Trideset i drugi hadis
Hvala Uzvišenom Allahu na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti zahvalnošću na njima i da nas sačuva dana kada ćemo blagodati spoznat zato što smo je izgubili. Salavat i selam Njegovom Miljenku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Gospodaru naš ništa nije lahko, osim onoga što Ti iz milosti Svoje učiniš lahkim, pa te molim olakšaj nam samo ono što je dobro za nas.
Među najadekvatnijim prijevodima riječi “sunnet” je stil života Resulullaha, s.a.v.s. Čitav naš život je nastojanje da što više ličimo na onoga koga je Allah, dž.š., posalo kao milost svim svjetovima. Hazreti Aiša, r.a., je gledala Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja u toku noći provodeći polovinu ili dvije trećine. Znao je stajati na namazu, nakon što je cijeli dan bio angažovan na polju raznih državnih i poslaničkih poslova. Upitala ga je: “Zbog čega se toliko umaraš, a oprošteni su ti svi grijesi?” Odgovorio je: “Zar da ne budem zahvalan rob svome Gospodaru.”[1]
Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
مَّا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِن شَكَرْتُمْ وَآمَنتُمْ.
“Allah vas neće kazniti ako Njega vjerujete i ako ste Njemu zahvalni.”[2]
Ono što nastojimo uzeti kroz druženje sa hadisom Resulullaha, s.a.v.s., je njegov duhovni odgoj koji je garantovao da će muslimani imati svoje dostojanstvo, jedinstvo i sve ono što je neophodno da ispune svoju misiju na osnovu kur'anskog ajeta:
رَّبُّكُمْ أَعْلَمُ بِمَا فِي نُفُوسِكُمْ.
“Vaš Gospodar najbolje zna šta je u vama.”[3]
Onako kako je u nama, u našim dušama i srcima, tako će nam biti i u društvu. Ono što je izvana možemo samo djelimično popraviti. Nastojmo popravljati ljude iznutra, jer će moralni ljudi dati moralno društvo.
Trideset i drugi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أَبِي سَعِيدٍ سَعْدِ بْنِ مَالِكِ بْنِ سِنَانٍ الْخُدْرِيّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَا ضَرَرَ وَلَا ضِرَارَ.
Od Ebu Saida el Hudrija se prenosi da je Resullah, s.a.v.s., rekao: “Nemojte činiti štetu, niti uzvraćati na štetu štetom.”[4]
Ovaj hadis predstavlja osnovu u odnosu prema svim ljudima. Šteta je sve ono što uzrokujemo kod drugog, a nismo imali pravo da uradimo. Zulum je svaki postupak kojim smo nanijeli štetu insanu. Zulum je ne širiti znanje koje nam je Allah, dž.š., dao, neodgajanje djece koju nam je podario, ne činjenje dobročinstva. Nanošenje štete podrazumjeva i sprječavanje ljudi da dođu do onoga što im pripada.
Ulema kaže: “Kada pomisliš nekome uraditi štetu, zato što ti je Allah, dž.š., dao vlast u tom trenutku, sjeti se Onoga koji ima vlast nad svim i nemoj to učiniti.” Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
أَحَبُّ النَّاسِ إلى اللهِ أَنْفَعُهُمْ لِلنَّاسِ.
“Najdraži insan Allahu je onaj od kojeg ljudi imaju navjeću korist”[5]
Dunjaluk je kuća u kojoj ljudi jedni drugima čine zulum. Uzvišeni Gospodar za Sudnji dan u Kur'anu kaže:
لَا ظُلْمَ الْيَوْمَ.
“Danas nikome neće biti učinjena nepravda “[6]
Također, Uzvišeni Gospodar kaže:
وَأَنَّ اللَّهَ لَيْسَ بِظَلَّامٍ لِّلْعَبِيدِ.
“Allah je taj koji nikada zlum ne čini svojim Robovima.”[7]
Iz ovog razloga je zulum zabranjen među robovima. Kada god imamo priliku nešto uraditi, budimo oprezni u pogledu nanošenja zuluma.
Šteta ili nepravda koju Resulullah, s.a.v.s., spominje u hadisu je sa jedne strane nanošenje zuluma nekome ko nam nije ništa učinio, i sa druge strane uzvraćanje na učinjenu nepravdu većom mjerom.
Ulema nas uči:
لَا يَخَافُ الْعَبْدُ إِلَّا رَبَّهُ وَ ذَنْبَهُ.
“Allahov rob se plaši samo Gospodara i svoga grijeha.” Znaj da neprijatelj nad tobom neće imati moć ako se bojiš Allaha, dž.š., i ako nisi u griješenju.
Prije same bitke na Bedru Resulullah, s.a.v.s., je upitao ashabe da li ima neko da mu je nanio nepravdu? Nije želio da izađe pred neprijatelja, prije nego što se suoči sa druga dva: šejtanom i nefsom, koji nam stalno govore da smo upravu u odnosu na druge. Jedan od ashaba je rekao: ”Allahov Poslaniče, jedne prilike si ti mene svojim štapom bocnuo i mene je to zaboljelo.” Resulullah, s.a.v.s., mu je dao svoj štap i rekao: ”Onako kako sam ja tebe bocnuo, ti meni uzvrati.” ”Kada si ti meni to uradio, ja nisam imao odjeće na tom dijelu.” -reče ashab. Poslanik, s.a.v.s., skloni odjeću sa svog ramena i dijela svojih prsa, a plemeniti ashab tada priđe i poljubi Resullaha, s.a.v.s. Kada su ga upitali zašto je to uradio, rekao je: ”Osjećam da neću doživjeti kraj ove bitke, htio sam da zadnje što ću uraditi bude da poljubim Resulullaha, s.a.v.s.”
Resulullah, s.a.v.s., je u hadisu rekao:
مَنْ ضَارَّ أَضَرَّ اللَّهُ بِهِ وَمَنْ شَاقَّ شَقَّ اللَّهُ عَلَيْهِ.
“Onaj ko nanosi štetu ljudima, Allah će njemu štetu nanijeti. Ko otežava ljudima, Allah će njemu otežati.”[8]
Jedan od alima tumačenjem ovog hadisa kaže da će Allah, dž.š., možda takvu osobu iskušati kroz ono što najviše voli. Kada čovjek ima priliku da donosi odluku o ummetu, neka se sjeti riječi Resulullaha, s.a.v.s.: “Gospodaru olakšaj onome ko olakša mom Ummetu i otežaj onome ko oteža mom Ummetu.”[9]
Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., se u vjerodostojnim hadisima prenosi:
مَا خُيِّرَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بَيْنَ أَمْرَيْنِ إِلَّا أَخَذَ أَيْسَرَهُمَا.
“Nikada nije birao između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu.”[10]
Nanošenje štete može biti prema sebi, prema svojoj porodici, prema komšijama ili prema ljudima sa kojima čovjek radi. Svaki odnos u koji nas Allah, dž.š., stavi može biti prilika za dobro djelo ili da učinimo nešto što će nas udaljiti od Njega.
Iskren vjernik i vjernica se u osami uvijek preispituju o svojim djelima. Hasan El-Basri je rekao: “Vjernik će znati šezdeset stanja proći u jednom danu (preispitujući se da li je dobro postupio), a munafik će šezdeset godina živjeti u jednom stanju (zato što ne preispituje svoje postupke).”
Ulema nas posebno uči da ne nanosimo štetu svojim komšijama. Džibril, a.s., je dolazio Resulullahu, s.a.v.s., i stalno mu savjetovao: “Lijepo Božiji poslaniče sa komšijom, lijepo Božiji poslaniče sa komšijom,”[11]Toliko je ponavljao, da je pomislio kako će doći objava od Uzvišenog Gospodara o udjelu komšije u nasljedstvu imetka. Niko ne bi trebao zaklanjati svome komšiji ono što mu je potrebno. Ko bespravno uzme jedan pedalj zemlje, Allah, dž.š., će mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam spratova zemlje.
Čovjek treba posebno biti oprezan u trenucima pred preseljenje, kako ne bi učinio nepravdu. U predaji se kaže: “Čovjek će živjeti šezdeset godina u pokornosti Allahu, a onda mu dođe smrt, pa bude nepravedan u svojoj oporuci i to bude razlog da ode u vatru.” [12]
Uzvišeni Gospodar nam daje priliku da učimo o svojoj vjeri. Za hadis: “Šteta se ne smije nanositi”, ulema kaže da je opće šerijatsko pravilo, kao što je pravilo derivirano iz hadisa: “Stvari se mjere prema namjerama.”
Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ ۖ لَا يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ.
“O vjernici, čuvajte sebe! Vama neće nauditi onaj ko je u zabludi ako ste vi upućeni.”[13]
U kontekstu nanošenja štete važeno je naglasiti da je ogromna šteta kada neko nešto pravilno ne razumije. Ovaj ajet bi neko mogao protumačiti na način da se mora držati sebe i ne interesovati se za one koji su u zabludi. Ebu Bekr, r.a., je za ovaj ajet rekao ashabima: “Vi ovaj ajet učite i tumačite ga na potpuno pogrešan način.” A zatim im citira hadis Resulullaha, s.a.v.s.: “Ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vas Allah sve kazniti.”[14]
U drugoj predaji ovog hadisa Resulullah, s.a.v.s., kaže:
وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَتَأْمُرُنَّ بِالْمَعْرُوفِ ، وَلَتَنْهَوُنَّ عَنِ الْمُنْكَرِ ، أَوْ لَيُوشِكَنَّ اللَّهُ أَنْ يَبْعَثَ عَلَيْكُمْ عِقَابًا مِنْهُ ، ثُمَّ تَدْعُونَهُ فَلَا يُسْتَجَابُ لَكُمْ.
“Tako mi Onoga u čijoj je Ruci moj život, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vas Allah poslati kaznu na vas, zatim ćete Ga moliti, a On vam se neće odazvati.”[15]
Molimo Allaha, dž.š., da nikada u ovo stanje ne
dođemo, već da naređujemo i podstičemo na dobro i odvraćamo od zla. Molimo Ga
da nikome štetu ne nanosimo, a kada smo u prilici da uzvraćamo na štetu koja se
nama nanosi da to uvijek bude u granicama onoga što nam Gospodar dozvoljava,
Amin!
[1] Buhari, 4836, Muslim, 2820.
[2] En-Nisa, 147.
[3] El-Isra, 25.
[4] Ibn Madže, 2340-2341, Malik u Muvetti, 31.
[5] Taberani, El-Mu’džem-l-evset, 5787.
[6] El-Gafir, 17.
[7] El-Enfal, 51.
[8] Ibn Madže, 2335, Ahmed u Musnedu, 15441, Bejheki u Sunenu-l-kubra, 18829.
[9] Muslim, 1828.
[10] Buhari, 5690, Muslim, 4301, Ebu Davud, 4156 i drugi.
[11] Buhari, 6014.
[12] Tirmizi, 2117.
[13] El-Maida, 105.
[14] Ahmed, Musnedu, 23301.
[15] Tirmizi, 2095. Sa malim razlikama u tekstu (metnu) hadisa bilježe i imam Ahmed u Musnedu, 22691, i Bejheki u Sunenu-l-kubra, 18592.
