Popravljanje međuljudskih odnosa i uklanjanje smetnji – 26. hadis

Hvala Allahu Uzvišenom na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti da spoznajemo Njegove blagodati kroz njihovo trajanje i da nas sačuva dana kada ćemo neku blagodat spoznati  zato što smo je izgubili. Salavat i selam Njegovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Najvećim Ga imenom molimo da nas počasti Džennetom i svakim djelom koje Džennetu približava i da nas sačuva od vatre i svakog djela koje vodi u vatru.

سُئِلَ
عَنْ صَوْمِ يَوْمِ الِاثْنَيْنِ، قَالَ: ذَاكَ
يَوْمٌ وُلِدْتُ فِيهِ، وَيَوْمٌ بُعِثْتُ أَوْ أُنْزِلَ عَلَيَّ فِيهِ.

Kada su upitali Poslanika, s.a.v.s., zašto posti ponedeljkom, odgovorio je: “To je dan u kome me Allah doveo na dunjaluk i to je da kada mi je počela dolaziti objava.”[1]  Zbog ovih riječi je lijepo i od sunneta Resullaha, s.a.v.s., postiti ponedeljak i četvrtak.

Dvadeset i šesti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ:
قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى ٱللّٰهُ
عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: كُلُّ سُلامَى مِنَ النَّاسِ عَلَيْهِ صَدَقَةٌ
كُلُّ يَومٍ تَطْلُعُ فِيْهِ الشَّمْسُ: تَعْدِلُ بَيْنَ اثْنَيْنِ صَدَقَةٌ،
وَتُعِيْنُ الرَّجُلَ في دَابَّتِهِ فَتَحْمِلُ لَهُ عَلَيْهَا أَو تَرْفَعُ لَهُ
عَلَيْهَا مَتَاعَهُ صَدَقَةٌ، وَالكَلِمَةُ الطَّيِّبَةُ صَدَقَةٌ، وَبِكُلِّ
خُطْوَةٍ تَمْشِيْهَا إِلَى الصَّلاةِ صَدَقَةٌ، وَتُمِيْطُ الأَذى عَنِ
الطَّرِيْقِ صَدَقَةٌ.


            Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: “Na svaki zglob ljudi su dužni dati sadaku, svaki dan u kome sunce izađe. Pomiriti dvojicu je sadaka; pomoći čovjeka da uzjaše konja je sadaka; pomoći mu da natovari konja je sadaka; lijepa riječ je sadaka; svaki korak radi namaza je sadaka; skloniti sa puta ono što smeta ljudima je sadaka.”[2]

Tajna jednog djela je stanje u kome je ono pisano. Imam Buharija nijedan hadis nije uvrstio u svoju zbirku, a da ga prije toga nije dobro analizirao i uvjerio se da je vjerodostojan. Za svaki hadis bi uzeo abdest, klanjao dva rekata namaza i potom ga zapisao.

Gospodar u Kur'anu kaže:

وَمَا بِكُم مِّن نِّعْمَةٍ فَمِنَ اللَّهِ. 

“Sve blagodati što imate, to vam je od Allaha.”[3]

Šejtan će se najviše igrati sa našom percepcijom, načinom na koji gledamo stvari dok ne postanemo svjesni da je naš imetak i sve ono što ćemo dobiti tokom života isključivo od Allaha, dž.š. Prenosi se da je jednom ashabu preselilo dijete, njegova žena ga je stavila u sobu i kada je muž upitao kako je sin, odgovorila: “Smirio se.” Potom je rekla: “Da nam je neko dao neki emanet, pa onda to tražio nazad, kako bi reagovao?” Odgovorio je: “Kako da mu osporim, ono što je njegovo.” Zatim ona reče: “Onda moli Allaha da te nagradi u tvom musibetu. Izgubio si sina, preselio je.” Oni su primjer kako se živi ovaj svijet. Šejtan od nas ne traži da slijedimo njega, već traži da slijedimo njegove korake. Ti koraci su zanemarivanje činjenice da je sve što imamo od Allaha, dž.š.: 

وَإِن
تَعُدُّوا نِعْمَتَ اللَّهِ لَا تُحْصُوهَا.

“Ako pokušate nabrojati Allahovu blagodat, nećete je moći nabrojati.”[4]

Kroz ovaj hadis, Resullah, s.a.v.s., nas je nastojao naučiti da budemo svjesni blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao. Često bi svako od nas trebao učiniti troje:

  1. Posjetiti nekoga od rodbine, posebno roditelje, jer se Allahova, dž.š., Milost spušta na one koji posjećuju rodbinu,
  2. Otići na mezarje, time se podsjetiti da su ti ljudi do jučer bili sa nama i sjetiti ih se dovom,
  3. Proći pored bolnice ili obići nekoga u njoj, kako bi se podjsetili na blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao.

Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

إِنَّ
بِكُلِّ تَسْبِيحَةٍ صَدَقَةً وَكُلِّ تَكْبِيرَةٍ صَدَقَةً وَكُلِّ تَحْمِيدَةٍ
صَدَقَةً وَكُلِّ تَهْلِيلَةٍ صَدَقَةً.

“Svako ‘Elhamdulillah’ je sadaka, svako ‘Subhanallah’ je sadaka, svako ‘La ilahe illallah’ je sadaka.”[5]

U ljudskom tijelu, u ovisnosti od životnog razdoblja, nalaze se od dvije stotine i šest do tri stotine i pedeset kostiju i dvije stotine i trideset zglobova. Ako bi se samo jedan zglob paralisao, imamo problem. Zbog toga nas je Resulullah, s.a.v.s., uputio na to da dajemo svakodnevnu sadaku, kojom ćemo Allahu, dž.š., zahavaliti na funkcionalnom tijelu. Prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., molio Allaha, dž.š., da ga sačuva od godina rezileta, tj. od godina u kojima neće biti u snazi, te postati teret drugima.

U predajama se navodi: “Ako ne možeš stići puno da zikriš tokom dana, barem klanjaj dva rekata duha-namaza. Time si Allahu zahvalio na zdravlju koje ti je dao.”

Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:

يَا أَيُّهَا الْإِنسَانُ مَا غَرَّكَ بِرَبِّكَ
الْكَرِيمِ. الَّذِي خَلَقَكَ
فَسَوَّاكَ فَعَدَلَكَ.

 “O čovječe, šta te je obmanulo pa si zaboravio na Allaha, koji te stvorio i formu ti darovao.”[6]

Jedna od lijepih stvari jeste da zastanemo i kažemo: “Gospodaru, zadovoljan sam sa ovim što si mi dao”,  zatim da proučimo dovu Resulullaha, s.a.v.s.: “Gospodaru, kako si me učinio lijepim fizčki, učini i moj moral lijepim.”

Također, Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:

أَلَمْ نَجْعَل لَّهُ عَيْنَيْنِ .وَلِسَانًا وَشَفَتَيْنِ. 

“Zar mu Allah nije dao dva oka i jezik i usne dvije.”[7]

Prenosi se da je jedan od velikana, imam Fudajl, proučio ovaj ajet u noći i počeo da plače. Ukućani ga upitaše šta ga je toliko pogodilo, a on odgovori: “Pomislio sam, jesam li ikad legao navečer, sklopio svoje oči i zahvalio Allahu, dž.š., što mi je dao da njima taj dan vidim i zahvalio što mi je dao jezik da njime govorim.”

Resulullah, s.a.v.s., nas uči da je zdravlje bogatstvo tijela. Sve što imamo je bezvrijedno, ako nemamo zdravlje. Jedan od velikana nas uči da je najbolji način liječenja malodušnosti, razmišljanje o onome što nam je Allah, dž.š., dao. Zatvorimo oči samo na trenutak i zamislimo kako bi funkcionisali da ostanemo bez blagodati vida.

Hasan El-Basri je rekao: “Svaki dan kada osvane poručuje nam: ‘Ja sam novo stvorenje i ja ću biti svjedok tvojih dijela. Opskrbi se dobrom, jer ja se do Sudnjeg dana neću vratiti.'”

Kroz odgoj Resulullaha, s.a.v.s., vidimo da je prvi korak u priznavanju onoga što nam je Allah, dž.š., dao, jeste znanje. Insan je zahvalan tek kada je svjestan. Musa, a.s., je rekao: “Gospodaru moj, kako da ti zahvalim, a zahvalnost moja Tebi je Tvoja blagodat meni.” Tada mu je Allah objavio: “Kada si svjestan da je zahvalnost, Moj dar tebi, zahvalan si Mi.”

U predajama se navodi da onaj ko preseli, a pokušavao je pomiriti dvojicu, zaslužuje titulu šehida. Ako znamo da je neko u svađi, pokušajmo ih pomiriti, a ako ne možemo, onda učimo dovu za njih. Gledajmo da na našim ulicama uklonimo s puta ono što ljudima smeta, da pomognemo čovjeku da uđe u automobil. Kada sklonimo sa puta nešto što smeta ljudima, za svako živo biće koje prolazi tom stazom imamo vrijednost sadake.

Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

في
كُلِّ كَبِدٍ رَطْبَةٍ أَجْرٌ.

“Za svako živo biće koje nahraniš imaš nagradu.”[8]

U jednom predaji se kaže: “Kada ti Allah podari blagodat, pa Mu zahvališ, ono što si od sebe izrekao bolje je za tebe od onoga što si uzeo.” Veća je blagodat zahvala Allahu, dž.š., od blagodati koju smo dobili i na njoj zahvalili.

Svaki korak do džamije je sadaka.

“Obraduj one koji u tmini noći dolaze na sabahe i jacije, sa potpunom svjetlošću na Sudnjem danu.”[9]

Razlika između munafika i vjernika je dolazak na sabah i jaciju. U predajama se također kaže:

“Onaj ko dadne roka onome ko je opterećen dugom, svaki dan kao da je dao sadaku. A ako mu kada dođe vrijeme vraćanja, odgodi to, svaki dan kao da je taj iznos dao za sadaku.”[10]

Jedan alim je upitan: “Kako da se sačuvam od činjenja grijeha?” Odgovorio je: “Kada kreneš učiniti grijeh, samo pomisli sa čime ćeš to uraditi. Ako možeš sa nečim, što ti Allah nije dao, onda uradi. Nemoj Mu biti neposlušan sa onim što ti je dao.”

Resulullah, s.a.v.s., nas je naučio da molimo Allaha, dž.š., da primi naša dobra djela, da nam oprosti grijehe i pokloni nam sve blagodati na koje nam je ukazao. Ako bi nas Allah, dž.š., upitao i za jednu blagodat koju nam je dao, ne bi mogli dovoljno zahvaliti na njoj. Također, Resulullah, s.a.v.s., nas je naučio: “Zahvalan će biti onaj, ko naveče kaže: ‘Gospodaru sve blagodati što imam, od Tebe su i Tebi hvala i zahvala.’ Zahvalio je za blagodati tu noć”, a kada osvane da kaže: ‘Gospodaru naš, ono što postoji od blagodati da je osvanulo sa nama, to je od Tebe. Tebi pripada hvala i zahvala’,  zahvalio je za taj dan.”[11]

Molimo Allaha, dž.š., da kroz znanje što više Njega veličamo. Molimo Ga da se naš jezik navikne da govori ono što je dobro, da u trenutku preseljenja kažemo ono što je dobro i da nas počasti da budemo svjesni onoga što nam je On dao.


[1] Muslim, 1984.

[2] Buhari, 2827, Muslim, 1007, 1009.

[3] En-Nahl, 53.

[4] Ibrahim, 34.

[5] Ahmed, 21473.

[6] El-Infitar, 6-7.

[7] El-Beled, 8-9.

[8] Malik u Muvetti, 1665.

[9] Tirmizi, 223, Ibn Madže, 781 i Ebu Davud, 561.

[10] Ahmed, 22970.

[11] Ebu Davud, Sunen, 5073.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter