Trideset i četvrti hadis
Hvala Allahu Uzvišenom na Njegovim neizmjernim blagodatima. Hvala Mu što nas je stvorio i uputio na Pravi put. Salavat i selam Njegovom Miljeniku i posljednjem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Gospodaru naš, ništa nije lahko osim onoga što ti olakšaš, pa te molimo da nam olakšaš samo ono što je dobro za nas na oba svijeta.
U jednom stihu, pjesnik je rekao: “Oni koji se druže sa hadisima Resulullaha, oni su njegova porodica. Iako se nisu lično sa njim družili, druže se sa njegovim uzdahom.”
Svaki put kada je Poslanik, s.a.v.s., izrekao jedan hadis, iz njegovih mubarek usta izašao je jedan dah koji nas prati do Sudnjeg dana. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى لَا يُقَالَ فِي الأَرْضِ : اللَّهُ اللَّهُ.
“Neće nastupiti Sudnji dan, dokle god na dunjaluku se bude govorilo: Allah, Allah.”[1]
Uzvišeni Gospodar je u Kur'anu rekao:
نَبِّئْ عِبَادِي أَنِّي أَنَا الْغَفُورُ الرَّحِيمُ.
“Obavjesti Moje robove, da sam Ja Onaj, koji je Milostiv i Samilostan”[2]
Velika počast za svakog vjernika i vjernicu je Allahova, dž.š., dozvola da kada god Mu se ponovo okrenu, On briše njihove grijehe i otvara im novu stranicu. Radi onoga što traje malo, nikada nećemo izgubiti mnogo. Obavljanje svih namaza oduzima samo jedan sat dnevno.
Trideset i četvrti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ سَمِعْت رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: مَنْ رَأَى مِنْكُمْ مُنْكَرًا فَلْيُغَيِّرْهُ بِيَدِهِ، فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِلِسَانِهِ، فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِقَلْبِهِ، وَذَلِكَ أَضْعَفُ الْإِيمَانِ.
Od Ebu Saida el Hudrija se prenosi da je Resulullah rekao: “Onaj od vas ko vidi loše, neka ga promijeni, neka promijei to svojom rukom. Ako ne može rukom, neka promijeni jezikom. A, ako ne može ni rukom, ni jezikom, neka to prezire u srcu, a to je najsalbiji vid imana.“[3]
Resulullah, s.a.v.s., u nekim hadisima kaže da među ljudima neće biti bereketa dok ne budu mijenjali ono što je zlo. Svakom čovjeku Allah, dž.š., je dao određeno zaduženje. Ovaj hadis nas upućuje na preispitivanje koliko imamo priliku da mijenjamo ono što je loše na dobro.
Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
إِنَّ اللَّهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ.
“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda, sve dok taj narod sam sebe ne promijeni”[4]
Naša je obaveza je da radimo onoliko koliko možemo kako bi se naše stanje promjenilo na bolje. Jedan od čestitih ljudi je rekao: “Allah je tebi i meni povjerio dio dunjaluka koji se zove ti i ja.” Sve dok čovjek ne bude radio na sebi, neće moći promijeniti ništa oko sebe.
Jedan pjesnik je rekao:
وَغَيْرُ تَقِيٍّ يَأْمُرُ النَّاسَ بِالتُّقَى طَبِيبٌ يُدَاوِي وَالطَّبِيبُ مَرِيضُ.
“Čovjek nema takvaluka, a naređuje drugima da imaju svijest o Allahu! Isti je kao ljekar koji umjesto da liječi sebe, liječi druge, a sebe zanemaruje.”
Nastojmo biti toliko jaki i utjecajni u društvu da možemo promijeniti zlo, da samo jedan naš potpis može to zaustaviti. Resulullah, s.a.v.s., nas uči da trebamo ostvarivati pretpostavke koje će nam omogućiti da promijenimo ono što je loše.
Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
وَمَا كَانَ رَبُّكَ لِيُهْلِكَ الْقُرَىٰ بِظُلْمٍ وَأَهْلُهَا مُصْلِحُونَ.
“Allah nikada neće uništiti neko mjesto, sve dok u njemu ima onih koji popravljaju stanje.”[5]
Ovaj ajet je najbolje tumačnje hadisa. Od nas se ne traži samo da budemo čestiti, već i da budemo u stanju tu čestitost prenijeti. Ulema nas uči da je naša obaveza najprije početi sa zadnjim dijelom hadisa. Ako bi čovjek rukom i jezikom mijenjao ono što je loše, a srcem to volio, on je licemjeran. Onako kako nam je u srcima, tako će nam biti u kaburovima, jer je Allah, dž.š., u Kur'anu rekao:
يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌ وَلَا بَنُونَ إِلَّا مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ.
“Sudnji dan je dan, kada neće koristiti imetak i djeca, osim onome ko dođe sa zdravim srcem”[6]
Zdravo srce je ono koje osuđuje zlo. Jezik je poput kofe koja zahvaća iz srca. Ako srce prezire zlo, onda će to uraditi i jezik, te ako si u prilici da to promijeniš rukom, tako ćeš i postupiti. Mijenjanje rukom spade u okvir nadležnosti kojima je taj emanet povjeren (vlast). Ulema kaže: “Silom mijenja samo država.” Kada bi ljudi mijenjali silom, na Zemlji bi nastao fesad (nered).
Za plemenite ashabe, Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ.
“Najbolji ste ljudi koji su ikada živjeli, naređivali ste dobro, a odvraćali od zla.”[7]
Onaj ko želi da ide stopama ashaba, treba naređivati dobro i odvraćati od zla. Ulema nas uči da je individualna obaveza (fardi-ajn), poštovati svoje roditelje, klanjati namaz i sl. Kolektivna obaveza (fardi-kifaje) je opomenuti čovjeka da stane na namaz, udaljiti ga od alkohola i pomoći mu da odgoji svoje dijete. Suština kolektivne obaveze je da ako nemamo dovoljno ljudi koji se bave nekom oblašću, svi u društvu nose teret odgovornosti.
Ovaj hadis nas uči da je obaveza u društvu imati one koji naređuju dobro i odvraćaju od zla. Uzvišeni Gospodar za njih kaže da će zaista uspjeti.
Kada drugima prenosimo vrijednosti, prvo čime nas Allah, dž.š., zadužuje je život u skladu sa spomenutim vrijednostima. Popravljamo sebe popravljajući druge. Unoseći sreću u njihova srca, Allah, dž.š., unosi sreću u naša. Ulema nas uči da ako smo u stanju mijenjati sebe, onda ćemo moći postepeno mijenjati i svoje okruženje.
U tefsiru ajeta: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda, sve dok taj narod ne promijeni sebe.”,ulema kaže:
إِذَا غَيَّرْنَا لِلَّهِ مَا نَسْتَطِيعُ، غَيَّرَ اللهُ لَنَا مَا لَا نَسْتَطِيعُ.
“Kada radi Allaha promijenimo ono što možemo, On će nam promijeniti ono što ne možemo.”
Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:
وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ.
“Ono što vam Allahov Poslanik daje, uzmite!”[8]
Resulullah, s.a.v.s., je iza sebe ostavio znanje. Blago onome ko to uzme. Znat će odgojiti sebe, uspostaviti svoju porodicu na vrlinama i odgojiti svoju djecu. U jednom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao:
إِذَا عُمِلَتِ الْخَطِيئَةُ فِي الْأَرْضِ، كَانَ مَنْ شَهِدَهَا فَكَرِهَهَا – وَقَالَ مَرَّةً: ( أَنْكَرَهَا ) – كَانَ كَمَنْ غَابَ عَنْهَا ، وَمَنْ غَابَ عَنْهَا فَرَضِيَهَا، كَانَ كَمَنْ شَهِدَهَا.
“Kada se bude grijeh činio na zemlji, onaj ko ga bude prezirao, Allah će dati kao da nije prisutan. A onaj ko je odsutan, a zadovoljan je time što se čini je kao svjedok tom grijehu.”[9]
Onako kako nam je u srcima, tako će nam biti u društvima. U vremenu, kada se ljudi udalje od Allaha, dž.š., dešavat će se stvari koje će čestiti ljudi prezirati.
Molimo
Allaha, dž.š., da nas počasti da budemo od onih koji kada su prisutni, a grijeh
se čini, to preziru u svojim srcima. Molimo Ga da nikada ne budemo zadovoljni
činjenjem grijeha. Molimo Ga da nas pomogne, da promijenimo ono što možemo
rukom svojom, jezikom i preziremo srcem, Amin!
[1] Muslim, 215, Tirmizi, 2137, Ahmed u Musnedu, 12834.
[2] El-Hidžr, 49.
[3] Muslim, 49.
[4] Er-Ra’d, 11.
[5] Hud, 117.
[6] Eš-Šu’ara, 88-89.
[7] Alu Imran, 110.
[8] El-Hašr, 7.
[9] Ebu Davud, 3785, Taberani u Mu’džemu-l-kebir, 13809.
