Prvi muslimani Medine

Hvala Uzvišenom Stvoritelju, Gospodaru svih svjetova. Njemu koji nas je počastio da uživamo u blagodatima ramazana, da srca svoja dodatno vežemo za Njega i Njegovu vjeru. Neka je salavat i selam Muhammedu, posljednjem Božijem poslaniku i Njegovu miljeniku, neka je mir i spas njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima i svima koji slijede uputu do Sudnjega dana.

Knjiga je pokušaj oživljavanja Sire Resulullaha, s.a.v.s., kako bismo je živjeli svojim životima, da nastojimo biti bolji, da nastojimo biti na njegovoj stazi i hoditi njegovim stopama.

I posljednjeg dana hadža desete godine poslanstva Resulullah, s.a.v.s., poziva ljude u islam. Naša mjerila kažu nam da bi neke stvari jednostavno trebale funkcionirati, a neke ne bi, te zato posvećujemo veliku pažnju onim stvarima za koje mislimo da mogu uspjeti. Međutim, važna lekcija iz Sire Resulullaha, s.a.v.s., jeste da u svemu što radimo, bez obzira na to koliko se trudili i napora uložili, svoja srca trebamo vezati za Gospodara i znati da je On taj Koji daje uspjeh. Oslanjanje na Allaha, tevekkul, jedna je od najbitnijih lekcija iz Resulullahova, s.a.v.s., života. Posljednji dan hadža desete godine poslanstva Resulullah susreće šest mladića iz plemena Hazredž. Susreo ih je kod brice gdje su završavali hadžske obrede mnogobožaca. Mladići su bili iz grada Jesriba, petsto kilometara udaljenog od Meke. Sjetimo se Resulullahova, s.a.v.s., odlaska u grad Taif s namjerom da njegove stanovnike pozove Allahu koji su ga kamenicama vratili i sjetimo se da je tada Resulullah, s.a.v.s., uputio dovu svome Gospodaru. Nismo spomenuli da je tada melek brda Resulullahu, s.a.v.s., ponudio da ova mjesta sruši tako što će brda na njih pasti. Resulullah, s.a.v.s., to je odbio moleći Allaha da dadne da iz njihovih kičmi izađu oni koji će robovati Allahu, dž.š.[1]  

Dakle, Resulullah, s.a.v.s., susreće se s mladićima čiji je grad Jesrib, buduća Medina, od Meke udaljeniji deset puta nego što je to Taif. Ovim nas Gospodar uči da bez obzira na obavezu da se potrudimo i planiramo, uvijek svoja srca moramo vezati za Gospodara, a svoje ruke i svoj intelektualni napor vezati za realnost. Dakle, naše je da se trudimo ali i da budemo svjesni da rezultati nisu u našim rukama. Resulullah, s.a.v.s., obradovao se kada je vidio te mlade ljude i nakon što je s njima porazgovarao, ponudio im je islam. Oni su kazali da žive s jevrejima i da su čuli da će se pojaviti vjerovjesnik, što je bio dodatni razlog da prihvate islam. Nakon što su prihvatili islam, Resulullah, s.a.v.s., rekao im je da se sljedeće godine vide na tom istom mjestu, mjestu koje se zove Akaba, danas mjestu s džemretima na kojem se bacaju kamenčići tokom hadžskih obreda. Oni su otišli, a te jedanaeste godine poslanstva gotovo da se ništa značajno nije desilo osim te jedne sjemenke posijane u dalekoj Medini.

Sljedeće godine oni su se vratili, bilo ih je dvanaest, osmerica iz plemena Hazredž i četverica iz plemena Evs. Između ta dva plemena vladalo je veliko neprijateljstvo, u sukobima je bilo na stotine mrtvih i oni su se nadali da će ih Gospodar kroz predanost islamu ujediniti. Resulullah, s.a.v.s., bio je izuzetno sretan što ih je vidio i što su došli, te je tražio od njih da mu dadnu prisegu na šest univerzalnih vrijednosti koje grade društvo. Od njih je uzeo prisegu da Dragom Bogu nikoga ravnim neće smatrati, da će se udaljiti od bluda, da neće krasti, da neće ubijati svoju djecu, da neće lagati i da će Resulullahu biti poslušni u dobru. Ovo je šest temelja za svako ljudsko društvo onako kako je oslanjanje na Allaha preduvjet bilo kakvog uspjeha na ovome i na budućem svijetu. Ovo su temelji za svakog vjernika i vjernicu, za onoga ko se nada nagradi na budućem svijetu i istinskom uspjehu na ovome, jer nije svaki uspjeh istinski. Zamislimo čovjeka koji od harama sagradi kuće, sakupi haram imetak, u očima svih on je velik i uspješan, ali u očima vjernika i vjernica on ima samo ono što će biti džehenemska vatra pod njim. Zamislimo onoga ko zloupotrijebi svoj položaj i uzme od drugih ono što mu ne pripada. Istinski uspjeh nalazi se u ovih šest vrijednosti, iskrena vjera i odanost Gospodaru. Blud je ono što razara porodice, zato Resulullah, s.a.v.s., utemeljuje odnos čestitosti i čednosti. Kakve su užasne posljedice u društvu u kojem se blud raširi, kakvo je međusobno povjerenje supružnika kada znaju da su prije bračnog ugovora imali seksualnu vezu? Stručnjaci kažu da su razlozi za razvode brakova u 70% slučajeva predbračne veze. Onaj ko je odan Allahu, on je odan i samome sebi čuvajući svoje tijelo za brak, čuvajući sebe za svog bračnog druga. Krađa je napad na imetak. U to je vrijeme bilo rašireno ubijanje djece, ali ga je Resulullah, s.a.v.s., iskorijenio. Šesta obaveza jeste poslušnost Resulullahu, s.a.v.s., u dobru. Resulullah, s.a.v.s., šalje prvog izaslanika Musaba ibn Umejra, dvadesetosmogodišnjeg mladića, koji je među prvima primio islam, a u Medini je bio Esad ibn Zurare, dvadesetjednogodišnji mladić koji je ponio misiju, jedan od prvih šest muslimana iz Medine.

Svako vrijeme ima svoj govor. Resulullah, s.a.v.s., daje im ovih šest principa. Vjerujte u jednog Boga i Njemu robujte, čuvajte se bluda, čuvajte se krađe, ne ubijajte svoju djecu, blud i krađa vode ubijanju djece. U našem vremenu to se zove abortus. U našim se čaršijama mlade djevojke, pa čak nekada i djevojčice od petnaest-šesnaest godina izlažu ovoj sramoti. Kako da ona poslije ima povjerenje u bilo koga. To je zato što nismo slušali Resulullaha, s.a.v.s., zato što nismo slušali svoga Gospodara koji nam je preko Resulullaha kazao da su brak i porodica osnova ljudskog društva. Bez zdrave porodice ne može biti zdravo društvo, naš moral i moral naše generacije vrednuje se odnosom koji imamo prema budućim generacijama. Ne stide se oni koji šire nemoral, a mi se stidimo, nas je stid. Čuvajmo se bluda i čuvajmo našu omladinu od bluda, jer znamo kako su loše posljedice, koliko je slomljenih srca ostalo zbog bluda i takvog odnosa u kome se na ženu gleda kao na priliku za kratkotrajno uživanje, a pri ženidbi se želi oženiti čestitu.

Musab ibn Umejr bio je izaslanik Resulullaha, s.a.v.s., onaj za kojeg je smatrao da je najbolji za tu misiju. Za poslove za koje istinski želimo da uspiju trebamo odabirati najpouzdanije, odabirati ljude koji su sposobni i koji su Allahu odani. Esad ibn Zurare, prvi musliman, onaj koji je došao s prvom šestericom, u Medini otvara svoju kuću. On je želio da iz plemena Hazredž i iz plemena Evs bude što više muslimana kako bi na taj način pomirili godine krvi koja je potekla među njima. Esad ibn Zurare savjetovao je Musaba na koji način trebaju razgovarati i kažu da u toj godini nije bilo kuće u kojoj nije spomenut Resulullaha, s.a.v.s.. Napor tih ljudi bio je ogroman jer su postigli da svi spominju Muhammeda, s.a.v.s.. Danas se spominje ovaj ili onaj čovjek, a ne smiješ im zaviriti u život od prljavština koje su na sebe natovarili. Poznati danas nastoje što manje boraviti među ljudima kako bi prikrili svoju pravu prirodu. Vjernik i vjernica nemaju dva lica, njihovo je lice isto za svakoga. Oni su prema svakome principijelni, dobri i čestiti, ali i odlučni i pravedni kad treba.

Jednom su prilikom razgovarali dvojica velikana iz plemena Evs, Sad ibn Muaz i Usejd ibn Hudajr, koje je hazreti Esad ibn Zurare želio pridobiti. Sad ibn Muaz kaže: “Usejde! Otiđi u kuću Esada, tamo ima neki čovjek koji poziva nekoj vjeri. Ja ne mogu tamo otići jer je Esadova majka iz našeg plemena, pa ne želim kvariti odnose s njim!” Usejd je uzeo svoje koplje i otišao u kuću Esada ibn Zurare gdje se susreo s Musabom ibn Umejrom. Koplje je zabio u zemlju i rekao: “Izađi iz ovoga grada i prestani pozivati vjeri!” Musab ibn Umejr mirno reče: “Hoćeš li da te uputim onome što je bolje od toga!” Esad ibn Zurare dodade: “Musabe, dolazi ti Usejd pa budi što iskreniji!” Hazreti Musab, krajnje iskren, reče: “Hoćeš li nešto bolje? Sjedi i saslušaj!” Usejd uzvrati: “Dobro si rekao!” Sjeo je, zabo svoje koplje još ljut i pažljivo saslušao hazreti Musaba ibn Umejra, mladog izaslanika. Lice mu se promijenilo; pitao je hazreti Musaba kako se prima islam. Musab, r.a., mu je rekao da se treba najprije okupati, čistoća, zatim izgovoriti Kelimei-šehadet: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed poslanik”, a potom obaviti namaz, tj. klanjati dva rekata. Moramo se zapitati da li bi danas Resulullah, s.a.v.s., naše mahale i naše kuće prepoznao po čistoći?![2]

Ovo je bitna lekcija iz života Resulullaha, s.a.v.s. Usejd odlazi kod Sada i kaže mu: “Sade, bio sam kod njih!” Sad ga je pitao šta se desilo, a on mu je odgovorio: “Zabranio sam mu da više poziva i rekao je da će me poslušati, ali me strah za tvog rođaka Esada da mu ko neće kakvu štetu nanijeti zato što je primio Musaba pa otiđi i vidi šta se tamo dešava!” Sad, iako je imao samo 30 godina, bio je vrlo mudar te je shvatio da ga ovaj nagovara da ode i susretne se s Musabom. Oni su poput nas, oni se tada nisu vidjeli s Resulullahom, s.a.v.s., a svim su srcem povjerovali u ono sa čime je došao. Jedan od njih dao bi svoj život i imetak da otkupi Resulullaha, s.a.v.s., jer je znao šta znači to imati. Sad ibn Muaz odlazi kod Musaba i nakon što ga je saslušao, prima islam, vraća se svojoj porodici i pita ih: “Šta mislite o meni!” Odgovorili su mu: “Ti si najumniji, najmudriji, najugledniji među nama!” Na to im je rekao: “Ja više s vama neću razgovarati dok svi ne primite islam!” Prenosi se da nije prošlo nekoliko sati, a cijela porodica, cijelo pleme Evs primilo je islam. Kad je čovjek vođa, bitno je da bude vođa u dobru. Resulullah, s.a.v.s., poslao je izaslanika koji je promijenio stanje. Esad ibn Zurare primio ga je u svoju kuću. Samo jednu godinu nakon Hidžre Esad je preselio, a hazreti Musab preselio je druge godine po Hidžri. Sad, r.a., je kao musliman živio sedam godina, a preselio je kao šehid. Za samo sedam godina, od 30. do 37. godine, učinio je više nego što ćemo mi učiniti za 60 ili 70 godina svoga života. Kada je preselio ovaj plemeniti ashab, Resulullah, s.a.v.s., kazao je da se Arš potresao zbog njegova preseljenja.[3] 70.000 meleka uzeli su dozvolu od Gospodara da klanjaju dženazu hazreti Sadu zbog njegova izgaranja u tome da ljudima prenese istinu, da im kaže šta je najbitnije. Svi ljudi znaju da odlaze s ovog svijeta, ali malo ko hoće saslušati šta je tamo, šta se tamo dešava. Čovjeku koji se istinski trudi i iskreno vjeruje Gospodar daje rezultat. Prvu prisegu dalo je dvanaest vjernika, osam iz plemena Hazredž i četiri iz plemena Evs. Dvanaeste godine poslanstva kod Resulullaha, s.a.v.s., dolazi 75 ljudi iz plemena Evs i Hazredž, također u vrijeme obavljanja hadža. Bili su dio društva, došli su zajedno sa svim hodočasnicima iz Jesriba/Medine. Koliko su se oni trudili pokazuje činjenica da su na tom putu između Medine i Meke još trojica primili islam. Oni su krenuli da se susretnu s Resulullahom, s.a.v.s., a ljudi koji su putovali s njima primaju islam.[4]

Bera ibn Mauru, vođa hodočasnika, također je primio islam, Abdulah ibn Amr ibn Hiram, jedan od najuglednijih stanovnika Jesriba, primio je islam. Na koji su način oni uspjeli tako pozitivno utjecati na ljude. Putovanje između Medine i Meke traje otprilike jednu sedmicu, maksimalno deset dana. Utjecali su svojim ponašanjem, ibadet je bitan, namaz je bitan, namaz je stup vjere, ali ako klanjam, a na loš se način ophodim prema ljudima, udaljiću ih od vjere svojim namazom. Nažalost, time ću ih udaljiti od Gospodara. Islam je u njihova srca ušao kroz ponašanje tih prvih muslimana koje je Resulullah, s.a.v.s., odgojio preko hazreti Musaba ibn Umejra, svog izaslanika u Medini. Ako smo izaslanici Resulullaha i islama moramo nositi etiku i edeb islama. Kada su ovih 75 muslimana došli u Meku, bilo je vrlo opasno da se susretnu s Resulullahom, s.a.v.s. Najprije je Resulullah imao susret s Musabom od kojega je dobio informacije o tome šta se zbiva u Medini. Među tih 75 muslimana iz plemena Evs i Hazredž bilo je i žena. Ne možemo uspjeti ako muškarci i žene jednako ne učestvuju. Opasna je stvar kada se odvaja starija od mlađe generacije, ili obrnuto! Kada se kaže da je budućnost na mladima zaboravlja se da je iskustvo kod starijih. Oni trebaju podijeliti mudrost s mlađima, jedino zajedno možemo nešto napraviti.

Resulullah, s.a.v.s., saslušao je Musaba, r.a., saznao kakva je situacija u Medini i koliko je ljudi primilo islam. Ovih 75 ljudi bili su samo dio muslimana koji su došli kod Resulullaha, s.a.v.s. Odredio im je dan kada će se susresti, rekavši da to bude posljednji dan obreda, kako bi sljedeći dan svi napustili Meku i kako ne bi bilo opasnosti za njih nakon susreta sa njim. Već su se pravile pripreme za ono što smo ranije spominjali, tražila se druga sredina za širenje misije. Tražila se okolina u kojoj se može širiti misija i poslanica islama. Esad ibn Zurare, r.a., onaj koji je među prvima primio islam, bio je među ovih 75 muslimana. Bili su i drugi uglednici, hazreti Sad i hazreti Usejd, hazreti Nusejba, kćerka Kaba, hazreti Esma, kćerka Amra i drugi. Za taj dan u kojem su se susreli s Resulullahom, s.a.v.s., kažu da im je draži od dana Bedra, iako su učestvovali u Bici na Bedru i znali da je to bio dan u kojem se promijenila povijest ljudskog roda. Islam je tog dana dobio svoju domovinu. Resulullah, s.a.v.s., odlazi u noćnu tminu nakon polovine noći sa svojim amidžom Abbasom koji još nije primio islam. Postavlja Ebu Bekra i Omera na dva brda da muslimanima čuvaju stražu. Blago onome ko čuva muslimane na bilo koji način, poučavanjem, odgojem, ekonomijom, bilo čime. Svako od tih ljudi ima nagradu. U sljedećem poglavlju govorit ćemo o ovome bitnom događaju, susretu na Akabi, susretu Resulullaha, s.a.v.s., sa 75 muslimana i muslimanki koji su došli iz Medine da prihvate misiju i emanet oslanjajući se na Allaha, da opravdaju povjerenje koje im je Gospodar ukazao noseći islam i prenoseći ga drugima.

Molim Uzvišenog Stvoritelja da nas počasti time da razumijemo Siru Resulullaha, s.a.v.s., kao nešto što nas vodi kroz život, da nas počasti moralom i ponašanjem kakvo je imao Resulullah, s.a.v.s., da čuvamo svoj namaz tako što ćemo druge namazu voditi. Molim Uzvišenog Stvoritelja da nas na tom putu pomogne i da nam podari iskrenost u svemu što govorimo i radimo.