Post predstavlja od pet stubova islama. Uzvišeni Allah ga je propisao u mjesecu ša'banu prema najvjerodostojnijoj predaji druge godine po hidžri. To je individualna obaveza u smislu izvršavanja i napoštavanja za svaku osobu koja ispuni uvjete obaveznosti. Ko bi negirao obaveznost, time postaje nevjernik, a veliki je griješnik onaj ko ostavlja ovaj ibadet. Časnim Kur'anom, sunnetom i konsenzusom učenjaka je potvrđena obaveznost posta mjeseca ramazana. Dokaz u Kur'an Časnom:
”O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste Njega bili svjesni.”[1]
i Riječi Uzvišenog:
”Ko od vas posvjedoči mlađaku, neka ga posti.”[2]
Iz sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., se prenosi da se islam temelji na pet:
بُنِيَ الإِسْلامُ عَلَى خَمْسٍ شَهَادَةِ أَنْ لا إِلَهَ إِلا اللَّهُ وَأَنَّ مُحَمَّدًا رَسُولُ اللَّهِ وَإِقَامِ الصَّلاةِ وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ وَالْحَجِّ وَصَوْمِ رَمَضَانَ.
”Islam se temelji na pet principa: vjerovanju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, uspostavljanju namaza, davanju zekata, hadžu i postu mjeseca ramazana.”[3]
I riječi Poslanika, s.a.v.s.:
”Postite kada vidite mlađak i prekinite kada ga vidite.”[4]
Onaj ko negira obavezu posta, time postaje nevjernik, kao i onaj ko negira obavezu namaza, zekata i hadža. Onaj ko posti, a ostavi namaz, ostavio je ono što je značajnije od principa islama. Ukoliko ne vjeruje da je obaveza ono što je ostavio, time bi se odmetnuo od vjere i neće mu koristiti niti post niti ibadet. Ukoliko vjeruje u ono što je ostvio, smatrat će se griješnikom, jer nije postupio onko kako mu je Gospodar naredio, a post mu je ispravan, kako su mu ispravne i druge forme ibadeta.
Svi islamski učenjaci se slažu koncenzusom da je farz obaveza postiti mjesec ramazan, te da se radi o jednom od stubova islama.
Uvjeti obaveze posta ramazana
Da bi ramazanski post bio obaveza osobi mora ispunjavati sljedeće uvjete:
da se radi o muslimanu/muslimanki, jer se Uzvišeni Gospodar obraća samo onima koji su se njemu odazvali,
zatim da bude mentalno sposobna osoba,
da bude punoljetna (polucijom za dječaka i hajzom za djevojčicu, a ukoliko se ništa nije desilo, vrijeme se računa od petnaeste godine te starosne dobi). Nema obaveze osim ukoliko je osoba razborita i punoljetna, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Podignuto je pero trojici: dječaku dok ne postane punoljetan, spavaču dok se ne probudi i mentalno bolesnom dok ne postane razborit.”[5]
četvrti uvjet obaveznosti posta je znanje o toj obaveznosti za onoga ko primi islam u daru-l-harbu (neprijateljskoj zemlji), a onaj ko je odrastao među muslimanima, nema izgovora ukoliko ne poznaje šerijatske propise.
Dakle, ne traži se da posti onaj ko nije musliman, niti je ispravan post onome ko nije musliman. Nije obavezna osoba koja je mentalno poremećena, niti ona osoba koja je maloljetna. Sugeriše se onome čija je starost sedam godina da to učini, ukoliko to može podnijeti, a njemu i njegovim roditeljima pripada nagrada, kako bi se postepeno navikla malodobna osoba. Može se sankcionisati ukoliko napusti post, kada napuni deset godina, praveći analogiju sa namazom.
[1] El-Bekare, 183.
[2] El-Bekare, 185.
[3] Buharija i Muslim
[4] Buharija i Muslim
[5] Buharija, Tirmizi i Ebu Davud
