Hvala Dragom Gospodaru na Njegovim blagodatima, molimo Ga da nas počasti svakim dobrom koje je od Njega tražio Njegov Miljenik Muhammed, s.a.v.s., i utječemo se kod Dragog Allaha od čega je utočište tražio Muhammed, s.a.v.s.
Hvala Allahu, dž.š., koji nas je počastio da živimo sa riječima Resulullaha, s.a.v.s., jer su učeni kazali:
أَهْلُ الْحَدِيثِ هُمْ أَهْلُ النَّبِيِ وَإِنْ لَمْ يَصْحَبُوا نَفْسَهُ أَنْفَاسَهُ صَحَبُوا.
”Oni koji se druže sa hadisima su porodica Poslanikova, iako se nisu s njim družili, sa njegovim dahom su bili prijtelji.”
Gospodar nas je počastio da čitamo hadise i donosimo salavate na Resulullaha, s.a.v.s., i na taj način da zamolimo Gospodara da budemo dostojni nositi identitet pripadnosti ovom ummetu.
Četrdeseta godina u čovjekovom životu predstavlja godine kada intelektualne sposobnosti Božijom voljom dožive vrhunac. Poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., je došlo u četrdesetoj godini. Kada mu je došla Objava, Hatidža, r.a., mu je kazala da ga Allah, dž.š., sigurno neće poniziti, jer uvijek čini dobročinstvo. Ako želimo spoznati kakvi zaista jesmo, upitajmo ljude oko sebe, svoju porodicu ili prijatelje. Naša porodica najprije svjedoči o nama. Ljudima se možemo pretvarati zbog interesa, a među svojim ukućanima pokazujemo pravo lice. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لأَهْلِهِ وَأَنَا خَيْرُكُمْ لأَهْلِي.
”Najbolji od vas su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam od vas najbolji prema porodici svojoj.”[1]
Onaj ko se odgaja na riječima Resulullaha, s.a.v..s, neka upita oca ili majku da li su zadovoljni sa njim. Vjernik vodi računa prema bračnom drugu, da li može biti još bolji prema ovim osobama. Islamijjet treba da nas oplemeni, pa da ljudi oko nas vide da smo postali bolji, a ne obratno. Postoje i oni koji kada praktikuju vjeru, posvađaju se sa vlastitim roditeljima. Resulullah, s.a.v..s, je imao amidžu koji je preselio mimo islama, ali se nikada s njim nije posvađao.
Udaljili smo se od sunneta Muhammeda, s.a.v.s. Jedan od najvećih problema je što na pogrešan način pristupamo ljudima. Ebu Hanife je rekao: ”Prilazili smo jedni drugima kao da su nam ptice na glavi iz straha kada nešto podijelimo sa drugima da bude razlog njegovog skretanja sa Pravog puta.”
Četrdeseti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ ابْن عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا قَالَ: أَخَذَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بِمَنْكِبِي، وَقَالَ: كُنْ فِي الدُّنْيَا كَأَنَّك غَرِيبٌ أَوْ عَابِرُ سَبِيلٍ. وَكَانَ ابْنُ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا يَقُولُ: إذَا أَمْسَيْتَ فَلَا تَنْتَظِرْ الصَّبَاحَ، وَإِذَا أَصْبَحْتَ فَلَا تَنْتَظِرْ الْمَسَاءَ، وَخُذْ مِنْ صِحَّتِك لِمَرَضِك، وَمِنْ حَيَاتِك لِمَوْتِك.
Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi: “Uzeo me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za rame pa mi rekao: ‘Budi na ovom svijetu kao stranac ili putnik!’ Ibn Omer, r.a., običavao je reći: ‘Kada omrkneš, nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš, ne očekuj večer! Pripremi se u zdravlju za bolest i u životu za smrt!'”[2]
Ovim neverbalnim načinom komunikacije, tj. dodirom, Resulullah, s.a.v.s, kazuje koliko mu je stalo do ovog ashaba. Moramo se preispitati kod koga vrijedimo, a kod koga nemamo težinu. Ako vrijedimo kod onih koji vrijede, imamo razloga za sreću, ali ako vrijedimo kod onih koji su pokvareni, to je razlog da razmislimo. Vrijediti kod Resulullaha, s.av.s., i onih koji nose njegovo naslijeđe je veliki uspjeh. Nakon ovog specifičnog dodira Resulullaha, s.a.v.s., obično slijede riječi koje su smjernica za cijeli život. Takvi savjeti su obično rečeni u par riječi i nikako više od toga.
Zanimljivo je da hadis počinje riječima ”budi!”, a to razumijemo kao naredbu Resulullaha, s.a.v.s. Ko želi sreću i zadovoljstvo, postupa na taj način. Ako osoba ne postupa na taj način, Allah, dž.š., će mu umoriti srce i tijelo, kako se navodi u drugim rivajetima, jer nam je briga dunjaluk, a ne Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Tijelo i srce bivaju prepušteni brigama zbog dunjaluka, a na kraju mu dođe ono što je Uzvišeni Gospodar odredio.
Resulullah, s.a.v.s., je Bilala Habešiju, r.a., obavijestio da je čuo zvuk njegovih nanula u džennetu, iako su zajedno na dunjaluku bili u tom momentu. Kada ga je Resulullah, s.a.v.s., upitao šta posebno radi, kazao je da uvijek ima abdest, a kada uzme abdest, klanja dva rekata nafile.
Ko želi da se na dunjaluku otrgne od prolaznosti, neka uzme ahiretsku robu. Dunjalučka roba je kvarljiva i prolazna. Riječ ”garib” spomenuta u hadisu je višeznačna, ali u osnovi ta riječ označava stranca ili čudaka. Kada prolazimo kroz jednu državu, u njoj smo stranci, jer ne osjećamo povezanost sa tom teritorijom. Mudri velikani su nas naučili da ruke moraju biti zauzete dunjalukom, jer tu živimo, ali srce mora biti fokusirano na Zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara i svijest da je On taj Koji daje rezultate koje mi činimo rukama. U jednoj predaji Resulullah, s.a.v.s., kaže:
إِنَّكَ أَنْ تَذَرَ وَرَثَتَكَ أَغْنِيَاءَ خَيْرٌ مِنْ أَنْ تَذَرَهُمْ عَالَةً يَتَكَفَّفُونَ النَّاسَ.
”Da ostaviš nasljednike imućnim je bolje nego ostaviti ih na teret ljudima.”[3]
Možemo primjetiti iz ovog hadisa da je vrijedno ostaviti neka dunjalučka dobra poput nasljedstva. Čovjek svojim srcem, a ne tijelom treba biti na dunjaluku poput stranca koji će uskoro napustiti to mjesto. Zatim je spomenuto: ”budi poput putnika”. Onaj ko putuje, boravi određeni broj dana, nakon čega odlazi. Trebamo se stalno sjećati izreke Hasana El-Basrija kada kaže: ”Svaki dan je kao sanduk, gledaj šta si u njega stavio.”
Nekada garibe ljudi sažaljevaju. Ako neće da budu dio korupcije ili ako ne žele prodati svoj obraz, ljudi ih smatraju nesnalažljivim. Takvi bivaju čudni, a blago li onome koji je čudan kada je u pitanju čuvanje istine. Pred Uzvišenog Gospodara će ljudi individualno dolaziti da polažu račun, a opravdanje da je neka skupina činila zlo će biti ništavno.
Najveći problemi počinju kada srce vezujemo za ono što je prolazno. U tim trenucima zaboravljamo ko nam je sve to darovao. Allah, dž.š., nam je sve na Nebesima i zemlji potčinio, a mi se tim stvarima potčinjavamo. Jedan insan je vrijedniji od cjelokupnog svemira i novca kojeg koristimo, a ipak se proda za puno manje.
Kuću na talasima je nemoguće sagraditi, a dunjaluk je takve prirode. On je poput mosta, služi nam isključivo da pređemo na drugu stranu. Abdullah ibn Omer, r.a., je tumačeći ovaj hadis rekao: ”Kada uđeš u noć, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj noć. Uzmi od svog zdravlja za vrijeme bolesti i od života za vrijeme smrti.”
Šejh Muhamed el-Gazali je rekao:
عِشْ فِي حُدُودِ يَوْمِكَ.
”Živi u granicama svoga dana.”
Ovaj hadis nam govori o ”besiretu”, srčanom vidu. On nam pomaže da balansiramo stvari dok živimo na dunjaluku. To možemo učiniti samo ako se pridržavamo sunneta Resulullaha, s.a.v.s. Kada čitamo o njegovom životu, imajmo na umu da je on živio na taj način. Na dunjaluku se ponašao kao garib, nije ništa od imetka ostavio iza sebe. Milioni srca danas tog čovjeka vole i dali bi imetke i živote svoje da mu samo pohizmete. S druge strane, postoje ljudi koji su nagomilali brdo dunjaluka, a kada ih se ljudi sjete smrknu im se lica i srca ispune prezirom. Ljudi slijede poslanike ili moćnike. Poslanici su živjeli da daju, a moćnici da uzimaju. Poslanici su vladali srcima, a moćnici vratovima.
Za vrijeme Omera, r.a., hanume Resulullaha, s.a.v.s., su tražile putem Hafse, Omerove kćerke da se povećaju njihova primanja. Omer, r.a., je ušao kod Hafse i upitao je: ”Kakva je bila postelja Resulullaha?” Hafsa je odgovorila: ”Od palminog lišća.” Opet je upitao: ”Sjećaš li se koliko je dana prošlo, a da se ništa kuhano niti pečeno ne pojede u vašoj kući?” Ona je odgovorila: ”Samo hurme i voda.” Pričao je tako sve dok oboje nisu zaplakali.
Kada pročitamo ove predaje, razmislimo o sljedećem: Nije
siromašan onaj narod koji nema novca već onaj koji se nema u koga ugledati.
Molimo Uzvišenog Gospodara da naš uzor bude Muhammed, s.a.v.s., i da nas
Uzvišeni Gospodar sve zajedno sačuva od svakog zla, Amin!
[1] Tirmizi, 3859, Ibn Madže, 1967.
[2] Buhari, 6053.
[3] Buhari, 5925, Muslim, 3084, Tirmizi, 2042.
