uvedeni među odabrane robove. Gospodar je kazao u Kur'anu:

إِنْ أَحْسَنتُمْ أَحْسَنتُمْ لِأَنفُسِكُمْ.

”Ako učinite dobro, to se vama vraća.”[8]

Gospodar Uzvišeni spominje Svoje riznice koje su neiscrpne. Iglu koju umočimo u more sa sobom ne nosi ništa od vode. Tako je i sa Allahovim, dž.š., riznicama. Divnu je rečenicu Alija, r.a., kazao ljudima koji misle da imaju puno imetka: ”Kada pomisliš da imaš puno imetka, zamisli da samo jedan dan moraš opskrbiti sve ljude.”

Ovaj hadis je izazov u životu razumjeti, a zatim primjeniti. Zanimljivo je da se prvi i zadnji dio hadisa preklapaju, jer počinje govorom da je Gospodar zabranio Sebi zulum, a završava time da je sve učinjeno naše djelo i da krivimo samo sebe. Onako kako budemo posadili na ovom svijetu, neće nam tako biti samo na Ahiretu, već i na dunjluku. Kada nas zadesi nešto loše na dunjaluku, preispitajmo sebe, jer je Uzvišeni Gospodar rekao:

مَا أَصَابَكَ مِنْ حَسَنَةٍ فَمِنَ اللَّهِ وَمَا
أَصَابَكَ مِنْ سَيِّئَةٍ فَمِنْ نَفْسِكَ.

”Ono dobro koje te zadesi je od Allaha, a zlo koje te zadesi je od tebe.”[9]

Ovaj hadis je važan, jer nam govori o tome kako nam se Uzvišeni Gospodar obraća. On nas naziva robovima u trenucima kada se udaljimo od Njega. Kada se dijete ili neko izuzetno drag nama udalji od nas, znamo izgovoriti teške riječi. Moramo paziti na srca ljudi. Kada ono hoće da se Allahu, dž.š., okrene, treba mu vrlo malo, poput dove i lijepe riječi. 

Molimo Uzvišenog Gospodara da nas pomogne u odanosti Njemu, da mi nikome zulum ne činimo i da nama niko zulum ne čini, Amin!