Hvala Allahu Uzvišenom koji nas je stvorio, uputio i počastio blagodatima. Molimo Ga da nas sačuva od džehennemske vreline i hladnoće. Salavat i selam Njegovom Poslaniku, časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Molimo Gospodara Uzvišenog da svaki naš korak bude u traženju Njegovog Zadovoljstva, da nas sačuva svakoga zla, posebno od zla nas samih. Gospodara zamolimo da nas čuva u trenutku kada hodimo po Zemlji, kada nas spuste u kabur i na Dan kada će nas On proživiti.
Čitajući hadise Resulullaha, s.a.v.s., pokušavamo dotaći one aspekte u kojima je on odgojio plemenite ashabe, muškarce i žene. Ostavio je iza sebe ukupno stotinu i dvadeset hiljada muslimana i muslimanki, ili malo više od toga. Ti muslimani su imali težinu i vrijednost veću od milijardu i po muslimana koj danas žive, zbog odgoja koje je Resulullah, s.a.v.s., prenio na srca te generacije. Zato je praksa Resulullaha, s.a.v.s., bila dova da mu Allah, dž.š., učvrsti srce u Njegovoj vjeri. Svjesni smo da je on molio Gospodara da se ummet nikada ne podijeli toliko da jedni na druge krenu. Mi se odgajamo da budemo poput onih koji su bili uz Resulullaha, s.a.v.s., čija su srca bila oplemenjena tevhidom i čvrstim uvjerenjem da nas Allah, dž.š., nije ostavi bez Milosti Svoje. Uputio nas je Kur'anom i Resulullahom, s.a.v.s., a naša zadaća je da prodremo u smisao toga. Suština je živjeti ono što je Resulullah, s.a.v.s., ostavio iza sebe.
Prenosi se da je jedan čestit insan je bio učenik imama Ahmeda trideset godina, pa kada se vratio sin ga je upitao koliko je hadisa naučio napamet uz imama Ahmeda. Otac mu je odgovorio da nije naučio niti jedan hadis, već se uz Ahmeda učio ponašati, jer su to hadisi u praksi. Danas postoji običaj da se uvijek postavlja pitanje koliko znamo, jer učimo nauku kako bi drugima kazali šta znamo. Hadisi nas uče kako se ponašati, kako živjeti sa bračnim drugom, kako se odnositi prema prijateljima, a kako prema nemuslimanima. Sljedeći hadis pokušajmo oživjeti u našim dušama, a to je:
عَيْنَانِ لَا تَمَسُّهُمَا النَّارُ: عَيْنٌ بَكَتْ مِنْ خَشْيَةِ الله، وَعَيْنٌ بَاتَتْ تَحْرُسُ فِي سَبِيلِ اللهِ.
”Dva oka nikada neće vatra dotaći: oko iz kojeg je suza kanulo iz straha od Allaha i oko koje je stražarilo na Allahovom putu.”[1]
Kako bi insan svoje strasti savladao i usmjerio se prema dobru, potrebno mu je ono što je Gospodar dao u Kur'anu i Sunnetu Resulullaha, s.a.v.s. Čuvajmo ovu vrijednost kako bi nas Allah, dž.š., počastio da bdijemo na Njegovom putu. Nekada je najbolje bdijeti tako što drugima nećemo štetu nanijeti, biti od onih koji će paziti interese muslimana, pa pomoći braći i sestrama da budu što čestitiji ljudi.
Deveti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ : سَمِعْتُ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: مَا نَهَيْتُكُمْ عَنْهُ فَاجْتَنِبُوهُ وَمَا أَمَرْتُكُمْ بِهِ فَأْتُوا مِنْهُ مَا اسْتَطَعْتُمْ فَإِنَّمَا أَهْلَكَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ كَثْرَةُ مَسَائِلِهِمْ وَاخْتِلافُهُمْ عَلَى أَنْبِيَائِهِمْ.
Od Ebu Hurejre se prenosi: ”Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: ‘Ono što sam vam zabranio toga se u cjelosti klonite, a što vam naredim, učinite koliko god možete. One prije vas je isključivo uništilo mnoštvo zapitkivanja i što nisu svoje Poslanike poslušali’.”[2]
Tri elementa su spomenuta u hadisu: ono što je zabranjeno, a toga se treba u cjelosti kloniti, zatim ono što je naređeno i to treba činiti koliko možemo i posljednje je kloniti se zapitkivanja. Karakteristika čestitih ljudi je da su svjesni svojih nedostataka i da se ne bave tuđim. Ulema nas uči:
طُوبَى لِمَنْ شَغَلَهُ عَيْبُهُ عَنْ عُيُوبِ النّاسِ.
”Blago li onome ko misli o svojim mahanama, a zanemari tuđe.”
Zamislimo čovjeka koji ima nagradu u visini broja pokvarenih ljudi. Kada korupcija uzme maha u društvu, te je odbijemo s namjerom da pokažemo šta je lijep obrazac, Allah, dž.š., nam daje nagradu svakoga koji krene krivom stazom, jer mi svojim primjerom ukazujemo u kojem smjeru treba ići. Takva osoba nema vremena da zapitkuje, a kada upućuje pitanja, to radi povremeno, shodno njegovim potrebama.
Nažalost, muslimani danas mnogo zapitkuju, a malo rade. Povod nastanka ovoga hadisa jesu riječi Resulullaha, s.a.v.s.:
أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ فَرَضَ اللَّهُ عَلَيْكُمُ الْحَجَّ فَحُجُّوا، فقَالَ رَجُلٌ : أَكُلَّ عَامٍ يَا رَسُولَ اللَّهِ ؟ ، فَسَكَتَ حَتَّى قَالَهَا ثَلَاثًا ، فقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: لَوْ قُلْتُ: نَعَمْ، لَوَجَبَتْ وَلَمَا اسْتَطَعْتُمْ، ثُمَّ قَالَ: ذَرُونِي مَا تَرَكْتُكُمْ ، فَإِنَّمَا هَلَكَ مَنْ كَانَ قَبْلَكُمْ بِكَثْرَةِ سُؤَالِهِمْ وَاخْتِلَافِهِمْ عَلَى أَنْبِيَائِهِمْ، فَإِذَا أَمَرْتُكُمْ بِشَيْءٍ فَأْتُوا مِنْهُ مَا اسْتَطَعْتُمْ، وَإِذَا نَهَيْتُكُمْ عَنْ شَيْءٍ فَدَعُوهُ.
”O ljudi, Allah vam je propisao hadž, pa ga obavite! Zatim je jedan upitao: ‘Je li svake godine Božiji Poslaniče?’ Resulullah je šutio dok ovaj nije ponovio treći put pitanje, pa je rekao: ‘Da sam kazao ‘da’ bila bi obaveza svake godine na hadž ići i vi to ne biste mogli uraditi. Zatim je rekao: Ostavite me.”[3]
Uvijek ima ljudi i među nama nažalost koji uvijek imaju neko pitanje. Nekim ljudima je jedini zadatak da otežaju drugima, da pitko prikažu gorkim. Nikada ne mjerimo ljude prema sebi. Islam je hifz Kur'ana, ali je islam i sadaku davati, poštovati roditelje i boriti se na Allahovom, dž.š., putu. Ne smijemo zarobiti vjeru u ono malo što smo uzeli jer je to samo mali kap mora. Hadis koji treba da nas dira u dušu je:
إِنَّ أَعْظَمَ الْمُسْلِمِينَ فِي الْمُسْلِمِينَ جُرْمًا مَنْ سَأَلَ عَنْ شَيْءٍ لَمْ يُحَرَّمْ فَحُرِّمَ عَلَى النَّاسِ مِنْ أَجْلِ مَسْأَلَتِهِ.
”Najviše se musliman prema muslimanima ogriješio koji upita o nečemu što nije zabranjeno pa se zabrani ljudima zbog njegovog pitanja.”[4]
Resulullah, s.a.v.s., je učio dovu Gospodaru da olakša onome ko olakšava ummetu i oteža onome ko oteža ummetu. Ako imamo dilemu kako postupiti i razmišljamo između dvije stvari, a obje su dozvoljene, uzmimo ono što je lakše, jer nas je tako naučio Resulullah, s.a.v.s. Olakšajmo ljudima pristup vjeri. Neke osobe možda ne obavljaju namaz zbog pogrešnog pristupa drugih ljudi koji im nisu na lijep način objasnili šta je namaz, već šta osoba postaje ako namaz ostavi. To je pogrešan metod.
Ovim povodom je Resulullah, s.a.v.s., dobio kur'anski ajet koji glasi:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ لاَ تَسْأَلُواْ عَنْ أَشْيَاءَ إِن تُبْدَ لَكُمْ تَسُؤْكُمْ.
”O vjernici, nemojte pitati o onim stvarima koje će vam biti otežane nakon pitanja.”[5]
Imajmo povjerenja da će nam Allah, dž.š., objaviti ono što je u našem interesu, da će nam Resulullah, s.a.v.s., prenijeti ono što nam je potrebno, a ne ono što mislimo da nam treba. Veoma često ljudi dolaze sa pitanjem kako bi dobili dozvolu za ono što su uradili. U suri ”Krava” se govori o zapitkivanju, kada se spominje klanje krave, a umjesto da zakolju bilo koju kravu, zapitkivali su koje boje treba ona da bude, kojih godina i da li je telila ili ne. Samo su kod jednog jetima mogli naći takvu kravu zbog zapitkivanja sa cijenom zlata koliko je krava teška, a mogli su bilo koju kravu zaklati.
Drugo zapitkivanje koje se navodi je u suri ”Trpeza” kada kršćani pitaju Isa'a, a.s., da li Gospodar može da spusti trpezu sa neba. Umjesto da uče dovu da im Allah, dž.š., spusti trpezu, oni su ovako formulisali pitanje, a kada zapitkujemo ono što nam ne treba, onda pitamo i ono što nas debelo može koštati. Zato kada želimo nešto uraditi dovoljan nam je jedan razlog. Dovoljan nam je Allah, dž.š., koji nas vidi i pomaže da učinimo nešto dobro. A kada ne želimo nešto uraditi, izmislit ćemo hiljadu razloga.
U samo trinaest ajeta Gospodar Uzvišeni odgovara na pitanja ashaba, a to su ajeti ”Pitaju te…”, iako Kur'an ima šest stotina i četiri sahife. To je povjerenje u Allaha, dž.š., i Poslanika, s.a.v.s. Kada pogledamo šta pitaju, to su prije svega bila pitanja o jetimima, jer se nisu željeli ogriješiti o njih, zatim pitaju o Sudnjem danu, jer je značajno poznavati odgovore na konkretna pitanja.
Posmatrajući ovaj hadis trebamo znati da je izbjegavanje harama na prvom mjestu. Abdullah ibn Omer, r.a., je kazao jedne prilike:
لَرَدُّ دَانِقٍ مِنْ حَرَامٍ أَفْضَلُ مِنْ مِائَةِ أَلْفٍ تُنْفَقُ فِي سَبِيلِ اللهِ.
”Odbiti koliko najmanji iznos u novcu od harama je bolje nego podijeliti stotinu hiljada na Allahovom putu.”
Suština u razumjevanju ovog vjerskog načela je Resulullahov, s.a.v.s., savjet Ebu Zerru, r.a.: ”Čuvaj se onoga što je zabranjeno, bit ćeš najpobožniji čovjek.” [6] Ako nam je Allah, dž.š., zabranio da gledamo nešto, sklonimo pogled zbog toga što je On zabranio. Jedan čovjek koji se ismijavao sa ovim propisom je dobio bolest očnog kapka i nervi oko oka, a kada bi želio pogledati nešto, morao bi rukama podignuti kapke. Iako bi nekada haram učinili, ne smijemo se ismijavati sa propisima. Allah, dž.š., je najmudriji i on nam je to propisao, nekada ne znamo zašto, ali naučimo svrhu tokom života. Iskrena osoba će ostaviti ono što je Gospodar zabranio. Kada pogledamo drugi dio hadisa sjetimo se da je Gospodar Uzvišeni objavio vjernicima da budu svjesni Njega istinskom sviješću, a ashabi su to smatrali nemogućim. Nakon toga Uzvišeni Gospodar objavljuje da budu svjesni onoliko koliko mogu.
Najbolji ljudi su oni koji se čuvaju onog što je Gospodar zabranio. Jedan od velikana je kazao: ”Nije pobožnost da klanjaš po noći i postiš po danu, a između toga da grijehe činiš, već da svoju obavezu ispuniš i da se između toga Allaha bojiš.”
Najgori su oni ljudi koji postavljaju teške mes'ele (pitanja) kako bi otežali ljudima. Bereket znanja je uskraćen onima koji otežavaju ljudima svojim zapitkivanjima. Oni od svega prave zagonetke i misterije. Alija, r.a., je jedne prilike kazao da će smutnja nastati onda kada ljudi budu učili vjeru ne radi vjere, već da raspravljaju i ne da rade po tome, te kada se budu zagrtali u dunjaluk, a prikazuju se kao da žele ahiret. Ako smo naučili da je najbolje ono djelo koje Allah, dž.š., primi, cijeli život poslije učinjenog djela Ga molimo da nam dobro djelo primi. Ako znamo da je Resulullah, s.a.v.s., rekao da su najbolji oni koji su najbolji prema porodicama, bereket znanja dolazi kada to primjenimo, da ljudi ne bi bježali od nas. Od Resulullaha, s.a.v.s., ljudi nisu bježali. Hatidža i Alija, r.a., su najbliže osobe njemu i prvi su primili islam. Od nas nekada ljudi bježe zbog toga što naša djela nisu u skladu sa onim što nam je Resulullah, s.a.v.s., ostavio.
Ulema nas uči da će rasprava ukloniti svjetlost sa lica onoga koji nešto zna. Jedan od najbitnijih principa muslimana ovog vremena treba biti bijeg od rasprave. Imamo previše obaveza i zadataka koji nas udaljavaju od rasprava. Sjetimo se jedne lijepe predaje u kojoj se spominje da je u ranijim objavama došlo da mladić i djevojka koji bi ostavili haram i krenuli u halal, Allah, dž.š., će im kazati na Sudnjem danu:
أَنْتَ عِنْدِي كَبَعْضِ مَلائِكَتِي.
”Ti si kod mene kao neki od moji meleka.”[7]
Ovo je korist ostavljanja zabranjenog, zbog toga što idemo putem kojim je On zadovoljan. Ovdje je suština samo jedno: imamo li povjerenja da je najbolje za nas ono što je Allah, dž.š., objavio!? Blago li onome ko pomogne omladini u ostavljanju harama. Umjesto da pričamo o višeženstvu, ko ima viška novca, može pomoći mladi bračni par koji je u početnoj fazi, kako bi omladina otišla u halal, te na taj način pomažemo nekome da bude najpobožniji čovjek. Namaz će klanjati onaj koji je svjestan Allaha, dž.š., i ko voli Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i ljude zato što su Allahova, dž.š., stvorenja. Kada je umro insan koji je najviše uznemiravao Poslanika, s.a.v.s., i koji je udario na čast njegove hanume Aiše, r.a., te ih nazvao psima, u trenutku dok je prolazila je njegova dženaza, Gospodar je objavio ajet:
اسْتَغْفِرْ لَهُمْ أَوْ لَا تَسْتَغْفِرْ لَهُمْ إِن تَسْتَغْفِرْ لَهُمْ سَبْعِينَ مَرَّةً فَلَن يَغْفِرَ اللَّهُ لَهُمْ.
”Molio ti Allaha ili ne molio, ako budeš molio i sedamdeset puta da im Allah oprosti, on to neće učiniti.”[8]
Nakon ovog ajeta dolaze velike riječi Resulullaha, s.a.v.s., koje su dokaz njegove ljubavi prema ljudima samo zato što su ljudi. Rekao je: ”Kada bih znao da ako zamolim sedamdeset i prvi put da će mu Allah oprostiti, ja bih to uradio.”[9]
Njegujmo emocije u sebi, jer oni koji ubijaju emocije u nama, u suštini nas i naše veze prema Allahu, dž.š., uništavaju. Čovjek kojeg je Resulullah, s.a.v.s., upitao šta je pripremio za Sudnji dan odgovara da nije pripremio mnogo djela, ali voli Allaha, dž.š., i Poslanika, s.a.v.s. On mu je kazao:
إِنَّكَ مَعَ مَنْ أَحْبَبْتَ.
”Bit ćeš sa onim koga voliš.”[10]
Molimo Gospodara da najviše volimo Njega, da Njegovog Miljenika, s.a.v.s., od ljudi najviše volimo, molimo Ga za svako dobro koje je molimo Muhammed i da nas zaštiti od svakog zla od kojeg je utočište tražio Muhammed, Amin!
[1] Tirmizi, 1639.
[2] Buhari, 6777, Muslim, 1337.
[3] Muslim, 1337, Ahmed u Musnedu, 10607.
[4] Buhari, 7289, Muslim, 2358.
[5] El-Maida, 101.
[6] Tirmizi, 2305, Ahmed u Musnedu, 8095.
[7] Asbehani, Hiljetul-evlija, tom 4, str. 138.
[8] Et-Tevba, 80.
[9] Buhari, 1366.
[10] Buhari, 6167, Ahmed u Musnedu, 13371.
