Povjerljivost i čestitost

Hvala Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima, posebno na blagodatima vjere. Gospodaru, šta je našao onaj ko je Tebe izgubio, a šta može izgubiti onaj ko je Tebe spoznao. Počasti nas da cijelim svojim bićem ovu istinu razumijemo. Salavat i selam, mir i spas Muhammedu, s.a.v.s., posljednjem Božijem poslaniku i Njegovu miljeniku, njemu koji je rekao:

خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ

Najbolji su među vama oni koji su najbolji prema svojim porodicama.[1] Salavat i selam neka je njegovoj časnoj porodici, plemenitim drugovima i svim čestitim i iskrenim ljudima.

Čovjek ne može birati gdje će se i kada roditi, ne može birati roditelje ili porodicu u kojoj će odrastati, sredinu, vrijeme i narod u kojem će se roditi. Međutim, ono u čemu svako biće ima izbor jeste to kako će živjeti svoj život. Taj je izbor najznačajniji u našim životima. U svakom izboru osoba može pogriješiti ili ne, ali u ovome ne smije. Priznati postojanje Gospodara i Stvoritelja, Uzvišenog Boga i urediti život u skladu s Njegovom Objavom i uputom jedini je izbor koji vodi sreći i sigurnosti na oba svijeta.

Muhammed, s.a.v.s., od dvadeset pete godine života živi bračnim životom sa svojom suprugom Hatidžom, odan njoj i njihovoj djeci, pokazuje čovječanstvu značaj porodice i braka. Brak je njegov stil življenja, to je stil življenja svih čestitih ljudi kroz povijest ljudskog roda, kako muškaraca tako i žena. Ništa nije zamjena za ovaj okvir koji štiti ne samo supružnike, već i djecu, potomstvo i buduće generacije. Stalno spominjemo Božije blagodati, jer je Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s., i njegov stil življenja blagodat ukazana svim svjetovima. Možemo li zamisliti kako se osjeća dijete koje odrasta izvan bračne zajednice. Blagodat porodice, bez obzira na mahane ili nedostatke svih nas, jeste u tome što nas porodica čuva svojim okriljem. Kako se osjeća dijete koje ne zna ko su mu roditelji; njemu je sebičnošću uskraćeno osnovno pravo, pravo da poznaje svoje roditelje. Kakvu nepravdu čine oni koji strgnu sa sebe odjeću čednosti i čestitosti i u ime navodne ljubavi uskrate pravo djetetu da odrasta u porodičnoj zajednici. Svaki atak na brak ili izvrtanje činjenica poput one elementarne da je brak zajednica muškarca i žene, napad je na cjelokupan ljudski rod. To je stravičan zločin i forma tihog ubistva negativnim procesom koji se otvara u društvu, a, nažalost, prečesto je prisutan u našoj stvarnosti. Nadimak supruge Hatidže Muhammeda, s.a.v.s., bio je Tahira, što znači čista, čedna i čestita.

Ovo su osobine koje svako ljudsko biće treba imati. Koliko nas uznemirava nečista ili neuredna odjeća, a dozvoljavamo sebi da nosimo najružnije osobine kao da su ništa. Izgladnjujemo svoje duše, jer nećemo da uđemo u najljepšu bašču, bašču spoznaje Uzvišenog Stvoritelja, bašču susreta s Muhammedom, posljednjim Božijim poslanikom. Kur’an je posljednja poslanica našeg Stvoritelja, zato nemojmo sebi uskratiti tu bašču. Nema Dženneta, bašče ahireta, osim kroz bašču spoznaje na dunjaluku. Muhammed, s.a.v.s., svojim ophođenjem prema ljudima prije poslanstva, svojim poštenjem i iskrenošću, pomaganjem drugima i otvorenošću, bez pretvaranja, bez obmane u trgovini i svim odnosima u kojima je bio i sam dobija nadimak El-Emin,što znači povjerljivi, pouzdani. Svi znamo šta je amanet, kako nam majke i očevi, dede i nane, znaju kazati da čuvamo jedni druge. To je amanet, to nam Dragi Bog i naši roditelji povjeravaju, amanet je povjerenje.

Nadimak El-Emin kao i nadimak Tahira­treba zaslužiti. Zabluda je da ove lijepe osobine traže odricanje ili uskraćivanje samom sebi. One traže samo da poštuješ samoga sebe. Kada djevojka čuva svoju čednost, ona poštuje sebe i svojim postupkom kaže da voli svoga Gospodara i da ima povjerenje u Njega. Stvoritelj je odredio brak, a zabranio razvrat. Čestitost i odvažnost naših mladića osnova je budućnosti naših društava. Bez čestitosti nema porodice, a bez odvažnosti nema sigurnosti u našim zajednicama. Muhammed, s.a.v.s., iznova pokazuje odanost porodici i zahvalnost na dobru koje mu je amidža učinio. On uzima dječaka Aliju, sina svoga amidže Ebu Taliba, sebi na izdržavanje kako bi olakšao amidži podizanje djece. Kada čovjek počasti plemenitu osobu, za sva vremena je pridobije.

Kada se približio četrdesetoj godini života, dobu pune zrelosti, Muhammed, s.a.v.s., pripremljen je za dar kojim će ga Gospodar počastiti. Nas je Stvoritelj počastio vjerom, Muhammeda, s.a.v.s., njegovim stilom življenja, a njega je pripremao za počasti i misiju poslanstva. Četrdeset godina pripreme za dvadeset tri godine misije. Trebamo znati da život nije trka na kratke staze i zato se moramo pripremati za ono što istinski želimo. Naše životne ciljeve moramo precizno odrediti, a zatim svakodnevno raditi na njihovu ostvarenju. Tome nas uči životopis Muhammeda, s.a.v.s. Muhammed, s.a.v.s., upoznaje ljude i ljudi upoznaju njega, trguje i kreće se među njima. Nadimak El-Emin – Povjerljivi nije lahko dobiti, a još ga je teže zadržati. Ljudi naše osobine stalno dovode pred iskušenja. Gospodar u Kur’anu kaže:

وَجَعَلْنَا بَعْضَكُمْ لِبَعْضٍ فِتْنَةً أَتَصْبِرُ‌ونَ

Jedne smo drugima iskušenjem učinili; hoćete li strpljivi biti![2]

 U to vrijeme života Muhammeda, s.a.v.s., poplava je oštetila časnu Kabu i stanovnici Meke odlučili su je popraviti. Sve je bilo zajednički, rad i napor, štaviše znali su da novac koji će potrošiti na popravak Kabe ne smije biti od zabranjenog i na prevaru stečenog. Kada su došli do postavljanja Hadžerul-esveda/Crnog kamena, izbio je spor oko toga kome da pripadne ta čast. Svađa je nadjačala razum i plemena su se toliko zavadila da su stavili svoje ruke u krv životinja zaklinjući se na borbu do posljednje kapi krvi. Čuvajmo se rasprava i svađe, jer je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

إِنَّ أَبْغَضَ الرِّجَالِ إِلىٰ اللهِ الْأَلَدُّ الْخَصِمُ

Najmrži Bogu jeste onaj ko je najzagriženiji svadljivac! [3]

Svaka osobina ima svoje početke. Loše osobine treba suzbiti u samom početku i usmjeriti se prema lijepima. Sukob se činio neizbježnim, a stavovi nepomirljivim kada jedan od prisutnih reče: “Neka nam sudac bude prvi ko uđe u harem/okrilje Kabe!” Slučajnosti nema; prvi uđe Muhammed, r, a glasovi se prisutnih podigoše: “El-Emin – Povjerljivi! El-Emin – Povjerljivi! Zadovoljni smo da nam on presudi.” Nakon što su mu objasnili šta se desilo, Muhammed, r, uze svoj ogrtač i poče rješavati problem među ljudima. Mubarek rukama uze kamen Hadžerul-esved i stavi ga na ogrtač. Svakom od plemena dade po jedan kraj da nose svi zajedno, a kada su prišli Kabi, uz saglasnost svih, Muhammed svojim rukama stavi Hadžerul-esved na njegovo mjesto. Nesumnjivo je tada prvi čovjek Meke bio Muhammed, s.a.v.s.

Muhammed osjeća cijelim svojim bićem da su se ljudi udaljili od vjere Ibrahima, a.s., vjere u Jednoga Boga, vjere Musaove i Isaove, vjere prvog čovjeka Adema, a.s., i svih čestitih ljudi. Osjeća svakim atomom svoga bića da nepravda, tlačenje i ponižavanje ne smiju biti staze kojima hodi ljudski rod. Dešavaju mu se čudne stvari, iz kamenja i drveća čuje glasove: “Selam ti, Božiji Poslaniče.” Predstoji mu veliki susret, susret s melekom Džibrilom – donositeljem Objave, mora se pripremiti. Vidi u snu ono što stvarno svakim danom pred njega donose. Dragi Bog samoću mu lijepom čini i on je zavoli u svom srcu. Počinje se osamljivati u pećini Hira nedaleko od Meke, mjestu, iako blizu, nimalo pristupačnom. Znao je provesti nekoliko noći i dana u razmišljanju. Hazreti Hatidža, čestita supruga, pomaže mužu i donosi mu hranu kako bi mu lakše bilo. Svakome su od nas potrebni trenuci samoće, trenuci kada ćemo razmišljati ne samo o životu i onome što se u njemu zbiva, već i o načinu na koji razumijevamo i doživljavamo život. U pećini Hira, u četrdesetoj godini života Muhammeda, s.a.v.s., počinje nova stranica ljudske povijesti. Melek Džibril dolazi s prvom objavom:

اقْرَ‌أْ بِاسْمِ رَ‌بِّكَ الَّذِي خَلَقَ خَلَقَ الْإِنسَانَ مِنْ عَلَقٍ  اقْرَ‌أْ وَرَ‌بُّكَ الْأَكْرَ‌مُ  الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ 

عَلَّمَ الْإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ

Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna![4]

Muhammed, s.a.v.s., je uznemiren, jer se susreće sa zbiljom izvan sebe: Ne znam čitati!, odgovara, a melek ga tri puta na taj odgovor žestoko stišće kako bi se svaka sumnja udaljila da je biće melek njemu došlo. Uznemiren i prestrašen, svjestan veličine događaja Muhammed, Božiji poslanik, vraća se u Meku, dolazi supruzi Hatidži i traži da ga pokrije. Gospodar mu objavljuje: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I odjeću svoju očisti! I sve loše napusti![5] Hazreti Hatidža vidi stanje svoga muža, jer ga poznaje najbolje od svih ljudi. Svakome se čovjek može pretvarati, ali svojim ukućanima teško. Veliki mu amanet dolazi. “Prepao sam se Hatidža, prepao sam se za sebe”, kaže Resulullah, s.a.v.s. Hatidža mu odgovara:

كَلَّا أَبْشِرْ فَوَاللهِ لاَ يُخْزيِكَ اللهُ أَبَدًا فَوَاللهِ إِنَّكَ لَتَصِلُ الرَّحِمَ وَتَصْدُقُ الْحَدِيثَ وَتَحْمِلُ الْكَلَّ وَتَكْسِبُ الْمَعْدُومَ وَتَقْرِي الضَّيْفَ وَتُعِينُ عَلىَ نَوَائِبِ الْحَقِّ

“Nikada! Raduj se! Tako mi Boga, Bog te nikada poniziti neće; ti rodbinske veze održavaš, istinu govoriš, slabe pomažeš, siromašnima daješ, gosta lijepo dočekuješ i pomažeš svima u istini!”[6]

Svjedočanstvo supruge najbolje govori o mužu. Utješila ga je i prihvatila ono što mu dolazi čvrsto uvjerena da je to istina. Zato odlučna da smiri srce svoga muža i obraduje Resulullaha, s.a.v.s., odlazi s njim kod svoga rođaka Vereke ibn Nevfela, Arapa koji je primio kršćanstvo, poznavao hebrejski jezik i čitao ranije objave. Vereka upita Muhammeda, s.a.v.s., šta je vidio, a kada mu on u detalje opisa šta se desilo, sjetnog lica i odobravajući Vereka reče: “To je Džibril, melek koji je došao Musau, a.s. Da sam bogdo mladić, jak i sposoban, kada te tvoj narod bude istjerivao!” Resulullah, s.a.v.s., povjerljiv i čestit čovjek i prije Objave, začuđeno upita: “Zar će me oni iz doma moga istjerati!” Vereka odgovori: “Niko nije došao s onim sa čime si ti, Muhammede, došao, a da ga nisu u laž ugonili i iz doma protjerivali!”[7]

Tako se i desilo. Čestitog i plemenitog proganjali su oni kojima je istina mrska. Samo im je govorio: “Pustite me da govorim s ljudima!” Samo je slobodu govora tražio, a ni to mu nisu dali. Posljednje što je Vereka kazao Muhammedu, s.a.v.s., bilo je: “Ako dočekam dan kada te oni napadnu, zaista ću te pomoći koliko god budem mogao!” Namjera vjernika bolja je od njegova djela. Često vjernik i vjernica nisu u stanju učiniti dobro koje naume, ali se nagrada za to djelo, ako je namjera iskrena, piše. Pomozimo Resulullaha, s.a.v.s., najprije tako što ćemo živjeti njegovim stilom življenja, ponašati se onako kako se on ponašao i željeti svim ljudima uputu, dobro i sreću onako kako je to Resulullah, s.a.v.s., želio. Ako to učinimo, vidjet ćemo ono što je i on vidio. Prve osobe koje su primile islam bile su supruga Hatidža, amidžić Alija, dječak najbliži Resulullahu, i Ebu Bekr, odrasli muškarac, najbolji prijatelj Resulullaha, s.a.v.s. Svi su oni njega najbolje poznavali te su prvi primili islam. Često se pitamo zašto upravo nama najbliži najteže prihvaćaju naš savjet i uputu. Rijetko sebe krivimo za način doživljaja i življenja vjere. Ne dozvolimo da mi budemo perda, zastor i prepreka ikome da spozna istinu.

Molimo Uzvišenog Stvoritelja da nas počasti najvrednijom spoznajom, najčistijim djelima i najljepšim preseljenjem Gospodaru. Stvoritelju naš, daruj nam odvažnost, mudrost i iskrenost i učini nas od onih koji hrle u susret Tvom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. Amin!