Svijest o Gospodaru i lijepo ponašanje

Hvala Uzvišenom Gospodaru na svemu što nam On daruje. Počasti nas, Gospodaru, da svaku tvoju blagodat dočekujemo sa zahvalnošću, da svaki zalogaj i gutljaj vode smatramo vrijednim. Sačuvaj nas nemara, jer nemarno srce od Tebe je daleko. Salavat i selam, mir i spas Muhammedu, Božijem poslaniku i Njegovu miljeniku. Mir i spas želimo njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim čestitim i iskrenim ljudima.

Ničemu se ashabi Resulullaha, s.a.v.s., nisu obradovali, nijednom svom dobrom djelu, namazu, postu, učenju Kur’ana, sadaki, više nego što su se obradovali osjećaju koji su iskreno nosili u svojim srcima. Bili su čvrsto razumski uvjereni da je Muhammed, s.a.v.s., uistinu Božiji Poslanik i to su potvrđivali. Kada je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

اَلْمَرْءُ مَعَ مَنْ أَحَبَّ

Čovjek će biti na ahiretu s onim koga je volio!,[1] srca su im ustreptala, jer su nosila ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s.

Svako dobro djelo koje činimo mora biti utemeljeno na čvrstoj vjeri u jednoću našega Gospodara. Ljubav je ta koja nosi vjernika i vjernicu u svakom dobru koje čine. Slijediti Muhammeda, s.a.v.s., a ne voljeti ga nema ništa s vjerom. Kazati da ga volimo dok se djelima u laž utjerujemo sramota je ne samo na ovome nego i na budućem svijetu. Počela je misija Muhammeda, s.a.v.s.

Melek Džibril došao je s prvom objavom i Kur’an će sljedećih dvadeset tri godine napajati čovječanstvo i poteći poput rijeka ljudskom stvarnošću do Sudnjeg dana. Prva osoba na namazu poslije Resulullaha, s.a.v.s., bila je njegova supruga hazreti Hatidža, jer je njezino srce pohrlilo Gospodaru i zavoljelo Muhammeda, poslanika, još jače nego što ga je voljelo kao muškarca i životnog saputnika. Dvojica muslimana se upoznaše i nakon mjesec dana jedan od njih upita svog novog prijatelja: “Zašto ti ne voliš Resulullaha?” Na te riječi biće upitanog se iz temelja potrese. Ovaj nastavi: “Zašto tvoj narod ne voli Resulullaha, s.a.v.s.?” Ovaj mu odgovori štiteći svoj narod: “Bolji je moj narod od mene, nego zašto tvrdiš da ja ne volim Resulullaha, s.a.v.s.!?” Na to ovaj reče, savjetujući svog prijatelja, jer od svakoga se može učiti samo kada se odbaci oholost i gordost: “Evo se mjesec dana družimo, a ne čujem da salavate donosiš, niti Resulullaha selamiš!” Onaj ko nekoga voli, spominje ga, a Stvoritelj nam naređuje da Muhammeda, s.a.v.s., s poštovanjem, salavatom i selamom spominjemo. Ovaj, Bošnjak, tada se sjeti suza čestitih majki, nana i sestara kada se mevlud uči i kada se Resulullah, s.a.v.s., spominje. Zavidje im tada na djelu koje je vrednije od svega što čovjek nauči, jer je slast ljubavi prema Muhammedu, pečatu poslanika, dar Gospodara. Nju će osjetiti samo sretnici i zbog toga listamo stranice njegova života ne bi li se emocije probudile i zakucale na vrata naših srca. Ne dozvolimo da se spomene Muhammed, s.a.v.s., a da s naših usana i iz dubine naših srca ne izađe iskreni salavat i selam njemu. Salavat i selam neka je tebi, ja Resulullah.

“Prošlo je vrijeme spavanja”, kao da je svojim postupcima govorio Muhammed, s.a.v.s., supruzi Hatidži kada bi ga pogledom korila što je sebe u misiji potpuno zaboravio. Prva obaveza Resulullahu, s.a.v.s., bila je noćni namaz. Polovinu ili dvije trećine noći Muhammed, s.a.v.s., stajao je u namazu pred Uzvišenim Stvoriteljem. Džibril ga je podučio uzimanju abdesta i obavljanju namaza. Namaz je stup vjere, a noć je posebno vrijeme, jer se tada svako osami i posveti onome koga voli. Namaz pod plaštom noći, kada nas ljudske oči ne vide, posebno je vrijedan. Ulema i učeni govorili su: “Imajte svoja posebna dobra djela za koja zna samo Uzvišeni Gospodar! Kada vam je teško”, savjetuje ulema, “recite Gospodaru svome – ‘Gospodaru, činim to, a niko me drugi osim Tebe nije vidio, pa me pomozi i izlaz mi podari.’” Islam su primili, Gospodaru i Stvoritelju se odazvali i Ebu Bekr, t, najbliži i najbolji prijatelj Muhammeda, s.a.v.s., i Alija, r.a., amidžić koji odrasta uz Muhammeda, s.a.v.s.

Još je jedna osoba među prvima primila islam, a bila je uz Muhammeda, s.a.v.s., godinama. Hazreti Hatidža je prije početka poslanstva na mekanskoj pijaci ugledala dječaka kojeg su prodavali kao roba. Dječaka su ukrali od njegove porodice i tretirali ga bez ikakva poštovanja prema ljudskom biću. Kupila ga je ne znajući ni ko je, ni odakle je, a zatim ga je odvela mužu Muhammedu i poklonila mu ga. Hadis Resulullaha, s.a.v.s., nas poučava:

تَهَادَوْا تَحَابُّوا

Poklanjajte jedni drugima pa ćete se voljeti.[2]

Srca čak i onih za koje mislimo da su nam najbliži trebamo dobročinstvom pridobijati. Muhammed, s.a.v.s., rado primi poklon i dječaka izjednači sa svojom djecom. Nikome nije dopustio da se prema dječaku ophodi drukčije nego prema ostaloj njegovoj djeci. Do te je mjere prema njemu bio obziran i pažljiv da su ga prozvali sin Muhammedov, a zvao se Zejd ibn Harise. Jednog dana prije prve objave Zejda je Muhammed, s.a.v.s., izveo u harem Kabe i rekao, kako bi svi čuli, da ga je on za sina uzeo. Svi su ga od tada zvali Zejd, sin Muhammedov, sve dok Uzvišeni Stvoritelj nije objavio Muhammedu, s.a.v.s., zabranu poništavanja porijekla i identiteta djeteta koje se usvaja. Zejdov otac i amidža saznali su gdje je njihov dječak te su došli u Meku kod Muhammeda, s.a.v.s., da Zejda otkupe ropstva. Kada su došli u kuću Muhammeda, s.a.v.s., i ponudili mu novac za Zejda, Muhammed, s.a.v.s., je odbio, rekavši da je njihov ako želi ići s njima. Zatim je pozvao Zejda i upitao ga da li poznaje ljude koji su došli. Zejd je odgovorio da su to njegovi otac i amidža. Muhammed, s.a.v.s., reče mu: Imaš izbor da živiš gdje hoćeš! Zejd je odabrao Muhammeda, jer je od njega vidio i doživio samo dobro. Muhammed je, dakle, ovakav edeb, moral i ahlak imao prije poslanstva. Nije čudno da je Zejd upravo jedan od prvih muslimana, pisar objave Kur’ana, jedan od najbližih saradnika Resulullaha, s.a.v.s. Istinske vrijednosti uvijek će pridobijati srca ljudi. Pozivanje ljudi u vjeru često se suočava sa zidovima prohtjeva i perdama interesa kojih se iz neznanja većina pribojava. Nisu svjesni činjenice da onome ko se odazove Stvoritelju, On stvoreno potčini i lahkim učini, a onoga ko se okrene od Stvoritelja, Gospodar prepusti sama sebi i on se u svojoj tuzi uguši.

وَمَن يَتَّقِ اللَّـهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَ‌جًا وَيَرْ‌زُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّـهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّـهَ بَالِغُ أَمْرِ‌هِ قَدْ جَعَلَ اللَّـهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرً‌ا

Onaj ko je Boga svjestan, Bog mu izlaz iz svake teške situacije dadne i opskrbi ga odakle se ne nada. Onome ko se u Boga uzda, On mu je dosta. Bog će zaista ispuniti ono što je odredio. Bog je zaista svemu već rok odredio![3]

Iz života Resulullaha, s.a.v.s., moramo naučiti šta je najvrednije u vjeri, kako da vjeru živimo ili kako da njoj pozivamo nakon što se učvrsti u našim srcima. Ljepota je ono što ljude najviše privlači ili odbija od svega sa čime se u životu susreću. Najbitnije je ponašanje i duhovna ljepota, jer nju svi osjete. Zato su Resulullaha, s.a.v.s., najprije prihvatili oni koji su ga najbolje poznavali. Božiji Poslanik, s.a.v.s., istakao je lijepo ponašanje kao najteže i najvrednije na mizan-tereziji vagi ljudskih djela na Sudnjem Danu.[4] Teže je čak i od posta kojim nas je Allah počastio u mubarek ramazanu, teže je i od namaza i svega drugog nakon vjere u Jednoga Boga. Resulullah, s.a.v.s., rekao je da će najviše ljudi u Džennet uvesti svijest o Gospodaru i lijepo ponašanje.[5]

Prve dane pozivanja u islam obilježile su osobine Muhammeda, s.a.v.s., kojim ga je Gospodar počastio i prije poslanstva. Vrijednost je ljudi u njihovim osobinama. Bez iskrenosti, lijepog ponašanja i dobročinstva mi nemamo vrijednosti. Resulullah, s.a.v.s., u prvim danima traži one s najljepšim osobinama da s njima podijeli poslanicu. Nije tražio imućne, niti izrazito ugledne ili viđene, niti najpoznatije, tražio je one koje njihove lijepe osobine uzdižu nad drugim ljudima. Ebu Bekr, r.a., je bio posebna osoba, uspješan trgovac, porodičan čovjek, ugledan među svojom porodicom i upoznat sa situacijom u Meki. Isto je i s Hatidžom, suprugom Resulullaha, s.a.v.s. Bila je posebna žena i oličenje vrlina. Alija, r.a., je bio poseban desetogodišnji dječak. O njegovoj posebnosti govori situacija u kojoj on vidi Resulullaha, s.a.v.s., kako klanja sa svojom suprugom Hatidžom. Čuvajmo svoje brakove zajedničkim dobročinstvom i pokornošću Gospodaru. Neka sadržaji našeg bračnog života budu i zajednički namaz, post, učenje Kur’ana, zikr…

Alija, r.a., pita Poslanik, s.a.v.s., šta radi, a on mu odgovori da klanja, i pita ga hoće li i on da im se pridruži. Alija mu odgovori da želi razmisliti. Dječak od deset godina neće da uđe u situaciju s kojom nije detaljno upoznat. Da su bogdo mladići i djevojke našeg vremena slični ovom dječaku. Mora se razmisliti prije nego što se uđe u bilo šta. Pogledajmo one koji su krenuli putevima zablude i razmislimo o onima koji su krenuli putevima istine. Vidimo one koji hode putevima istine da su radosni i sretni, a vidimo i one koji su krenuli putevima zablude slomljenih srca i iskorištene. Poslanik ostavi Aliju da razmisli, a nakon nekoliko dana on se vrati i zatraži da ga Poslanik, s.a.v.s., pouči. Naučio ga je svjedočenju vjere/šehadetu i poučio ga kako da namaz obavlja. Amidža Ebu Talib vidi svoga sina Aliju kako klanja, pa ga pita: “Šta to radiš, sine?” Alija odgovori otvoreno: “Oče, primio sam islam s Resulullahom i obavljam namaz!” Ebu Talib, iako nije primio islam, reče mu: “Budi uz Muhammeda, on samo dobro naređuje!” Pitanje koje svim vjernicima i vjernicama njihove duše postavljaju jeste, ko je najdraži i najbliži Resulullahu, s.a.v.s.? O tome je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

إِنَّ مِنْ أَحَبِّكُمْ إِلَيَّ وَأَقْرَبِكُمْ مِنِّي مَجْلِسًا يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَحَاسِنُكُمْ أَخْلَاقًا

Najdraži meni i najbliži meni u Džennetu bit će oni koji su najljepšeg ponašanja![6]

Molim Uzvišenog Stvoritelja da nas pouči i uputi najljepšem moralu, da nas počasti da čuvamo svoje namaze i da se u namazu ukrasimo skrušenošću. Gospodaru, najljepši dan neka bude onaj u kojem smo Tvoju veličinu spoznali i dan kada ćemo se s Tobom susresti. Počasti nas proživljenjem u društvu Tvog miljenika Muhammeda, s.a.v.s., molimo Te najvećim imenom Tvojim. Amin!