Pod namjerom, nijjetom, se podrazumjeva odlučna odluka srca da se nešto učini. Nije uvjet da to bude jezikom, jer je dovoljno da se namjeri postiti, odnosno da se srcem usmjeri prema tom djelu i čvrsto to odluči uraditi, što ne mora uključivati jezik. Zato je ustajanje na sehur namjera za post ili eventualno obilnija večera kojom se čovjek namjerava ojačati kako bi postio sljedeći dan, može se tretirati kao namjera. Ukoliko bi izgovorio svoju namjeru sa čvrstom odlukom srca smatra se da je preče da to učini.
Bez obzira da li post bio farz, vadžib ili dobrovoljan (nafila), da li se radilo o postu nekog dana ili nadoknađivanju, uvijek je neophodna namjera kao i kod svih drugih ibadeta. Ovo je stav većine učenjaka,[1] dok u su neki stava da je dovoljno imati jednu namjeru/nijjet za čitav mjesec. Preporučuje se iz predostrožnosti da se namjera/nijjet obnovi za svaki dan.
Vrijeme nijjeta
Što se tiče vremena nijjeta ono započinje od trenutka kada sunce zađe, u čemu se svi pravnici slažu, a posljednje vrijeme za donošenje namjere razlikuje se s obzirom na različite vrste posta koje se obavljaju.
Prva vrsta je ona u kojoj se ne uvjetuje da nijjet bude prije zore, niti da se označi šta se konkretno posti, već je ispravan post općenitim nijjetom ili nijjetom dobrovoljnog posta i mogućnost te namjere započinje sa zalaskom sunca do polovine dana. Ovo je slučaj sa ramazanskim postom i postom konkretno određenih dana, kao npr. kada kažemo da ćemo radi Allaha postiti četvrtak ove sedmice. U ova dva slučaja post je valjan, čak ukoliko postač ne bude namjerio da posti u vrijeme noći, jer ima pravo da donese nijjet/namjeru čak ukoliko je svanuo dan sve do prije podne u periodu otprilike sahat vremena.[2]
Zasebna vrsta je općenito dobrovoljni post, onaj kojem nije precizirano vrijeme, ispravna je namjera u njemu do prije podne namaza (otprilike sat vremena), zato što je Poslanik, s.a.v.s., dolazio svojoj porodici u vrijeme duha namaza pred podne i govorio: ”Imate li nešto za jelo?” Ako bi mu odgovorili da nema, on bi odgovorio da će postiti. Ovaj hadis bilježi Muslim od Aiše, r.a.
Učenjaci imaju različite stavove kada se radi na šta će se odnositi post bolesnika kada namjeri sa svojim postom da posti neku drugu obavezu, a u mjesecu je ramazanu kada mu je dopušteno zbog bolesti da ne posti.[3]
Druga vrsta je ona gdje je uvjet da se namjera donese prije zore da bi označio šta je to što posti. To je prije svega:
nadoknada posta mjeseca ramazana,
nadoknada nafila koje su pokvarene,
post različitih keffareta/otkupa; poput otkupa za zakletvu, za ubistvo, te post na hadždžu temettu'a i kirana kao što je pojašnjeno u propisima o hadždžu,
opći zavjet poput riječi: ”Ako mi Allah izliječi nekog bolesnog, ja se obavezujem da ću postiti jedan dan.”; pa nakon toga ozdravi, ili kada kaže da se obavezao postiti mjesec, u oba slučaja mora donijeti nijjet/namjera prije izlaska sunca da bi odredios obzirom da nije precizirao koji će dan postiti u svome zavjetu. Svako vrijeme odgovara za obavljanje posta, nadoknadu posta ili dobrovoljni post i zbog toga je neophodno da precizira svoj nijjet prije izlaska sunca.
U svim ovim vrstama vrijeme namjere je od perioda zalaska sunca do pred izlazak sunca, tj. neophodno je da se to desi prije nego nastupi vrijeme sabah namaza. Također, nužno je da odredi koju vrstu posta posti, da li je to nadoknada ramazana, nadoknada pokvarene nafile ili post otkupa (keffareta). Neće se suspendovati namjera ako kaže da posti sutra, ako Bog da, jer ovo znači da traži od Allaha pomoć i uspijeh. Medutim, ako bi riječima namjeravao izuzimanje sa riječima ako Bog da, u smislu da će posti ako se nešto ne promijeni, tada će namjera biti pokvarena, dakle nijjet neće biti valjan.
[1] Obaveza (vadžib) je nijjet u našoj hanefijskoj školi, mezhebu, kao i kod šafijskog mezheba, dok malikije i imam Zufer kažu da je dovoljno imati jedan nijjet, namjeru, za čitav mjesec ramazana.
[2] Imam Šafija kaže da nije ispravan post ramazana, napaštanje ramazana, niti zavjetni post, što je jače od njegova dva mišljenja, sa namjerom u toku dana, nego je neophodno za ove dvije vrste posta da osoba ima namjeru prije zore. Ovo je bolje iz predostrožnosti. Također, ne uvjetuje se u ove dvije vrste posta preciziranje, pa kada kaže da posti sutra, a ne označi da li se radi o nadoknadi ramazana ili zavjeta koji je određen, tada je u oba slučaja valjan.
[3] Hasan el-Basri kaže da se odnosi na ono što je namjerio bolesnik koji posti. Veliki broj hanefijskih pravnika smatra da će se post odnositi na obavezni ramazanski post bez obzira na nijjet/namjeru.