Voliti drugima kao i sebi – 13. hadis

Hvala Allahu Uzvišenom na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti svakim dobrom koje je od Njega tražio Njegov Miljenik, s.a.v.s., i da nas zaštiti svakog zla od kojeg je zaštitu tražio Njegov Miljenik, s.a.v.s.

Ono što je Resulullah, s.a.v.s., kada je govorio – ponavaljo, ima posebnu težinu. U jednom hadisu on kaže ponavljavljajući tri puta:

هَلَكَ
الْمُتَنَطِّعُونَ قَالَهَا ثَلَاثًا.

“Propali su oni koji cjepidlače, propali su oni koji cjepidlače, propali su oni koji cjepidlače.”[1]

Sitničavost ili cjepidlačenje nije odlika vjernika. U rečenicama koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., više puta ponavljao, nalaze se smjernice za život vjernika. U drugom hadisu on, s.a.v.s., kaže:

 رَغِم أَنف مَنْ أَدرْكَ أَبَويْهِ عِنْدَ الْكِبرِ أَحدُهُمَا أَوْ كِلاهُما فَلمْ يدْخلِ الجَنَّةَ.

“Ponižen bio, ponižen bio, ponižen bio!”, ashabi upitaše ko Božiji Poslaniče, “Onaj ko dočeka da mu roditelji, oba ili jedno od njih dvoje, kod njega dočekaju starost, i da ne budu razlog da uđe u Džennet.”[2]

Ne trebamo cjepidlačiti u odnosu prema Allahu, dž.š., i Njegovim stvorenjima. Karakteristika vjernika je širokogrudnost, a ne sitničavost i pretjerivanje. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Držite se djela u kojima možete ustrajati, jer Allahu neće dosaditi da prihvata Vaša dobra djela, dokle god vama ne dosadi da ih činite.”[3]

Trinaesti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَنَس بنِ مَالِك عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ
قَالَ: لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى يُحِبَّ لِأَخِيهِ مَا يُحِبُّ لِنَفْسِهِ.

Prenosi se od Enesa ibn Malika, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ne vjeruje jedan od vas, sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.”[4]

Ovaj hadis je smjernica za srčani odnos koji bi čovjek trebao imati prema svojim braći i sestrama u vjeri. U drugoj predaji ovog hadisa, navodi se:

لَا
يَبْلُغُ الْعَبْدُ حَقِيقَةَ الْإِيمَانِ حَتَّى يُحِبَّ لِلنَّاسِ مَا يُحِبُّ
لِنَفْسِهِ.

“Rob neće ostvariti suštinu vjerovanja, dok ne bude želio svim ljudima ono što želi sebi.”[5]

Ono što nam poručuje ovaj hadis je uvjet za punoću vjerovanja. Ispod ovog nivoa nema insanijjeta (ljudskosti), nema imana i iskrenog mu'minskog odnosa. Stepen iznad ovog odnosa je željeti drugima više nego sebi.

Prenosi se, da se jedne prilike jedan od plemenitih ashaba, koji je bio vrlo imućan, razbolio, pa se začudio zašto nema nikoga da ga obiđe. Na to mu njegova hanuma reče: “Reći ću ti, ali nemoj se naljutit.  Ti si dobar čovjek, ali gotovo da nema nijednog čovjeka u Medini, a da mu ti nisi posudio novac. Njih je stid da dođu, kako nisu u stanju da ti to vrate.” Nakon što je čuo ove riječi pozva glasnika i naredi mu da ide Medinom i prenosi da on halali svakome ko mu duguje novac. Zatim je rekao: “Proklet bio dunjaluk, prijatelje rastavlja.”[6]

U jednom od hadisa, Resulullah, s.a.v.s., je rekao Ebu Hurejri:

 أَحِبَّ لِلنَّاسِ مَا تُحِبُّ لِنَفْسِكَ تَكُنْ مُسْلِمًا.

“O Ebu Hurejre, želi ljudima ono što želiš sebi, tada ćeš bit istinski musliman.”[7]

Cijeli život trebamo nastojati praktikovati ovaj hadis, moliti Allaha, dž.š., da naše srce svakome želi dobro i nikoga ne prezire. Jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Sada će vam doći čovjek koji je od stanovnika Dženneta.” Kada je ušao, ashabi primjetiše da ga ne znaju, te jedan odluči da  se neko vrijeme druži sa njim. U tom periodu, nije primjetio da taj čovjek radi neki poseban ibadet, pa mu prenose Vjerovjesnikove riječi i upita ga šta je to posebno što on radi. Na to čovjek reče: “Nema u mojim grudima i nema u mome srcu, zlobe ni prema jednom Allahovom robu. Stavim ruku na prsa i kažem, Gospodaru moj, neka u ovim grudima ne bude zlobe ni prema kome.”[8]

Allah, dž.š., će na Sudnjem danu oprostiti čovjeku koji pri sebi neće imati nikakvog dobra, ali je ljudima posuđivao novac i produžavao rok za vraćanje. Gospodar Uzvišeni mu je oprostio zbog njegovog odnosa prema ljudima.

Ljudi zavide jedni drugima zbog toga što je novac na dunjaluku ograničen, što su vlast i pozicija ograničeni, te što su ljudi u ograničenom broju. Zavide jedni drugima, jer se takmiče oko dunjaluka. Ibn Kajjim kaže: “Istinski vjernik i vjernica ne mogu zavidjeti. Zato što se oni takmiče za ahiret, a tamo nema tjeskobe.” Čovjek je svjestan dženneta i džehenema kada želi drugome ono što želi i sebi. Zna da ga u džennet vodi želja da drugome voli ono što i sebi i da prezire drugome ono što prezire sebi. Kada učimo dovu za druge, meleki na našu dovu govore, Amin!

Kroz ovaj hadis Poslanik, s.a.v.s., je ashabe liječio od zlobe i zavsiti. Zavist, sama po sebi ne treba biti percipirana kao negativna, jer ako želimo blagodat koju neko ima, a da pritom ona od te osobe ne ode, govori o pozitivnoj zavisti.

Razlog zbog čega su časni ashabi bili takvi kakvi jesu je taj što nisu škrtarili na onomo što je najvrjednije, a najvrjednije što možemo nekome dati je znanje. Allah, dž.š., kaže: 

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ.

“Znaj da nema drugog Boga osim Jednog, Jedinog.”[9]

A za Poslanika, s.a.v.s., On kaže:

وَاعْلَمُوا
أَنَّ فِيكُمْ رَسُولَ اللَّه.

          “Znajte da je među vama Božiji Poslanik.”[10]

Najvrjedniji poklon je znanje i blago onome ko to uzme i odvoji od svog vremena da nauči. U jednoj predaji, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

تَعَلَّمُوا
الْعِلْمَ وَعَلِّمُوهُ النَّاسَ, وَتَعَلَّمُوا الْقُرْآنَ وَعَلِّمُوهُ
النَّاسَ, وَتَعَلَّمُوا الْفَرَائِضَ وَعَلِّمُوهَا النَّاسَ, فَإِنِّي امْرُؤٌ
مَقْبُوضٌ, وَإِنَّ الْعِلْمَ سَيُقْبَضُ, وَتَظْهَرُ الْفِتَنُ حَتَّى يَخْتَلِفَ
الاثْنَانِ فِي الْفَرِيضَةِ لَا يَجِدَانِ أَحَدًا يَفْصِلُ بَيْنَهُمَا.

“Uzmite znanje i poučavajte ljude, proučavajte Kur'an i poučavajte ljude Kur’anu. Naučite šta su obaveze prema Allahu, dž.š., (kako podijeliti ostavštinu) i poučavajte ljude. Ja ću preseliti. Znanje će se polahko dizati dok ne dođe do situacije da dva čovjeka nemaju koga pitati kako da podjele imetak.”[11]

Imam Ahmed od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

إِنَّ الرَّجُلَ لَيَعْمَلُ بِعَمَلِ أَهْلِ الْخَيْرِ سَبْعِينَ
سَنَةً، فَإِذَا أَوْصَى حَافَ فِي وَصِيَّتِهِ فَيُخْتَمُ لَهُ بِشَرِّ عَمَلِهِ
فَيَدْخُلُ النَّارَ.

“Čovjek će raditi djela dobrih Allahovih robova, sedamdeset godina, pa kada bude ostavaljo oporuku bit će nepravedan, pa će mu se djela zapečatiti lošim djelom i ući će u vatru.”[12]

U istom hadisu, Resulullah, s.a.v.s., dalje kaže:

وَإِنَّ
الرَّجُلَ لَيَعْمَلُ بِعَمَلِ أَهْلِ الشَّرِّ سَبْعِينَ سَنَةً فَيَعْدِلُ فِي
وَصِيَّتِهِ فَيُخْتَمُ لَهُ بِخَيْرِ عَمَلِهِ فَيَدْخُلُ الْجَنَّةَ

“Čovjek će raditi loša djela, sedamdeset godina, a onda će pred kraj života biti pravedan u oporuci, pa će mu se djela zapečatiti dobrim i ući će u džennet.”[13]

Molimo Allaha, dž.š., da nas počasti korisni znanjem, sačuva nas od svakog zla i počasti svakim dobrom.