Ustrajnost u vjerovanju – 21. hadis

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na neizmjernim blagodatima, zamolimo Ga da bereketom prekrije vrijeme u kojem živimo. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Ništa nije lahko osim onoga što Gospodar iz Milosti Svoje učini lahkim, pa Ga zamolimo da nam olakša ono što je dobro na oba svijeta.

Kada insan ostavi iza sebe hajrat poput znanja koje koristi ljudima, to je razlog da ga se ljudi sjećaju dovama kako bi ga Gospodar počastio. Imam Nevevi je ostavio iza sebe brojna djela, između ostalog i ovu značajnu hadisku zbirku. Sadržaj ove zbirke je nešto čime se mnoge kuće odgajaju.

Trenutno tumačimo hadis koji se nalazi na polovini njegove knjige, a ulema spominje jednu zanimljivu predaju:

إِذَا
ذَهَبَ الْبَعْضُ أَوْشَكَ أَنْ يَذْهَبَ الْكُلّ.

”Kada ode dio, otići će i ostalo.”

Resulullah, s.a.v.s., je proučio kur'anske ajete jedne večeri i kazao: ”Teško li onome ko prouči ove ajete, a ne razmisli o njima.” Oni glase:

إِنَّ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ
وَاخْتِلَافِ اللَّيْلِ وَالنَّهَارِ لَآَيَاتٍ لِأُولِي الْأَلْبَابِ.

”Doista je u stvaranju Nebesa i zemlje, u smjeni dana i noći pouka za one razumom obdarene.”[1]

Resulullah, s.a.v.s., je ostao bez majke u petoj godini života, kako bi ga Uzvišeni Gospodar naučio da je život prolazan, te da insan mora maksimalno iskoristiti svoj život. Prenosi se da je Musa, a.s., jedne prilike naišao pored jedne žene, a ona je bila na mezarju i plakala. Kada je on upitao ko na tom mjestu leži, ona je kazala da je tu njen sin koji je, kako ona kaže, kratko živio, ukupno stotinu dvadeset godina, a njoj je bilo preko stotinu četrdeset godina. Musa, a.s., joj je kazao da će doći ummet posljednjeg Poslanika čiji će životni vijek biti između šezdeset i sedamdeset godina, pa šta bi njima rekla. Kazala je: ”Selam im od mene i to će proći kao dlanom o dlan.”

Dan i noć ostavljaju tragove na nama, to je vidljivo. Ulema nam savjetuje da i mi radimo u njima ono što će nam biti drago da na Onom svjetu vidimo.

Dvadest i prvi hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي عَمْرَةَ سُفْيَانَ بْنِ عَبْدِ
اللَّهِ  قَالَ: قُلْت: يَا رَسُولَ
اللَّهِ! قُلْ لِي فِي الْإِسْلَامِ قَوْلًا لَا أَسْأَلُ عَنْهُ أَحَدًا غَيْرَك؛
قَالَ: قُلْ: آمَنْت بِاَللَّهِ ثُمَّ اسْتَقِمْ.

            Od Sufjana ibn Abdullaha se prenosi da je kazao: ”Rekao sam: ‘O Božiji Poslaniče, kaži mi riječi o islamu neki govor (nešto) tako da nikada nakon tebe ne pitam više’. Rekao mu je: ‘Reci: vjerujem u Allaha i ustraj u tome’.”[2]

Hadis nam govori da je ashab tražio nešto po čemu bi radio. Blago li onome ko uzme nešto od Resulullaha, s.a.v.s. Ulema je puno manje govorila, a puno više radila, pa su ljudi učili iz njihovih postupaka, više nego li iz riječi. Ovaj hadis je jedan od najkraćih hadisa, jer vidimo kako je u par rečenica Resulullah, s.a.v.s., dao smjernicu ljudima za cijeli život.

Ovaj hadis je jedan od onih koji je ljudima dovoljan za cijeli život, cijela naša vjera je stala u ovu rečenicu. Moramo biti tokom života dostojni tvrdnje da je vjerujemo u Allaha, dž.š. Onaj ko bude dostojan ove tvrdnje, on je od stanovnika Dženneta.

            U nastavku ovog hadisa kada je ashab upitao Resulullaha, s.a.v.s., čega se najviše boji za njega, on mu je rukom pokazao na jezik. Vjerovanje u Uzvišenog Gospodara i ustrajnost na Njegovom putu su suština vjere. Ulema nas uči da kada idemo Pravim putem ne smijemo ići previše desno ili lijevo. Desno znači da sebe ili drugog ne opteretimo nečim što ne možemo podnijeti, a lijevo da ne zaboravimo obaveze kojima nas je Uzvišeni Gospodar zadužio.

            Ibn Abbas, r.a., Resulullahov, s.a.v.s., amidžić smatra da je ustrajnost izvršiti obaveze koje Allah, dž.š., od nas traži. U tome ne smijemo škrtariti. Jedan od velikana je došao na otvaranje doma za siročad, a bio je u društvu čovjeka koji je za taj dom udijelio veliku sumu novca. Rekao je na otvaranju: ”Ne hvalim ovog čovjeka, već ga podsjećam da bude zahvalan Allahu što ga je počastio imetkom koji preko njegovih ruku može biti razlog da bude sa Resulullahom, s.a.v.s.”

            Ustrajnost je također iskrenost u svemu što radimo. Kada bi Hasan El-Basri proučio ajete o ustrajnosti, molio bi Allaha, dž.š., nakon toga da ga opskrbi ustrajnošću. Opskrba nije samo novac koji u naš život dođe. Opskrba je nekada prijatelj s kojim možemo razgovarati, bračni drug ili prilika da čitamo riječi posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

            Ashabi su jedne prilike primjetili nekoliko sijedih dlaka u kosi Resulullaha, s.a.v.s., pa su ga upitali kako su se pojavile. On im je kazao da je to zbog sure Hud i njenih sestara, tj. onih sura koje su joj slične, jer se tu nalaze ajeti:

فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْتَ

          ”Ustraj onako kako ti je Allah naredio.”[3]

            Čestitog insana je strah da se ne promijeni u negativnom smjeru. Omer, r.a., je strahovao da se nije promijenio nakon preseljenja Resulullaha, s.a.v.s. Ono što moramo znati je da će tokom ustrajnosti doći i padovi. Nije opasno pasti, opasno je da nam šejtan uzme volju da ustanemo. On ga uvijek nastoji udaljiti od Uzvišenog Gospodara na različite načine. Podsjeća nas na razne grijehe koje smo činili da bi nas paralizovao u činjenju dobra.

            Resulullah, s.a.v.s., je kazao da je svaki insan sklon griješenju i da može pogriješiti. Najbolji od griješnika je onaj ko se Allahu, dž.š., vrati. Ovaj hadis insana treba voditi kroz život. Nažalost, neki ljudi izgore u svom viđenju dobrih djela, zaboravivši da su nekada bili u drugim stanjima. Velikani ummeta kada bi obavili namaz, govorili bi da je to od Allaha, Allahu. Stali su na namaz, postili i druge ibadete činili onim što im je Allah, dž.š., dao. Srce i razum treba pripremiti da ostanu na Pravom putu, jer insan bez obzira na talase i valove treba ostati postojan i gledati ispred sebe.

            Čovjekovo srce igra glavnu ulogu, jer ako srce nije u vjeri, sve će mu teško biti, a ako je ono čvrsto u vjeri, sve mu je lahko. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

لَا يَسْتَقِيمُ إِيمَانُ عَبْدٍ حَتَّى يَسْتَقِيمَ قَلْبُهُ وَلَا
يَسْتَقِيمُ قَلْبُهُ حَتَّى يَسْتَقِيمَ لِسَانُهُ

            ”Neće biti ispravno vjerovanje čovjeka dok njegovo srce ne bude na Pravom putu, a neće mu biti ispravno srce dok mu jezik ne potvrdi što je u srcu.”[4]

Osnova ustrajnosti na Pravom putu je držati se onoga što je Gospodar objavio u Svojoj Knjizi, slijediti sunnet Resulullaha, s.a.v.s., te da čuvamo ona djela koja možemo raditi cijeli život. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَمَلُّ حَتَّى تَمَلُّوا.

            ”Allahu neće dosaditi da prima vaša dobra djela, dok vama ne dosadi da ta dobra djela činite.”[5]

            Insan je srce koje voli, razum koji spoznaje i tijelo koje se kreće. Kretat ćemo se u onom pravcu koje naše srce želi. Odabrani Allahovi robovi su molili Uzvišenog Gospodara da im uslugu nikada ne učini onaj ko je daleko od Njega, da njihova srce ne bi njih zavoljela.

            Ulema nas uči sljedećem:

اَلْإِسْتِقَامَةُ عَيْنُ الْكَرَامَةِ.

            ”Ustrajnost je srž počasti.”

            Danas ljudi traže određene posebnosti i počasti. Jedni žele posebna auta, kuće ili sl. Najposebnija stvar koju nam Allah, dž.š., daje kao počast je ustrajnost u vjeri. Gospodar Uzvišeni je ustrajnim obećao posebnu počast, jer je rekao:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ
اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلائِكَةُ أَلا تَخَافُوا وَلا
تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنْتُمْ تُوعَدُونَ .نَحْنُ أَوْلِيَاؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا
وَفِي الْآَخِرَةِ. 

            ”Oni koji kažu, naš Gospodar je Allah i u tome ustraju Allah ih počasti spuštanjem meleka; nemojte strahovati i tugovati i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo njihovi zaštitnici na ovom i budućem svijetu.”[6]

            Ovaj ajet je zapravo tumač ovog hadisa. Kao da nas je Resulullah, s.a.v.s., podsjetio na ovaj ajet. Allah, dž.š., učvršćuje ljude preko bića koji kažu da je njihov Gospodar Allah Uzvišeni. Čovjek je često između dva stanja: strahuje od onoga ispred sebe, a tuguje zbog onog iza sebe, a najljepše stanje stanovnika Dženneta je to što neće imati straha i tuge.

            Svako se nečim ponosi, a vjernici se najviše ponose vjerovanjem u Gospodara Uzvišenog. U djelima koja to prate, dužni smo biti ustrajni. Nijedno djelo nije malo, ako ga Allah, dž.š., primi. Razmišljajmo o svom Ahiretu onoliko koliko oni koji grade dunjaluk razmišljaju o dunjaluku. Nekada želimo vječnost, a gradimo je sa viškom dunjaluka, a ona se tako ne može sagraditi. Molimo Uzvišenog Gospodara da nas pomogne u građenju Ahireta, Amin!