Radost susreta s Resulullahom, s.a.v.s.

Hvala Uzvišenom Stvoritelju na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti spoznajom Njegovih blagodati tokom njihova trajanja, i utječemo se Njemu da nas zaštiti od dana kada ćemo spoznati blagodat samo zato što smo je izgubili.

Salavat i selam, mir i spas Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku i Njegovom miljeniku. Mir i spas neka je njegovoj časnoj porodici, plemenitim drugovima i svim čestitim i iskrenim ljudima.

Hazreti Bilala,[1] mujezina Božijeg Poslanika, na samrti supruga gleda i kaže: “Teško nama, ode nam Bilal.” Bilal, ozarena lica i posljednjim uzdasima, odgovara supruzi:

وَاطَرْبَاهُ غَدًا أَلْقىٰ الأَحِبَّةَ مُحَمَّدًا وَصَحْبَهُ

“Blago meni! Sutra susrećem voljene, Muhammeda i njegove ashabe.”[2] 

Ogroman trud, ozbiljnost i posvećenost muslimanskih učenjaka kroz povijest pravilnom razumijevanju islama i njegovoj primjeni u stvarnosti činjenica je koju mora znati i priznati svaka generacija. Kur’anske, hadiske, pravne, etičke i druge znanosti razvijale su se kroz stoljeća proizvodeći brojna pisana djela koja se njima bave. Sira, životopis ili biografija poslanika Muhammeda, s.a.v.s., znanost je i tema s kojom ćemo se družiti kroz ovu knjigu.[3] Svako ljudsko djelo ima svoj status jer Šerijat precizira tretman svakog djela; je li neko djelo farz – obaveza, poput klanjanja namaza ili poštovanja roditelja, mustehab – pohvalno, mekruh – pokuđeno, haram – zabranjeno, poput konzumiranja alkohola ili ne odazivanja naredbi posta tokom ramazana, ili mubah – dozvoljeno. U skladu s navedenim nameće se pitanje kakav je tretman izučavanja, studiranja i slušanja Sire Resulullaha, s.a.v.s.?

Činjenica je da obje istine vjere koje svjedočimo šehadetom, svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i svjedočenje da je Muhammed Božiji poslanik, u tekstu Časnog Kur’ana dolaze u formi kojom se traži znanje. Uzvišeni Gospodar kaže:

فَاعْلَمْ أَنَّهُ لاَ إِلَه إلا الله

Znaj da nema drugog boga osim Allaha![4]
Stvoritelj ajetom jasno kaže da je osnova vjere – znanje.

U drugom ajetu Uzvišeni kaže:

وَاعْلَمُوا أَنَّ فِيكُمْ رَسُولَ اللَّهِ  

Znajte da je među vama Božiji poslanik![5]; što se vezuje za znanje o Poslaniku kojeg nam Uzvišeni Gospodar šalje. Dakle, želimo odgovoriti na pitanje da li je izučavanje životopisa Resulullaha, s.a.v.s., i studiranje njegovih vrlina, kako se često prikazuje, samo opcija koja se može ili ne mora iskoristiti, ili je njegov životopis, na osnovu spomenutog ajeta, usko vezan za vjerski identitet svakog muslimana i muslimanke.

Savremena tumačenja govore nam da je izučavanje Sire nešto što spada u posebne i istančane manifestacije, pokazatelje osjećaja ljubavi prema Resulullahu, s.a.v.s., koje nosi odabrana i rijetka skupina u muslimanskoj zajednici. Ovim se općenito ističe emocionalna vezanost za vjeru, ali se, nažalost, negira bitna odrednica učenja islama – njegovo racionalno utemeljenje. Naravno, emocije koje pojedinci i zajednica muslimana i muslimanki imaju prema Resulullahu, s.a.v.s., iskren su osjećaj i osnova kojom se pokazuje odanost Stvoritelju koji je odabrao Resulullaha, s.a.v.s.

Uzvišeni Stvoritelj kaže:

وَاعْلَمُوا أَنَّ فِيكُمْ رَسُولَ اللَّهِ  

Znajte da je među vama Božiji poslanik![6], i time izučavanje Sire i upoznavanje stila življenja Muhammeda, s.a.v.s., stavlja u obavezu svakom muslimanu i muslimanki u onome bez čega ne mogu živjeti svoju vjeru. Nažalost, možemo primijetiti da je ovo zaboravljena ili zanemarena individualna obaveza. Ova se obaveza u učenju islama naziva fardi-ajn, i to je ono što svako individualno treba činiti, što podrazumijeva nagradu od Uzvišenog Gospodara i što se ne smije izostavljati izuzev uz valjano opravdanje, jer u suprotnom osoba čini grijeh i bit će kažnjena, osim ako joj Uzvišeni Gospodar ne oprosti. Stoga tvrdnja da izučavanje Sire Resulullaha, s.a.v.s., u opsegu nužnih smjernica za življenje svog islamskog identiteta, spada u obavezu nije olahko izrečena niti joj se može pripisati neutemeljenost u izvorima učenja islama. Suština vjere jeste utemeljenost u znanju i vjernik mora imati argument na kojem temelji svoje vjerovanje i kojim odgovara na eventualne sumnje. Znanje o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., nakon znanja o Uzvišenom Gospodaru najbitnije je znanje koje osoba treba posjedovati ukoliko želi postići sreću na oba svijeta. Pouzdano znanje o Resulullahu, s.a.v.s., potrebno je kako bi svaki atom našeg bića čvrsto vjerovao da je Muhammed Božiji poslanik. Uzvišeni Gospodar, Koji najbolje zna Svoja stvorenja, odabrao je Muhammeda, s.a.v.s., i učinio ga dostaviteljem posljednje Objave ljudskom rodu.

Muhammed, s.a.v.s., ljudsko je biće, ali je on biće koje je preteklo sva druga bića onako kako dragulj nadvisuje svaki drugi kamen. On je vrhunac odanosti, predanosti i posvećenosti Uzvišenom Gospodaru. On je obrazac ponašanja i predanosti u svemu što je u životu radio. Njegov je stil življenja usavršavati svoj život i temeljiti ga na univerzalnim i nepromjenjivim vrijednostima od Adema, a.s., pa do Sudnjeg dana. Poricati njegovo vjerovjesništvo može činiti samo onaj ko nije imao priliku upoznati se sa životopisom Muhammeda, s.a.v.s., ili je to odbio učiniti.

On je bio voljen vjerovjesnik, pravedan državnik, odan prijatelj, pažljiv muž, brižan otac, svojim je postupcima osvajao ljudska srca. U vremenu kada nam istinski nedostaje učitelj poput njega, istinsko je zadovoljstvo i posebna slast upoznati se sa životom Muhammeda, s.a.v.s., posljednjeg Božijeg poslanika.

Uzvišeni Gospodar kaže:

أَمْ لَمْ يَعْرِفُوا رَسُولَهُمْ فَهُمْ لَهُ مُنْكِرُونَ

Zar oni ne poznaju svog poslanika pa ga onda poriču![7] Obaveza svake generacije muslimana i muslimanki jeste predstaviti Resulullaha, s.a.v.s., ljudima kako bi oni cijenili najveću ličnost koja je ikada živjela. Znanje o Resulullahu i njegovu životu usko je u vezi s potvrđivanjem i prihvatanjem poslanikā uopće. Živimo u vremenu u kojem ove činjenice, nažalost, nisu prisutne u mjeri u kojoj bi iskreni robovi željeli da budu prisutne. Izučavanje Sire Muhammeda, s.a.v.s., nema zamjenu u formiranju našeg vjerskog identiteta i u davanju oblika našoj vezi s Uzvišenim Stvoriteljem. Nepoznavanje Resulullaha, s.a.v.s., prepreka je u pravilnom razumijevanju i življenju islama u svoj punini njegova učenja. Ljudi koji “znaju” Resulullaha, s.a.v.s., nose islam na način na koji je on to činio, udaljuju se od pretjerivanja u bilo čemu, a istovremeno nisu popustljivi u onim pitanjima u kojima vjernik i vjernica ne smiju biti popustljivi.

Veličanstveno je svjedočanstvo o Muhammedu, s.a.v.s., iznio Heraklije, vladar Bizantije, najsnažnije imperije u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s. Čuo je ovaj vladar da je među njegovim ljudima prisutan i Ebu Sufjan, čovjek koji tada nije bio musliman, štaviše, bio je najžešći neprijatelj Muhammeda, s.a.v.s. Heraklije je zatražio da dovedu Ebu Sufjana i kada je on stao pred njega, ovaj ga je upitao: “Kakvo je Muhammedovo porijeklo?” Ebu Sufjan reče: “On je iz ugledne porodice.” Dalje Heraklije upita: “Je li Muhammed sklon laganju?” Ebu Sufjan odgovori: “On nikada nije slagao.” Ebu Sufjan je kasnije, prenoseći ovo kazivanje, spomenuo da je tada poželio da slaže, ali ga je bilo stid, iako tada nije bio musliman, da se zabilježi da je on ikada na bilo koga slagao. Iako tada nije bio musliman, imao je svoje vrijednosti i principe koji su ga doveli da primi islam. Dalje ga je Heraklije pitao: “Hoće li Muhammed ikoga prevariti?” Ebu Sufjan odgovori: “Nikada nikoga nije prevario.” Heraklije upita: “Povećava li se broj muslimana ili se smanjuje?” Ebu Sufjan odgovori: “Svakim se danom povećava.” Upravo kako je to slučaj i danas u našoj stvarnosti – broj muslimana iz dana u dan sve je veći. Heraklije nastavi s pitanjima: “Je li se ko odmetnuo od islama i sljedbenika Muhammeda nakon što je primio islam.” Ebu Sufjan odgovori: “Niko se od njih nije odmetnuo.” Takva je prava vjera, ko je upozna ne može je ostaviti, to je najljepše piće i najljepša hrana kojom se naše duše trebaju napojiti i nahraniti. Heraklije je onda zašutio, a zatim upitao Ebu Sufjana: “Šta vam naređuje Muhammed?” Ebu Sufjan je, iako nije bio musliman, predstavio kratko i jasno šta je islam i šta je bit islama, te je kazao: “Naređuje nam da obavljamo namaz, naređuje nam iskrenost, čednost i čestitost i naređuje nam održavanje rodbinskih veza.” Tada je Heraklije, iako vladar najveće imperije u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., rekao: “Ako je tako, Ebu Sufjane, kako ti tvrdiš, onda će Muhammed vladati na ovom mjestu gdje moje noge danas stoje.”[8] Tako se uistinu i desilo. Svjedočanstvo Ebu Sufjana, najžešćeg neprijatelja Muhammeda, s.a.v.s., u to vrijemo, nešto je što povijest prije toga nije poznavala – da neprijatelj iskreno posvjedoči kakav je bio Muhammed, s.a.v.s.[9]

Svi smo mi djeca i roditelje svoje imamo, svi smo mi učenici i učitelje svoje imamo, imamo ljude koji nas odgajaju koji nas poučavaju, koji se druže s nama i nastoje nam prenijeti vrijednosti. Poglavlje smo otvorili sa detaljem iz života hazreti Bilala, koji je na samrtnoj postelji svojoj supruzi, na njezine riječi: “Teško nama, rastajemo se od Bilala”, radostan i s osmijehom kazao: “Blago Bilalu, sutra se susreće s Muhammedom i njegovim ashabima.”

Dvije su bitne pouke u ovom kazivanju, najprije znanje koje je imao hazreti Bilal o Uzvišenom Gospodaru, čvrsta vjera u susret s Gospodarom i dolazak u društvo Resulullaha, s.a.v.s., te osobina krajnje skromnosti. On čak ne kaže da se sutra susreće sa svojim prijateljima ashabima,[10] iako je jedan od njih, štaviše on je mujezin Resulullaha, nego on skromno kaže da se susreće s drugovima Resulullaha, s.a.v.s. Zato učimo o svom prvaku Muhammedu, s.a.v.s., i ukrasimo se osobinama koje je on imao i koje je svojim učenicima prenio.

Gospodaru, molimo Te da nas učiniš učenicima Božijeg Poslanika, r, onima koji Tebe i Tvog miljenika i Poslanika vole iz dubine svojih srca i žive životima kojima si Ti zadovoljan. Amin!