Vjera je nasihat – 7. hadis

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru, zahvalimo Mu zajedno na neizmjernim blagodatima Njegovim. Zamolimo ga da nas počasti da blagodati spoznamo kroz njihovo trajanje, a da ne postanemo svjesni neke blagodati zato što smo je izgubili. Salavat i selam Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Gospodara Uzvišenog da nas poživi na njegovom stilu života. Molimo Allaha Uzvišenog da nas Sebi uzme sa potpunim imanom i da nas proživi u Resulullahovoj, s.a.v.s., skupini i uvede nas milošću Svojom u džennet.

Veliko je djelo kada ljudi ostave nešto od čega drugi imaju koristi. Resululah, s.a.v.s., je rekao:

إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ
عَمَلُهُ إِلا مِنْ ثَلاثَةٍ : إِلا مِنْ صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ ، أَوْ عِلْمٍ
يُنْتَفَعُ بِهِ ، أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ.

”Kada čovjek preseli prestaju mu teći djela, osim u tri slučaja: ako je ostavio trajnu sadaku, znanje kojim se ljudi koriste ili čestito dijete koje uči dovu za njega.”[1]

Postoje još neke predaje koje ukazuju na stvari od kojih čovjek ima koristi nakon preseljenja kao što je posaditi voćku, pa kada neko pojede sa te voćke ili kada ostavi Kur'an da se iz njega uči, on ima nagradu i nakon smrti.

Podsjetimo se na jednu dovu, često je trebamo učiti, Allaha, dž.š., zamolimo da nam je usliša, a ona glasi:

اللَّهُمَّ أَرِني الْحَقَّ حَقّاً وَارْزُقْنِي
اتِّبَاعَهُ، وَأَرِني الْبَاطِلَ بَاطِلاً وَارْزُقْنِي اجْتِنَابَهُ.

”Gospodaru naš, pokaži nam istinu istinom i počasti nas da je slijedimo, i pokaži nam laž kakva jeste i počasti nas da je izbjegnemo.”[2]

Kada se nalazimo na mjestima gdje učimo znanje, učimo ovu dovu, a posebno kada se govori o Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s. Mnogo je ljudi bježeći od nekih autoriteta upalo u druge autoritete i na taj način su zarobili sebe u mišljenja ljudi. Alija, r.a., je govorio: ”Spoznaj istinu, znat ćeš ko je slijedi.” Istinu ne smijemo mjeriti po ljudima, osim po Božijim poslanicima, jer su samo oni zaštićeni od grijeha.

Ulema je imala običaj kazati jednu lijepu rečenicu:

زَلَّةُ الْعَالِمِ زَلَّةُ الْعَالَم.

”Greška jednog učenjaka može biti greška cijelog svijeta.”

Ljudi će učenjaka u greški, da nas Allah Uzvišeni sačuva, slijediti. Ovih stvari se trebamo konstantno sjećati, jer samo je licemjerna osoba sigurna od licemjerstva, a vjernik se boji da nije u toj skupini. Zbog toga trebamo moliti Allaha, dž.š., da nam pokaže istinu koju ćemo slijediti. Gospodar nas je počastio da u namazu na svakom rekatu učimo dovu da nas uputi na Pravi put.

Ulema nas uči da postoje dvije vrste Upute: prva je: ”hidajetu-l-iršad”, Uputa da Njemu budemo odani, a druga je: ”hidajetu-t-tesbit ve-t-tevfik”, Uputa u kojoj On daje uspjeh i postojanost na Njegovom putu. Jedna od dova Resulullaha, s.a.v.s., je bila: ”Gospodaru, Ti si Istina, Tvoje obećanje je istina, susret sa Tobom je istina, džennet je istina, džehhenem je istina, polaganje računa je istina, Vjerovjesnici su istina, Muhammed je istina.”[3]

Sedmi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ رضي الله عنه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ : الدِّينُ
النَّصِيحَة)ثلاثا( قُلْنَا لِمَنْ ؟ قَالَ: لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ
وَلِأَئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ.

Od Temima Ed-Darimija se prenosi da je Resulullah rekao: ”Vjera je nasihat, savjet (tri puta je ponovio).” Ashabi su upitali: ”Kome je nasihat?” On je odgovorio: ”Nasihat je prema Allahu, prema Njegovim Knjigama, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i prema svim muslimanima.”[4]

Ovu riječ trebamo sačuvati u originalu, ”nasihat”. Ona je poznata u našem jeziku. Vrlo često kažemo da nam je neko dao nasihati ili da smo mi nekome dali nasihat. Kada nas neko počasti nasihatom, počastimo ga srcem i ušima, a ne samo ušima. U hadisu se spominje da je nasihat prema vođama muslimana, i ovo je jako važan segment hadisa. Imam Šafija je rekao: ”Da znam da mi Allah hoće uslišati dovu, molio bih da popravi onoga ko vodi muslimane.”

Ciljano smo ostavili riječ nasihat izvorno, kao što riječ emanet ne možemo adekvatno prevesti. Kada kažemo da je nasihat savjet, to ne obuhvata sve elemente koje riječ nasihat sadrži u sebi. Riječ nasihat se spominje u Kur'anu, na mjestima gdje se nalaze pozivi vjernicima:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا تُوبُوا إِلَى
اللَّهِ تَوْبَةً نَّصُوحًا.

”O vjernici, pokajte se Allahu iskrenim pokajanjem.”[5]

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je rekao da kada čujemo u ajetima poziv vjernicima, tomu trebamo posebno posvetiti pažnju. Trebamo biti svjesni da je to veliki dar kada nas Allah, dž.š., doziva onom osobinom kojom nas je počastio. U ovom ajetu se koristi riječ nasihat, iskreno se pokajte. Prvo značenje ove riječi je da insan bude iskren prema nekome. Trebamo biti iskreni prema Allahu, dž.š., i biti svjesni da je sve u Njegovoj Vlasti i Moći, da nam niko ne može nanijeti štetu dok Uzvišeni Gospodar ne dozvoli. Iskren odnos prema Allahu, dž.š., je osnova vjere i ovaj hadis nas tome uči. Spomenut ćemo jedan hadis koji nas upozorava na emanet koji je Gospodar Uzvišeni dao nama, a to je hadis koji govori da će se Gospodar obratiti na Sudnjem danu Svome robu i kazati mu: ”Robe Moj, kada bih ti poklonio na Zemlji i nebesima i to u zlato pretvorio, da li bi to dao da se iskupiš kod Mene i u džennet uđeš!? Sin Ademov će kazati: ‘Gospodaru moj, dao bih to’. Gospodar će kazati: ‘Lažeš, tražio sam od tebe manje, a odbio si da Mi dadneš’.”[6]

Kada čovjek uporedi broj sati koji su mu potrebni da obavi namaz, to od njega ne iziskuje ni sat vremena, a posao koji obavlja traži mu osam ili devet sati dnevno da bi sebi dunjaluk obezbijedio. U nekim predajama se prenosi da će Uzvišeni upitati Svoga roba:

أَبَخِيلٌ أَنَا فَيُبْخَلُ عَلَيَّ عَبْدِي ؟

”Zar sam Ja prema tebi škrtario robe Moj, pa ti prema Meni škrtariš?”

Kada razmišljamo o zekatu, on iznosi svega 2,5%, iako je i to nekima mnogo, a ne gledamo da nam je Allah, dž.š., dozvolio da ostatak svog imetka zadržimo za sebe čistim od bilo kakvog grijeha. Zato onaj ko bude iskren prema Allahu,dž.š., On njegovu iskrenost potvrdi. Ljude koje On počasti čvrstim imanom su spremni da sve ono što posjeduju od imetka udijele na Allahovom, dž.š., putu, jer su svjesni da ako ne budu spremni na žrtvovanje, Gospodar može dati da dušmani uzurpiraju čovjekov imetak.

Iskrenost je jedini ispravan odnos prema Allahu, dž.š., jer kada učimo Kur'an čitamo ajete u kojima Uzvišeni Gospodar govori o vjerovjesnicima kada narodima kazuju:

إِنِّي لَكُمْ نَاصِحٌ أَمِينٌ.

”Ja sam vam doista iskreni savjetnik.”[7]

Svaki Poslanik je bio ”nasih”, koji želi dobro svome narodu. U jednoj predaji se kaže:

أَحَبُّ مَا تَعَبَّدَنِي بِهِ عَبْدِي إِلَيَّ
النُّصْحُ لِي.

”Najvrjednija forma robovanja Allahu je iskren odnos prema Njemu.”[8]

Koliko god truda ulagali na dunjalučkom životu, suština je naša veza sa Allahom, dž.š. Neko će imati titulu šehida i gazije, a da nije bio ni jedno ni drugo, već će zaslužiti jedino iskrenim odnosom prema Allahu, dž.š. Onaj ko bude iskreno tražio da bude šehid on će biti proživljen među njima, čak i da preseli na svojoj postelji.

Drugi nivo nasihata je prema Resulullahu, s.a.v.s., a to je da budemo svjesni činjenice da nas je Gospodar počastio da budemo njegovi sljedbenici. Mi volimo sve Božije poslanike, ali jedini za kojeg možemo kazati kako je tačno namaz obavljao je Muhammed, s.a.v.s., jedini čije detalje privatnog života znamo u potpunosti je njegov život. Postoji jedno važno pravilo u životu, a to je da ako smo iskreni prema Resulullahu, s.a.v.s., ne moramo se puno pitati šta je halal, a šta haram. Sve što trebamo učiniti jeste da zamislimo da li bi on to uradio i time smo riješili nedoumicu. Najbitnije za vjerinka je da li bi nešto Muhammed, s.a.v.s., uradio ili ne, te na taj način čuvamo svoju vjeru.

Treći nivo nasihata je onima koji vode muslimane. Vlast je veliki emanet, ovako je Resulullah, s.a.v.s., jedne prilike kazao Ebu Zerru, r.a., a na Sudnjem danu je samo kajanje i žalba, osim onoga ko je svjesan težine tog zadatka i koji je obavio tu zadaću na adekvatan način. Ulema nas uči da su greške velikih ljudi uvijek velike. Čovjek koji vodi firmu sa tri stotine uposlenika kada napravi grešku, ona ne može biti mala, jer se reflektuje na sve koji se tu nalaze. Što je veći krug ljudi za koje smo odgovorni, to je veća odgovornost. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

مَا مِنْ عَبْدٍ اسْتَرْعَاهُ اللَّهُ رَعِيَّةً
فَلَمْ يَحُطْهَا بِنَصِيحَةٍ إِلا لَمْ يَجِدْ رَائِحَةَ الْجَنَّةِ.

”Nema roba kome Allah da nekoga o kome treba voditi brigu, pa ne bude krajnje iskren prema njima a da taj insan neće osjetiti miris dženneta.”[9]

Odgovornost onih koji vode ummet je toliko velika da trebamo stalno moliti Allaha, dž.š., da nas počasti čestitim vođama, koji su dobronamjerni prema nama.

Posljednji nivo nasihata je prema svim muslimanima. Obratimo pažnju prilikom učenja Kur'ana koje osobine Uzvišeni Gospodar hvali, a koje kudi. Kada Gospodar spominje munafike i nevjernike kaže da su njihova međusobna neprijateljstva žestoka. Čovjek ne može da ne pomisli na stanje muslimana danas i uoči kako su muslimani danas žestoki jedni prema drugima. Suština nasihata prema muslimanima je da u našem srcu ne bude zlobe prema bilo kome. Kaže Resulullah, s.a.v.s.: ”Tri stvari će biti permanentno u srcu vjernika.’ Upitali su koje o Božiji Poslaniče? Rekao je: ‘Stalno će nastojati da se trudi radi Allaha, uvijek će savjetovati one koji vode muslimane i uvijek će biti sa vjernicima u džamijama’.”[10]

Ovakav odnos prema muslimanima trebamo čuvati i zapamtiti da savjetovanje podrazumjeva određene norme, kako i na koji način savjetovati. Kada primjetimo da neko radi lošu stvar, prvo što trebamo učiniti jeste da preispitamo zbog čega ćemo savjetovati. Ako savjetujemo samo da bi rekli, na taj način ništa nismo postigli. Ako savjetujemo radi Uzvišenog Allaha s nijjetom da se taj insan promijeni, onda činimo nešto dobro. Još jednom naglašavamo da je prvi princip prilikom savjetovanja obnoviti nijjet.

Druga norma savjetovanja je da osobu koja pogriješi ne savjetujemo pred ljudima. Često se to javno radi preko društvenih mreža, ali to nije savjet. Na taj način smo insana izložili ruglu, a onaj ko se obraduje kada vidi tu sramotu neka preispita svoj iman u Allaha, dž.š. Shodno tome savjetovanje mora biti isključivo u četiri oka, kako  ne bi sramotili insana javno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

مَنْ تَتَبَّعَ عَوْرَةَ أَخِيهِ المُسْلِمِ تَتَبَّعَ
اللَّهُ عَوْرَتَهُ.

”Ko bude pratio sramote svoga brata, Allah će popratiti njegove sramote.”[11]

Treća norma nasihata je da pomognemo insana dovom koju ćemo uputiti Allahu, a četvrta je da nikada ne gubimo nadu da će se on promijeniti. Iblis prokleti je rekao Gospodaru Uzvišenom kada je istjeran iz Dženneta: ”Tako mi Tvoje Veličine i Moći, ja ću njih u zabludu dovoditi dokle god mogu.” A Gospodar je kazao: ”Tako mi Moje Veličine, ja ću im opraštati dokle god od Mene oprost mole.”[12]

Sve dok je duša u insanu, treba raditi sa njim. Resulullah, s.a.v.s., je židovskom dječaku na samrti došao, a otac ga je držao u naručju, i savjetovao ga da izgovori šehadet. Otac dječaka se obratio dječaku i rekao da posluša Ebu Kasima, s.a.v.s., nakon čega je izgovorio šehadet. Resulullahu, s.a.v.s., se presijavalo lice od vedrine zbog toga što je dječak izgovorio šehadet i spasio se vatre. Ebu Bekr, r.a., nije pretekao ostale ashabe namazom i postom, već sa onim što je imao u srcu. Treba imati zdravo srce prema ljudima, jer kada to imamo onda ćemo dostići visoke stepene (deredže), iako ne klanjamo puno nafile, nismo mnogo postili po danu ili klanjali po noći.

Kada je Abdullah ibn Mubarek upitan koje je djelo najbolje, rekao je da je to nasihat prema Allahu i Poslaniku, onima koji vode muslimane i prema braći i sestrama u islamu. Jedan od najvećih izazova današnjice jeste razgovarati sa muslimanima i uvjeriti ih da jedni drugima ne budu neprijatelji. Prvo se jezik usmjeri u negativnom smjeru, pa zatim i ruka. Ne gleda se na čast brata i sestre u vjeri kao na svoju čast. Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je rekao: ”Ko god uzme abdest i klanja namaz neću smatrati ništa drugim doli vjernikom.”

Ljudi se uvijek razilaze, u vrijeme ashaba bilo je razilaženja, ali nikada niko dobronamjeran nije učio muslimane da su jedni drugima neprijatelji. Resulullah, s.a.v.s., je rekao da će se pred Sudnji dan raširiti ”heredž”, ubijanje ljudi, neće znati onaj koji ubija zašto to čini, niti onaj koji je ubijen zašto se to desilo. Veliki je izazov ljudima kazati da čvrsto čuvaju ono što nam je Resulullah, s.a.v.s., ostavio. Bolje je biti sa džematom, pa makar bilo malo i pomućenih stvari, nego da smo sami i mislimo da smo na dobru. Ljudi će u džennet u skupinama ulaziti, te ne možemo biti van nje. Upamtimo da je musliman osoba koja je odgovorna za svakog insana.

Ashab koji nam prenosi ovaj hadis, Temim je bio kršćanin koji je primio islam. Prenosi se da je imao posebnu odjeću za namaz, a kada su ga upitali zašto to radi, jer taj postupak nije obavezan, odgovorio je: ”Ne znate vi kako ja doživljavam namaz i pred kim stojim.” Ovo zovemo iskrenim odnosom prema Allahu, dž.š., jer on neće klanjati u onoj odjeći koje bi se možda postidio pred ljudima. Bio je toliko vrijedan ashab da bi svakih sedam dana proučio jednu hatmu i prva je osoba koja je unijela svjetiljku u džamiju da osvijetli prostor klanjačima. Zamolimo Gospodara Uzvišenog da nas počasti da budemo poput ovih ljudi, Amin!

---