Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
U mjesecu ramazanu je prilika da se suočimo sa svime što smo činili u svome životu. Hvala dragom Gospodaru, On nam je u mjesecu ramazanu širom otvorio vrata pokajanja. U arapskom jeziku tevba je pokajanje. Značenje riječi tevba je primarno povratak. Vratiti se Uzvišenom Gospodaru nakon što smo činili ono što nas od Njega udaljava. U hadisima, Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., kaže: Gospodar se raduje svakom povratku Njegovoga roba Njemu, jer je rob odlučio da ono što je prolazno upotrijebi kako bi dobio vječnost.
Bitna odrednica svakog vjernika i vjernice jeste svijest o vlastitim slabostima i stalno vraćanje Allahu, čak i nakon što učinimo grijeh. Također, bitno je znati da će šejtan pokušati da nas uvjerava kako su vrata za nas zatvorena, kako je naš grijeh veći od Allahove milosti. To je jedna od najtežih pogrešaka koju možemo učiniti. Nijedan grijeh nije veći od Allahove milosti i moramo biti duboko svjesni da su vrata pokajanja kod Uzvišenog Gospodara uvijek otvorena, dokle god u čovjeku ima života i dokle god, kako Resulullah, Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., kaže, duša ne dodje u grlo i izlazi iz tijela. Kada učenjaci definišu tevbu, pokajanje, kažu da je pokazatelj pokajanja da ti zemlja postane tjeskobna, bez obzira na njenu širinu, da osjetiš tjeskobu u sebi i da shvatiš da od Allaha ne možeš pobjeći doli Njemu.
Kada govore o tevbi, također kažu da je tevba ili pokajanje da čovjek zaboravi svoj grijeh, a onda u drugoj definiciji kažu da je tevba ili pokajanje da nikada ne zaboraviš svoj grijeh.
Ovdje, ove dvije rečenice naših časnih prethodnika, uleme, možemo razumijeti samo u odnosu na naša stanja koja prolazimo. Zaboraviti grijeh trebamo u odnosu na Božiju milost i Njegov oprost, a ne zaboraviti iz stida da ćemo uistinu pred Njega doći sa tim grijehom. Ono što trebamo znati jeste da je pokajanje obaveza svakoga vjernika i vjernice. Uzvišeni Gospodar kaže:
وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
”Vratite se Allahu svi zajedno, o vjernici, da bi uspjeli.” (En-Nur, 31)
Naredba da se vratimo Allahu je ujedno i prilika da nas On poziva, da nas On primi. Ramazan je prilika da nadoknadimo ono što je propušteno, posebno farzove, namaze koje smo propustili. Umjesto nafila, neka naša namjera bude da nadoknadimo ono što smo propustili od namaza. Također iščistiti vježbom svoje tijelo od onoga što je haram, što smo možda unijeli kroz hranu. Kroz post mi čistimo svoja tijela od svega onog što je možda ušlo u naša tijela od zabranjenog.
Učenjaci nas uče na osnovu Kur’ana i sunneta da postoje tri značajna uvjeta kako bi jedno pokajanje bilo primljeno. Prvi je uvjet, osjetiti kajanje, da nam je krivo zbog onoga što smo učinili. Da osjećamo tjeskobu jer smo sebe izložili činjenici da Onaj kome se vraćamo i kome idemo sa nama nije zadovoljan. Drugi uvjet je da ostavimo grijeh, da ono što smo činili, u istom trenutku kada smo osjetili kajanje, od toga se udaljimo. Treći uvjet je čvrsta odluka da ćemo nastojati nikada se tome ne vratiti, pa makar se i vratili, uvjek je bitno da donesemo odluku, jer je odluka ta koja pokazuje da ćemo nastojati da se od grijeha udaljimo.
Učenjaci kažu da je četvrti uvjet, onaj koji nije vezan direktno za Gospodara, nego za Njegove robove, jeste da vratimo ono što smo uzeli možda nepravedno ili da tražimo oprosta od onih kojima smo možda nepravdu neku nanijeli. Ono što je bitno u kontekstu tevbe kazati jeste da vjernik i vjernice nikada ne gube nadu u Božiju milost. Kaže Gospodar jezikom Jakuba, a.s., koji se obraćao svojim sinovima kada su postupili loše prema svome bratu:
وَلَا تَيْأَسُوا مِنْ رَوْحِ اللَّهِ ۖ إِنَّهُ لَا يَيْأَسُ مِنْ رَوْحِ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ
”Nemojte gubiti nadu u Allahovu milost, zaista u Allahovu milost nadu gube samo oni koji u Njega ne vjeruju.” (Jusuf, 87)
Oni koji ne poznaju Gospodara na pravi način mogu izgubiti nadu u Njegovu milost. Osnova u našem odnosu prema Uzvišenom Bogu jeste da se Njemu vraćamo. On nas najbolje zna i zato nam je otvorio vrata pokajanja i dao nam je čak mjesec kojeg ulema naziva ramazan – mjesec pokajanja, kada Gospodar prima naša pokajanja.
Prvo što je neophodno jeste znanje, posebno o Gospodaru. Uzvišeni kaže:
وَأَنْ تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ
”Nemojte govoriti, zabranjuje vam se da govorite o Gospodaru ono što ne znate.” (A’raf, 33)
O Gospodaru znamo samo ono što nam je On rekao kroz Svoju knjigu, kroz Kur’an i ono što je Njegov Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., prenio. Svaki govor o Gospodaru izvan toga je samo nagađanje i spada u grijeh. Posebno trebamo znati koje su to vrste grijeha. Moramo znati koji je to najveći grijeh, a to je smatrati bilo koga ravnim Gospodaru ili, ne dao Bog, nevjerstvo! Također, u velike grijehove spadaju: ubistvo, blud i neposlušnost roditeljima. Svi veliki grijesi traže tevbu, pokajanje. Manji grieh možemo ukloniti, abdestom, riječima: “Gospodaru oprosti”, sadakom koju damo. Međutim, za krupne grijehe, moramo se najprije iskreno Gospodaru vratiti, osjetiti kajanje, ostaviti grijeh i čvršto obećati da se tome nećemo vratiti. Jedan pjesnik je lijepo kazao: “Gospodaru moj, ako je mojih grijeha uistinu mnogo, znam, naučio si me Ti, Gospoodaru, da je Tvoja milost veća. Ako Tvoju milost očekuje samo onaj koji čini dobro, pa kome da se ja griješan vratim, Gospodaru moj?”
Osoba je uistinu bitna i velika kod Gospodara onoliko koliko Mu je odana. Gospodar je nama otvorio vrata tevbe, od istoka do zapada, kako se u predajama kaže. U jednoj predaji se kaže: Sedamdeset godina su široka vrata tevbe, vrata pokajanja. Dovoljno je tebi znanje da je Gospodar otvorio vrata da se Njemu vratiš! Bog Uzvišeni voli izvinjenje i prima izvinjenje od svojih robova.
Posebno je opasno kada govorimo o tevbi kazati da Gospodar neće nekome oprostiti. Kaže se u jednom hadisu da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od nas kaže: ‘Allah neće oprostiti tome i tome’, tada je Gospodar taj koji kaže: ‘Ko je taj ko se uzdiže iznad Mene i govori da Ja neću oprostiti nekom Svome robu?’ Gospodar tada kaže: ‘Ja sam njemu doista oprostio i tvoja sam sva dobra djela poništio, jer si se uzdizao.’
Gospodar Također kaže: ”O robovi Moji, vi činite grijehe i noću i danju, a sve grijehe vam Ja opraštam. Vratite se Meni, zaista ću ja vaše pokajanje primiti.” Bitno je kazati i to da Gospodar voli one koji se Njemu vraćaju. U Kur’ani kerimu On kaže:
إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ التَّوَّابِينَ
”Zaista Bog, Allah dž.š., voli one koji se Njemu kaju.” (Bekare, 222)
Koju počast dobije osoba koja se Allahu vrati! Ni sa kim od stvorenja ne možeš doći u tu situaciju. Kaže Božiji poslanik, s.a.v.s.: “Onaj ko se iskreno pokaje od grijeha je poput onoga koji uopće nema grijeha.”
Završimo o tevbi, o pokajanju sa jednim Kur’anskim ajetom u kojem Gospodar kaže:
قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا ۚ إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ
”Reci robovima Mojim koji su se sami prema sebi ogriješili: ‘Nemojte gubiti nadu u Allahovu milost. Zaista dragi Bog sve grijehe oprašta.” (Zumer, 53)
Kakva je ovo plemenitost Gospodara da nas i u trenutku kada činimo grijehe prema Njemu, On doziva: “O robovi Moji”, reci, Muhammede, robovima Mojim koji su se ogriješili, u trenutku grijeha Gospodar se tebe ne odriče, nego ti kaže, “vrati se Meni!” Blago li onome ko je svjestan Allaha i ima znanje o Njemu. Blago li onome ko je svjestan šta je potrebno da se vrati čovjek Uzvišenom Gospodaru i blago li onome ko ima nadu u Allahovu milost.
Molimo Gospodara posebno u mjesecu ramazanu da primi naša pokajanja i da nas uvede među iskrene robove Svoje da bi doživjeli ono što nas je Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., naučio da onaj ko se iskreno pokaje kao da na sebi više nijednoga grijeha nema.
