Svijest o Allahu Uzvišenom i lijep moral – 18. hadis

Hvala Allahu Uzvišenom na neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti da na ovom svijetu budemo u društvu čestitih robova, jer je svom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., naredio:

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ
رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ

“Strpi se uz one koji jutrom i večerima dozivaju svoga Gospodara.”[1]

Zamolimo Allaha, dž.š., da uvijek čestito bude naše društvo. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Molimo Ga da nas počasti korisnim znanjem kojim će nas čuvati.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je iza sebe ostavio riječi. Riječ je golema ako je prava i istinita, ona može graditi ili rušiti odnose. Druženjem sa riječima Resulullaha, s.a.v.s., gradimo odnos sa Allahom, dž.š. U životu postoje materijalne i nematerijalne vrijednosti, a nažalost često više vremena posvećujemo materijalnim vrijednostima. Zbog toga, često učimo dovu: “Gospodaru pokaži nam istinu i počasti nas da je slijedmo.” Preispitujmo se koliko vremena posvećujemo materijalnim, a koliko nematerijalnim vrijednostima. Odgoj djeteta je primjer nematerijalne vrijednosti i ulaganja, ali kada roditelj preseli, a iza sebe ostavi dobro odgojeno dijete, svaki dan mu pristižu dobra djela. One nas grade iznutra i tek kada ih postavimo na prvo mjesto, možemo početi sa gradnjom materijalnih vrijednosti.

Sve što se dešava oko nas je refleksija stanja naših srca. Ulema nas uči da:

أَقْبِلْ عَلَى النَّفْسِ وَاسْتَكْمِلْ
فَضَائِلَهَا فَأَنْتَ بِالنَّفْسِ لَا بِالْجِسْمِ إِنْسَـان.

“Pristupi svojoj ličnosti, upotpuni svoje vrline i kvalitete, jer ti si svojom dušom, a ne tijelom insan.”

Osamnaesti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ
أَبِي ذَرٍّ، قَالَ: قَالَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ:
اتَّقِ اللَّهَ حَيْثُمَا كُنْتَ وَأَتْبِعِ السَّيِّئَةَ الْحَسَنَةَ تَمْحُهَا
وَخَالِقِ النَّاسَ بِخُلُقٍ حَسَنٍ.

“Od Ebu Zerra Džunduba ibn Džunade i Ebu Abdurrahmana Muaza ibn Džebela se prenosi da je Poslanik rekao: ‘Budi svjestan Allaha ma gdje bio, kad učiniš loše djelo odmah učini dobro kako bi ga pobrisao i prema ljudima se ophodi na najljepši način’.”[2]

Sadržaj vjere je potpuno stao u ova tri savjeta. Prvo, suština vjere je naš odnos prema Allahu, dž.š., a drugo, da smo svi griješni i da ćemo svi upadati u grijehe, te kako da se prema tome odnosimo. Posljednje, tj. treće je da vjeru pokazujemo svojim djelima, ophodeći se prema ljudima na najljepši način.

Prenosi se da je Ebu Zerr, r.a., došao kod Poslanika, s.a.v.s., i rekao: “Božiji Poslaniče, ja bih želio funkciju.” Resulullah, s.a.v.s., mu je odgovorio:

يَا أَبَا ذَرٍّ ، إِنَّكَ ضَعِيفٌ ، وَإِنَّهَا
أَمَانَةُ ، وَإِنَّهَا يَوْمَ الْقِيَامَةِ خِزْيٌ وَنَدَامَةٌ ، إِلَّا مَنْ
أَخَذَهَا بِحَقِّهَا ، وَأَدَّى الَّذِي عَلَيْهِ فِيهَا

“Ebu Zerre ti si slab. Vlast je emanet, a na Sudnjem danu propast i kajanje, osim onome koji je bio kompetentan i ispunio svoju obavezu.”[3] Navedenim hadisom se želi kazati da on nije bio čovjek koji bi se na funkciji mogao oduprijeti iskušenjima.

Nekada je uskraćivanje veća dobrobit od davanja. Prenosi se da je imam Gazali rekao poručujući sebi: “O moj Gazali, kada ti ljekar kaže da čuvaš oko, ti ga paziš, a kada ti Gospodar kaže da pogled čuvaš, razmišljaš.”

Prvi savjet Resulullaha, s.a.v.s., je: “Budi svjestan Allaha, ma gdje bio”, može imati dva značenja. Prvo, da se riječi “ma gdje bio” odnose na mjesto ili grad, jer je čovjek najskloniji da upadne u grijeh tamo gdje ga niko ne poznaje. Jusufov, a.s., otpor zinaluku je najbolji primjer, jer je bio rob i nalazio se u stranoj zemlji. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Razlozi ulaska u Džennet, najviše će biti: svijest o Allahu i lijepo ponašanje.”[4] Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَّقِينَ

“Allah voli one koji su Njega svjesni.”[5]

Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi: “Na sudnjem danu će Allah upitati: ‘Gdje su oni koji su Allaha svjesni bili?’ Tada će ih Allah uzeti u svoju blizinu, i između njih i Njega neće biti perde.”[6]

Imam Šafija je rekao: “Najteže je troje: da daješ i kad sam malo imaš, da budeš svjestan Allaha kad te niko osim Njega ne vidi i kazati istinu onome od koga nešto želiš ili ga se bojiš.” Takvaluk nas štiti u našim životnim situacijama. Osnova značenja riječi takvaluk je preventiva. Onaj ko sebe dovede blizu situacije u kojoj može učiniti grijeh, već je u opasnosti da to uradi.

U predajama se navodi da je Uzvišeni Gospodar objavio Davudu, a.s.:

تَسْتُرُونَ
عَنْ خَلْقِي وَ تُظَاهِرُونَنِي بالذُّنُوب

“Sakrivate se od mojih stvorenja, a Meni pokazujete grijehe.”[7]

Najveća  sramota za čovjeka je da se sakrije od ljudi, a ne misli na pogled Allaha, dž.š., i ne sakrije svoje grijehe tako što ih neće činiti. Jačajmo svoj stid, kroz svijest da nas Allah, dž.š., vidi. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Stidi se Allaha, kao što se stidiš čestitog čovjeka iz svoje porodice.”[8] Resulullah, s.a.v.s., je često učio dovu: 

اللَّهُمَّ
إِنِّي أَسْأَلُكَ الْهُدَى، وَالتُّقَى، وَالْعَفَافَ، وَالْغِنَى

“Gospodaru moj, počasti me da Tebe svjestan budem, uputi me, učini da budem čestit i da ne ovisim od ljudi.”[9]

Drugo, način na koji se riječi: “Budi svjestan Allaha, ma gdje bio” mogu razumjeti je da budemo Allaha, dž.š., svjesni u svakoj situaciji u kojoj se nalazimo. Ako nam podari imetak, da Ga budemo svjesni kada imamo, a kada uskrati imetak da budemo Njega svjesni i u tom stanju. Suština vjere je u jednoj riječi, a to je svijest. Koliko smo svjesni Allaha, dž.š., toliko je On sa nama, toliko nas voli i toliko nas podučava.

Drugi savjet Resulullaha, s.a.v.s., je: “Nakon lošeg učini dobro djelo”. U jednom hadisu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao:

التَّائِبُ
مِنْ الذَّنْبِ كَمَنْ لَا ذَنْبَ لَهُ

“Onaj ko učini tevbu, kao da grijeh nije učinio.”[10]

Uzvišeni Gospodar je u Kur'anu rekao:

إِنَّ
الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ 

“Zaista dobra djela, potiru loša.”[11]

Ulema navodi da se pod dobrim djelom u hadisu misli na pokajanje. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svaki sin Ademov je grješnik, a najbolji od njih je onaj koji se stalno Allahu vraća.”[12] U drugom hadisu navodi da svaki put kad rob pogriješi i pokaje se Allahu, On mu oprašta. Vrata pokajanja su otvorena sve do trenutka kada nam duša dođe u grlo. Najopasnija šejtanova obmana je da vjernicima grijehe prikaže većim od Allahove, dž.š., milosti. Ono čime se grijesi opraštaju, oporučeno nam je u hadisu, u kome je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ko se abdesti, pa to uradi na lijep način, sa njega će spasti grijesi, pa čak i oni ispod nokata.”[13]

Nastojmo se čuvati ustrajnosti u griješenju. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kada učiniš grijeh na srcu se pojavi jedna crna tačka, a kada učiniš dobro djelo pojavi se bijela tačka. Na kraju srce bude ili potpuno crno ili potpuno bijelo.”[14]

Treći savjet Resulullaha, s.a.v.s.: “Prema ljudima se lijepo ophodi”. Naša srca su poput posuda u kojima je vjera napitak. Nastojmo napojiti druge onime što nam je Allah, dž.š., dao, primjenjući Poslanikove, s.a.v.s., osobine u odnosu sa drugima. Među prvim generacijama je važilo pravilo plemenitosti i darežljivosti. Pojam “ljudi” podrazumjeva sve ljude koje je Allah, dž.š., stvorio, a ne samo vjernike. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ništa nije teže na mizanu od lijepog ponašanja.”[15] U drugom hadisu kaže: “Zaista, osoba lijepim ponašanjem postiže stepen onoga ko stalno klanja i stalno posti.”[16] Vrhunac lijepog ponašanja je vjerovanje u Allaha, dž.š., jer svjedočimo postojanje Onoga koji nam je sve dao.

Poslanikova, s.a.v.s., dova koju je učio kada uđe u namaz je glasila: “Gopsodaru, Ti me uputi prema najljepšem ponašanju, jer ti si taj koji upućuješ na najljepše ponašanje. Gospodaru, udalji od mene loše ponašanje, jer ti si jedini koji od mene možeš udaljiti loše ponašanje.”[17]