Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Hazreti Omer je rekao: ”Račun sa samim sobom sprovedi prije nego što budeš pitan. Izvagaj svoja djela prije nego što ih Gospodar izvaga. Znajte da je melek smrti prošao pored vas i otišao drugima, a doći će dan kada će melek smrti proći pored drugih i vama doći.”
Izuzetno je bitno za svakog vjernika i vjernicu da preispituju svoja djela. Onaj ko preispituje sebe, ako Bog da, lahak će mu ispit kod Gospodara biti. Onaj ko račun sa samim sobom bude svodio, lahko će, ako Bog da, kod Gospodara račun položiti. Svakom vjerniku i vjernici su potrebni trenuci kada propituju svoja djela, propituju svoje namaze. Jesmo li bili prisutni u namazu, ili su naše misli lutale? Propitujemo se, naš post – da li je čist bio, da li smo ogovarali ljude, pa možda dok ne unosimo hranu, činimo gore od same hrane. Naši odnosi sa ljudima, na koji način smo se odnosili prema njima. Imetak koji nam je Gospodar dao, na koji način smo ga koristili. Vjernik se uvijek preispituje: šta sam učinio, zašto sam učinio, šta moj Gospodar o tome kaže, šta Poslanik Muhammed, s.a.v.s., poučava o tome?
Čovjek kojeg su prevarila trojica trgovaca, imao je izuzetno vrijedan dio zemlje. Znali su da će se tu graditi objekat pa su kupili od njega prije nego što se to saznalo. Jedan od njih je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Drugi je pao sa objekta na gradilištu i također je poginuo. Treći je došao kod ovog čovjeka i rekao mu: “Molim te, mi smo tebe prevarili, dozvoli mi da platim koliko jeste, samo mi halali ono što smo ti učinili.” Poslanikov, s.a.v.s., odgoj prve generacije muslimana podrazumijevao je stalno preispitivanje sebe. Stalno preispitivanje motiva, išćišćavanje nijeta, namjera.
Vjernik je, kako nas Poslanik, s.a.v.s., uči, onaj koji vidi svoj grijeh kao brdo koje se nad njega nadvilo, a munafik, licemjer, vidi svoj grijeh kao mušicu – mahne svojom rukom i ta mušica ode. Vjernika kroz život vode riječi Uzvišenog Gospodara:
فَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ وَمَنْ يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ
”Onaj ko uradi koliko trun dobra, vidjet će, i onaj ko uradi koliko trun zla, i on će vidjet” (Zilzal, 7 -8)
Spremnost na izvinjenje jeste karakteristika vjernika i vjernice. Oni kada preispituju sebe, ako vide da su nekome učinili nešto zbog čega trebaju zatražiti izvinjenje, oni to i učine, zatraže halala. Disciplina je osobina vjernika. Svoje srce stalno preispitivati podrazumijeva srčanu disciplinu vjernika. Na Sudnjem danu Gospodar kaže:
عَلِمَتْ نَفْسٌ مَا أَحْضَرَتْ
“Znat će svaka osoba, šta je sa sobom donijela.” (Et-Tekvir, 14)
عَلِمَتْ نَفْسٌ مَا قَدَّمَتْ وَأَخَّرَتْ
“Znat će svaka osoba šta je učinila, a šta je propustila da učini.” (El-Infitar, 5)
Uzvišeni Gospodar u Kur’ani kerimu poziva vjernike sljedećim riječima:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنْظُرْ نَفْسٌ مَا قَدَّمَتْ لِغَدٍ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
”O vjernici, budite svjesni Uzvišenog Gospodara i neka svaka osoba gleda šta je za sutra pripremila i budite svjesni Gospodara. Zaista Gospodar dobro zna šta vi radite.” (El-Hašr, 18)
Biti svjestan Gospodara i pripremati se za susret sa Njim, pa opet nakon te pripreme biti svjestan Gospodara jeste proces kroz koji vjernik prolazi svaki dan svoga života. Jednom od ljudi općina je ustupila dva duluma zemljišta. Imam toga mjesta mu je rekao: “Znaš da su tu zemlju uzeli od te i te porodice, nemoj uzimat to, nemoj da tovariš sebi ono što će ti na Sudnjem danu biti teško.”
Kaže Božiji poslanik, s.a.v.s.: “Ko uzme koliko pedalj zemlje koja mu ne pripada, Gospodar će mu na Sudnjem danu natovariti sedam kata zemlje na njegov vrat, jer je uzeo ono što mu ne pripada.” On je upitao: “Šta da radim?” A imam mu je rekao da ode kod te porodice, traži njima, reci: “Ja ću vama platiti, recite koliko je. Jesam dobio od općine besplatno, ali to je vaše, to meni ne pripada. Time sebi i svojoj djeci kačim džehennemsku vatru oko vrata.” Otišao je kod starijeg hadžije, čija je to zemlja bila i rekao: “Hadžija, meni je imam kazao da ovi dulumi zemlje koje su meni dali pripadaju vašoj porodici, da vam je to uzeto, pa te ja molim, ako bi prihvatio, da ja to vama platim.” Tada je hadžija rekao: “Četristo duluma smo imali tu, nijedan mi čovjek nije prišao i već se vide tragovi toga što su uzeli harama. Ti si došao dva duluma da platiš. Tako mi Gospodara, ja sam ti ih halalio, uzmi ih, halal, zbog tvoga odnosa preispitivanja, šta smije čovjek uzeti, a šta ne smije.”
Uzvišeni Gospodar kaže u Kur’anu:
كَلَّا إِذَا بَلَغَتِ التَّرَاقِيَ وَقِيلَ مَنْ ۜ رَاقٍ وَظَنَّ أَنَّهُ الْفِرَاقُ وَالْتَفَّتِ السَّاقُ بِالسَّاقِ إِلَىٰ رَبِّكَ يَوْمَئِذٍ الْمَسَاقُ فَلَا صَدَّقَ وَلَا صَلَّىٰ وَلَٰكِنْ كَذَّبَ وَتَوَلَّىٰ أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ ثُمَّ أَوْلَىٰ لَكَ فَأَوْلَىٰ
”Kakvo će stanje biti, kada duša u vrat dođe i iz sveg glasa poviče insan: ‘Ima li iko da me liječiti može?’ Bit ćeš svjestan tada da se rastaješ sa ovim svijetom. Takvo će stanje biti, da će se koljena tvoja ispreplitati od muke u kojoj ziviš. Znaj da se tada Allahu vraćaš. Kakav je bio taj čovjek? Nije vjerovao i nije namaz klanjao, nego je poricao i okretao se od vjere. Onda bih otišao kod svoje porodice i uživao, naslađivao se u onome što mu je Gospodar dao.Teško li tebi, i opet, teško li tebi.” (Kijame, 26 – 35)
Pred samu bitku na Bedru Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Ima li neko da sam mu nažao nešto učinio, pa da vratim ako sam uzeo, ili da on poravna ono što sam učinio? Jedan od plemenitih ashaba je rekao: “Božiji Poslaniče, dok si nas redao u red, ti si mene jednim drvetom koje ti je bilo u ruci gurnuo, i mene je to zabolilo.” Tada je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Dobro, evo ti to drvo, pa ti meni vrati.” Stao je Resulullah pred njega, a on je rekao: “Božiji poslaniče, dio koji si mi pritisnuo na plećima je bio bez odjeće, pa te molim otkloni odjeću, da mogu da ti vratim onako kako si ti meni učinio.” Resulullah je sklonio svoju odjeću. U tom ternutku taj ashab, učenik Muhammeda, s.a.v.s., zagrlio Božijeg Poslanika i rekao mu u suzama: “Božiji Poslaniče, osjećam da ću u ovoj bici preseliti kao šehid, pa sam želio da posljednje što sam učinio na ovome svijetu jeste da sam tebe zagrlio.”
U mjesecu ramazanu je bitka na Bedru. Da li je bedrija, kao dan sjećanja bitke na Bedru, podsjetila nas, vjernike i vjernice, koliko trebamo preispitivati svoj odnos prema drugim ljudima? A posebno, koliko moramo preispitivati svoj odnos prema Gospodaru koji nam je sve dao, a od nas malo traži. Jel nam bilo puno da odvojimo sahat vremena da obavimo namaze ili da Mu damo jedan mjesec kada uređujemo svoju hranu, jelo i piće na način na koji je On zadovoljan. Kako ćemo pred Njega izaći?
Samoobračun ili preispitivanje je osobina vjernika. Vjernik stalno preispituje svoja djela i stalno je svjestan da će doći dan, onako kako je Resulullah pred samu bitku na Bedru kazao: “Ako sam nešto učinio, izlazim pred neprijatelja, a ne želim da bilo koje pravo ljudi bude za mene vezano. Želim vratiti ljudima ono što njima pripada.”
Zaista je velika stvar imati ovu osobinu i velika je stvar u ramazanu uzeti za pravilo: Trebaju mi trenuci kada zatvorim svoje oči i trebaju mi trenuci kada se udaljim od ljudi i razmišljam o svome Gospodaru i razmišljam šta sam uradio, šta sam možda trebao uraditi? Ono što sam uradio, da li sam iskreno uradio? Da li je moj post iskren, da li je moj namaz iskren, da li je moj zekat iskren, da li je moja sadaka iskrena? Molim Gospodara da me počasti time da uvijek budem od onih koji se vraćaju Njemu kroz preispitivanje namjera i motiva.
