Hvala Uzvišenom Allahu na Njegovim blagodatima, salavat i selam Njegovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Molimo Allaha, dž.š., da nas počasti ustrajnošću u svakom dobru kojeg činimo. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., koji je ljude naučio metodologiji ostvarenja insanijjeta, a zatim da žive život onih koji su odani Allahu, dž.š. Molimo Uzvišenog Gospodara da takvi živimo, da kao takvi preselimo i budemo proživljeni u društvu onih koji su u Allaha, dž.š., vjerovali i Njemu vjerovali.
Podsjetimo se na hadis Resulullaha, s.a.v.s., u kojem nas uči da je Allahu, dž.š., najdraže djelo ono u kojem insan ustraje. Bez obzira koliko se čini malim neko djelo, ako čovjek u njemu ustraje, on kod Gospodara ima nagradu. Taj hadis glasi:
أَحَبُّ الأَعْمَالِ أَدْوَمُهَا وَإِنْ قَلَّ.
”Najbolje je ono djelo u kojem se ustraje, pa makar bilo i malo.”[1]
Dvadeset i deveti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَخْبِرْنِي بِعَمَلٍ يُدْخِلُنِي الْجَنَّةَ وَيُبَاعِدُنِي عَنْ النَّارِ قَالَ: لَقَدْ سَأَلْتَنِي عَنْ عَظِيمٍ وَإِنَّهُ لَيَسِيرٌ عَلَى مَنْ يَسَّرَهُ اللَّهُ عَلَيْهِ تَعْبُدُ اللَّهَ وَلَا تُشْرِكْ بِهِ شَيْئًا وَتُقِيمُ الصَّلَاةَ وَتُؤْتِي الزَّكَاةَ وَتَصُومُ رَمَضَانَ وَتَحُجُّ الْبَيْتَ ثُمَّ قَالَ أَلَا أَدُلُّكَ عَلَى أَبْوَابِ الْخَيْرِ الصَّوْمُ جُنَّةٌ وَالصَّدَقَةُ تُطْفِئُ الْخَطِيئَةَ كَمَا يُطْفِئُ الْمَاءُ النَّارَ وَصَلَاةُ الرَّجُلِ في جَوْفِ اللَّيْلِ ثُمَّ تَلَا:"تَتَجَافَى جُنُوبُهُمْ عَنْ الْمَضَاجِعِ" حَتَّى بَلَغَ يَعْمَلُونَ" ثُمَّ قَالَ أَلَا أُخْبِرُكَ بِرَأْسِ الْأَمْرِ كُلِّهِ وَعَمُودِهِ وَذِرْوَةِ سَنَامِهِ قُلْتُ: بَلَى يَا رَسُولَ اللَّهِ قَالَ: رَأْسُ الْأَمْرِ الْإِسْلَامُ وَعَمُودُهُ الصَّلَاةُ وَذِرْوَةُ سَنَامِهِ الْجِهَادُ ثُمَّ قَالَ: أَلَا أُخْبِرُكَ بِمَلَاكِ ذَلِكَ كُلِّهِ قُلْتُ: بَلَى يَارسول الله فَأَخَذَ بِلِسَانِهِ قَالَ: كُفَّ عَلَيْكَ هَذَا فَقُلْتُ: يَا نَبِيَّ اللَّهِ وَإِنَّا لَمُؤَاخَذُونَ بِمَا نَتَكَلَّمُ بِهِ فَقَالَ ثَكِلَتْكَ أُمُّكَ وَهَلْ يَكُبُّ النَّاسَ فِي النَّارِ عَلَى وُجُوهِهِمْ أَوْ عَلَى مَنَاخِرِهِمْ إِلَّا حَصَائِدُ أَلْسِنَتِهِمْ.
Od Muaza ibn Džebela se prenosida je upitao Poslanika, s.a.v.s.: ”O Božiji Poslaniče, kaži mi ono što će me uvesti u Džennet, a spasiti i udaljiti od Vatre?” ”Pitaš za nešto veliko, a to je lahko onome kome Allah olakša. Ne pripisuj Allahu druga, klanjaj namaz, daji zekat, posti ramazan i obavljaj hadž.” – odgovorio mu je Resulullah, s.a.v.s., a onda nastavio: ”Hoćeš li da te uputim na puteve i vrata dobrih djela? Post je čovjeku štit, sadaka poništava grijehe kao što voda gasi vatru, i potom, obavljaj namaz u dubokoj noći.” Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., prouči ajete: ”Oni noću bdiju i ustaju iz svojih postelja, mole svoga Gospodara strahujući i nadajući se; i od onog imetka koje im Mi dajemo dijele. Niko ne zna za one skrivene radosti koje su za njih pripremljene na budućem svijetu kao nagrada za njihova djela. (Es-Sedžde, 16-17.) Zatim Resulullah, s.a.v.s., reče: ”Želiš li da ti kažem za glavu, vrhunac i stub svega?” ”Želim!” – odgovorih. Na to on reče: ”Glava svega je islam, stub njegov je namaz, a vrhunac džihad (borba na Allahovom putu).” Zatim će Resulullah, s.a.v.s., reći: ”Hoćeš li da ti kažem srž tog?” ”Hoću!” – odgovorih. Na to mi on, pokazavši jezik, reče: ”Čuvaj ovo!” ”Pa zar ćemo biti odgovorni za ono što govorimo?” – upita, a on mi odgovori: ”Majka te ne izgubila, a zar će nešto drugo strovaljivati ljude na lica u Vatru, nego ono što izgovore svojim jezicima!”[2]
Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
لَا يَسْتَوِي أَصْحَابُ النَّارِ وَأَصْحَابُ الْجَنَّةِ أَصْحَابُ الْجَنَّةِ هُمُ الْفَائِزُونَ.
”Nisu isti stanovnici vatre i stanovnici dženneta. Stanovnici dženneta su pobjednici.”[3]
Oni nisu isti prije svega u djelima. Jedan dan stanovnika dženneta i stanovnika vatre je različit. Muaz, r.a., je ovdje upitao o velikoj stvari, a ulazak u džennet je isto tako velika stvar. Kome Allah, dž.š., olakša, taj veliki događaj će mu biti lahak.
Kada Resulullah, s.a.v.s., ukazuje Muazu, r.a., na puteve dobra, spominje da je post štit. Onako kako se čovjek štiti od neprijatelja, tako se postom štiti od šejtana i svojih prohtjeva. Zatim se spominje sadaka, a insan bi znajući koristi sadake svaki dan udijeljivao. Ona gasi grijehe kao što to voda čini sa vatrom. Namaz koji čovjek obavi u tmini noći, kada osim Allaha, dž.š., nema svjedoka njegovom djelu također otvara vrata dobra.
U nastavku hadisa Resulullah, s.a.v.s., govori o suštini, a suština je ”islam”, da Allahu, dž.š., predani budemo, a stub predanosti je namaz. Kraj hadisa govori o jeziku. Resulullah, s.a.v.s., svojom rukom pokazuje na jezik te upozorava na štetu koju on može nanijeti.
Ovaj hadis spada u red onih koji na vrlo opširan način govore o onome što je suština našeg identiteta. Teme su brojne, a spomenute su u ovom hadisu. Ono što sljedbenik Resulullaha, s.a.v.s., treba pitati jeste ono što je relevantno za njegov život, a Muaz, r.a., je iskoristio tu priliku.
Resulullah, s.a.v.s., uči Muaza, r.a., koliko su vrijedne stvari, kako se navodi ”vrata dobra”, a to su tri navedene: post, sadaka i namaz čovjeka u tmini noći. Za post nekog čovjeka ne zna niko osim Uzvišenog Gospodara, jer postom možemo varati ljude, ali ne možemo prevariti Gospodara svjetova. Za udjeljivanje sadake postoji mnogo načina sakrivanja od ljudskih očiju, a za namaz u tmini noći kada ljudi spavaju ne zna niko osim Uzvišenog Gospodara.
Kraj hadisa upozorava na kontrolisanje jezika. Da bilo šta treba staviti u zatvor sa dugom kaznom, to bi bio jezik. Čovjek bi mogao na neprimjeren način izraziti se prema bračnom drugu i izgubiti brak, našom jednom rečenicom dijete možemo zauvijek udaljiti od namaza ili posta. Jezik je razlog da čovjek bude ili od stanovnika vatre ili dženneta. Postoje ljudi koji su navikli na psovku do te mjere kada bi mu došao Melek smrti, umjesto riječi šehadeta, on bi izgovorio psovku.
Hadis nam ukazuje na vrijednost čestitih ljudi čije društvo trebamo iskoristiti. Ljude koje je Uzvišeni Gospodar počastio znanjem trebamo pitati za vrijednosti koje nas čine sretnim na ovom i Onom svijetu. Oni će nam ukazati na vrijednost određenih stvari i način kako ih sačuvati. Dok nastojimo sačuvati stvari trebamo čuvati jezik, jer Uzvišeni Gospodar kaže:
إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولَٰئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا.
”Zaista za sluh, vid i srce, za sve ćemo biti upitani.”[4]
Zanimljivo je da ovaj hadis prenosi Muaz ibn Džebel, r.a. Kada uspješne ljude pitaju kako su postigli uspjeh, oni bi odgovarali da su odabrali proučavanje života velikih ljudi. Ko god traži veličinu kod Allaha, dž.š., Gospodara svjetova, neka zaviri u živote ljudi koje je Uzvišeni Gospodar počastio da dožive veličinu u svojoj vjeri. Muaz, r.a., je upravo od tih ljudi. Primio je islam u osamnaestoj godini, a uz Resulullaha, s.a.v.s., je bio u svim bitkama, te je bio jedan od prvih koji mu je dao prisegu. Ako želimo biti čestiti, trebamo biti trudom i zalaganjem poput Muaza, r.a.
Resulullah, s.a.v.s., je za Muaza, r.a., rekao:
أَعْلَمُكُمْ بِالْحَلَالِ وَالْحَرَامِ مُعَاذُ بْنُ جَبَلٍ.
”Muaz je naučeniji od vas po pitanju dozvoljenih i zabranjenih stvari.”[5]
Kada ga Resulullah, s.a.v.s., poslao u Jemen, upitao ga je kako će suditi ljudima, nakon čega prvo spominje Kur'an, a ako odgovor ne pronađe decidno u Kur'anu, sudit će po sunnetu. Sunnet je cjelokupan život Resulullaha, s.a.v.s., a ne samo jedan momenat iz njegovog života kojeg smo uzeli za argument. Ne trebamo sunnet svoditi na hadis, jer je hadis samo obavijest o nečemu što je sunnet. Ljudi su danas sunnet prvo sveli na hadis, pa su hadis sveli na svoje tumačenje. Na kraju Muaz, r.a., odgovara kako će postupiti ako ne pronađe odgovor u Kur'anu ili Sunnetu, pa kaže: ”Trudit ću se maksimalno i u tome neću štediti trud.”[6] Kada ne pronađemo odgovor ljudima u Kur'anu ili Sunnetu, uzmimo mjerila Kur'ana i Sunneta, upotrijebimo zdrav razum i kažimo šta je dobro, a šta nije dobro.
Jedna od najčešćih oporuka Muaza, r.a., bi bila da se čuvamo dove
onoga kome je nepravda učinjena. Čak i kada bi nevjerniku učinili nepravdu,
Allah, dž.š., mu neće odbiti dovu. Resulullah, s.a.v.s., nas uči da je život,
čast i imetak bilo kojeg insana svet i nepovrediv, te da niko ne smije preći tu
granicu, osim kada to pravda zahtijeva. Molimo Uzvišenog Gospodara da nas
počasti da znamo šta je dobro, a šta zlo, da čuvamo svoju čast, kao i čast
drugih ljudi, te da uvijek dobro podržimo, a zla se klonimo, Amin!
