Vrijednost odanosti i iskrene ljubavi

Hvala Uzvišenom Stvoritelju na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga Njegovim najvećim imenom da nas počasti Džennetom i svakim djelom koje približava Džennetu. Molimo Ga da nas sačuva od Džehennema i svakog djela koje približava Džehennemu. Salavat i selam, mir i spas Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku i Njegovu miljeniku. Mir i spas neka je njegovoj časnoj porodici, plemenitim drugovima i svim čestitim i iskrenim ljudima.

Sira Resulullaha, s.a.v.s., sadrži upute i informacije važne cjelokupnom ljudskom rodu. Sav životopis Muhammeda, s.a.v.s., sačinjavaju smjernice koje nam trebaju u svakom aspektu našeg života. Nakon preseljenja imama Ahmeda, znamenitog učenjaka i autora najobimnije hadiske zbirke sa zabilježenih blizu trideset hiljada hadisa, njegova je učenika sin upitao: “Babo, koliko si se godina družio s imamom Ahmedom!” Ovaj odgovori da se radi o periodu dužem od trideset godina. Sin dalje upita: “Koliko si hadisa Muhammeda, s.a.v.s., napamet naučio!” Babo odgovori: “Nijedan!” Sin zaprepašten upita: “Babo, šta si radio s njim toliko vremena?!” Otac mu tiho odgovori: “Učio sam kako se ponašati!” Učio je ono što je suština stila življenja Muhammeda, s.a.v.s. Neki su lijepo kazali: “Muhammed, s.a.v.s., ličnost je koju vrijedi upoznati!”, ali je ljepše i tačnije od toga kazati da je Muhammed, s.a.v.s., „ličnost koju ne smiješ propustiti upoznati.“

Sve druge možemo poznavati ili ne, ali Muhammeda, s.a.v.s., radi smisla svoga postojanja moramo upoznati, moramo, ako držimo do sebe. Trebamo znati da ga niko nije istinski upoznao, a da ga nije zavolio iz dubine srca. Tako je i s Objavom koja je počela dolaziti u mjesecu ramazanu i koju je Stvoritelja dostavio ljudima preko Muhammeda, s.a.v.s. Kur’an je knjiga koju svako ko misli o važnim stvarima mora pročitati. Plemeniti Gospodar svima nam je dao izbor, ljepota je to našeg života, ali ujedno i osnova odgovornosti. Muhammed, s.a.v.s., nakon osme godine odrasta u kući svoga amidže Ebu Taliba i njegove supruge Fatime bint Esed. Kuća je bila puna djece, amidža ugledan ali ne i imućan. Muhammed, s.a.v.s., spomenuli smo, već kao dječak doprinosi izdržavanju, radi kao pastir, uči se marljivosti, radu i strpljenju. Za tako kratko vrijeme živio je u tri potpuno različite porodice; najprije s majkom, jer je otac preselio prije njegova rođenja, zatim u društvu posvećenih dede i nane koji mu žele nadoknaditi nedostatak oca i majke, a zatim u kući ispunjenoj djecom i opterećenoj finansijskim poteškoćama.

Muhammed, s.a.v.s., uči da se ljudi ne gledaju samo kroz jedno iskustvo. Ljude najbolje razumije onaj ko je i sam prošao ono kroz šta su oni prošli. Jedna mudra izreka kaže:

رُبَمَا أَعْطَاكَ فَمَنَعَكَ وَرُبَمَا مَنَعَكَ فَأَعْطَاكَ

“Možda ti daruje da bi ti uskratio, a možda ti uskrati da bi ti darovao!”[1]

Mnogi su imali preduvjete pa su na kraju bili neuspješni, a od mnogih se nije očekivao uspjeh, jer su imali skromne pretpostavke, a bili su izrazito uspješni. Muslimana i muslimanku, ako su istinski odani Gospodaru, Sira Muhammeda, s.a.v.s., uči da koriste pretpostavke na najbolji mogući način, a kada ih nemaju, da ne gube nadu, već da se naoružaju upornošću i marljivošću. Fatima bint Esed, supruga Ebu Taliba, amidže koji je odgajao Muhammeda, s.a.v.s., majka je i Alije, sina Ebu Taliba, koji nam prenosi detalj nakon njezina preseljenja. Muhammed, s.a.v.s., daje svoj ogrtač da se u njemu ukopa Fatima kako bi milost Gospodara time sišla na nju i kako bi on time za nju dovu uputio. Zatim Alija kaže: “Resulullah je plakao za Fatimom!” Pitali su ga zašto plače, a on im je odgovorio: “To je Fatima, ona me je odgajala i podizala!” Alija, r.a., spominje: “Plakao je Resulullah za mojom majkom više nego što sam ja plakao!” Svojim je suzama Resulullah, s.a.v.s., pokazao odanost toj čestitoj ženi koja je znala činiti dobro i podizati siroče bez ijedne jedine ružne riječi.[2]

Muhammed, s.a.v.s., u petnaestoj godini života počinje raditi kao trgovac sa svojim amidžom Ebu Talibom. Uči o trgovini i nastoji steći iskustvo u toj profesiji. Finansijski se osamostaljuje i uči o prirodi ljudi kroz najosjetljiviji aspekt života – novac. Hazreti Omer, r.a., nije dopuštao da neko za drugoga kaže da ga poznaje sve dok nisu zajedno radili s novcem. Tako je Muhammed, s.a.v.s., kao mladić putovao sa svojim amidžom u Busru, Šam, današnju Siriju, i u Jemen, i kroz iskustvo putovanja učio stvari koje se drukčije ne mogu naučiti. Dragocjeno je iskustvo koje nam daje putovanje i treba ga imati svako ko misli činiti dobro u svome okruženju. Naše se oči naviknu na ono što je loše, naviknu se na okolinu pa ne primjećuju ono što je važno. Putovanje nam pomaže da se vidici prošire, pomaže nam da ne budemo zarobljeni u zidove običaja svoje okoline, nego da se oslobodimo i gledamo stvari kroz istinske vrijednosti i principe. Amidža Ebu Talib savjetovao je Muhammeda, s.a.v.s., da počne trgovati za Hatidžu, uglednu i imućnu ženu koja je imala obilan imetak i unapređivala ga trgovinom. Ona se dva puta udavala i kako je vrijeme bilo teško, oba su joj muža mladi umrli. Muhammed, s.a.v.s., odlazi kod Hatidže i počinje raditi s njezinim imetkom. Mudra hazreti Hatidža šalje svoga slugu Mejseru u Jemen najprije sa skromnom trgovinom da osmotri moral i edeb mladog Muhammeda. Mejsera joj po povratku reče sve najbolje o Muhammedu i rekavši sljedeće: “Nisam vidio nikoga da radi tako predano kako radi Muhammed!”[3]

Sve što radimo trebamo usavršiti, učio nas je Resulullah, s.a.v.s. Moramo biti fokusirani na ono što činimo i predani svome poslu, jer nas tome uči Sira Resulullaha, s.a.v.s. Posebno ovo moraju znati mladi ljudi, ali više od toga mi to moramo živjeti u svojim životima. Mejsere je još kazao: “Nikada Muhammeda nisam vidio da se naklanja kipovima!” Jedan od trgovaca ispriča Mejseru da je tražio od Muhammeda da se zakune Latom i Uzaom, božanstvima koja su Arapi uzimali mimo Uzvišenog Stvoritelja, na što mu je on odgovorio: “Nisam im se nikada poklonio, a kamoli da se njima zakunem!”

Nakon toga Hatidža ga šalje u Siriju gdje je bila glavnina njezine trgovine. Opet Mejsera prenosi sve najbolje. Ebu Sufjan, vrstan trgovac iz Meke, znao je dva mjeseca boraviti u Siriji samo da bi prodao svoju robu, a Muhammed, povjerljivi, marljivi i čestiti mladić prodao bi svu robu i završio trgovinu prije nego što bi stigao do Šama. Deset godina, od svoje petnaeste do dvadeset pete, Resulullah, s.a.v.s., pripremao se da bi se pokazao kao vrstan trgovac. Sira nas uči da nema rezultata preko noći. Planiraj, djeluj, budi marljiv i Gospodar će dati da se ostvare tvoji planovi i želje. Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s., iako je mlađi od Hatidže petnaest godina, probudila se u njezinu plemenitom srcu. Svaki dan su joj dolazili prosci, jer je bila imućna, ali i izrazito lijepa žena; ona ih je sve odbijala. Njezina prijateljica Nefisa često ju je posjećivala i stalno je od Hatidže slušala pohvale o Muhammedu. Primijetila je da Hatidža želi da je Muhammed zaprosi.

Čestitost i čednost moraju naći svoje puteve. Razvrat nema perspektivu, on uništava društvo, ostavlja samo slomljena srca i razbijene porodice. Nefisa je ponudila Hatidži da porazgovara s Muhammedom i vidi da li on želi da je zaprosi. Tražimo pametne i dobronamjerne i uzimajmo ih za prijatelje; i na ovome i na budućem svijetu mi ćemo od njih imati koristi. Nefisa odlazi Muhammedu i pita ga: “Jesi li se, Muhammede, mislio ženiti?” Muhammed, s.a.v.s., odgovara: “Koga da oženim, a još nisam dovoljno imućan!” Nefisa nastavlja: “Ako ti kažem da ima lijepa imućna žena, da li bi je uzeo za suprugu?” Muhammed upita: “A ko je ona!?” Nefisa, odgovori: “Hatidža!” Muhammed, s.a.v.s., mladić povjerljiv i čestit, upita: “Zar ona to prihvata!” Nefisa reče: “Ja ću je upitati”, dok joj osmijeh pređe preko lica. Čuvajmo osjećaje stida kod svojih ukućana, on je dragocjen i on čuva njihov obraz.

Nakon nekog vremena Nefisa dolazi i kaže Muhammedu, s.a.v.s.: “Hatidža ti poručuje da prihvata!” Ima li ikoga poput Muhammeda. Počinje brak koji je trajao sve do njezina preseljenja, punih dvadeset pet godina. To je priča o ljubavi supružnika, istinskoj ljubavi između muškarca i žene koja vodi sreći i zadovoljstvu.

Ljubav se danas oblači u odjeću sebičnosti i zadovoljavanja prohtjeva na nedozvoljen i neprimjeren način. Učimo iz života Resulullaha, s.a.v.s., koliko je brak značajan, učimo kolika je nagrada onome ko pomogne da se brak sklopi. To je jedna mala pobjeda; i najveće pobjede sastavljene su od niza malih pobjeda. Brak je ujedno i jedini ispravni okvir za život muškarca i žene u kojem se pokazuje istinska odanost i ljubav između njih. Sve je drugo obmana i sebičnost. Najljepšu ljubav iz koje su došla i djeca i sreća i smirenost Resulullah, s.a.v.s., imao je s hazreti Hatidžom; šestero djece, po starosti, Zejneb, Rukaja, Ummu Kulsum i Fatima, kćeri, a Kasim i Abdullah bili su njihovi sinovi.

Mnogo godina nakon preseljenja hazreti Hatidže na vrata je zakucala njezina sestra, na sličan način kako je to činila i Hatidža, a lice Resulullaha, s.a.v.s., ozari se i on reče: Gospodaru moj, neka bude sestra Hatidžina![4] Kao da je Hatidža živa u njegovoj svijesti. Nikada Resulullah, s.a.v.s., nije zaklao kurban, a da nije kazao: Odnesite Hatidžinim prijateljicama.[5] Međutim, ne samo lijepe situacije, Muhammed i Hatidža živjeli su zajedno i one teške; dvoje su djece izgubili, Kasima i Abdullaha. Kasim je preselio sa tri godine, a Abdullah sa četiri, u vrijeme kada se roditelji najviše vezuju za djecu i kada se djeca najslađe i najljepše igraju oko njih. Gospodar je iskušao svoga miljenika njihovim preseljenjem. I to je lekcija o tome da je život ozbiljan i vrijedan i da ga treba živjeti u predanosti Stvoritelju, Gospodaru, treba imati svoju misiju, svoju zadaću, svoje dobro s kojim idemo u susret Resulullahu, s.a.v.s., i s kojim ćemo pred Stvoritelja svih svjetova stati. Ne moramo izgubiti da bismo naučili, uzmimo primjer iz života Resulullaha, s.a.v.s. Svako od ummeta Muhammeda, s.a.v.s., ko izgubi dijete odmah pomisli na svoga Resulullaha koji je prošao kroz istu situaciju. Majka izgubi dijete, malo i nejako, i to bude prekretnica u njezinu životu pa kaže: “Ranije nisam bila na namazu”, ali kako je Gospodar dao da doživim tu tešku situaciju, ja sam se Njemu vratila”, pa to bude razlog da i majka i dijete u Džennetu budu. Jedan čestit čovjek kaže da je prvi namaz koji je njegov punac obavio bio namaz kada je njegov sin, unuk dotičnog, preselio na ahiret. Sjetimo se onoga što smo kazali na početku ovog poglavlja – možda nam Gospodar uskrati da bi nam darovao, a možda nam nešto daruje da bi nam uskratio.

Molimo Uzvišenog Gospodara da nas počasti ustrajnošću i marljivošću, a prije svega toga krajnjom iskrenošću u svemu što radimo. Sačuvaj, Uzvišeni Gospodaru, omladinu ummeta Muhammeda, s.a.v.s., od nemorala i razvrata. Sve nas počasti skladnim i tebi odanim bračnim zajednicama, čestitim porodom i željom da učinimo dobro ummetu Tvoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., kojem u susret hrlimo. Amin!