Svako dobro djelo je sadaka – 23. hadis

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Zamolimo Ga da nas počasti da njegove blagodati kod nas traju i da nas sačuva dana kada ćemo neku blagodat spoznati zato što smo je izubili. Salavat i selam Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molimo Gospodara da nas poživi na sunnetu Resulullaha, s.a.v.s., i proživljenjem u društvu velikana ummeta.

Već se nalazimo u drugoj polovini ove male, ali vrijedne zbirke hadisa. Podsjetimo se na to koliko je značajno oplemeniti svoj karakter, preispitivati svoje postupke i riječi. Zadaća Resulullaha, s.a.v.s., je kako se navodi u brojnim kur'anskim ajetima:

يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ
وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ.

            ”Da im uči kur'anske ajete, da pouči ljude Knjizi i mudrosti i da ih očisti.”[1]

Jako je važno oplemeniti se kroz čiščenje kako je Uzvišeni Gospodar kazao:

قَدْ أَفْلَحَ مَنْ زَكَّاهَا ,وَقَدْ خَابَ مَنْ دَسَّاهَا.

            ”Uspio je onaj ko svoju dušu očisti, a propao je onaj ko je uprlja.”[2]

Naš zadatak je da živimo život i vratimo se Gospodaru Uzvišenom čisti. To ćemo činiti kroz djela, naslijeđe Božijih poslanika, učeći ljudima ajete, poučavajući Kur'anu i mudrosti, te se tako oplemeniti i odgojiti. Resulullah, s.a.v.s., je od ljudi koji su užasne stvari radili transformisao u svijest ljudi koji su se vratili vrhuncu onoga što insan u životu može biti. Kada nisu imali koga napadati, napali bi svoju najbližu rodbinu da im otuđe ono što imaju. Kasnije, kroz hadise koji govore o važnosti očuvanja rodbinskih veza, potpuno je promijenjen njihov odnos.

Dvadeset i treći hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي مَالِكٍ الْحَارِثِ بْنِ عَاصِمٍ الْأَشْعَرِيِّ قَالَ:
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى ٱللّٰهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ :الطَّهُورُ شَطْرُ الْإِيمَانِ، وَالْحَمْدُ
لِلَّهِ تَمْلَأُ الْمِيزَانَ، وَسُبْحَانَ اللَّهِ وَالْحَمْدُ لِلَّهِ تَمْلَآنِ
-أَوْ: تَمْلَأُ- مَا بَيْنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ، وَالصَّلَاةُ نُورٌ،
وَالصَّدَقَةُ بُرْهَانٌ، وَالصَّبْرُ ضِيَاءٌ، وَالْقُرْآنُ حُجَّةٌ لَك أَوْ
عَلَيْك، كُلُّ النَّاسِ يَغْدُو، فَبَائِعٌ نَفْسَهُ فَمُعْتِقُهَا أَوْ
مُوبِقُهَا.

            Od Ebu Malika El-Harisa ibn Asima El-Ešarija se prenosi: ”Rekao je Resulullah: ‘Čistoća je pola imana, riječ ‘Hvala Allahu’ puni tereziju (Mizan), a riječi ‘Allah je hvaljen’ i ‘Hvala Allahu’ popunjavaju sve što je između Nebesa i zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka je argument, strpljenje je poput svjetiljke, Kur'an je argument tebi ili protiv tebe. Svi ljudi se kreću, pa ima onih koji će se prodati, onih koji će se osloboditi vatre i onih koji će sebe u nju baciti’.”[3]

Ovaj hadis ima mnoštvo poruka. Velikani su znali postaviti pitanje na koje mi ni danas nemamo odgovor; zašto su naše ulice prljave kada je islam vjera čistoće?! Onaj ko održava red u kući, džamiji i ulici, već je uspostavio red u sebi. Čistoća koja je spomenuta je čistoća vanjštine i nutrine. Ako smo čistog srca i duše, tako se trebamo ponašati.

Često postavimo pitanje koga to Gospodar Uzvišeni voli. Učeći Kur'an nalazimo odgovor u kojem Gospodar kaže:

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ التَّوَّابِينَ وَيُحِبُّ الْمُتَطَهِّرِينَ.

            ”Allah voli one koji se kaju i one koji se čiste.”[4]

Kroz druženje sa hadisima Resulullaha zaželimo da se očistimo i oplmenimo. Uzvišeni Gospodar nas ovdje napominje da voli one koji se Njemu vraćaju pokajanjem, jer su svi slabi i mogu nekada upasti u šejtanovu zamku, a također voli i one koji vode računa o čistoći.

Materijalna i nematerijalna čistoća će biti razlogom spasa na Budućem svijetu i razlog da čovjek živi sretno na ovom svijetu. Gospodar kaže:

يَوْمَ لَا يَنْفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ  إِلَّا مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ.

            ”To je dan kada neće koristiti ni potomstvo ni imetak, osim onome ko dođe Allahu sa čistim srce.”[5]

Čisto srce je jedno od strateških interesa vjernika. Jedan od ashaba za kojeg je Resulullah, s.a.v.s., rekao da je od stanovnika dženneta bi stavljao ruku na svoja prsa i molio Uzvišenog Gospodara da u njegovom srcu nema zlobe prema bilo kome. Imamo dužnost da prenosimo materijalne i nematerijalne vrijednosti. Džamija je materijalna vrijednost, a odnosi u džamiji su nematerijalna vrijednost. Ako ostavimo poremećene odnose u džamiji, ne vrijedi nam da sagradimo hiljade džamija, jer nismo prenijeli vrijednost koja je veća. Ova nematerijalna vrijednost može sagraditi bezbroj džamija. Zato se od nas traži čisto srce.

Zikrullah (spominjanje Allaha, dž.š.) koji je spomenut u ovom hadisu je ono što insanu popunjava tereziju. Prvi hadis u zbirci imama Buharije govori o nijjetu, a završava hadisom o zikrullahu. Veličati treba Allaha, dž.š., a ne sebe. Ovim nam imam Buharija želi kazati da naša namjera vrijedi onoliko koliko smo je vezali za Uzvišenog Gospodara.

Resulullah, s.a.v.s., u nastavku hadisa spominje namaz koji je svjetlost insana. Jedne prilike spominjući namaz je rekao:

مَنْ حَافَظَ عَلَيْهَا ، كَانَتْ لَهُ نُورًا
وَبُرْهَانًا وَنَجَاةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ ، وَمَنْ لَمْ يُحَافِظْ عَلَيْهَا
لَمْ يَكُنْ لَهُ نُورٌ وَلا بُرْهَانٌ وَلا نَجَاةٌ ، وَيَأْتِي يَوْمَ
الْقِيَامَةِ مَعَ قَارُونَ وَفِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَأُبَيِّ بْنِ خَلَفٍ.

”Ko namaz bude čuvao, imat će svjetlo, argument i spas na Sudnjem danu. Onaj ko ne bude čuvao namaze, niti će imati svjetlost, niti argument, niti spas na Sudnjem danu.”[6]

Namaz je putokaz insanu. Jedan dječak je primjetio da njegov otac oduži namaz, pa ga upita zašto to čini. Otac mu odgovori da ti čini upravo zbog njega, jer moli Gospodara u namazu da njega učvrsti na Pravom putu. Kada bi Resulullaha, s.a.v.s., zadesila neka nedaća, stao bi na namaz. Ulaskom u namaz kažemo da je Allah najveći, odnosno spoznajom Njegove veličine nosimo se sa našim problemima.

Sadaka je argument, kako spominje Resulullah, s.a.v.s., u nastavku hadisa. Osobina koju Uzvišeni Gospodar voli je darežljivost. Onaj ko je darežljiv, blizak je Allahu, dž.š., Resulullahu i ljudima. Srca vole onoga ko im čini dobro. Sadaka je argument ispravnosti imana, da vjerujemo da naša nafaka dolazi od Uzvišenog Gospodara. Od riječi ”iskrenost” dolazi i riječ sadaka. Sadaka je pokazatelj iskrenog pokajanja, a najbolja sadaka je ona koju insan sakrije od ljudi. Ona je iskrena zato što niko od ljudi za nju ne zna.

Resulullah, s.a.v.s., u nastavku hadisa govori o strpljenju i poredi ga sa svjetiljkom. U trenucima srdžbe čovjeku pada ”mrak na oči”. Ko ima strpljenja, Allah, dž.š., ga počasti kada je najteže, da ne postupi na način koji nije primjeren jednom insanu. Bitno je napomenuti da sabur ne smijemo tražiti ako to stanje ne zahtijeva. Kada je Alija, r.a., molio Uzvišenog Gospodra da mu podari sabura, iako to situacija ne iziskuje, Resulullah, s.a.v.s., ga je upozorio da tom dovom traži teško stanje koje podrazumjeva sabur. Nema potrebe moliti Allaha, dž.š., za stanje koje ne treba. Kada reagujemo, ne smijemo to činiti mehanički i ishitreno, ali moramo učiniti ono što se od nas traži. Ko bude napadnut, njegova je obaveza da se brani, ali se ne smije ponašati kao napadač, jer vjernici imaju svoj sistem vrijednosti. Ulema nas uči da kako su strah i nada dva krila ptice, tako su strpljenje i zahvalnost dva krila u odnosu prema svemu što nam je Uzvišeni Gospodar dao. 

Sljedeći dio hadisa govori o odnosu prema Kur'anu kojeg smo učili, a on će na Sudnjem danu svjedočiti u našu korist. Sura ”El-Bekara” će se zauzimati za svoje učače. Velikani su imali običaj dok idu na posao ili se vraćaju kući proučiti određene kur'anske sure, a veliko bi bilo da proučimo suru ”El-Ihlas” kada imamo vremena. Trebamo često učiti dovu da nam Kur'an bude argument u našu korist, a nikako protiv nas.

Hadis se završava govorom o ljudskom naporu. Svi ljudi se trude, pa će se svi u nešto dati. Ovo podsjeća na hadis u kojem se spominje ljudsko srce i crna mrlja koja se pojavi nakon učinjenog lošeg djela, ili bijela tačka nakon učinjenog dobra, pa ono postane potpuno crno ili bijelo.

Moramo uvijek imati na umu da ono što nam pomaže u životu na dunjaluku je znanje. Čuvajmo ga i unapređujmo. Kada znamo šta znači čestito društvo, onda to tražimo. Klonimo se onoga što nas udaljava od Uzvišenog Gospodara. Potrudimo se da radimo ono što čisti ljudska srca. Da nas Gospodar sačuva svakog zla, Amin!


[1] El-Bekara, 129.

[2] Eš-Šems, 9-10.

[3] Muslim, 223.

[4] El-Bekara, 222.

[5] Eš-Šuara, 88-89.

[6] Darimi u Sunenu, 2638, Ahmed u Musnedu, 6398, Ibn Hibban, 1497.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter