Hutba – Bakijska džamija, 27.11.2015.
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Gospodara da nas počasti da te blagodati spoznajemo kroz njihovo trajanje. Da nas On iz milosti svoje sačuva od dana kada ćemo spoznati blagodat zdravlja, blagodat bezbjednosti, blagodat hairli i čestitih ljudi oko nas, samo zato što smo to izgubili.
Salavat i selam Njegovom poslaniku i miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Svjedočim da nema drugoga Boga osim Jednog Jedinog, Stvoritelja nebesa i zemlje. On nas je stvorio i Njemu se vraćamo. I svjedočim da je posljednji od Njegovih poslanika Muhammed.
Molim Gospodara da nam ovo svjedočanstvo čuva tako što ćemo ga biti dostojni na našem dunjalučkom putu. Da nas počasti da to budu naše zadnje riječi na ovome svijetu, i da budemo sa milošću proživljeni sa onima koji su ovo vjerovali i uvedeni u džennet.
Draga braćo, još uvijek govorimo o onim Kur’anskim ajetima koji trebaju posebno plijeniti našu pažnju, a to su oni ajeti gdje Gospodar doziva one duše i srca, koja su se se Njemu okrenula, a nisu se od Njega odmakla.
Suština vjere jeste da se insan okrene Gospodaru. Ko se okrene Gospodaru, Gospodar ga počasti da u se u tom momentu Gospodar njemu okrene, a ne od njega. Uzvišeni Gospodar kaže: “O vjernici, kada vam se kaže napravite prostora, da i drugi mogu pored vas sjesti. Vratite se ako zaista nema mjesta. Allah podiže one koji vjeruju među vama, i one kojima je dato znanje na stepen, Allah zaista dobro zna ono što vi radite…“
Draga braćo, Islam u svojoj punini čine principi vjerovanja odnosno, način posmatranja kako gledamo na ovaj svijet. Islam u svojoj punini jesu propisi djelovanja, kako se ophodimo prema ljudima, na koji način. I u konačnici, Islam u svojoj punini jesu etičke norme koje mi nazivamo edebima. Ovaj Kur’anski ajet ne govori samo o akidi, o vjerovanju, jer Allah podiže one koji vjeruju. Čim te je Gospodar počastio, da si ušao među one koji vjeruju, već ti je Gospodar dao i podigao te iznad nivoa, onog biološkog, koji imamo zajednički sa drugim živim bićima.
Ovaj Kur’anski ajet nam govori na koji način bi se trebali ponašati na sijelima. Resulullah s.a.v.s., bi na sijelu sjeo gdje ima prostora, ne bi na posebnom mjestu. Nikada ne bi ispružio svoju nogu na sijelu, da ne bi stijesnio ljude. Kada bi neko došao sa strane, ne bi mogao prepoznati ko je Resulullah s.a.v.s., ko je Ebu Bekr, ko je Omer dok ne bi ugledao mubarek lice, onda bi vidio da je Resulullah, ali po sjedenju nikada ne bi znao.
Pravljenje prostora podrazumijeva našu svijest da je neko trud i napor uložio, pa da mi danas imamo džamije, imamo institucije. Pravljenje prostora znači da kada vam neko kaže napravite prostora, onda napravi i za sljedeće generacije prostora, pa da i oni imaju priliku kao što smo je imali ti i ja. Dobar profesor se vrednuje onda kada izvede dobrog asistenta. Dobar sportista se vrednuje onda kada iza sebe ostavi dobrog sportistu, kako bi on podučavao sljedeće generacije. Imućan čovjek se ne vrednuje koliko je novca ostavio, nego kako je taj novac prenio svome potomstvu.
Ovo pravljenje prostora razumimo kao nešto što je edeb, norma. Kada imamo prostora da nekoga možemo primiti, pa recimo bujrum sjedi, ali i on sam će da vidi da nema prostora, Allah će ga podići ako vjeruje, ako korak pomjeri nazad da nikoga ne stišće. On nije sa njima fizički, ali Gospodar mu daje nagradu za njihovo sijelo.
Pravljenje prostora jeste proces u životu. Mi pravimo prostor u džennetu svojoj djeci kada ih pošaljemo u mekteb. Mi pravimo prostor sebi u džennetu, kada učestvujemo u izgradnji džamije ili nekog hajrata. Pravljenje prostora mora biti u glavi vjernika nešto što je stalno bitno, nešto što je stalno relevantno. Zbog čega? Jer ajet kaže: “Allah podiže one od vas koji vjeruju, i one koji imaju znanja.“
Dolazimo na džumu da sa nas spadne obaveza za jedini namaz za koji Gospodar traži da se obavlja u džematu. Sve namaze da si obavio mimo džemata, uredu je. Jedini, gdje Allahu moraš biti sa svojom braćom, je džuma namaz. Nije na odmet spomenuti da početak ajeta možemo spojiti sa krajem ajeta. Kada Gospodar kaže: “O vjernici, kada vam se kaže napravite prostora, vi to uradite.“ Nije slučajno Gospodar spomenuo kategoriju ljudi koji vjeruju i kategoriju ljudi kojima je dato znanje. Nije dovoljno nekada imati vjeru, treba znati kako je živjeti u svome kontekstu. Kada imaš vjeru, prvo se trebaš zapitati, kako da je živim u ovom svom kontekstu, kako da je živim u ovom svom dobu, kako da je prenesem dragim insanima koji su oko mene? Kada čovjek ima vjeru i traži znanje, tada ga Gospodar počasti da uđe u okrilje ovog ajeta, da bude od onih koji su otvorili prostor.
Mi smo svi, draga braćo, dobro djelo nekoga ko je uložio svoj trud i svoj napor, pa je razgovarao sa nama, pa mi danas Allahu na sedždu padamo. Možda će naš najveći uspjeh biti da napravimo prostora sljedećim generacijama, da razgovaramo sa njima, da ih usmjerimo prema dobru, pa da vidimo mlade bračne parove, pa da vidimo dječicu, pa da vidimo budućnost ove domovine, budućnost našeg ummeta na ovom prostorima.
Dvije riječi, napravimo prostor. Da bi čovjek napravio prostor, on mora u sebi imati prostora, jer ako je on uzak u svojoj duši, on nikada neće moći praviti prostor. Jedan arapski pjesnik kaže: “Kada sam u pustinji koja je široka da nema pogleda, kada sam sa dušmanima meni je tijesno, a kada smo na vrhu igle, sa dragim insanima, kao da mi je mejdan.“ Molim Allah dž.š., da nemamo tjeskobe u dušama. Molim Njega najvećim imenom Njegovim da sami sebi Njegovom milošću pravimo mjesto u džennetu.
DRUGA HUTBA Vrednovanje dove
Hvala dragom Gospodaru. Salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima.
Gospodaru naš, najvećim Te imenom molimo počasti nas džennetom i svakim djelom koje džennetu približava, sačuvaj nas vatre i svakog djela koje vatri približava.
Draga braćo, u mjesec kada se obilježava rođenje Muhammeda s.a.v.s., želim sa vama podijeliti jedan hadis. Molim vas da ga intezivno učimo, jer je to dova, hadis dova.
Jedna od najčešćih dova Resulullaha s.a.v.s., kada bi ušao u namaz bila bi sljedeća: “Gospodaru moj, uputi me prema najljepšem ponašanju i karakteru, jer Ti si Onaj koji upućuje na najljepše ponašanje i karakter. Gospodaru, udalji od mene loše ponašanje i karakter, jer Ti si Onaj koji udaljava od lošeg ponašanja i karaktera. Ti si jedini kadar da ukloniš i udaljiš….“
To je dova o kojoj trebamo razmišljati. Molim Gospodara da popravi naše ponašanje, On je taj koji popravlja ponašanje. Molim Allaha da udalji od nas loše ponašanje, On je taj koji u našem našem karakteru mjenja ono čega se trebamo kloniti.
DOVA
Gospodaru naš počasti nas, a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, a nemoj nas kazniti. Najvećim Te imenom molimo, ne prepusti nas samima sebi ni koliko treptaj oka.
Gospodaru, počasti nas da pravimo prostor dobrim i čestitim robovima Tvojim. Gospodaru, počasti nas da pravimo prostor našim potomcima da Tebi na sedždu padaju. Najvećim Te imenom molimo, zaštiti nas od svakoga zla, posebno zla nas samih. Počasti nas da naše prohtjeve i naše strasti idu samo u pravcu sa kojim si Ti zadovoljan.
Gospodaru, počasti našu omladinu da ide prema braku. Najvećim Te imenom molimo, počasti nas da otvaramo nove procese u našem društvu. Smiluj se nama, roditeljima našim, smiluj se našim merhumima, smiluj se svakome ko je u naša usta zalogaj stavio i molimo Tebe da Tebi na sedždi budemo, i počasti nas da budemo od onih koji će isto tako raditi.
Gospodaru molimo Te za Tvoju milost, za Tvoj džennet. Smiluj nam se u ovom danu i počasti nas da naš karakter bude najljepši karakter.
IZDVOJENI CITATI
Ovaj Kur’anski ajet nam govori na koji način bi se trebali ponašati na sijelima. Resulullah s.a.v.s., bi na sijelu sjeo gdje ima prostora, ne bi na posebnom mjestu. Nikada ne bi ispružio svoju nogu na sijelu da ne bi stijesnio ljude. Kada bi neko došao sa strane, ne bi mogao prepoznati ko je Resulullah s.a.v.s., ko je Ebu Bekr, ko je Omer dok ne bi ugledao mubarek lice, onda bi vidio da je Resulullah, ali po sjedenju nikada ne bi znao.
