Hvala Dragom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Ga da nas počasti da blagodati spoznamo kroz njihovo trajanje i da nas sačuva dana kada ćemo neku blagodat spoznati zato što smo je izgubili. Molimo Ga da nas počasti svakim dobrom koje je Njegov Miljenik, s.a.v.s., od Njega molio i da nas sačuva zla od kojeg je Njegov Miljenik, s.a.v.s., zaštitu tražio.
Čitajući hadise pokušavamo što više sjetiti se Allaha, dž.š., i donijeti što više salavata i selama na Resulullaha, s.a.v.s., jer je spominjanje Uzvišenog Allaha jedna od najistančanijih formi približavanja Njemu. Salavat na Resulullaha, s.a.v.s., je forma zikra, jer se u toku donošenja salavata prvo spomene Allah, pa Resulullah, s.a.v.s.
Ulema nas uči da živimo između tri dana. Prvi dan je onaj kada bi sve na dunjaluku posjedovali ne možemo otkupiti ili vratiti nazad. To je jučerašnji dan. Niti možemo nešto od dobra dodati ovom danu, niti nešto od zla izuzeti iz ovog dana. Drugi dan je ovaj kojeg trenutno živimo, zbog toga se spominje da je vjernik ”sin vremena”, na vrijeme gleda kao sin na oca. Treći dan je sutrašnji dan. Kada bi insan posjedovao cijeli dunjaluk, ne može sebi garantovati da će sutra osvanuti. Iz odgoja Resulullaha, s.a.v.s., je vrlo bitno da unesemo u svoj život svijest o čuvanju vremena i da ga iskoristimo maksimalno. Nikada udobnije ljudi nisu živjeli: tekuću vodu u kućama imaju, većina ljudi ima i struju, ali nam nedostaje vremena, zbog toga što ne gledamo na ovaj dan koji živimo. Mislimo o tome kako nam je sutrašnji dan zagarantovan ili šta bi smo mogli uraditi u danu koji je iza nas.
Čitajući hadise koje je zabilježio imam Nevevi imajmo na umu da uzmemo od Resulullaha, s.a.v.s., ono što je najbitnije, a to je znanje. On je najljubomorniji bio da čuva trenutke kada Gospodara Uzvišenog doziva. Suština čovjekovog života je da gradi dunjaluk i ahiret. Resulullah, s.a.v.s., je to činio, a Allaha molimo da i mi tako postupimo.
Peti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أُمِّ المُؤمِنِينَ أُمِّ عَبْدِ اللهِ عَائِشَةَ - رَضِيَ اللهُ عَنْهَا - قَالَتْ: قَالَ رَسُوْلُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ :مَنْ أَحْدَثَ فِيْ أَمْرِنَا هَذَا مَا لَيْسَ مِنْهُ فَهُوَ رَدٌّ )رَوَاهُ الْبُخَارِي وَمُسْلِم، وَفِي رِوَايَةٍ لِمُسْلِم) مَنْ عَمِلَ عَمَلاً لَيْسَ عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ.
Od majke vjernika, majke Abdullahove, Aiše se prenosi da je rekla: ”Rekao je Resulullah: ‘Onaj ko u vjeru ovede ono što vjeri ne pripada, to djelo će biti odbijeno.’[1] A u Muslimovom predanju stoji: ‘Onaj ko bude radio djelo koje nije u skladu sa islamom, to djelo se odbija’.”[2]
Ovo je osnova u razumjevanju vjere. Vjera je slijeđenje Resulullaha, s.a.v.s. Među najveće grijehe koje čovjek može učiniti ubraja se govor o Allahu, dž.š., iz domena onoga što ne poznajemo. Spominje se u vjerodostojnim predajama da čovjek koji je kazao da Uzvišeni Allah neće oprostiti određenom čovjeku, Allah, dž.š., mu je zbog tih riječi poništio njegova djela, a onom griješniku oprostio. On je govorio o Gospodaru ono što ne zna. Ovaj hadis trebamo razumjevati na taj način. Ako unesemo u vjeru ono što joj ne pripada, na koga onda lažemo!? Na Allaha, dž.š. i Resulullaha, s.a.v.s., jer kažemo da je radio ono što nije radio.
Druga dimenzija ovog hadisa je smjernica Resulullaha, s.a.v.s., u kojoj kaže da nešto nije u skladu sa vjerom, Kur'anom i sunnetom. Djelo da bi bilo primljeno mora biti u skladu sa izvorima naše vjere. Kaže imam Šafija:
اَلْمُحْدَثَاتُ مِنَ الْأُمُورِ ضَرْبَانِ: مَا أَحْدَثَ يُخَالِفُ كِتَاباً أَوْ سُنَّةً أَوْ أَثَراً أَوْ إِجْمَاعاً، فَهَذِهِ بِدْعَةٌ ضَلَالَة.وَمَا أَحْدَثَ مِنَ الْخَيْرِ لَا خِلَافَ لِوَاحِدٍ مِنْ هَذَا، فَهَذِهِ مُحْدَثَةٌ غَيْرُ مَذْمُومَةٌ.
”Ono što se pojavi od novina u vjeri ima dvije vrste: prvo, ono što je unešeno a ne postoji kur'anski ajet koji stoji iza toga, hadis, neki trag niti konsenzus učenjaka i to je ono što nazivamo ružnom novotarijom, a druga vrsta je ono što nije u koliziji sa nekim od izvora vjere, to je novina koja je prihvatljiva.”
Jedan od čestitih Allahovih robova je upitan zbog čega ima velik položaj kod Gospodara. On im je odgovorio da je jednom hodao ulicom i vidio papir na kojem je ispisano Allahovo ime, zatim je uzeo i namirisao, jer su ljudi to gazili. Te večeri je usnio da zbog mirisanja Allahovog imena će biti namirisan spomen na njega. Sve ono što ima utemeljenje u Kur'anu i sunnetu spada u prihvatljive novitete i kao takvo može imati nagradu kod Uzvišenog Gospodara. Posebno trebamo biti oprezni na novotarije u vjerovanju. Kada prve generacije govore o novotarijama, uglavnom se misli na te novotarije. U to vrijeme su pojedini negirali vječnost dženneta i džehennema. Na taj način rušili su princip vjerovanja, jer oni traju vječno. Vjernici ulaze u džennet zbog odluke da dokle god traje njihov život, oni će biti pokorni, a dobit će vječnost u džennetu jer su tako i namjeravali. Isti je slučaj sa vatrom, da nas Allah, dž.š., toga zaštiti.
Nekada se citriraju predaje prvih generacija muslimana koji vrlo žestoko osuđuju novotare, za djelo koje je možda po mišljenju jednog dijela učenjaka dobro, a po drugom nije. Glavnina predaja iz ovog vremena se odnosi na novotare u vjerovanju. Među prvim novotarijama u vjerovanju, ono što je i kod nas nažalost poznato je negiranje Božijeg određenja. Onaj ko smatra da sam insan radi bez Božijeg određenja je novotar. Također, može biti novotar i u djelovanju. Jedne prilike je čovjek odbio da uđe u džamiju govoreći da ga je stid Allaha Uzvišenoog da kroči u unutrašnjost. To je novotarija. Dok je Resulullah, s.a.v.s., držao hutbu jedan je stao na sunce iz poštovanja prema njemu, neće da se skloni, da jede niti pije. Resulullah, s.a.v.s., mu je rekao da se skloni od sunca. Ovo je također novotarija u djelu.
Jedna od čestih novotarija u džamijama jeste pretjerano ukrašavanje. Kada bi neko ostavio veliku sumu novca za džamiju, nemamo pravo kupiti niti jednu levhu od toga, već to utrošiti kako bi se napravio funkcionalan objekat, kako bi imali lijepu abdesthanu, dobar mekteb, ozvučenje, grijanje i sl. Pogledajmo u kakvoj je džamiji Resulullah, s.a.v.s., odgajao ljude i kakvi su oni bili. Danas imamo džamije u svijetu koje koštaju blizu deset miliona i gdje se ljudi natječu ko će je više uljepšati. U jednoj od džamija ljudi klanjaju, a ispod njih je more. To je rasipanje onoga što je Allah, dž.š., dao i predstavlja novotariju.
Novotarija može biti i u međuljudskim odnosima i ovaj hadis se velikim dijelom odnosi na to. Prenosi se da je mladić u vrijeme Resulullaha, s.a.v.s., učinio blud, a njegov otac je ponudio deve čovjeku s čijom ženom je on blud učinio. Na taj način su ”poravnali” račune. Kada je Resulullah, s.a.v.s., to saznao, naredio je da se vrate deve čovjeku, a nad mladićem da se izvrši šerijatska kazna. Ovakvih zamki se treba čuvati. Kada kažemo da je nešto od vjere, a nemamo argumenta, tada lažemo na Gospodara. Isto tako možemo lagati na Resulullaha, s.a.v.s., tako da je neophodno biti oprezan.
Gospodar Uzvišeni kaže:
الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الْإِسْلَامَ دِينًا.
”Danas sam vam upotpunio vjeru vašu, blagodat sam vam zaokružio i Zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”[3]
Dodati nešto u vjeri je isto kao oduzeti joj nešto. Ne možemo uljepšavati građevinu koja je već uljepšana. Ovaj ajet koji smo spomenuli je među posljednjim objavljenim ajetima. Spomenut ćemo još jedan ajet:
وَاتَّقُوا يَوْمًا تُرْجَعُونَ فِيهِ إِلَى اللَّهِ.
”Budite svjesni dana kada ćete se Allahu vratiti.”[4]
I ovo je jedan od posljednjih ajeta koji su objavljeni. Život je dinamičan i sve ono što postoji od pisanja i čitanja knjige, učenja Kur'ana u nekim prilikama trebamo smatrati novitetom kojeg stavljamo na vagu Kur'ana i Sunneta. Onaj koji traži argument je osoba koja traži istinu i u tome nema ništa loše. Život od nas traži da dajemo odgovore, a najbolji primjer tome je Kur'an. Kada je trebalo kompilirati Kur'an, jedni druge su pitali kako će učiniti nešto što Resulullah, s.a.v.s., nije uradio. Pošto je Kur'an bio u grudima hafiza kompletan kazali su: ”Tako nam Allaha, to je dobro (hajr).” To je bio interes muslimana, kao što ima još mnogo primjera. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
مَنْ سَنَّ فِي الْإِسْلَامِ سُنَّةً حَسَنَةً فَعُمِلَ بِهَا بَعْدَهُ كُتِبَ لَهُ مِثْلُ أَجْرِ مَنْ عَمِلَ بِهَا ، وَلَا يَنْقُصُ مِنْ أُجُورِهِمْ شَيْءٌ . وَمَنْ سَنَّ فِي الْإِسْلَامِ سُنَّةً سَيِّئَةً فَعُمِلَ بِهَا بَعْدَهُ كُتِبَ عَلَيْهِ مِثْلُ وِزْرِ مَنْ عَمِلَ بِهَا ، وَلَا يَنْقُصُ مِنْ أَوْزَارِهِمْ شَيْءٌ.
”Ko uvede neku lijepu praksu, ima nagradu za to djelo i nagradu za svakog pojedinca koji to bude praktikovao, a nagrada se neće umaniti onima koji to budu radili. A ko u islam uvede lošu praksu (novotariju) ima će kaznu i kaznu za svakoga ko to bude praktikovao tako da se njima neće umanjiti kazna.”[5]
U jednoj našoj džamiji ljudi prilikom dolaska nose namirnice koje dijele ljudima koji su u potrebi. Resulullah, s.a.v.s., to nije radio, ali ima svoje utemeljenje u izvorima vjere. Gospodar Uzvišeni kaže:
وَمَا أَنْفَقْتُمْ مِنْ شَيْءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ.
”Šta god da udijelite, On će vam nadoknaditi.”[6]
U vjerodostojnim predajama se spominje da meleki uče svako jutro dovu za one koji udjeljuju da im Gospodar poveća imetak i za one koji škrtare da im Allah uništi imetak. Suprotno tome, čovjek se jedne prilike pretplatio na kanale koji su nemoralni. Preselio je ubrzo, da bi nekoliko godina nakon smrti, dok je mejjit u kaburu i dalje dolazila pretplata. Da nas Uzvišeni Allah toga sačuva.
Razmišljajmo o onome što nam je Resulullah, s.a.v.s., dao, a to je saznanje da je vjera dinamična. Tražit će se od nas da djecu u vrtićima poučavamo Kur'anu, ne možda na način kako su radili ashabi sa svojom djecom, ali to mora biti utemeljeno na izvorima vjere.
Ovaj hadis prenosi Aiša, r.a. Razmišljajmo o tome šta znače ljudske sudbine i njihovi životi. Vidjeli smo ljude koji su živjeli čestito i tako preselili, vidjeli smo ljude koji su bili daleko od Allaha, dž.š., pa su se vratili Gospodaru pred preseljenje. Aiša, r.a., je radi Allaha, dž.š., podnijela najteže što se insanu može desiti, a to je atak na ljudsku čast. To se jako često dešava, ogovarajući će neko kazati da lažemo, a krivo mu je prenešeno, bez postojanja hrabrosti da se ljudima kaže istina u lice. Aiša, r.a., je ”majka vjernika”, jer je hanuma Resulullaha, s.a.v.s., i tretiramo je kao što tretiramo vlastitu majku. Bila je čestita i trpila je teške stvari. Jako je pogodilo kada su je potvorili, jer kada se čovjeku udari na obraz, kao da mu se udari na bit postojanja. Ulema nas uči da se dova mazluma (onoga kome je učinjena nepavda) ne odbija, te da je ne trošimo na zalima već na sebe. Gospodar Uzvišeni će svakako sa nasilnikom iz Pravednosti Svoje poravnati račune.
Gospodar je u Kur'anu spomenuo Aišu, r.a., i njenu čestitost. Ebu Ejjub, r.a., je razgovarao sa svojom suprugom o Aiši i potvori na nju. Supruga Ebu Ejjuba je prije četrnaest vijekova kazala ono što bi trebalo odzvanjati danas:
اَلْحُرَّةُ لَا تَزْنِي.
”Slobodna žena neće nikada blud učiniti.”
Ona drži do svog ugleda i želi okvir koji štiti njen obraz i čast. Džahilijjet nije samo period prije Resulullaha, s.a.v.s., već prožima svako vrijeme. Onaj trenutak kada nismo svjesni Gospodara, da naše tijelo samo koristimo kao emanet i sa njim smijemo činiti samo ono što nam naređuje Onaj koji nam je to tijelo dao. Ako nešto loše učinimo svojim tijelima, ne krivimo druge, već sebe. Mnogi čestiti ljudi nakon što su slušali o Aiši, r.a., su poželjeli da svom ženskom djetetu daju ime Aiša iz poštovanja prema majci vjernika. Jedne prilike je ona upitala Resulullaha, s.a.v.s., kao svog muža da li je voli, a on odgovara potvrdno. Nakon toga ona postavlja Resulullahu, s.a.v.s., pitanje koliko je voli, a imao je jedan čvor u ruci koji nije mogao da odriješi, pa joj je kazao da je voli koliko je jak taj čvor. Nikada više nije upitala koliko je voli, već je upitala u kakvom je stanju čvor, a on bi joj odgovarao da je čvor onakav kakav je i bio. Jedne prilike je rekao da mu je od svih dragih ljudi najdraža Aiša, r.a. Razgovarajmo sa dragim insanima i sa onim ljudima čija srca želite zadržati sa sobom. U suprotnom ćemo ih izgubiti. Ako naši bližnji budu željni nas, njihova srca će neko drugi uzeti i veoma lahko s njima manipulisati.
Kada je govorila o novotarijama rekla je:
أَوَّلُ بِدْعَةٍ أَحْدَثَتْ بَعْدَ الرَّسُولِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ هُوَ الشَّبَعُ.
”Prva novotarija koja se pojavila nakon Resulullaha jeste da su ljudi jeli dok se ne najedu.”[7]
Za vijeme Resulullaha, s.a.v.s., se jelo da bi se živjelo, a danas se živi da bi se jelo. Aiša, r.a., je stalno razmišljala o Kur'anu, do te mjere je prigrlila islam, pa upitala Resulullaha: ”O Božiji Poslaniče, ti kažeš da će onaj koji bude polagao račun biti kažnjen, a zar nije Gospodar rekao:
فَسَوْفَ يُحَاسَبُ حِسَابًا يَسِيرًا.
”Zaista će oni polagati lahak račun.”[8]
Nakon što je citirala ovaj ajet, Resulullah, s.a.v.s., joj je rekao:
إِنَّمَا ذَلِكَ الْعَرْض, وَلَكِنْ مَنْ نُوقِشَ الْحِسَاب يَوْم الْقِيَامَة عُذِّبَ.
”To se odnosi samo na izlaganje djela, ali s kim se uđe u polemiku o njegovim djelima, bit će kažnjen.”[9]
Također jedna od novih stvari koja nije bila u vremenu Resulullaha, s.a.v.s., a plemeniti ashabi su to radili, kako se navodi u predaji:
إِذَا الْتَقَيَا لَمْ يَفْتَرِقَا حَتَّى يَقْرَأَ أَحَدُهُمَا عَلَى الآخَرِ: وَالْعَصْرِ إِنَّ الإِنْسَانَ لَفِي خُسْرٍ.
”Kada bi se dvojica srela, ne bi se razišli dok ne bi proučili suru El-Asr.”[10]
Od novotarija našeg vremena jeste da se miješamo između Allaha i Njegovih robova. Ako insan ne daje neko pravo Allahu, dž.š., to je između njega i Gospodara, koliko god on to činio. Namaz je stub vjere, ali je on između Allaha i Njegovog roba. Bilježi se u predajama da su ljudi klanjali po šezdeset godina, a Allah, dž.š., im niti jedan namaz nije primio. Postavljamo sebe na poziciju sudije i određujemo vrijednost stvari. Možda će Gospodar Uzvišeni čovjeku koji nije klanjao, ali je imao nešto dobrih djela pokloniti sve namaze, jer je to između njega i Allaha. Problem nastaje kada se miješamo u taj odnos.
Jedne prilike je Omer upitao: ”Gdje je taj i taj, sin tog i tog? Odgovorili su: Promijenio se kako ne treba i počeo piti alkohol.” Kada je čuo za to, Omer, r.a., kao lider države i muslimana u njoj, zatražio je jedan papir na kojem ispisuje kur'anske ajete:
غَافِرِ الذَّنبِ وَقَابِلِ التَّوْبِ شَدِيدِ الْعِقَابِ ذِي الطَّوْلِ.
”Allah je Onaj koji grijeh oprašta, prima pokajanje i Onaj koji žestoko kažnjava.”[11]
Nakon što je napisao ove ajete, dao je
da se papir odnese ovom čovjeku. Otvorio je papir, pročito napisano i počeo
plakati nakon čega više nikada nije popio alkohol. Omer, r.a., je rekao da
ovako postupimo kada brata u vjeri vidimo da čini grijeh i da učimo dovu za
njega. Ne spominje se ni ime tog čovjeka, ono je ostalo pokriveno. Molimo
Allaha da nas počasti da budemo iskreni u svemu što radimo, Amin!
[1] Buhari, 2550, Muslim, 1718.
[2] Muslim, 1718.
[3] El-Maide, 3.
[4] El-Bekare, 281.
[5] Muslim, 1017.
[6] Sebe’, 39.
[7] El-Gazali, Ihja, tom 3, str. 86.
[8] El-Inšikak, 8.
[9] Buhari, 6171.
[10] Taberani, El-Mu'džemu-l-evset, tom 5, str. 215.
[11] El-Gafir, 3.