Prvi muslimani i muslimanke

Hvala Uzvišenom Gospodaru Koji nas je počastio istinom i zadužio nas da istinu u svemu slijedimo. Molimo te, Gospodaru, da nas počastiš time da na istini gradimo svoje živote, da na njoj uspostavljamo sve naše odnose i da odani najvećoj istini Tvoga postojanja preselimo na budući svijet. Salavat i selam, mir i spas Muhammedu, posljednjem od Tvojih poslanika, sa čijom se Sirom družimo. Mir i spas želimo njegovoj časnoj porodici, plemenitim drugovima i svim čestitim i iskrenim ljudima.

Groznica je obuzela savremeno čovječanstvo, čudna je i opasna, zove se groznica brzih ostvarenja. Sve se želi nabrzinu postići. U ovom poglavlju govorimo o prve tri godine misije Muhammeda, s.a.v.s., tj. o prve tri godine pozivanja vjeri. Tri godine, dani i noći Muhammeda, s.a.v.s., poklonjene su misiji. Božiji zakon u kosmosu jeste da dok se nečemu ne predaš u cijelosti, to ti se neće dati ni u najmanjoj mjeri. Iz životopisa Resulullaha, s.a.v.s., učimo šta znači biti predan i uporan. Neće stići onaj ko se stalno okreće niti će uspjeti onaj ko sumnja u ono što radi. Ustrajnost/istikamet jedna je od najvažnijih karakteristika posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. On najprije poziva najbliže sebi; odaziva mu se supruga Hatidža, najbolji prijatelj hazreti Ebu Bekr, amidžić hazreti Alija, a zatim ostali ukućani i najbliži njemu. Sira nam pomaže da osjetimo bliskost s ličnošću Muhammeda, s.a.v.s., i shvatimo da je Stvoritelj čovječanstvu darovao Muhammeda kako bi nam pokazao obrazac lijepog življenja i način ophođenja prema onima koji su nam bliski. U tom su periodu Resulullahu, s.a.v.s., objavljene četiri sure: El-Alek, sura koja govori o Stvoritelju i značaju znanja o Njemu, El-Muzzemmil,Umotani, sura govori o značaju iskrenog robovanja Stvoritelju, El-Muddessir, Pokriveni, sura govori o značaju djelovanja, pozivanja i razgovora s ljudima, i sura El-Fatiha u kojoj je ukratko opisana staza kojom treba ići svaka osoba odana Gospodaru.

Stil života Muhammeda, s.a.v.s., uči nas da odabiremo društvo ljudi koji imaju najljepše osobine i da se zbližimo s onima koji su posebni po spremnosti da čine dobro i da šire dobro. Ljudi, muškarci i žene, prvi muslimani bili su upravo takvi, visokih moralnih kvaliteta, posebni u dobru i najljepših osobina. Tri je godine Resulullah, s.a.v.s., sakupljao one koji su bili navedenih osobina. Njihov ukupan broj za tri godine nije bio velik, tek desetine su se odazvale. Za tri godine neprekidnog djelovanja, truda i iskrenih dova Božijeg Poslanika, najboljeg čovjeka na licu zemlje, odazvalo su se samo desetine ljudi. Zbog toga moramo shvatiti koliko je opasna groznica koja vlada danas, groznica brzih ostvarenja. Moramo biti ustrajni i moramo učiti iz života Muhammeda, s.a.v.s., da će uspjeti oni koji su čvrsto uvjereni u ono što rade i oni koji su iskreni u svojim djelima i svojim mislima. Pozivanja u islam tokom prve tri godine nije bilo tajno pozivanje, već posebno, pojedinačno pozivanje. Svi u Meki znali su da Muhammed, s.a.v.s., ljudima govori o Gospodaru, o Stvoritelju, da govori o Objavi, međutim Muhammed je naredbom Gospodara odabirao ljude s kojima će podijeliti Objavu. Gospodar je želio da se Muhammed najprije pozabavi svojim najbližima. Prva osoba koja je pala na sedždu nakon Božijeg Poslanika, s.a.v.s., bila je njegova supruga hazreti Hatidža.

I danas se ova istina odražava na ljudima. Mnogi klanjači muškarci najčešće svoje ruke spuštaju na tlo onako kako to čestite žene rade dok obavljaju namaz, zato što je većina njih gledala svoje majke i nane kako klanjaju. Upravo su im one prenijele ljubav prema vjeri, prenijele su im najznačajniji identitet svakog ljudskog bića, a to je da smo svi Stvoriteljevi i da ćemo se svi Njemu vratiti. To su naše majke, nane, sestre, naše kćeri, učenice Resulullaha, s.a.v.s., i istinske prijateljice hazreti Hatidže.

Ebu Bekr je posebna priča, jer je kao prvi musliman, odrasli muškarac, u te tri godine imao značajnu ulogu. Zejd, oslobođeni rob i posinak Muhammeda, s.a.v.s., i Alija, sin Ebu Talibov, amidžić Muhammedov, s.a.v.s., također su uložili veliki napor u u promoviranje islama te prve tri godine. Supruga, najbolji prijatelj i dva dječaka, s njima je počeo islam, s tim četirima osobama, a danas je više od milijardu i po muslimana. Kada je temelj dobar i najviša se građevina može podići. Sira nas uči da svoja djela temeljimo na svjesnosti o Gospodaru i na iskrenosti i ustrajnosti. Za Ebu Bekra, r.a., Muhammed, s.a.v.s., kaže:

وَلَوْ كُنْتُ مُتَّخِذًا خَلِيلًا غَيْرَ رَبيِّ لَاتَّخَذْتُ أَبَا بَكْرٍ

Da sam uzeo bliskog prijatelja osim svoga Gospodara, uzeo bih Ebu Bekra.[1]

Za njega Muhammed, s.a.v.s., također, kaže:

مَا دَعَوْتُ أَحَدًا إِلىٰ الْإِسْلاَمِ إِلاّٰ كَانَتْ لَهُ كَبْوَةٌ غَيْرَ أَبيِ بَكْرٍ فَإِنَّهُ لَمْ يَتَلَعْثَمْ

Vidio sam kod pozivanja u islam da se svako koga sam pozvao kolebao, osim Ebu Bekra![2]

Čim sam je rekao koja mu je misija došla od Gospodara, on je kazao: ‘Svjedočim da nema drugog boga osim jednog Uzvišenog Allaha i svjedočim da si ti Muhammede Božiji poslanik!’ Nema kolebanja u činjenju dobra, kada sigurno i pouzdano znamo da je nešto dobro i hajr. U prvoj sedmici islama Ebu Bekr, r.a., je dao posebnu lekciju svim muslimanima i muslimankama. Naveli smo da su tada bile objavljene samo četiri sure, nekoliko stranica iz časnog Kur’ana. Međutim, istina je uvijek jasna i očigledna u najbitnijim stvarima bez obzira na to koliko je neki pokušali zamagliti iako su znali da je Muhammed povjerljivi i iskreni. Sada je i Ebu Bekr, r.a., predstavljao misiju Muhammeda, s.a.v.s., kojom ga je Gospodar počastio. Svako se nečim ponosi, a naš najveći ponos trebala bi biti činjenica da vjerujemo u jednog Boga i da smo se odazvali Resulullahu, s.a.v.s., što potvrđujemo čineći ono što nam je Gospodar naredio. Mi smo ummet Muhammeda, s.a.v.s. Ebu Bekr, r.a., svojim trudom i zalaganjem uz Božiju pomoć u islam uvodi šest osoba od onih prvih deset kojima je obećan Džennet: Osmana ibn Affana, Abdurahmana ibn Avfa, Talhu ibn Ubejdillaha, Zubejra ibn Avvama, Ebu Ubejdu ibn el-Džerraha i Sada ibn Ebi Vekkasa. Njegovim je trudom islam obasjao plejadu velikana. Oni su ujedno ljudi koji su najviše doprinijeli širenju dobra. Na listi dobrih djela hazreti Ebu Bekra, r.a., je i Osman, halifa svih muslimana, zatim Ebu Ubejd ibn Džerrah, r.a., preko kojeg su u islam ušli cijeli Šam, današnja Sirija, Jordan, Liban i Palestina, a Sad ibn Ebi Vekkas, r.a., donio je svjetlo islama u Perziju.

Zamislimo se i mi imamo li ljude preko kojih naša dobra djela teku, onako kako ih je Ebu Bekr imao. Ebu Bekr, r.a., nije imao mnogo znanja, u smislu informacija, ali je imao puno djela. Znanje koje ne prate djela samo je žalost onome ko ga nosi. Spomenimo detalj iz života Ebu Bekra, r.a., i time završimo prve tri godine poslanstva. Jednom su prilikom Muhammeda, s.a.v.s., napali u haremu Kabe, a niko od muslimana nije se usudio prići i pomoći Resulullahu, jer su se bojali za sebe. Jedini je Ebu Bekr pritrčao i gurao nevjernike koji su udarali Resulullaha, s.a.v.s. Tada su mušrici ostavili Muhammeda, s.a.v.s., i svojom su drvenom obućom počeli udarati hazreti Ebu Bekra. Tako su ga udarali da mu je cijelo lice nateklo samo zato što im je govorio: “Nema boga osim Allaha i Muhammed je Božiji Poslanik!” Nakon što se Ebu Bekr, r.a., onesvijestio, nevjernici su ga ostavili, a muslimani su ga odnijeli u kuću njegove majke. Vidjevši ga, ona je mislila da je ispustio dušu. Stavljala mu je obloge na uboje i nastojala mu na usne nakapti vode ne bi li koju kap progutao. Kada se probudio, Ebu Bekr nas je poučio nečemu što moramo znati u svojim životima. Prvo pitanje koje je tako natečen i slomljen pitao hazreti Ebu Bekr, najbolji čovjek poslije Resulullaha, s.a.v.s., bilo je: “Kako je Muhammed?” Mati mu je kazala: “Pojedi i popij nešto, ne znam kako je tvoj prijatelj!” Ebu Bekr je rekao: “Tako mi Gospodara, neću ni jesti ni piti dok ne vidim Resulullaha!” Tek kada su ga odnijeli pred Muhammeda, s.a.v.s., kojem su oči zasuzile kada je vidio svoga prijatelja, tek je tada hazreti Ebu Bekr, r.a., popio gutljaj vode.[3]

Molim Uzvišenog Gospodara da nam podari da se sjećamo žrtve Resulullaha, s.a.v.s., žrtve Ebu Bekra i žrtve drugih velikana među ashabima Resulullaha, koji su davali najvrednije što su imali kako bi se istina širila. Gospodaru, počasti nas time da islam nosimo dostojanstveno, da ga nosimo s onom ljubavlju i onim žarom s kojim su to činile prve generacije muslimana. Ti si naš zaštitnik i Tebi ćemo se vratiti. Amin!