Hutba – Bakijska džamija, 02.05.2014.
Zahvala dragom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo dragog Boga da nas počasti, da te blagodati spoznajemo kroz njihovo trajanje, i da nas zaštiti od dana kada ćemo te blagodati spoznati, samo zato što smo ih izgubili. Gospodaru naš, molimo Te, podari nam bereket u mjesecima Redžebu i Ša'banu, i počasti nas da dočekamo Ramazan. Jer svjesni smo Gospodaru , da mnogi Tvoji robovi više nisu sa nama, i nisu ga dočekali. Svjedočim da nema drugog Boga osim Jednog Jedinog, i svjedočim da je Muhammed posljednji Božiji Poslanik. On je misiju svoju ispunio i ostavio nas na jasnoj stazi. Molim Gospodara da ovo svjedočanstvo živimo u životima svojim, i da u posljednjim trenucima dunjalučkog života, izgovorimo te velike riječi, jer su upravo one ključ uspjeha na budućem svijetu. Molim Gospodara da nas u tome pomogne.
Draga braćo, svi dani koji drugima mogu biti prazni, vjernicima trebaju biti puni dobra. Kod vjernika nema praznika, u smislu dana koji su prazni, nego postoje samo dani kada ima više vremena da čini dobro, da dođe svojoj porodici i da se njima posveti, da posjeti prijatelja kojeg odavno nije vidio, da u bolnici i obiđe bolesnog, da ode na mezarje i prisjeti se nekoga koga je već mjesecima zanemario, a radi se možda o ocu ili majci, ili o ljudima najbližim nama.
Danas ćemo govoriti o jednoj od perdi, zastoru, preprekama koje sprječavaju da se naše dove prime. Poznato vam je da kada se srce zatvori, kada postane grubo, Allah od takvog srca ništa ne prima. Jedan od razloga zašto čovjekovo srce može postati grubo, jeste bavljenje tuđim mahanama, a zanemarivanje vlastitih. Tada srce, umjesto da se okrene oplemenjivanju samoga sebe, umjesto da se duša okrene ka razumijevanju onoga što treba pripremiti kao odgovor dragome Bogu za svoja stanja, za svoje riječi, za svoje postupke, ona se počne bavit tuđim mahanama. U tom trenutku srce postane osorno (mrzovoljno) i grubo. U tom trenutku, čak i kada doviš, tvoja i moja dova neće da prođe, a razlog tome je upravo taj što smo pogrešno posmatrali stvari.
Prvo što moramo u ovom kontekstu znati, draga braćo, jeste da kada bi svi na svijetu mahane imali i kada bi, ne dao Bog, sve te njihove mahane znali, to ne znači da mi vrijedimo više , jer lična mahana nije moja i tvoja vrlina, a bavljenje tuđim mahanama je u startu pogrešno, jer se bavimo onim što nas se ne tiče. Božiji Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Od ljepote tvog islama, od ljepote tvoje predanosti Allahu je da ostaviš ono što te se ne tiče.“
Drugo, kada se baviš tuđim mahanama,tada se baviš ljudskim grijesima i vrlo lahko jezik zna kazati: „Gledaj šta on radi“. I umjesto da proučiš dovu za tog insana, koji je iskušan grijehom, ti njega optužiš. Allah je tebe počastio da si daleko od grijeha, a on je u grijehu, i ti kažeš „Gledaj šta on radi“.Pa zapamti, Allah će tebe da iskuša istim onim što si ti kod drugog gledao, zbog pogrešnog odnosa prema grijehu.
I treće je nešto što vrlo lahko može biti kulminacija ili vrhunac. U hadisu se prenosi da je Resulullah s.a.v.s., rekao: „Najveći među griješnicima su oni koji kažu Allah neće tom i tom oprostiti.“ Gledanjem tuđih mahana dovodiš sebe u priliku da sudiš, a mi nismo suci. Mi ne možemo suditi, jer ne znamo kako će neko završiti.
Koliko ima Allahovih robova, na prvi pogled živjeli su čisto, bez ijedne crne mrlje u svom životu, pa se pred kraj života pokvare. A koliko ima ljudi, nekoliko godina života živio u grijehu, i on se pred kraj života okrene Allahu i preseli na sedždi, preseli u Ramazanu pred iftar, kad se dove primaju .
Imam Šafija r.a. ima prelijepe stihove vezano upravo za ovaj odnos prema ljudskim mahanama. Da bi sačuvali svoja srca, da ne bi postala gruba, on kaže: „Ako želiš živjeti sretno i sačuvati se od stranputica, svoju vjeru ojačaj, a čast i obraz sačuvaj“. „Čuvaj svoj jezik da o tuđim mahanama ne govori, jer kako ti jezik imaš, i kod drugih jezik postoji“. Kaže Imam Šafija: „Ako ti oko vidi kod drugoga mahanu reci, oko moje i u tebi mahana ima, i u meni mahana ima, a i ljudi oči imaju.“ Uzvišeni Gospodar u Kur'anu i Kerimu kaže:„O vjernici, nemojte se rugati jedni drugima…“
Jedna od formi izrugivanja jeste da tuđe mahane spominjemo, a vlastite zanemarujemo. Jedan od velikana odgoja, šejh Bedruddin el Haseni, (prije nekoliko dana njegov institut u Damasku je gotovo čitav strušen u bombardovanju) kada je preselio, na njegovu dženazu su došli ljudi različitih pravaca i razmišljanja. Nakon dženaze dvojica ljudi su razgovarali, pa jedan kaže: „Zbog čega danas vidimo sve ove ljude, iako se mnogi nisu sa njim ni slagali“? Kaže drugi: „Šejh je odgajao sebe Kur'anom i Sunnetom, ne da on nije nikada nikoga ogovarao, dakle nikada nije upamćeno da je ikoga ogovarao, nego nije dozvolio da se u njegovom prisustvu bilo ko ogovara“. Ako ćemo činiti dobro moramo se fokusirati na ono što nas Allah duži. Moramo mi svoja srca, uz Božiju pomoć, čistiti. Moramo mi svoje duše oplemenjivati, a ne baviti se tuđim prljavštinama. Rekao je Resulullah s.a.v.s.: „Jedan od vas vidi trun u oku brata svoga, a ne vidi stablo u svome vlastitome oku“. Vidi trun, vidi neku sitnu mahanu kod drugoga, a kod sebe u svom ponašanju i u svom ophođenju ne vidi stablo.
Draga braćo, u nastojanju da naša srca, ako Bog da, budu srca koja Allaha dozivaju u mjesecima Redžebu i Ša'banu, mi se pripremamo za mjesec Ramazan. Imajmo na umu da je bavljenje tuđima mahanama, nešto oko čega se svi ljudi okupljaju. Vjernik mora od toga bježati. A danas vidimo da su i neki mediji upravo tako koncipirani, možeš imati hiljadu pozitivnih priča, a ako ima samo jedna koja je negativna, ona će pronaći prostor da upravo dođe do slušatelja. Zbog toga draga braćo, čistimo svoja srca tako što ćemo čuvati svoje jezike. Svaka naša riječ je jedna strijela, koja ide prema nama i prema drugome. Može biti strijela koja oplemenjuje i ubija zlo, ili može biti strijela koja širi zlo u našem srcu ili u našem društvu. Molim Gospodara da nam pomogne u svakom dobru, i da nas zaštiti od svakog zla.
DRUGA HUTBA ČUVANJE ČASTI VJERNIKA
Hvala dragom Gospodaru. Salavat i selam Njegovom Poslaniku i Miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, dobrim ashabima. Molimo Gospodara svi zajedno da nas počasti da svaki trenutak koji proživimo na ovome životu ne bude od onih trenutaka zbog kojih ćemo se zastidjeti kod Uzvišenog Gospodara.
Gospodaru počasti nas da se pred Tobom ne zastidimo ni za jedno djelo naše, ni za jednu riječ našu, ni za jedan postupak naš. Najvećim te imenom molimo da širimo dobro, da činimo dobro, da mislimo dobro i da udaljujemo ljude od svakoga zla. Za kraj sam ostavio hutbu Resulullaha koja se sastoji od samo nekoliko rečenica. Prenosi h. Abdullah ibn Omer da se Resulullah s.a.v.s., popeo na minber i povikao: „O ljudi, prestanite uznemiravati muslimane“. „O ljudi, vi koji ste kazali da ste muslimani jezicima svojim, a iman vam nije u srce ušao, nemojte uznemiravati muslimane, nemojte brukati muslimane i nemojte gledati i pratiti muslimanske mahane, ili mahane koje je musliman učinio, ili sramote koje je musliman učinio“.
Kaže Resulullah s.a.v.s.: „Onaj ko prati mahane drugih ljudi, ko prati sramote drugih ljudi, Allah njegove sramote prati, a onaj kome Allah krene sramote pratit neka zna da će ga sigurno ruglu izvrnuti pred svima, pa makar bio na najskrivenijem mjestu“. Abdullah ibn Omer nakon ovoga hadisa je pogledao u Ka'bu i rekao: „Tako mi Allaha, tako mi Allaha, tako mi Allaha, Allahu je veća čast insana vjernika od Tebe,najveličanstvenija si Ka'bo, ali čast vjernika je veća od Tebe“. Molim Gospodara da nas počasti da ovo razumijemo.
DOVA
Gospodaru naš počasti nas, a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš pomozi nas, a nemoj nas samima sebi prepustiti. Gospodaru, nemoj nas kazniti zbog grijeha naših. Molimo Te, pokrij sramote naše.
Gospodaru molimo Te, sačuvaj nas da gledamo sramote drugih ljudi. Posebno nas sačuvaj da mi jezicima svojim ne prenosimo sramote drugih ljudi. Gospodaru, počasti nas lijepim plaštom kojim ćemo pokrit naše grijehe i naše sramote na Sudnjem danu. Najljepšim Te imenom molimo da Kur'an radost srca naših bude. Gospodaru neka porodice naše na namazu okupljene budu.
Najvećim Te imenom molimo Gospodaru, ne prepusti nas samim sebi, ni koliko treptaj oka. Gospodaru, sačuvaj nas od svakog zla i počasti nas svakim dobrom. Molimo Te za svako djelo koje približava džennetu, i sačuvaj nas od svakoga djela koje približava vatri.
Gospodaru, neka vrata dovama našim budu otvorena, zato što ćemo srca svoja vraćati Tvojoj Knjizi i Sunnetu Tvoga miljenika Muhammeda s.a.v.s. Neka nam najdraži dan bude dan kada ćemo se sa Tobom susresti.
IZDVOJENI CITATI
Gledanjem tuđih mahana dovodiš sebe u priliku da sudiš, a mi nismo suci. Mi ne možemo suditi, jer ne znamo kako će neko završiti. Koliko ima Allahovih robova, na prvi pogled živjeli su čisto, bez ijedne crne mrlje u svom životu, pa se pred kraj života pokvare. A koliko ima ljudi, nekoliko godina života živio u grijehu, i on se pred kraj života okrene Allahu i preseli na sedždi, preseli u Ramazanu pred iftar, kad se dove primaju .
