Sa čistog vrela razumijevanja islama

Zahvala pripada Uzvišenom Stvoritelju. Molimo Ga najvećim Njegovim imenom da nas počasti Džennetom i svakim djelom koje približava Džennetu. Molimo Ga najvećim Njegovim imenom da nas sačuva Džehennema i svakog djela koje približava Džehennemu.

Salavat i selam Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku i Njegovom miljeniku, čija nas je Sira spojila i ujedinila u ljubavi prema Stvoritelju, Njegovim poslanicima i Muhammedu, pečatu poslanika. Resulullah, s.a.v.s., rekao je:

يُبْعَثُ كُلُّ عَبْدٍ عَلَى مَا مَاتَ عَلَيْهِ

“Zaista će svaki rob biti proživljen u onome u čemu preseli, u stanju u kojem napusti ovaj svijet bit će i proživljen!”[1]

Molim Gospodara da nas počasti time da budemo od onih koji pomažu Njegovu vjeru, koji nastoje svakim svojim postupkom pokazati suštinu islama.

Druženje sa Sirom Resulullaha, s.a.v.s., kroz ovu knjigu pokušaj je da se napojimo s čistog vrela razumijevanja islama. Resulullah, s.a.v.s., vođa je svakoga ko želi dobro u svome životu. Molim sve čitaoce da Gospodaru upute dovu da ih počasti sve koji pozivaju vjeri uspjehom na njihovu putu, da još više šire ljubav prema Resulullahu, s.a.v.s., i prema Uzvišenom Stvoritelju.

Život Resulullaha, s.a.v.s., neiscrpno je vrelo inspiracije za sve generacije muslimana. Sadržaj ove knjige samo je kap iz mora veličine Resulullaha, s.a.v.s., najboljeg roba Uzvišenog Stvoritelja i najčišćeg bića koje je ikada živjelo. Kada je njegova supruga hazreti Aiša upitana kakav je bio Resulullah, s.a.v.s., a najbolje nas poznaju naši bračni drugovi, ona je rekla: “On je bio najljepšeg ponašanja; nije bio besraman niti je dozvolio da se govore ružne stvari; on nije povisivao glas, kako to ljudi čine na pijacama. Ne bi lošim uzvraćao na loše, nego bi opraštao i prelazio preko prijestupa ljudi!”[2]

لَقَدْ خَدَمْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَشْرَ سِنِينَ ، فَوَاللَّهِ مَا قَالَ لِي أُفٍّ قَطُّ ، وَلَمْ يَقُلْ لِشَيْءٍ فَعَلْتُهُ لِمَ فَعَلْتَ كَذَا ، وَلا لِشَيْءٍ لِمَ أَفْعَلْهُ أَلا فَعَلْتَ كَذَا

Hazreti Enes, sluga Resulullahov, s.a.v.s., govori nam o tome kakav je Resulullah, s.a.v.s., bio prema sebi najbližima. On kaže: “Služio sam Resulullaha desetak godina; tako mi Allaha nije mi nikada rekao za nešto što sam učinio, zašto sam to učinio, niti za nešto što sam izostavio učiniti, zašto to nisam učinio!”[3]

Njegove su supruge prenijele:

كَانَ يَكُونَ فِي مَهْنَةِ أَهْلِهِ فَإِذَا حَضَرَتْ الصَّلَاةُ قَامَ فَصَلَّى

“Kada bi Resulullah, s.a.v.s., ušao u svoju kuću, odmah bi pomogao svojoj porodici u onome što je radila, a kada bi nastupilo vrijeme namaza, odmah bi ustao i stao na namaz!”[4]

Pravo Gospodara je na prvome mjestu. Kroz Siru smo učili da je odanost suština vjere, da nas naš osjećaj ljubavi prema Uzvišenom Stvoritelju treba voditi, to je naša energija i to je gorivo za sva djela koja činimo. Resulullah, s.a.v.s., uči nas svakim svojim postupkom šta znači odanost; odanošću supruzi hazreti Hatidži, odanošću svojim ostalim suprugama, odanošću svojim prijateljima, odanošću svojoj majci po mlijeku hazreti Halimi, Resulullah, s.a.v.s., uči nas da ovu osobinu nastojimo razvijati kod sebe. Resulullah, s.a.v.s., uči nas da trebamo imati vještine i znanja, da trebamo privređivati i živjeti od svoga rada, da ne smijemo dozvoliti da se naša djeca uljuljaju u osjećaju lagodnog života, nego ih trebamo učiti da cijene rad.

Već kao desetogodišnji dječak Resulullah, s.a.v.s., privređuje i zarađuje za svoj život. Pečat svih poslanika uči svoj ummet, one koji vjeruju u jednog Boga, da je bitno da zarađujemo za svoj život. Dostojanstvo vjernika i vjernice u njihovoj je neovisnosti o ljudima i zavisnosti isključivo od Gospodara. Resulullah, s.a.v.s., uči nas istinskoj ljubavi, ljubavi bez interesa, ljubavi koja jedino želi lice Gospodara i Njegovu nagradu. Uči nas kako ljubav treba njegovati, kako taj osjećaj treba sačuvati u svojim srcima čak i kada oni koje volimo nisu uz nas. Tako je njegovao ljubav prema svojoj supruzi hazreti Hatidži čak i nakon njezina preseljenja. Nikada nije zaklao kurban, a da ga nije poslao i Hatidžinim prijateljicama.

Resulullah, s.a.v.s., uči nas strpljenju, prelijepoj osobini velikana. Sjetimo se svega što je Resulullah proživio, kako je sve odvažno podnosio čvrsto vjerujući da je Džennet nagrada kod Gospodara za one koji su se strpjeli. Sjetimo se kada su nevjernici na njega istresli utrobu deve dok je bio na sedždi, i kako ga je hazreti Fatima plačući čistila, a on ju je tješio: “Ne boj se, kćeri, zaista će Gospodar pomoći tvoga oca.”

Kolika je bila milost Resulullaha, s.a.v.s., svjedoči i to što bi skratio namaz kada bi čuo dijete da plače, kako bi olakšao njegovoj majci. Mi smo ummet onoga koji je sve čime ga je njegov Gospodar dužio u potpunosti ispunjavao. Učili smo iz životopisa Resulullaha, s.a.v.s., da planiramo svoje poslove i djelovanje. Sjetimo se kako je Resulullah, s.a.v.s., u detalje planirao Hidžru, kako je planirao bitke i pohode, kako je planirao susrete s delegacijama da bi svoje razgovore uspješno obavio. Naša je obaveza da planiramo, a da se zatim na Gospodara oslonimo, kazavši: “Gospodaru, planirali smo i uložili trud jer nas Ti time dužiš, a svjesni smo da rezultate samo Ti daješ.”

Sljedeće generacije muslimana i muslimanki traže od nas da im prenesemo značenja iz životopisa Muhammeda, s.a.v.s.. Mi se moramo pripremati za misiju koju imamo. Resulullah, s.a.v.s., uči nas otvorenosti prema ljudima, uči nas da je osnova suživot, a ne sukob, također nas uči da svoje pravo trebamo tražiti i biti spremni zaštiti ga ako je ugroženo. Vjernik i vjernica ne dozvoljavaju da neko gazi njihovo pravo. Oni štite svoja prava svojim trudom, jer ih Gospodar duži da tako čine.

Resulullah, s.a.v.s., uči nas da svako stanje ima svoje djelo i način na koji se približavamo Gospodaru. Kada učinimo dobro djelo, na nama je da molimo Gospodara da ga primi, a kada učinimo loše djelo, na nama je da se pokajemo. Resulullah, s.a.v.s., uči nas da svako naše stanje ima djelo; kada smo u izobilju, trebamo biti zahvalni i ponizni onako kako je on bio u trenutku oslobođenja Meke, a kada smo u iskušenjima, u kakvim je on bio u vrijeme Bitke na Hendeku, kada je bilo 10.000 neprijatelja na vratima Medine, vjernik i vjernica trebaju biti strpljivi. Trebamo uvijek znati da je sve u Božijim rukama. Mi radimo i ulažemo trud, jer je Gospodar naredio da to činimo, ali je u konačnici Gospodar Taj Koji odlučuje kakav će biti rezultat. Svaku generaciju muslimana Resulullah, s.a.v.s., uči da mora biti odvažna i da se ne smije bojati. Resulullah, s.a.v.s., uvijek je bio prvi. Hazreti Alija je rekao:

كُنَّا إِذَا احْمَرَّ الْبَأْسُ وَلَقِيَ الْقَوْمُ الْقَوْمَ اتَّقَيْنَا بِرَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَمَا يَكُونُ مِنَّا أَحَدٌ أَدْنَى مِنْ الْقَوْمِ مِنْهُ

“Kada bi se bitka razbuktala, vojske sukobile, mi bismo se zaklanjali iza Resulullaha, r, on bi najbliži neprijatelju bio!”[5]

Resulullah, s.a.v.s., uči nas da je odvažnost važna osobina. Nemojmo tu osobinu sputavati kod svoje djece, razvijajmo je, ali pazimo na razliku između odvažnosti i bezobrazluka. Ne dozvolimo da bezobrazluk nazovemo odvažnošću, jednako kako ljudi ponekad kukavičluk nazivaju mudrošću. Nastojmo čuvati ovu osobinu kojoj nas poučava Resulullah, s.a.v.s., kroz svoj životopis.

Kada je Resulullah, s.a.v.s., na Hudejbiji potpisao ugovor s mnogobošcima iz Meke, otišao je u svoj šator, a muslimani se nisu htjeli osloboditi svojih obaveza, nego su krenuli obaviti hadž. Trebalo je samo zaklati kurbane i vratiti se, kako je nalagao ugovor. Tada se Resulullah, s.a.v.s., posavjetovao sa svojom suprugom Ummu Selemom: “Ljudi neće da me poslušaju!” Ona, mudra žena, kaže mu: “Izađi, Božiji Poslaniče, i ti uradi kako treba, a kada tebe vide da si uradio i oni će uraditi!”

Jedna od glavnih lekcija i poruka životopisa Resulullaha, s.a.v.s., jeste da se savjetujemo sa upućenim i iskusnim. Savjetujmo se u vezi s izborom fakulteta koji ćemo upisati, u vezi s izborom bračnog druga, nemojmo biti od onih koji su zaljubljeni u svoje mišljenje.

Cjelokupan život Resulullaha, s.a.v.s., kazivanje je o pobjedi dobra i istine nad laži i ličnim interesima. Zapitajmo se zašto mnogobošci iz Meke nisu prihvatili Resulullaha, s.a.v.s. Da su znali da će danas na svijetu biti više od milijardu i po muslimana i da će u vrijeme hadža u Meku dolaziti između dva i po i tri miliona ljudi, oni bi odmah prihvatili islam. Jedan od glavnih razloga zbog čega su Resulullaha, s.a.v.s., u laž utjerivali jeste njihova bojazan za vlastite interese. Onaj ko se boji za nafaku i opskrbu, pa ga to navede da učini grijeh, mora preispitati svoju vjeru. Da su Kurejšije znale šta će Meka postati, kako će Gospodar vratiti vjeru u jednoga Boga, vjeru Ademovu, Ibrahimovu, Isaovu, Musaovu i vjeru svih poslanika, oni bi sigurno prihvatili Resulullaha, s.a.v.s., jer su znali da on ne govori laž.

Životopis Resulullaha, s.a.v.s., uči nas da je Kur’an metod našeg života i da taj metod živimo stilom življenja Muhammeda, s.a.v.s. Nema promjene u životu bez napora i truda, bez odricanja onako kako su se odricali Resulullah, s.a.v.s., i njegovi plemeniti ashabi. Tako se i mi trebamo odreći i uložiti trud kako bismo sljedećim generacijama prenijeli vrijednosti vjere koju volimo iz dubine naših srca i u kojoj smo svojim razumom čvrsto uvjereni da je Bog jedan i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik.

Uspješni smo u svome životu onoliko koliko vrijednosti vjere uspijemo prenijeti sljedećoj generaciji. Ako prenesemo sva bogatstva ovoga svijeta, sav imetak i dobra, a ne prenesemo odanost jednome Bogu i Njegovu Poslaniku, ne prenesemo priznavanje svih poslanika, ne prenesemo namaz, hidžab, post, onda nismo uspjeli u svome životu, jer je svaki drugi uspjeh manje važan.

Iz Sire Resulullaha, s.a.v.s., učimo da mlađi i stariji moraju zajedno raditi. Mladi trebaju imati edeb, lijepo ponašanje, a stariji trebaju imati takvaluk, bogobojaznost, pa otvoriti prostor mladima. Takvaluk i edeb su neizostavni uvjeti da ummet Resulullaha, s.a.v.s., doživi pobjede. Naši pojedinačni pozitivni odnosi male su pobjede, a velika je pobjeda kada se naše društvo i naša zajednica pozitivno odnosi prema onome što se dešava oko nas. Sira Resulullaha, s.a.v.s., uči nas da muškarci i žene moraju jednako utjecati na društvo ako želimo vidjeti promjene. Ne dopustimo da naše majke, supruge, sestre i kćeri budu isključene iz društva. One moraju imati svoju ulogu i one svakim svojim izlaskom iz kuće, ako se pridržavaju islama, pokazuju šta je islam. Na tom putu ne smijemo mi biti oni koji svojim djelima udaljavaju ljude od vjere. Kada smo na ulici, moramo biti svjesni da smo ljudi sa misijom, da svakom čovjeku govorimo da smo mi oni koji vjeruju u jednog Boga i koji živimo stilom življenja Muhammeda, s.a.v.s.. Nije to lahko, svi imamo svoje propuste, ali se trebamo truditi da pokažemo ljudima da smo zaista odani Gospodaru, kako bismo svijetlih lica izašli pred Uzvišenog Stvoritelja i pred našeg Resulullaha, s.a.v.s.

Resulullah, s.a.v.s., uči nas svojim životom da trebamo pridobiti ljude, da su musliman i muslimanka oni koji uspostavljaju relacije, koji imaju normalnu komunikaciju s ljudima, oni nisu kukavice, oni su odvažni, ali istovremeno i puni dobročinstva prema svima. Kako je Resulullah, s.a.v.s., zbližavao ljude svjedoči nam primjer iz njegova života. Kada su plemeniti ashabi zanemarivali jednog od ljudi koji je bio lošeg ponašanja, Resulullah, s.a.v.s., došao je tiho do njega i stavio mu svoje mubarek ruke na oči, onako kako to i mi znamo jedni drugima iz šale uraditi. Rekao mu je:

مَنْ يَشْتَريِ هذَا الْعَبْدَ فَقَالَ زَاهِرٌ تَجِدُنيِ يَا رَسُولَ اللهِ كَاسِدًا قَالَ لَكِنَّكَ عِنْدَ اللهِ لَسْتَ بِكَاسِدٍ

أَوْ قَالَ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ  بَلْ أَنْتَ عِنْدَ اللهِ غَالٍ

“Pogodi ko je?” Zahir, tako se mladić zvao, prepao se, jer je pomislio da će mu neko od mladića iz društva učiniti nešto loše. Na to se Resulullah, s.a.v.s., odmakao od njega i rekao mu: “Ja sam, Resulullah!” Tada je Zahir zagrlio Resulullaha, s.a.v.s., a on je, videći odnos zajednice prema njemu, rekao: “Ko će od mene kupiti ovoga roba?” Misleći da ga ljudi tretiraju kao nekoga manje vrijednosti, Zahir je oborio glavu i rekao: “Allahov Poslaniče, izgubit ćeš ako me budeš prodavao; morat ćeš dati novac da me neko uzme. Niko ti za mene neće ništa dati! Ja sam, Allahov Poslaniče, jeftin!” Resulullah, s.a.v.s., na to mu je rekao: “Ali ti si kod Allaha vrijedan!”[6]

Svi su se od tada družili sa Zahirom. Ne dopustimo da u našem društvu bude onih koji smatraju da su manje vrijedni, samo zato što ih je Dragi Gospodar iskušao nekim iskušenjem.

Ne dopustimo da skrenemo sa staze Resulullaha, s.a.v.s., u odnosu prema ljudima. Važna osobina kojoj nas uči Resulullah, s.a.v.s., kroz svoj život jeste iskrenost i nastojanje da budemo s onima koji su iskreni, da iskreni budu naše društvo. Resulullahov, s.a.v.s., najbolji prijatelj bio je hazreti Ebu Bekr – Es Siddik, onaj koji je krajnje iskren. Iskrenost je najljepša osobina kojom se čovjek može ukrasiti i jedino je iskren onaj ko je iskren prema svome Gospodaru, onaj ko je svjestan da mu je Gospodar najviše dao i tek takav čovjek može biti iskren prema roditeljima i svima bližnjima. Resulullah, s.a.v.s., uči nas i emanetu, da čuvamo ono što nam je povjereno onako kako je on vratio povjerene mu stvari čak i kada je napuštao Meku.

Emanet je vrijedan, čuvajmo ga, gradimo povjerenje. Resulullah, s.a.v.s., kaže da je jedan od predznaka Sudnjega dana iščezavanje povjerenja. Resulullah, s.a.v.s., uči nas da sve što radimo nastojimo usavršiti i raditi na najbolji mogući način, on nijedno dobro nije počeo pa ga ostavio. Zato nemojmo ni mi, ako smo krenuli na fakultet, ako smo krenuli u neki posao, nemojmo se okretati i ostavljati taj posao, nego ustrajmo u njemu ako je halal. Kažimo ljudima da slijedimo Resulullaha, s.a.v.s., i tako ćemo im pokazati da je suština vjere svijest o Gospodaru i činjenje dobrih djela.

Resulullah, s.a.v.s., uči nas da je Dragi Gospodar uzeo zavjet od učenih da poučavaju i oni u tome moraju biti krajnje otvoreni i iskreni. Nedostaje nam pravde, ali mi pravdu najprije moramo uspostaviti u svojim kućama prije nego što tražimo da ona bude prisutna u našem okruženju. Nema goreg od onoga ko trguje vjerom, uzima dunjaluk ljudima zato što kaže da im daje neku vjeru. Resulullah, s.a.v.s., uči nas da je pravda najvažnija u međuljudskim odnosima; kada nema pravde vladaju tmine, ljudima je teško. Resulullah, s.a.v.s., uči nas onim detaljem kada su mu posredovali za uglednu ženu koja je ukrala, a on je rekao:

وَأَيْمُ اللَّهِ لَوْ أَنَّ فَاطِمَةَ بِنْتَ مُحَمَّدٍ سَرَقَتْ لَقَطَعْتُ يَدَهَا

“Da je ukrala Fatima kći Muhammeda, ja bih joj odsjekao ruku!”[7]

Resulullah, s.a.v.s., uči nas da budemo pravedni ali najprije prema samima sebi. Iz Sire Resulullaha, s.a.v.s., učimo da je čvrsta vjera u Stvoritelja svega osnova za pozitivne promjene u društvu; ako hoćemo da budemo oni koji mijenjaju, moramo to utemeljiti na čvrstoj vjeri u Gospodara. Hazreti Omer je rekao:

نَحْنُ قَوْمٌ أَعَزَّنَا اللهُ بِالإِسْلاَمِ فَإِنِ ابْتَغَيْنَا الْعِزَّةَ بِغَيْرِهِ أَذَلَّنَا اللهُ

“Mi smo zajednica koju je Allah podigao vjerom islamom. Kada budemo tražili veličinu u nečemu drugom, Allah će nas poniziti!”

Ne dopustimo da budemo poput sina koji u bescjenje prodaje očevu kuću; čovjek ne cijeni ono što nije stekao. Dragi Allah počastio nas je time da smo dio ummeta Muhammeda, s.a.v.s., nosimo muslimanska imena, rođeni smo u muslimanskim porodicama, zato cijenimo tu blagodat. Ljudi koji prime islam često muslimanima rođenim u islamu kažu: “Kako vi ne cijenite veličinu koju imate, čistoću koju imate, pa vi namaz imate, imate hidžab, imate međuljudske odnose, džemat, džamije, vi imate odanost, u konačnici najbitnije život vam je ispunjen smislom! Zašto to ne cijenite?!“

Resulullaha, s.a.v.s., traži od nas iskrenu ljubav prema njemu. On je rekao:

لاَ وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ حَتىَّ أَكُونَ أَحَبَّ إِلَيْكَ مِنْ نَفْسِكَ

“Zaista niko od vas neće vjerovati dok god mu ne budem draži od svega na ovome svijetu, pa čak i vas samih!”[8]

Imajmo tu iskrenu ljubav prema Resulullahu, s.a.v.s., jer ona znači spremnost da čovjek čini dobro i da živi idući u susret Resulullahu, s.a.v.s.

Drugo što se traži jeste da pokažemo vjeru u Boga, da pokažemo slijeđenje Resulullaha, s.a.v.s., kroz naša djela i ono što činimo. Raširi vijest o Resulullahu, s.a.v.s., imaš misiju, govori o njemu kako bi ga ljudi upoznali. Mnogo je onih koji danas traže priliku da služe svojoj zajednici, vidi šta najbolje umiješ, pa se posveti tome. Ako je to posao, posveti se tome, ako je to odgoj ili obrazovanje, posveti se tome, ako je to vođenje brige o socijalno ugroženima, jetimima, o udovicama i ugroženim kategorijama u društvu, posveti se tome. Mnogo je onih u našem društvu koji trebaju našu pomoć. Ako smo vični, svoje vještine možemo prenositi drugima. Resulullah, s.a.v.s., i njegovi ashabi uče nas kroz svoj život da imamo misiju. Nastojmo se sjetiti prizora kada je Resulullah, s.a.v.s., bio s hazreti Hatidžom, svojom suprugom, i hazreti Alijom, svojim amidžićem. Od njih troje prvih muslimana danas je na svijetu više od milijardu i petsto miliona muslimana i muslimanki, to nam ulijeva nadu u srca. Nastojmo njegovati taj osjećaj povjerenja u Gospodara. Kada god se odazovemo nekoj Njegovoj naredbi, mi smo kazali da Njega vjerujemo i da slijedimo Njegova miljenika.

Pokazatelj primljenog dobrog djela jeste dobro djelo koje učinimo nakon njega. Nastojmo poslije dobrog djela drugim dobrim djelima pokazati da smo se promijenili, da je bogobojaznost prisutnija u našem životu, a da je edeb i lijepo ponašanje naša karakteristika.

Drage čitatelje molim da me počasti svojom dovom Allahu, dž.š., da svi zajedno budemo dio ummeta, zajednice posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., da nas sve Gospodar kod Sebe primi. Činimo dobro kako bi pokazali da cijenimo Njegove blagodati, blagodat slobode da se može govoriti i čitati o Stvoritelju, Jednom Jedinom Koji druga i djeteta nema. Njemu Koji je svoga Poslanika, s.a.v.s., nama kao dar dao.

Molim Uzvišenog Stvoritelja da primi naša dobra djela; nijedno dobro djelo nije malo ako ga Gospodar primi, a nijedno dobro djelo nije veliko ako ga Gospodar odbije.

Molim Gospodara da nas počasti iskrenošću; budimo jedni drugima zaista prijatelji, nastojmo širiti Sunnet, stil življenja Resulullaha, s.a.v.s. Ako to učinimo, onda naša nastojanja imaju rezultat i plod za koji molim Gospodara da nas počasti, da bude razlog našeg proživljenja u društvu Muhammeda, s.a.v.s.

---