Hvala Allahu Uzvišenom na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo ga da nas počasti spoznajom Njegovih blagodati kroz njihovo trajanje i da nas sačuva dana kada ćemo neku blagodat spoznati samo zato što smo je izgubili. Molimo Ga da naš salavat i selam Muhammedu, s.a.v.s., bude prenešen melekima koji su za to zaduženi za prenošenje naših salavata i selama Pejgamberu, s.a.v.s.
Resulullah, s.a.v.s., je rekao da niko neće na njega donijeti salavat i selam, a da on na njega neće odgovoriti. U vjerodostojnim predajama se navodi da su vjerovjesnici živi u svojim kaburima i da im Allah, dž.š., dostavlja selame koje im vjernici šalju.
Postoje dva pravila koja nam je ulema prenijela. Prvo pravilo je:
ﻻَ ﺗَﺼْﺤَﺐْ ﻣَﻦْ ﻻَ ﻳُﻨْﻬِﻀُﻚَ ﺣَﺎﻟُﻪُ وَﻻَ ﻳَﺪُﻟﱡﻚَ ﻋَﻠَﻰ اﷲِ ﻣَﻘﺎﻟُﻪُ
“Nemoj se družiti sa onim ko ne popravlja tvoje stanje u odnosu prema Allahu, niti sa onim koji te svojim govorom na Gospodara ne upućuje.”
Veoma je značajno imati priliku slušati i čitati o Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a toga treba biti stalno svjestan. Kada je jedan od velikana Endelusa krenuo da napusti svoju zemlju, veliki broj ljudi je došao da ga isprati. On im je tada rekao: “Da sam imao one koji hoće da me slušaju, jednu kiflu i vode da pijem, nikada ne bi izašao iz ove zemlje.” Drugo pravilo je: “Pomoći nekoga u dobročinstvu je dobročinstvo, a pomoći nekoga u grijehu je grijeh.“ Ono dobro djelo koje učinimo radi Gospodara, bit će Njegovom voljom naša trajna sadaka.
Razgovarajući sa ljudima o nedaćama koje smo lično prošli, pomažemo im da ih ne zadesi isto što i nas. Vrlo je opasno dovoditi u poziciju muslimanske generacije da počinju ponovo od temelja gradnju društva i države. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
إِنَّمَا بُعِثْتُ لِأُتَمِّمَ مَكَارِمَ الْأَخْلَاقِ.
“Poslan sam da upotpunim plemenite ljudske ćudi.”[1]
Svaka generacija treba gledati šta može upotpuniti i kako omogućiti da slijedeće generacije još snažnije i bolje izvršavaju svoju misiju dobra.
Šesnaesti hadis u zbirci imama Nevevija glasi:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ تَعَالَى عَنْهُ أَنَّ رَجُلًا قَالَ لِلنَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَوْصِنِي. قَالَ: لَا تَغْضَبْ، فَرَدَّدَ مِرَارًا، قَالَ: لَا تَغْضَبْ.
“Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je neki čovjek došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Božiji Poslaniče oporuči (daj mi vasijet).’ Tada je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj se srditi’ i onda je nekoliko puta to ponavljao.”[2]
Postoje riječi koje su utkane u identitet nas muslimana ovdje u Bosni i Hercegovini, te svako ko drži do vjere zna da vasijjet nije isto što i oporuka. Vasijjet označava ostavljanje u amanet. Ta riječ u Kur'anu se koristi samo za najznačajnije stvari. Ako nam Resulullah, s.a.v.s., nešto ostavi kao vasijjet, u svim životnim situacijama sjetit ćemo se toga.
Samo tri riječi u ovom hadisu, dovoljne su čovjeku da ga sačuvaju problema u životu. Grijesi uglavnom dolaze kroz dvoje, a to su strast i srdžba. Najteže stvari čovjek uradi u srdžbi, ubije čovjeka, uništi brak, udalji se od prijatelja i učini mnoge teške stvari. U drugoj predaji ovog hadisa se navodi da je ashab tražio kratak savjet, pa mu je rekao:
لاَ تَغْضَبْ وَلَكَ الْجَنَّة
“Nemoj se srditi, nemoj se srditi, nemoj se srditi. Pripast će ti Džennet.”[3]
Ljudi se po rođenju razlikuju. Nekome je Allah, dž.š., određene osobine više naglasio, a nekome manje. Ovo se najbolje ogleda u situacijama kada su pitali Resulullaha, s.a.v.s., koje je nabolje djelo koje mogu činiti. Ako bi onaj koji pita imao žive roditelje, Poslanikov, s.a.v.s., odgovor bi bio: “Najbolje djelo je da paziš roditelje”[4], ako ima slab odnos prema džamiji: “Najbolje djelo je namaz obavljen u džematu”[5] ili ako je vrijeme džihada: “Najbolje djelo je borba na Allahovom putu”[6]. Svoje odgovore temeljio je prema stanju čovjeka i onome što je u tom trenutku prioritet da radi.
Savjeti Resulullaha, s.a.v.s., poput ovog navedenog u hadisu su vrlo značajni za vjernike. Neophodno je nastojati da u svojim životima kontrolišemo srdžbu. Ebu Derda’, r.a., je jedne prilike pitao Resullaha, s.a.v.s., za savjet, a on mu je rekao: “Nemoj se srditi i dobit ćeš Džennet”. U ovom hadisu se vidi da je ključ svakog dobra stavljanje pod kontrolu emocija koje se probude u čovjeku. Od drugog ashaba se prenosi da je na pitanje Resulullahu, s.a.v.s., kako se udaljiti od Allahove srdžbe, odgovorio: “Nemoj se srditi.”[7]
Izvor dobrog i lijepog ponašanja se nalazi u blagosti. Biti plemenit, darežljiv, stidan, obziran, su stanja u kojima vjernik treba biti. To je ono čemu nas je Resulullah, s.a.v.s., naučio, jer je ulazio i izlazio iz kuće nastojeći da bude najbolji prema svojoj porodici.
Ulema navodi da hadis u kome Poslanik kaže: “Nemoj se srditi”, ima dva značenja:
Prvo: Čini ono što je suprotno srdžbi. U situacijama kada nas srdžba nekamo vodi, ne povodimo se za njom, jer nas obično vodi tamo gdje ne treba. Čovjek provede dvadest i pet godina u zatvoru, kažnjen zbog jednog trenutka srdžbe, a najteže od toga je što će pred Allahom, dž.š., odgovarati za ubistvo čovjeka.
Drugo: U tom trenutku, radi ono sa čime će Gospodar Uzvišeni biti zadovoljan. Jednog od velikana kada bi vrijeđali, mudro bi odgovorio: “Oni su Allahu neposlušni u odnosu prema nama, neću da budem neposlušan Allahu u odnosu prema njima.”
Ako pojedinac ne održava rodbinsku vezu sa nama, on je neposlušan Allahu, dž.š., u odnosu prema nama, a naša obaveza je da ne činimo istu grešku kao on. Prenosi se da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Nema draže doze Allahu, koju čovjek može progutati, od doze srdžbe koju povuče u sebe. Onaj ko to tako uradi, Allah njegovo srce ispuni imanom.”[8]U drugim predajama se navodi: “Allah će njegovo srce ispuniti sa dvije osobine: osobinom imana i osobinom smirenosti.”
Tri su najveće opasnosti za čovjeka: srdžba, strast i pohlepa. Hasan El-Basri je rekao: “Blago li onome, ko se sačuva srdžbe, ko se sačuva pohlepe i ko svoje strasti usmjeri prema onome što Gospodar dozvoljava. Neka zna da je sačuvan vatre onaj ko sebe kontroliše u stanju želje, straha, strasti i srdžbe.”
Ako se u međuljudskim odnosima sačuvamo srdžbe, time onemogućavamo šejtana da djeluje protiv nas. Jedan od plemenitih ashaba je svojoj supruzi rekao: “Kada sam u srdžbi, ti samo šuti, a kada si ti u srdžbi ja ću šutiti, kako ne bi smo pomagali šejtanu da radi protiv nas.”
Resulullah, s.a.v.s., nas je naučio da trebamo nastojati liječiti stanje srdžbe i ostavio nam je četiri lijeka:
Prvi: Jedne prilike je vidio dva čovjeka koji se svađaju i rekao:
إنِّي لأَعْلَمُ كَلِمَةً لَوْ قَالَهَا لَذَهَبَ عَنْهُ مَا يَجِدُ، لَوْ قَالَ: أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيطَانِ الرَّجِيمِ، ذَهَبَ عنْهُ مَا يَجِدُ
“Znam rečenicu da ju je rekao, otišlo bi od njega ono što osjeća (srdžba). To je, euzu billahi mineš-šejtanir-radžim.”[9]
Drugi:
إِنَّ الْغَضَبَ مِنْ الشَّيْطَانِ وَإِنَّ الشَّيْطَانَ خُلِقَ مِنْ النَّارِ وَإِنَّمَا تُطْفَأُ النَّارُ بِالْمَاءِ فَإِذَا غَضِبَ أَحَدُكُمْ فَلْيَتَوَضَّأْ
“Srdžba je od šejtana, a on je stvoren od vatre. Vatra se gasi vodom, pa kada osjetiš srdžbu uzmi abdest.”[10]
Treći: ako čovjek ne može uzeti abdest ili se okupati, Resulullah, s.a.v.s., kaže: “Ako si se rasrdio i stajao – sjedi, a ako si sjedio – lezi.”[11]
Četvrti: Ako ne može uraditi ništa od prije navedenog, Resulullah, s.a.v.s., savjetuje: “Kada se rasrdiš, odšuti.”[12]
Srdžba kod čovjeka može biti i pozitivan osjećaj, ako se srdimo da odbranimo vjeru ili čast. Gospodar Uzvišeni u Kur'anu kaže:
وَسَارِعُوا إِلَىٰ مَغْفِرَةٍ مِّن رَّبِّكُمْ وَجَنَّةٍ عَرْضُهَا السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ أُعِدَّتْ لِلْمُتَّقِين.
الَّذِينَ يُنفِقُونَ فِي السَّرَّاءِ وَالضَّرَّاءِ وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظَ وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ ۗ وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِين.
“Pohitajte oprostu svoga Gospodara i Džennetu pohrlite, prostranom koliko nebesa i zemlja. Obećano je to onima koji su Allaha svjesni. Oni koji dijele i kada imaju i kada im je stanje oskudice. Oni koji svoju srdžbu kontrolišu i oni koji opraštaju ljudima, a Allah voli dobročinitelje.”[13]
Jedne prilike sluga nekog od velikana, prosuo je vruć čaj po njegovoj ruci i ne znajući šta da radi u tom trenutku, prouči mu navedni ajet, ajet koji govori kome je Džennet obećan:
وَالْكَاظِمِينَ الْغَيْظ
“Onima koji srdžbu svoju savladaju”
Tada velikan reče: “Svoju sam srdžbu obuzdao”, a sluga doda:
وَالْعَافِينَ عَنِ النَّاسِ
“I onima koji opraštaju ljudima.”
“Oprostio sam ti!” Sluga i dalje nastavi:
وَاللَّهُ يُحِبُّ الْمُحْسِنِين
“Allah voli dobročinitelje.” [14]
Na to velikan reče: “Slobodan si, evo ti novac, idi i osnuj svoju porodicu.”
Navedeni događaj opisuje razliku između prvih i današnjih generacija, jer su oni znali da žive sa Kura'nom.
Čovjeku je najteže da oprostiti potvoru. Kada su potvorili Aišu, r.a., kćerku Ebu Bekra, r.a., jedan od ljudi koji je učestovao u potvori bio je čovjek kojeg Ebu Bekr, r.a., izdržava. U toj situaciji on je rekao: “Tako mi Allaha, ja njemu više neću davati novac.” A Gospodar je objavio ajet:
وَلَا يَأْتَلِ أُولُو الْفَضْلِ مِنْكُمْ وَالسَّعَةِ أَنْ يُؤْتُوا أُولِي الْقُرْبَىٰ وَالْمَسَاكِينَ وَالْمُهَاجِرِينَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ ۖ وَلْيَعْفُوا وَلْيَصْفَحُوا ۗ أَلَا تُحِبُّونَ أَنْ يَغْفِرَ اللَّهُ لَكُمْ ۗ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ
“Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je. “[15]
Nakon ovih ajeta, Ebu Bekr, r.a., je izašao iz svoje kuće i rekao: “Davat ću mu ono što sam mu davao, ja volim da Allah meni oprosti.” Onaj ko je spreman da oprašta ljudima, Allah, dž.š., će njemu opraštati, a onaj ko zatvara vrata ljudima, neka se boji da Allah, dž.š., njemu ne zatvori vrata.
Molimo Allaha, dž.š., da nam podari osobinu
blagosti, a da osobinu srdžbe imamo samo onda kada smo upravu, da je uvijek
kontrolišemo i da bude ispoljena na primjeren način. Molimo Ga da u svojim
riječima i stanjima budemo od onih koji stalno misle i imaju svijest o
Gospodaru i da nam posljednje prebivalište bude Džennet, Amin!
[1] Malik u Muvetti, 2632-2633, Ahmed u Musnedu, 8952.
[2] Buhari, 5765.
[3] Taberani u El-Evsetu.
[4] Ahmed, 3998.
[5] Ahmed, 3998.
[6] Ahmed, 3998.
[7] Buhari, 6116.
[8] Ibn Madže, 4188.
[9] Buhari, 3282, Muslim, 2610.
[10] Ebu Davud, 4784, Ahmed u Musnedu, 17985.
[11] Ahmed, Musned, 21348.
[12] Ahmed, Musned, 2136.
[13] Alu Imran, 133-134.
[14] Alu Imran, 134.
[15] En-Nur, 22.
