Stid je dio imana – 20. hadis

Hvala Uzvišenom Gospodaru na neizmjernim blagodatima Njegovim, molimo Ga najvećim imenom da nas počasti Džennetom i svakim djelom koje džennetskom okrilju približava i da nas sačuva vatre i svakog djela koje njoj približava. Molimo Uzvišenog Gospodara da nas počasti da budemo od iskrenih robova Njegovih.

Svjedočimo da nema drugog boga osim Jednog, Jedinoga, Uzvišenog Stvoritelja Nebesa i zemlje. Samo Njemu robujemo, Njega obožavamo i od Njega pomoć tražimo. Molimo Ga da nas uputi na Pravi put. Salavat i selam Njegovom Miljeniku, s.a.v.s., svjedočimo da je on od posljednjih poslanika Njegovih. Molimo Ga da nam kelime-i-šehadet čuva tako što ćemo ga živjeti u svojim životima, a da u trenutku preseljenja to budu naše zadnje riječi.

Veliki je bereket družiti se sa riječima koje je kazao najbolji čovjek, s.a.v.s. Onu priliku koju su imali ashabi tokom svojih života, sve generacije će imati isto tako, a to je da budu sa riječima Resulullaha, s.a.v.s. Oni će oslušnuti šta im je on savjetovao, kako da žive svoje živote, da bi bili na ovom svijetu sretni, a na budućem spašeni.

Gospodar na mnogo mjesta u Kur'anu navodi primjere. Ako bi neko upitao zbog čega Gospodar objavljuje knjige i šalje poslanike, odgovor je da su oni tu kako bi ljudi imali smjernicu za živote s jedne, te kako ljudi ne bi imali argument da im Gospodar Uzvišeni nije ništa objavljivao i slao, s druge strane. Navest ćemo jedan primjer kroz prizmu dva kur'anska ajeta:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَسْتَحْيِي أَنْ يَضْرِبَ
مَثَلًا مَا بَعُوضَةً فَمَا فَوْقَهَا.  

”Zaista se Allah ne susteže da navede primjer koliko komarca i onoga što je iznad toga.”[1]

Mi kao narod imamo mnogo prijevoda Kur'ana u našim kućama i to je velika prilika da se oni uzmu i pročitaju. Navodeći primjer komarca u Kur'anu, znamo da je to jedno malo stvorenje koje sa nipodaštavanjem spominjemo. Međutim, koliko je složeno njegovo tjelesno biće znamo sada na osnovu brojnih naučnih studija. Navodi se da ima različite vrste nogu, koje su mu potrebne kada želi sletiti na različite vrste površine. Broj njegovih očiju je veći od insanskih za deset puta. U sisaljkama može analizirati ljudsku krv, pa kada primjeti bolesnu krv, on je izbjegne. Allah, dž.š., za primjer daje ovakvu životinju kojoj ne pridajemo težinu, a ona je tako sofisticirana. Na kraju sure ”El-Hadž” postoji primjer u kojem se svi ljudi pozivaju da razmisle o Kur'anu:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ ضُرِبَ مَثَلٌ فَاسْتَمِعُوا
لَهُ إِنَّ الَّذِينَ تَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ لَنْ يَخْلُقُوا ذُبَاباً وَلَوِ
اجْتَمَعُوا لَهُ وَإِنْ يَسْلُبْهُمُ الذُّبَابُ شَيْئاً لَا يَسْتَنْقِذُوهُ
مِنْهُ. 

”O ljudi, Allah navodi primjer, pa ga poslušajte. Oni kojima se vi klanjate mimo Allaha neće stvoriti ni koliko mušicu, čak kad bi se svi sakupili da je stvore. A ako bi mušica nešto uzela, ne bi nikada uspjeli to izvaditi iz nje.”[2]

Postoje ljudi koji se klanjaju današnjim tehnološkim dostignućima misleći da će im to pomoći da riješe sve probleme. Nakon toga, spominje se mudžiza, naglašavajući na taj način kur'ansko porijeklo, koje je od Gospodara svih svjetova. Danas je savremenoj nauci poznato da mušica uzevši jednu, to pretvara u potpuno drugu materiju. Kako je Muhammed, s.a.v.s., to mogao znati prije četrnaest stoljeća?!

Već sada počnimo intenzivirati druženje sa Kur'anom. Zamolimo Uzvišenog Gospodara da nas kod Sebe primi i prosvijetli naša srca, umove u vremenu sumnji, razdora, te da smo svjesni vlastitog identiteta. Obnovimo vezu sa Kur'anom. Poslanik, s.a.v.s., se žalio Gospodaru Uzvišenom riječima:

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي
اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا.

”Gospodaru, moj narod se od Kur'ana udaljio.”[3]

Zamolimo Gospodara Uzvišenog da nas pomogne u obnavljanju veze sa Kur'anom, Amin!

Dvadeseti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبيْ مَسْعُوْدٍ عُقبَة بنِ عَمْرٍو
الأَنْصَارِيِّ البَدْرِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: قَالَ رَسُوْلُ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: إِنَّ مِمَّا
أَدْرَكَ النَاسُ مِنْ كَلاَمِ النُّبُوَّةِ الْأُولَى إِذَا لَمْ تَسْتَحْيِ
فَاصْنَعْ مَا شِئْتَ.

Prenosi se od Ebu Mes'uda Ukbe ibn Amra El-Ensarija El-Bedija: ”Rekao je Resuullah: ‘Zaista među onim što su ljudi zapamtili od govora prvih poslanika: Ako se ne stidiš, radi šta god želiš’.”[4]

Od Adema, a.s., do Muhammeda, s.a.v.s., ova predaja se provlači kao jedna nit, jer uvijek postoji ona koja je glavna. Kada gledamo relacije, tražimo glavnu nit, jer je bitna. Ako nju uhvatimo, ovladat ćemo stvarima. Ovaj hadis nam spominje jednu osobinu koju insan treba kod sebe razvijati, a to je osobina stida koju vjernik ima.

Osobina stida se vezuje za Uzvišenog Gospodara u trenucima kada vjernik podigne svoje ruke i zamoli Ga za nešto. On se stidi da vjerničke ruke ostavi prazne. Tako nas je naučio Resulullah, s.a.v.s., u vjerodostojnim hadisima. U tim trenucima će nam Gospodar: primiti dovu, dat će nam nešto bolje ili će otkloniti nevolju koja je opasna za nas.

Kada bi vjeru stavili u jedan kur'anski ajet, to bi mogao biti sljedeći:

أَلَمْ يَعْلَم بِأَنَّ اللَّهَ يَرَىٰ.

”Zar ne zna onaj ko čini loše da Allah vidi.”[5]

Ako konstantno padamo Allahu, dž.š., na sedždu, a nismo svjesni ovog ajeta, mi ne robujemo istinski Njemu. U navedenom hadisu nam je Resulullah, s.a.v.s., kazao kako se trebamo ophoditi. Trebamo čuvati osobinu stida, tako da ona bude utkana u odgoj naše djece. Često ćemo čuti rečenice u našem govoru poput toga da se ne trebamo stiditi. Osobina stida je od prvog do posljednjeg Poslanika naglašavana. Onaj ko se ne stidi, pa makar i ljudi, uzet će ono što mu ne pripada. Kada su ashabi u prisustvu Resulullaha, s.a.v.s., rekli nešto loše o jednom čovjeku, Resulullah, s.a.v.s., je kazao da će tako i biti i da je njemu mjesto boravka vatra, te da su oni Allahovi svjedoci na ovom svijetu. Stoga, za koga ljudi kažu da je čestit, on je čestit, a za koga kažu da je loš, on je takav.

Ovaj hadis ne ukazuje na dozvolu koju insan može zloupotrijebiti da čini šta hoće. Ovo je donja granica ispod koje ne smijemo ići, a nju čuva stid. Gornja granica predstavlja onog insana koji klanja, posti i uči Kur'an redovno i pomisli da će ga ta djela uvesti u Džennet, a ne Allahova milost. Riječi ”radi šta god želiš” nam ukazuje da ćemo biti odgovorni i da će nam djela biti stavljena na teret. Džibril, a.s., je jedne prilike kazao Resulullahu, s.a.v.s.:

يَا مُحَمَّدُ عِشْ مَا شِئْتَ فَإِنَّكَ مَيِّتٌ،
وَأَحْبِبْ مَنْ أَحْبَبْتَ فَإِنَّكَ مُفَارِقُهُ، وَاعْمَلْ مَا شِئْتَ
فَإِنَّكَ مَجْزِيٌّ بِهِ.

”Živi koliko hoćeš, zaista ćeš preseliti, voli koga hoćeš, zaista ćeš se s njim rastati, radi kako hoćeš, prema tome ćeš biti nagrađen i kaženjen.”[6]

            Onima koji izgube stid, ne treba savjetovati da rade šta žele, već ih treba upozoriti, kazati im da takva djela nisu dostojna njihove ličnosti. Ljudi nemaju pravo da čine od loših djela šta požele, već su u tom momentu dotakli jedno dno na kojem ne smiju biti. Kada insanu ne pomognemo da se riješi grijeha, pomogli smo šejtana protiv njega. U veoma sličnom primjeru Resulullah, s.a.v.s., kaže da onaj koji prodaje alkohol može ujedno i svinjetinu prodavati, ne zato što ima pravo, već zse naglašava upozorenje na opasnost spomenutog djela.

            Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

الْإِيمَانُ بِضْعٌ وَسَبْعُونَ أَوْ بِضْعٌ وَسِتُّونَ شُعْبَةً,
فَأَفْضَلُهَا قَوْلُ: لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ, وَأَدْنَاهَا إِمَاطَةُ
الْأَذَى عَنْ الطَّرِيقِ, وَالْحَيَاءُ شُعْبَةٌ مِنْ الْإِيمَانِ.

            ”Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Najviši stepen su riječi ‘Nema Boga osim Allaha’, a najniži je ukloniti smetnju s puta. I stid je dio imana.”[7]

            Slična je predaja u kojoj se spominje da je Resulullah, s.a.v.s., vidio čovjeka koji kori svog brata zato što se stidi, pa mu je kazao da ga ne uznemirava, jer je stid dio imana. Jednom od ashaba je rekao da posjeduje dvije osobine koje Allah, dž.š., voli, a to su: blagost i stid.

Postoji urođeni i stečeni stid. Allah, dž.š., je ljudima dao različite nivoe i to predstavlja urođeni stid. Međutim, stečeni stid za kojeg se borimo je naš izazov. Kada je preselio jedan od darežljivih ljudi, njegova majka je plakala i govorila kakvog je sina izgubila. Drugi sin koji je bio pored nje je kazao da je i on ostao i da je isto darežljiv, a ona mu je odgovorila da njegov brat koji je preselio dok je bio beba nije htio dojiti dok ne vidi da je drugo dijete dojilo. 

Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

اَلْحَيَاءُ لَا يَأْتِي إِلَّا بِخَيْرٍ.

”Stid donosi samo dobro.”[8]

Jedan od velikana četrdeset godina nije činio grijehe iz stida, pa je postigao pobožnost. Uzmimo kao primjer osobu koja laže, u toj laži će sigurno biti uhvaćen. Na taj način osoba doživi poniženje na dunjaluku prije Ahireta. Ulema nas uči da moramo oživjeti osobinu stida. Ko to želi postići, Uzvišeni Gospodar će mu olakšati put.

Stid je stanje ljudskog srca prilikom gledanja u blagodati koje nam je Uzvišeni Gospodar darovao, a svjesni smo da Mu ne možemo zahvaliti dovoljno. Stid je i sustezanje od onoga što može biti osnova kritike, te sustezanje od činjenja djela u samoći kojih se stidimo javnosti. Kada bi se desilo da čovjek učini grijehe u samoći, ne treba ih spominjati ili, nedaj Bože, hvaliti se njima.

Resulullah, s.a.v.s., nam je kazao da će na Sudnjem danu naš Gospodar, djela nekih ljudi u prašinu pretvoriti, jer su se oni osamljivali sa grijesima i zatim ih činili. Šejtan je u tom trenutku obmanuo čovjeka da ga Gospodar ne vidi i narušio mu osnovno načelo vjere. Ko primjeti da mu samoća šteti, nek bježi u dobro društvo, jer je ono bolje od samoće.

Razvijajmo stid od Uzvišenog Gospodara tako što nećemo biti neposlušni sa onim što nam je On dao. Kada pomislimo da učinimo grijeh, pomislimo i na to čime ćemo učiniti, kojim očima, rukama ili nogama?! Sve navedeno nam je Allah, dž.š., dao.

Jedne prilike se Resulullah, s.a.v.s., trgnuo iz sna i ispričao svojoj supruzi Zejnebi belaje koji dolaze. Ona ga je upitala zašto ćemo biti uništeni, kada među nama ima čestitih ljudi, a on kaže da kada nemoral i razvrat budu rašireni, svi možemo biti uništeni. Ovo treba biti naša energija, iako smo mi dobri, drugima moramo pomoći da ostvare isti taj stepen. Ovo ćemo postići tako što ćemo tražiti znanje, to primjeniti u životu i pozvati druge da se okoriste onim čime je nas Allah, dž.š., počastio.   

Molimo Gospodara Uzvišenog da nas počasti da budemo istinski Allahovi robovi, da nas sačuva svakog zla i počasti svakim dobrom, Amin!