Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Uzvišeni Gospodar kaže:
وَمَنْ يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ
“Onaj ko se osloni na Allaha, zaista mu je Allah dovoljan.” (Et-Talak, 3)
Kada čovjek veže svoje srce za Gospodara, on se oslanja u svim svojim poslovima na Njega. Izvršava ono što Gospodar od njega traži. Ulaže maksimalni napor, svjestan da plod daje isključivo Gospodar. Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Da ste se oslonili na Allaha Uzvišenog, onako kako priliči da se na Njega oslonite, On bi vas opskrbio onako kako opskrbljuje ptice. Izađu iz svojih gnijezda gladne, a vrate se site.”
Ovaj hadis Božijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., nas uči dinamičnom odnosu prema onome što se dešava oko nas. Božiji Poslanik, s.a.v.s., nas upućuje da se oslanjamo na Gospodara, a onda poredi onoga ko se oslanja na Gospodara sa pticom koja izađe u potrazi za nafakom iz svoga gnijezda. Nema ispraznog oslanjanja, jer vjernik ima povjerenje u ono što je kod Allaha, ali je svjestan da je Gospodar nebesa i Zemlju podigao na pravilima i čovjek koji vjeruje u Gospodara, radi ono što Gospodar od njega traži.
Lukman, a.s., je savjetovao svoga sina. Rekao mu je: “Sine moj, zaista je život na ovome svijetu duboko more, zato neka ti lađa bude svijest o Bogu (takvaluk), a jedra neka ti bude oslanjanje na Uzvišenoga Boga, ne bi li se, sine, spasio sviješću i oslanjanjem.”
Bitno je znati da je suština oslanjanja, tevekkula, ono što se dešava u ljudskom srcu, ne u djelovanju. Stanje ljudskoga srca treba biti oslanjanje na Gospodara. Razum uptrebljavamo da iskoristimo one mogućnosti koje nam je Gospodar dao, ali u trenucima kada sve završimo svjesni smo da je Gospodar taj koji daje rezultat. Ulema nas uči da se isinski na Allaha oslanja onaj koji uzima ono što se zove “uzrok i posljedica” kao da su sve, a zatim se oslanja na Allaha, kao da uzroci i posljedice nisu ništa!
Da bi dali primjer, možemo spomenuti čovjeka koji putuje. Pred samo putovanje provjerava svoj automobil, motor, kočnice, sve ono što automobil ima u sebi, a značajno je za putovanje, a zatim sjedne za volan svoga vozila i prouči dovu putnika: “Gospodaru, Ti si onaj koji čuva, na tebe se oslanjam. Uradio sam ono što si ti tražio, a sada se na Tebe oslanjam.”
Kada je Ibrahim, a.s., bačen u vatru, rekao je: “Allah mi je dovoljan, i divan li je on zaštitinik.” Čak se spominje da je Melek od Ibrahima, a.s., tražio da mu pomogne na neki način. Ibrahim, a.s., je rekao: “Moj Gospodar zna moje stanje, ne trebam uopće upućivati bilo kome poziv, Gospodar zna u čemu sam.”
Koja je veličina oslanjanja na Gospodara, govori kur’anski ajet u kojem Gospodar kaže:
إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ
“Allah, doista voli one koji se (u Njega) uzdaju!” (Ali Imran, 159)
Šta nam može pomoći u oslanjanju na Gospodara? Najprije, pomaže nam razmišljanje. Onaj ko je imućan, ako se osloni na svoj imetak, neka zna da može doći trenutak kada sve ono što ima imetka, ne može mu biti od pomoći! Onaj ko se oslanja na moć ili vlast koju ima, neka zna da može doći trenutak, da mu ta moć i ta vlast ništa ne mogu pomoći! Onaj koga je Uzvišeni Gospodar počastio znanjem i obrazovanjem, neka zna da mu to znanje možda u nekom trenutku njegovoga života, ne može nikako pomoći! Sve ono što učinimo od naših dobrih djela, može nam pomoći samo kada se istinski oslonimo na Gospodara.
Treba da smo svjesni da je sve ono što nam je On dao samo mali dio onoga što nama treba. Nama suštinski treba Njegova pomoć i zato je Gospodar rekao u Kur’anu:
إِنْ يَنْصُرْكُمُ اللَّهُ فَلَا غَالِبَ لَكُمْ ۖ وَإِنْ يَخْذُلْكُمْ فَمَنْ ذَا الَّذِي يَنْصُرُكُمْ مِنْ بَعْدِهِ ۗ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ
“Ako vas Allah pomogne, niko vas pobijediti neće; a ako vas napusti, pa ko je taj koji vam, osim Njega, može pomoći? I u Allaha neka se uzdaju vjernici!” (Ali Imran, 160)
Također, Gospodar je kazao:
إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ
“Pravi su vjernici samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im povećaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (Enfal, 2)
Ovo su osobine istinskih vjernika. Vjernici najprije imaju u svojim srcima duboku svijest o Uzvišenom Gospodaru. Ajete Gospodara svih svjetova dočekuju kao nešto što im jača njihovu vjeru u srcima i, na kraju, oni se u svemu oslanjaju na svoga Gospodara. Prvak mutevekkila, onih koji se oslanjaju na Gospodara, bio je Božiji Poslanik Muhammed, s.a.v.s. Njegov odnos prema ovom svijetu, u svim aspektima, pokazivao je da se on oslanja na Gospodara, ali je njegovo djelovanje bilo u potpunosti usklađeno sa onim što Gospodar traži. Ulagao je maksimalni trud, ulagao je sve ono što mu je Gospodar dao, kako bi došao do cilja, ali bi uvijek bio svjestan i to je na svoje učenike, ashabe prenosio, da je Gospodar taj koji daje rezultat. Mi nismo u stanju garantirati sebi bilo šta.
Čak je i njegova hanuma, hazreti Hatidža, bila takva. Koliko se ona oslanjala na Gospodara najbolje svjedoči trenutak kada Vereka ibn Neufel, njen rođak kaže Muhammedu, s.a.v.s., a to je bilo kada mu je kazao da mu je došao Džibril i ispričao šta mu je rekao, Vereka je rekao: “Da sam Bog d’o mlad, kada te bude tvoj narod istjerivao iz tvoga doma.” Božiji Poslanik upita: “Zar će me moj narod istjerati iz moga doma, zar ću morati Mekku napustiti?!” Vereka je odgovorio: “Nikada nije došao čovjek sa onim sa čime si došao ti, sa vjerom istine, a da nije imao neprijatelja!” To je njegova supruga hazreti Hatidža slušala, ali je stala uz njega svjesna da je sve u Božijim rukama. Oni koji se istinski oslanjaju na Uzvišenog Gospodara, nikada neće srušiti nijedan svoj princip kako bi postigli svoje ciljeve. Oni se u svemu oslanjaju na Gospodara.
Jedna od lijepih dova koju trebamo češto učiti jeste: ”Gospodaru naš, ne prepusti nas samima sebi, ni koliko treptaj oka.” Kada bi nam ta dova bila primljena, u svim situacijama Gospodar bi nam dao takvo čvršto oslanjanje na njega da bismo mi maksimalno ulagali napor, a onda podigli ruke i kazali: “Gospodaru, ovo je ono što smo mogli učiniti, pa te molimo ne prepusti nas samim sebi, ni koliko treptaj oka.”
Nasuprot oslanjanja, tevekkula, imamo pojam tevakula. To je u arapskom jeziku, na naš jezik prevedeno to znači isprazno oslanjanje. Kada ne uradiš ono čime te Stvoritelj duži, a tražiš da Stvoritelj uradi ono što je obećao onima koji urade, ono što je On od njih tražio. Primjer je beduin koji nije zavezao devu, rekao je: “Ja se oslanjam na Gospodara.” Resulullah, s.a.v.s., mu je rekao: “Zaveži svoju devu, a onda se oslanjaj na Gospodara.” Obrazuj svoje dijete, pa se onda osloni na Gospodara da će ga usmjeriti, odgajaj svoje dijete, a onda zamoli Gospodara. Reci: “Učinio sam koliko sam mogao, molim te Gospodaru, daj iz tvoje plemenitosti, da sjeme koje sam u zemlju stavio, nikne.”
Na kraju spomenimo da je hazreti Omer pitao jednoga čovjeka čija deva je bila bolesna: “Šta radiš sa ovom devom?” On je kazao: “Ja učim dovu za ovu devu.” Hazreti Omer mu je rekao: “Zar nije preče da učiš dovu i da to lijekom popratiš?” Hazreti Omer mu je rekao, da bi nas naučio zlatnom pravilu našeg identiteta, da onaj ko se oslanja na Gospodara, radi ono što Gospodar od njega traži!
