“Bismilla” je skraćeno od Bismillahi-r-rahmani-r-rahim. Riječi su koje stalno učimo i često se prevode: “U ime Allaha, Milostivoga Samilosnoga”. Neki učenjaci preferiraju da prevode riječima: “S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog”. Ono što nam je bitno je da Resulullah, s.a.v.s., kaže da svaka bitna stvar koju ne započnemo sa učenjem “bismille” je odsječena od bereketa. Bitno je Allaha, dž.š., spomenuti, jer ćemo lakše i jednostavnije obavljati svoje poslove. Mi ćemo se družeći sa Kur’anom, susresti sa prvim riječima Objava u kojoj je Allah, dž.š., Svome Miljeniku, s.a.v.s., kazao:
اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ.
“Uči u ime Gospodara tvoga koji stvara.”[1]
Ajet upućuje da ovo bude sa imenom Gospodara, spominjući Njega, veličajući Njega. U Časnom Kur’anu, Allah, dž.š., je stotinu četrnaest puta spomenuo “bismillu”. Svi se slažu da je bismilla ajet sure “El-Fatiha”. Neki kažu da je objavljena sa svakom surom, a neki su mišljenja da je objavljena odvojeno da bi se sure rastavile. Resulullah, s.a.v.s., stavljao je svaki ajet na ono mjesto gdje mu je melek Džibril naredio. Allah, dž.š., je odredio da se stavi stotinu četrnaest puta, s tim što stotinu trinaest sura počinje sa bismillom, a sura “Et-Tevb”a, što znači: “Pokajanje”, ne počinje bismillom. U toj suri se spominje borba i kazivanje o munaficima. Ulema kaže da se ne spominje, zato što je rat teško stanje među ljudima, a to nije situacija kada se manifestiraju imena Milostivi i Samilosni spomenuta u bismilli. Vjernik u tim okolnostima štiteći svoju vjeru, čast i život, koristi svu srdžbu koja se nagomila u njemu, štiteći svetinje.
Velika svetinja je naša sloboda da Allahu, dž.š., na sedždu padamo. Nikada normalan čovjek ne priželjkuje rat, želi mir, želi slobodu, pa je Resulullah, s.a.v.s., u tom kontekstu rekao: “Nemojte priželjkivati susret sa neprijateljem, a kada se desi da se sa naprijateljima sukobite, tada budite postojani.”[2]
Jedan od najvećih strahova čestitih ljudi je bilo da, ne dao Bog, okrene leđa neprijatelju. Obično oni koji se busaju u prsa, pobjegnu na početku agresije. Jedan tihi profesor iz mahale, gotovo je uplakan došao i kazao: “Čime ćemo se braniti?” Preselio je kao šehid na Žuči pored Sarajeva. S druge strane, vidimo insana isto tako, kojem bi zbog vanjskog izgleda vjerovatno udijelili sadaku, ali on je potražio utočiste kod Allaha, od šejtana prokletog, da ga on ne nagovori da okrene leđa neprijatelju. Takvi razmišljaju na sljedeći način: “Ja sam Allahu dao prisegu na početku agresije, da dušmani moja leđa neće vidjeti i na tome sam ostao do kraja.”
Pored stotinu trinaest mjesta na početku sura gdje se spominje “bismilla”, još se u jednom od kur’anskih ajeta govori o Sulejmanu, a.s., i tu se spominje “bismilla”, tako da je to ukupno stotinu četrnaest. Kada je Sulejman, a.s., poslao pismo kraljici Belkisi ona je kazala:
إِنَّهُ مِن سُلَيْمَانَ وَإِنَّهُ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ.
“Meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i ono je naslovljeno: ’Bismillahi-r-rahmani-r-rahim.’”[3]
Bismillu je obavezno učiti uvijek, u malim i u velikim situacijama. Bismillah, što znači sa imenom Allaha, je dalje nastavljanje našeg daljeg rada. Na nama je da odredimo šta i u ime koga nešto radimo. Sa imenom Allaha možemo nekoga posjetiti, dati sadaku ili učiti Kur’an. S imenom Allaha, dž.š., također možemo poljubi roditelje, igrati se sa svojim djetetom i pokušati ga naučiti vrijednostima. Također, sa Allahovim imenom možemo čitati, trčati.
Ulema kaže da se Allah, dž.š., obraduje onome ko kaže “bismillah” i dođe u džamiju, više nego što se mi obradujemo svome gostu. Na nama je da odredimo šta životu radimo sa Allahovim imenom.
Dvije su dimenzije “bismille”. Prva je, da sa imenom Allaha ili u ime Allaha, ulazimo u okrilje Allahovih robova koji priznaju da je sve na nebesima i Zemlji Allahovo. Kad kažemo “bismillah” i uzmemo čak i čašu vode, tada smo nad tom vodom proučili ajet i izgovorili riječi kojima kažemo: “Ja Rabbi, ovo je Tvoja blagodat koju ću ja unijeti u sebe.” Kada dajemo sadaku, priznajemo da novac koji nam je Allah, dž.š., uveo u život – Allahova blagodat.
Bismilla je priznavanje Allahovih blagodati. Šta god insan uradi, treba proučiti bismillu. Kada sjednemo za sofru, Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
سَمِّ اللَّه، وكُلْ بِيَمِينكَ، وكُلْ مِمَّا يَلِيكَ.
“Spomeni Allaha, dž.š., i jedi desnom rukom svojom i jedi ono što je ispred tebe.”[4]
Allah, dž.š., nam je dao dvije ruke. Kad jedemo desnom i spomenemo Allaha, koristimo Njegovu blagodat na način s kojim je On zadovoljan. U kosmosu vladaju zakonitosti. Kažu da u čovjekovoj glavi postoji dio koji je puno manji od svakog mobitela, gdje Allah, dž.š., pohranjuje sve one slike koje u životu vidimo. Sedamnaest milijardi slika može stati u našim glavama koju nam je Allah, dž.š., dao. Zamislimo, kada nešto gledamo i izgovorimo: “bismillah”, kako nam je u taj neizbrisivi dio pohranjena slika sa spominjanjem Allaha, dž.š. Čovjek će u svome životu pojede oko šezdeset tona hrane. Ako smo svaki put proučili Allahovo ime, to je velika blagodat.
Svaki put kada kažemo: “Bismillah”, hrana ulazi u nas sa spomenom Allahovoga imena. Kada završimo sa jelom i kažemo: “Elhamdulillah” i time priznajemo blagodat koju nam je Allah, dž.š, dao. Time priznajemo ne samo blagodat hrane, nego i blagodat organizama koji nam je Allah, dž.š., dao da funkcioniše besprijekorno bez našeg utjecaja. Allah, dž.š., sve održava. Kada iza namaza učimo “Ajetu-l Kursijju” tada spominjemo Allahova imena: “El- Hajj”, što znači: “Vječno Živi” i “El-Kajjum”, “Onaj koji sve održava”. Kada pri jelu ili piću izgovorimo “Elhamdulillah”, kao da smo Allahov emanet, ono što smo u sebe unijeli Allahu na povjerenje dali.
Ulema kaže, da bismilla znači i u čije ime nešto radimo. U predajama se objašnjava da onaj ko bude došao u džamiju radi nečega drugog, a ne radi Allaha, dž.š., na Sudnjem danu će se kazati: “Ostavljam Ja to onome kome si uz Mene to pripisao.”[5] Važno je da uvijek proučimo bismillu, jer tada kažemo: “U Tvoje ime Gospodaru.” Tako, npr., čovjek u Allahovo ime ili sa Allahovim imenom se oženi, on želi da ga Allah počasti hairli bračnim drugom i djecom. Djeca iz tog braka Allahu, dž.š., na sedždu padaju. To je velika nagrada zato što je započeto poglavlje života na taj način.
قُلِ ادْعُوا اللَّهَ أَوِ ادْعُوا الرَّحْمَٰنَ.
“Zovite: ‘Allah’, ili zovite: ‘Milostivi’”[6]
Kada zovnemo čovjeka, pogotovo ako nešto od njega trebamo, čovjek se najčešće tome ne obraduje. U predajama se spominje: “Allah se ljuti kada Njega ne zoveš.”[7] Ljudi se ljute kada ih nazovemo, a Allah, dž.š., se ljuti kada Njega ne zovemo.
Kada smo u stanju nemoći, dižemo svoje ruke sa sviješću da je Allahovo ime: “El-Kavijj”, što znači: “Onaj koji je jak”. Obratimo se i molimo riječima: “Gospodaru moj, Ti si najjači, ojačaj me”. Kada imamo nedoumicu u životu, a ne znamo kako postupiti, budimo svijest da je Allah, dž.š.: “El-Hakim”, što znači: “Najmudriji”. Obratimo se i molimo riječima: “Gospodaru, Ti si najmudriji. Otvori mi da vidim šta bih trebao u tom trenutku uraditi.”
Bismillah je “ism”, a “ism” znači: “ime”. Množina te riječi je “el-esma”. Jedno od Allahovih imena je “El-Aziz”, što znači “Onaj koji je silni”. Obratimo se Njemu Uzvišenom riječima: “Ti si Silni. Uputi naše ljude na pozicijama, jer naša djeca su puštena niz rijeku, svejedno im je što naša omladina ne gleda u prave vrijednosti. Svejedno im je Gospodaru, a Ti si Silni, pa popravi nam naše stanje”. Dozivajmo i molimo svoga Gospodara Njegovim najljepšim imenima. Prenosi se da je za vrijeme Haruna Er-Rešida, jedan od ministara završio u zatvoru pa ga sin upita: “Babo, radili smo dobro, zbog čeka smo završili tu gdje smo završili?” A on mu odgovara: “Sine, možda smo nekome zulum učinili, pa je taj ustao u noći i Allaha dozivao.”
Ime Allah, kako smo govorili u “e’uzi” je od imena Uzvišenog Gospodara koji nema množinu. Dok riječ bog ima množinu, bogovi i ima čak i ženski rod te riječi, pa postoji čak I deminutiv ili umanjenica, ne’uzubillah. Riječ Allah se ne može nikako spomenuti u množini ili ženskom rodu i ne može se spomenuti sa bilo kakvim umanjenjem. Zato ulema kaže da je najveće Allahovo ime Allah, jer svakim drugim imenom opisujemo Allaha. Allah je Milostivi, Allah je Samilosni, a najveće ime Allaha dž.š., je upravo Allah. U hadisu se spominje da je Resulullah, s.a.v.s., rekao:
لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى لَا يُقَالَ فِي الْأَرْضِ اللَّهُ اللَّهُ.
“Neće nastupiti Sunji dan, dokle god na dunjaluku bude ijedna jedina osoba govorila: ‘Allah Allah.’”[8]
Kada kažemo bismillah, spomenemo i Allahovo najveće ime i priznajemo Allahu da je On stvoritelj svega, da s Njegovim imenom radimo i imamo povjerenje u Njega.
Prenosi se da je jedne prilike Resulullah, s.a.v.s., dok je bio u vojnoj formaciji ostavio svoju sablju na drvo. Prišao mu je čovjek po imenu Gavres, isukao je Resulullahovu sablju, nadnio nad Resulullahom i kazao: “Muhammede, ko će sad tebe Muhammede zaštititi od mene?” Resulullah ga je pogledao i kazao: ”Allah!” U istom trenutku, čovjeku sablja ispadne iz ruke pa je Poslanik uzeo i stao pored Gavresa i rekao: “A ko sad tebe brani od mene?” “Budi bolji od dvojice koji sablju uzeše!” reče. Tada mu Resulullah odgovara: ”Idi, slobodan si.”[9]
Gabres dolazi među Arape koji su za manje stvari ubijali i objašnjava im šta se desilo riječima: “Došao sam vam od najplemenitijeg čovjeka. Čovjeka kojeg sam htio ubiti, a on mi je rekao: ‘Allah me štiti’, pa je on mene oslobodio i pustio me da idem.” Također, u hadisima Resulullah, s.a.v.s., kaže:
إِنَّ لِلَّهِ تِسْعَةً وَتِسْعِينَ اسْمًا مِائَةً إِلَّا وَاحِدًا، مَنْ أَحْصَاهَا دَخَلَ الْجَنَّةَ.
“Zaista Allah dž.š., ima devedeset i devet lijepih imena. Onaj ko ih obuhvati, uči će u džennet.”[10]
Gospodar u bismilli spominje imena “Milostivi i Samilosni”. Obje ove riječi dolaze od riječi “Rahmet”, što znači “Milost”. Iz iste riječi u arapskom jeziku se izvodi riječ rodbina “El-Erham”, a Resulullah, s.a.v.s., nam kaže:
لَا تَنْزِلُ الرَّحْمَةُ عَلَى قَوْمٍ فِيهِمْ قَاطِعُ رَحِمٍ
“Allah ne spušta milost Svoju, na narod gdje ima ijedan koji presijeca rodbinsku vezu.”[11] Oba ova imena Allaha dž.š., “Er-Rahman”, što znači “Milostivi” i “Er-Rahim”, što znači “Samilosni” su izvedena iz riječi “rahmet”, što znači “milost”. Jedna od sura je nazvana “Er-Rahman” i u njoj Gospodar kaže:
الرَّحْمَنُ. عَلَّمَ الْقُرْآنَ. خَلَقَ الإنْسَانَ.
“Milostivi, objavio je Kur’an, stvorio je čovjeka.”[12]
Allahova milost pokazuje se prema svima. Na dunjaluku je Allah, dž.š., Rahman –Milostivi, a na ahiretu je Rahim – Samilosni. U Kur’anu se kaže:
وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا.
“Allah će biti samilostan prema vjernicima.”[13]
Oba ova imena u Kur’anu se spominju na mnogo mjesta. Najčešće se vezuju za ime “Et-Tevvab”, što znači “Onaj koji prima pokajanje” i za ime “El-Gafur2, što znači “Onaj koji mnogo oprašta”. Oba ova imena su lijepa da čovjek doziva Allaha, dž.š., pogotovo u iskušenjima. Obratimo se i molimo, dozovajmo Ga sa ova dva imena riječima: “Gospodaru moj, Ti si Rahman i Rahim. Molim te smiluj mi se na ovom i na budućem svijetu.”
“Bismilla” je posebna rečenica kojom insan ulazi u okrilje traženja milosti od Allaha, dž.š. U Kur’anu Gospodar kaže:
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ سَيَجْعَلُ لَهُمُ الرَّحْمَٰنُ وُدًّا.
“Zaista, oni koji vjeruju i dobra djela čine, Allah će dati da će biti voljeni.”[14]
Kada dozivamo Allaha, dž.š., koji je Milostiv, tada dozivamo i da nas zavoli. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila, a.s., i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ‘Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!’, i oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.”[15]
Koliki je dar bismillu proučiti, govori nam puno hadisa Resulullaha, s.a.v.s., tako da se u jednom prenosi: “Jedne prilike Resulullah, s.a.v.s., je bio sa jednim od ashaba i posrnula je životinju koju su jahali pa je ashab rekao: ‘Proklet bio šejtan.’ Resulullah, s.a.v.s., mu na to reče: ‘Nemoj to reći, nego reci bismillah.’”[16]Kada kažemo: ”Proklet bio šejtan” tada se on uzoholi i kaže: “Pobijedio sam ga.” Ali kada proučimo e’uzu i bismillu, šejtan se toliko smanji da bude manji od mušice, jer smo spomenuli Allaha, dž.š.
Kada čovjek uzme čašu vode i proučimo bismillah, čovjek kao da je Allahu zahvalio na čitavom procesu isparavanja vode iz okeana koja ode u oblake, pa se filtrira, pa siđe na Zemlju, da mi možemo popiti tu čašu vode. Jedan od odgajatelja uleme, htio je sultanu da objasni šta je veličina, jer se sultan uzoholi,o pa mu je dao primjer vode. Kazao mu je alim: “Zamisli da Allah zadrži u tebi ovu vodu koju si popio, ko bi je izbaciti mogao?” Sultan mu odgovara:” Dao bih pola vlasti za gutljaj vode da mi život spasi, a drugu polovinu bi dao, da to izađe iz mene. Jer šta znači kada insanu bubrezi prestanu raditi.” Tada mu alim odgovara na to riječima: “Zar nije onda to veliki razlog da pred Allahom, dž.š., i pred tom čašom vode koju ti je On dao, kažeš ‘bismillah’ i budeš ponizan?!”
Da se napravi jedan litar mlijeka potrebno je četiri stotine litara krvi da prođe mliječnim žlijezdama, kako bi popili čašu mlijeka. Tu čašu uzimamo, proučimo bismillu i napijemo se. Bismilla nas uči kako upotrijebiti nimet, uči nas kako upotrijebiti ono što nam je Gospodar dao, samo na način kako je Allah, dž.š., zadovoljan. Ne činimo ono nad čime ne možemo bismillu proučiti. Ako želimo znati šta je haram, a šta halal, šta je dobro, a šta je loše, isprobaj bismillom. Sve ono nad čime možeš bismillu proučiti, je dobro, a sve ono gdje ne možeš Allaha, dž.š., spomenuti, odmah to i ostavi. Jedno dijete je u vrtiću naučilo da prije nego što nešto pije treba proučiti bismillu. Jednom je kod kuće vidjelo kako mu otac konzumira alkohol. Prišlo je to dijete babi u trenutku kada je prinosio ustima da popije zabranjeno, haram. Dijete ga zaustavlja i kaže mu: “Babo, reci bismillah.” Babo mu je tada kazao: “Tako mi Allaha, neće više ni gutljaj alkohola u ovo tijelo ući.” Ostao je pri tom obećanju. Kako je veliko kada ne koristimo ono što je Allah, dž.š., dao u nepokornosti Allahu.
Kada kažemo bismillah, pokazujemo se pametnim insanom, jer dunjaluk je Allahova kuća u kojoj Njega spominjemo. Može li biti gore od toga da se nalazimo kod nekoga u kući, a zanemarimo njegovog vlasnika?! Može li biti gore od toga da se zabavimo onim što nam je darovano, a zanemarimo Darovatelja?!
Musa, a.s., je gledao majku kako grli svoje dijete, pravi hljeb i grli i ljubi dijete. Pa je kazao: ‘Ja Rabbi, kakva je ovo ljubav? Satima, ona je radila, to joj je bio posao. Satima pravi hljeb i ljubi dijete.’ A Gospodar mu kaže: ‘O Musa, to je milost koju sam Ja spustio u srce te majke. I gledaj jedan trenutak bez te milosti. Na trenutak ću uzeti milost iz srca.’ Dijete je zaplakalo, a majka je odmah uzela dijete i krenula ga baciti prema vatri’. Reče mu Gospodar: ‘Gledaj Musa, jedan trenutak bez milosti,’ Allah joj onda vratio milost.”Mi danas živimo taj trenutak. Živimo vrijeme otuđenja, kada djevojka ne zna cijeniti to što joj je Allah dao mladost, da rodi dijete, da bude majka, zato što se ne obraćamo “Er- Rahmanu”, “Milostivom”, a kada nema Milostivog, odmah ni među nama nema milosti. Zamislite trenutak kada smo najslabiji bili, kad su nas otac i majka dobili. Da nije “Er-Rahmana” koji je dao u srca naših roditelja milost prema nama, ne bi nikada saznali kako je biti voljen.
Dova Nuha, a.s., je bila: “Bismillahi medžreha ve mursaha” što znači, “Gospodaru moj, sa Allahovim imenom neka plovi i sa Allahovim imenom neka pristigne, neka se usidri”. Kaže ulema da je, Nuh a.s., tada proučio samo pola bismille i Allah je dao da lađa plovi i da lijepo u luku uplovi. A zamislite, šta se sve dešava kada kažemo čitavu bismillu?! Allah, dž.š. je “Er-Rahman”, što znači “Milostivi” koji nam u ajetu kaže:
وَنُنـزلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاءٌ وَرَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنِينَ.
“Objavljujemo Kur’an koji je lijek i milost.”[17]
Milostivi nam je objavio Kur’an koji je milost, Resulullahu, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svim svjetovima. Molimo Allaha, dž.š., da živimo sa Allahom, da Njega spominjemo, da živimo sa Njegovom Knjigom i da živimo sa Resulullahom, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svim svjetovima.
- Allah, dž.š., je odredio da se bismilla stavi stotinu četrnaest puta u Kur’anu, s tim što stotinu trinaest sura počinje sa bismillom, a sura Tevba, ne počinje bismillom. U toj suri se spominje borba i kazivanje o munaficima. Ulema kaže, da se ne spominje zato što je rat teško stanje među ljudima i to nije situacija kada se manifestiraju imena Milostivi i Samilosni.
- Bismillahi-r-rahmani-r-rahim, se u Kur’anu spominje stotinu trinaest puta, prije svake sure, samo prije sure “Et-Tevba” se ne spominje. Međutim, Uzvišeni Allah, dž.š., u jednom od kur’anskih ajeta govori o Sulejmanu, a.s., i tu spominje bismillu, tako da je to ukupno stotinu četrnaest bismilla u Kur’anu.
- Dvije su dimenzije bismille. Prva je, da sa imenom Allaha ili u ime Allaha, ulazimo u okrilje Allahovih robova koji priznaju da je sve na nebesima i na Zemlji Allahovo. Druga dimenzija bismille je priznanje svih Allahovih blagodati.
- Kada tražimo nešto od ljudi najčešće se tome ne obraduju, ali se u predajama kaže: “Allah se ljuti kada Njega ne zoveš.” Ljudi se ljute kada ih nazoveš, a Allah, dž.š., se ljuti kada Njega ne zoveš.
- Kada kažemo bismillah, spomenemo i Allahovo najveće ime i priznajemo Allahu da je On stvoritelj svega, da Njegovim imenom radimo i da imamo povjerenje u Allaha.
- Bismilla je posebna rečenica kojom insan ulazi u okrilje traženja milosti od Allaha, dž.š. U Kur’anu Gospodar kaže: “Zaista, oni koji vjeruju i dobra djela čine, Allah će dati da će biti voljeni.” Kada dozivamo Allaha, dž.š., koji je Milostiv, tada dozivamo i da nas zavoli.
- Milostivi nam je objavio Kur’an koji je milost, Resulullahu, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svim svjetovima.
Halka tefsira (Sarajevo, 31. 1. 2018.)
[1] El-Alek, 1.
[2] Buhari, 2966 i Muslim, 1742.
[3] En-Neml, 30.
[4] Buhari, 5376 i Muslim, 2022.
[5] Muslim, 2985.
[6] El-Isra, 110.
[7] Asbehani, Hiljetul-evlija, 4/197.
[8] Muslim, 148.
[9] Ahmed, 14929.
[10] Buhari, 7392.
[11] Bejheki, Šu'abul-iman, 7590.
[12] Er-Rahman, 1-3.
[13] El-Ahzab, 43.
[14] Merjem, 96.
[15] Buhari, 3209.
[16] Nesa'i, Es-sunnen el-kubra, 10312.
[17] El-Isra, 82.
