Post kvare dvije vrste postupaka:
prvi su oni koji iziskuje samo napaštanje bez otkupnine (keffareta), a to su:
ukoliko postač prilikom posta ramazana uzme nešto što uđe u njegovu nutrinu, a nije hranjivo, niti se uobičajeno jede. Primjer za to je riža koja nije kuhana, tijesto, brašno, mnogo soli odjednom, košpica, papir, komadić željeza, zlata, srebra, kamena, zemlje, vune i sl. To je ono što ne prihvata ljudska priroda, niti se time gasi glad.
ako uzme neku hranu ili lijek zbog šerijatskog opravdanja, poput bolesnika ili osobe koja je na putu.
ukoliko jede i pije prisiljen, poput onoga kome uđe kiša, snijeg ili mraz, a to ne proguta svojom namjerom, ili mu neko naspe vode u usta dok on posti.
ukoliko mu uđe nešto u usta greškom, kao kada ispira usta ili nos, pa mu nešto uđe u nutrinu bez njegove namjere.
ko jede, pije ili seksualno opći namjerno, nakon što uradi nešto od ranije spomenutog u zaboravu, mislivši da je na taj način post već pokvaren.
klistriranje, ili unošenje lijeka injekcijom u spolni organ, ili masti u spolni organ ili analni otvor.
sipanje lijeka u nos ili uho, što uključuje i korištenje pumpica, zatim ubacivanje lijekova koji su u pari, preko disanja, unošenje lijeka u grlo ili u otvorena pluća.
ukoliko jede ili pije, a sumnjao je da je nastupila zora, tj. nije siguran da je nastupila zora, a zatim se pokaže da je već nastupila zora, nije dužan učiniti keffaret zbog sumnje koja uklanja obavezu keffareta (otkupnine) s obzirom da je utemeljio svoju prosudbu na onome što je osnova. Prijestup zbog toga nije potpun jer je osnova na kojoj je utemeljio trajanje noći, ali je griješan što nije provjerio situaciju.
ko jede nakon što je pomislio, a to mišljenje je bilo preovladavajuće kod njega, da je sunce zašlo, pa zatim uvidi da nije zašlo. U slučaju da je samo sumnjao bez preovladavajućeg mišljenja, tada je dužan i da naposti i dadne keffaret. Nije dovoljno da ima sumnju, jer da bi se suspendovalo davanje otkupnine, što je suprotno prethodnom slučaju, kada je sumnjao da je nastupila zora, jer je osnova da dan još uvijek traje. Nije dovoljno imati sumnju da bi se isključilo keffaret otkupnina.
ko namjerno povrati i to bude u količini punih usta, dužan je samo da naposti dan za dan. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Onaj ko povrati namjerno, neka nadoknadi post.”[1]
Ili povrati namjerno ono što je u osnovi došlo bez namjere, a bude koliko puna usta.
ko pojede nešto između zuba u toku dana, ukoliko je veličine bobice i više kvari post, a ukoliko je manje, ne kvari post.
ko izgubi svijest, pa makar gubitak svijesti trajao čitav ramazan, kao i onaj ko prespava veći broj dana, neće nadoknaditi dan u kojem je izgubio svijest ili zaspao, jer je uvjet posta bio prisutan, a to je namjera.
ko jede, pije ili spolno opći nakon što je nanijjetio (namjeravao postiti) dan, a nije nijjet imao u toku noći zato što postoji sumnja da mu nije adekvatan nijjet prema stavu imama Šafije.
ko pokvari post, osim posta ramazana, intimnim odnosom ili drugim postupkom, zato što nije narušio čast mjeseca, kao i onaj ko izgubi pamet određeni broj dana, ili dio jednog mjeseca. U slučaju da je kompletan mjesec bio bez svijesti i razuma, pa čak ukoliko se tu radilo i samo o pravnom tretmanu, kao i kad bi se osvjestio u noći ili u danu nakon što je prošlo vrijeme kada može donijeti nijjet u svim slučajevima neće nadoknađivati.
kada osoba započne put nakon zore nakon što je nanijjetio post prije zore, pa je jeo ili pio, tada je dužan samo da nadoknadi, nije obaveza da učini keffaret, jer je sumnju u to unijelo putovanje, iako mu nije dozvoljeno da prekine post nakon što je započeo sa postom:
”Nemojte poništavati svoja dobra djela.”[2]
kada krv potekla iz nosa ili usta uđe u grlo i unutrašnjost.
[1] Bilježe autori četiri Sunena.
[2] Muhammed, 33.
