Najljepši uzor

Hutba – Bakijska džamija, 08.01.2016.

Zahvala pripada Uzvišenom Stvoritelju na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Te, Gospodaru, počasti nas da budemo na njima zahvalni, i počasti nas da blagodati Tvoje spoznajemo kroz njihovo trajanje. Salavat i selam Tvome miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Svjedočim da nema drugoga Boga osim Jednoga Jedinoga, i svjedočim da je Muhammed pečat Njegovih poslanika. Molim Allaha, dž.š., da i vama i meni ovo svjedočanstvo, ovaj šehadet čuva tako što ćemo ga živjet u svakom trenutku svoga života, sa njim sa ovoga svijeta otići i biti proživljeni u skupini onih koji su ovo svjedočili.

Draga braćo, Uzvišeni Gospodar kaže u Kur'ani-kerimu: Zaista je vama u Allahovom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., najljepši uzor…


Taj kur’anski ajet nas podsjeća na ulogu Božijeg Poslanika u našem životu. I u onoj mjeri u kojoj uzmemo Njega za ogledalo naših postupaka, u toj mjeri ćemo Allahu biti bliski, i u toj mjeri ćemo uspjeti na ovome svijetu i biti spašeni na budućem. Onoliko koliko se budemo ogledali u ugledalo koje se zove pečat svih Poslanika. Na kraju mjeseca rođenja Muhammeda, s.a.v.s., podsjećamo se na taj ajet, i podsjećamo se, draga braćo, na činjenicu da je taj ajet objavljen i smješten u suri koja se zove El-Ahzab, sura Saveznici. Glavnina ajeta ove sure govore o jednom od najtežih momenata u životu Resulullaha, s.a.v.s. Govore o poznatoj bici koja se zove Bitka kod Hendeka. Kada su iz Mekke krenuli u velikome broju gdje su se priključila i druga arapska mnogobožačka plemena, i sa deset hiljada vojnika okružili časnu Medinu. Ovaj je ajet smješten u toj suri: Zaista je vama u Allahovom poslaniku najljepši uzor. I kada je najteža situacija, Resulullah ti je uzor.

Mi govorimo o ajetima u kojima Gospodar počinje sa riječima: O vjernici. Jedan od ajeta koji započinje sa: O vjernici, je ajet koji je objavljen povodom Bitke na Hendeku, bitke saveznika, kada su oni okružili časnu Medinu, i kada je Resulullah zajedno sa plemenitim ashabima odbranio Medinu. Doslovno je odbranio ono što se zove biološki opstanak muslimana. Jer da su uspjeli prodrijeti u časnu Medinu ne bi ostavili niti jednog muškarca živog, a žene i djecu bi porobili.


To je bio možda jedan od najtežih trenutaka u povijesti islama za muslimane. Gospodar je tada objavio ajet: O vjernici, sjetite se Allahovog nimeta kada vam je došla brojna vojska na vas, pa smo mi na njih poslali vjetar jedan, i poslali smo vojsku koju vi niste vidjeli, a uvijek znajte da Allah vidi sve što vi radite. Dalje Gospodar kaže: Došli su vam sa gornje strane, sa svih strane, pogledi su vaši od straha klonuli, a srca vaša u grla su došla. Kada se čovjek strašno uplaši, osjeti da mu srce više ne kuca u prsima, nego je u grlu. Nastavlja Gospodar: I u tom trenutku svakojake misli ste usnili. Tu su vjernici bili iskušavani, i potreseni su strašnim potresom. Zamisli gubiš život, gubiš porodicu, gubiš imetak.

U Hendeku je Resulullah, s.a.v.s., iskopao kanal po preporuci Selmana Farisije. Govori kako je Resulullah uzeo savjet Selmana. Kaže Selman: Božiji Poslaniče, nas u Perziji kada napadne konjica mi iskopamo kanal, pa ih gađamo sa druge strane, ne damo im blizu. ‒ a glavnina mušričke vojske je konjica. Tada je Resulullah, s.a.v.s., naredio da se kopa rov. Hendek nije bio dug sto metara, ni kilometar, nego pet hiljada i petsto sedamdeset pet metara, bio je širine četiri metra i šezdeset, i dubine tri metra i četrdeset. Kopali su ga punih mjesec dana, i danju i noću. Bilo je ashaba koji su znali zaspati od umora kopajući. Čak je jedan od ashaba prilikom kopanja zaspao, a imao je sablju u rukama, pa mu drugi ashab uze sablju. I kada je se probudio, uplašio se, pomislio je da su neprijatelji. Kaže Resulullah: Ko mu je uzeo sablju, vrati mu je. Ne smije vjernik plašiti vjernika. Prenosi se u jednoj predaji: Ko prepadne vjernika, Allah će ga prepasti na Sudnjem danu. Kada uzmeš insanu ono što mu pripada, to je prepadanje vjernika.

Munafici su po svom običaju stalno unosili strah u srca ljudi. Prilikom kopanja rova, polomili su svoje krampe o stijenu, pa su rekli: Allahov Poslaniče, polomili smo krampe, ne možemo da tu stijenu uklonimo. ‒ kaže Resulullah: Pokažite je meni! ‒ i Resulullah kako je udarao tu stijenu, varnice su izlazile pa reče: Vidim dvorce Kisre, vladara Perzije, vidim dvorce Kajsera, vladara Bizantije. ‒ tada Resulullah zavika: Kada propadne ovaj vladar Perzije, poslije njega neće biti vladara Perzije, kada propadne ovaj vladar Bizantije, poslije njega neće biti vladara Bizantije. Kažu munafici: Gledaj kako Allah i Poslanik obmanjuju vjernike, kopaju kanal da se zaštite u Medini, napada ih deset hiljada vojnika, pitanje je hoće li se sačuvati. ‒ Resulullah im kaže: Konstantinopolj će biti muslimanski, Perzija će biti muslimanska.


Ova bitka je toliko značajna iz mnogo razloga. I mogli bi ostati dugo analizirajući sve što je Resulullah radio sa plemenitim ashabima. Dvoboj između jednog mušrika i hazreti Alije, to je priča o jednom vitezu. Kako je hareti Alija kao mladić u dvadesetim godinama svog života izašao pred čovjeka kojeg niko nije porazio. Iako ga je Resulullah sprečavao, hazreti Alija je rekao da ga puste. Kada je hazreti Alija izlazio na mejdan Resulullah je učio: Gospodaru, na Bedru mi je preselio hazreti Ubejde, na Uhudu mi je preselio Hamza, nemoj da mi sada preseli Alija.
Izlazi Alija pred tog čovjeka i kaže mu: Nemoj sine, ja sam sa tvojim babom ahbab bio. ‒ kaže mu Alija: Onda ja tebi nudim troje; hajde ti primi islam, ti si čestiti čovjek, znaš da Muhammed, s.a.v.s., ne laže! ‒ kaže: Ne mogu. ‒ Alija mu potom nudi: „Pa hajde vrati se u Mekku, nemoj se ti boriti sa nama. ‒ kaže: Neće žene u Mekki govoriti kako sam ja bio kukavica. ‒ potom ga je upitao: Šta ti je treće? ‒ kaže mu Alija: Onda da se ti i ja sukobimo sabljama. Hazreti Alija uspijeva pobijediti čovjeka koji nikada nije bio poražen u dvobojima. Ova bitka je toliko bila osudna da je Resulullah s.a.v.s., nakon što je se završila, kazao muslimanima: Od ovog trenutka, više nikada nas iz Mekke neće napadati, nego ćemo mi njih napadati.


Allah je poslao hladnoću koja je bila užasna, vjetar je toliko puhao da je nosio šatore mušričke vojske. Od tog trenutka, Resulullah je uspio da kompletan Arabijski poluotok primi islam. U tom trenutku veoma je bitno spomenuti da su oni koji su Resulullahu dali prisegu da će biti sa njim, jer su jevreji okrenuli leđa muslimanima. To je najteži trenutak bio za Resulullaha, jer je Medinu zaštitio rovom, ali unutra Medine su bili jevreji koji su se spojili sa mušricima. Kaže: Ostavite žene i djecu u jednoj tvrđavi!, i oni tako i uradiše. Reče Safija, tetka Poslanika: Čujem vojnika kako se šunja oko tvrđave. Džihad odbrane je obaveza muškarca i žene. I onaj ko kaže da bi žena trebala studirati ovo ili ono, žene bi trebale sve da uče. Trebaju učiti da budu u stanju sebe odbraniti. Kao što smo ti i ja dužni da čuvamo njenu čast, i ona je dužna da štiti svoju čast. Kaže Safija jednom od ashaba, bio je veliki pjesnik, ali je se bojao krvi: Izađi, neko nas uhodi, hoće da nas napadne! ‒ kaže ashab: Ja ne smijem! ‒ Izlazi tetka Resulullaha i uhodu ubija pored same tvrđave. Vratila se unutra i rekla ponovno tom ashabu: Idi barem uzmi mu štit i oklop! ‒ kaže on: Ja da smijem gledati krv ja bih išao sa Resulullahom, ne smijem. Kada je se bitka završila Resulullah je rekao: Nećemo klanjati namaz dok ne završimo sa jevrejima koji su nas izdali. Unutrašnje slabosti su uvijek gore nego vanjske slabosti.

DRUGA HUTBA


Hvala Allahu, dž.š., na Njegovim neizmjernim blagodatima. Salavat i selam Njegovom Poslaniku, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima.


Zamolio bih vas da malo razmišljate o ovom ajetu kojeg smo citirali u prvom dijelu hutbe. Iza agresije na Bosnu i Hercegovinu, susreo sam jednog generala Turske vojske, i on mi je rekao: Hoćeš li da ti kažem šta je po meni mudžiza Resulullaha u savremenom dobu? ‒ upitah šta, on mi reče: To što su u Bosni bošnjaci muslimani uspjeli da se odbrane i opstanu. Generalni štab Turske vojske, gdje se ljudi bave po trideset, četrdeset godina vojnim pitanjima, nije bilo čovjeka koji bi vam dao više od devedeset dana. Vi ste na neki način mudžiza Božijeg Poslanika u savremenom dobu, opstali ste.

DOVA


Gospodaru naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, a nemoj nas kazniti. Molimo Te najvećim imenom Tvojim počasti nas džennetom i svakim djelom koje džennetu približava. Molimo Te uvedi nas u džennet šefaatom Tvoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s. Gospodaru, sačuvaj nas da mi ne obrukamo ummet Muhammeda, s.a.v.s. Najvećim Te imenom molimo, ne prepusti nas samima sebi ni koliko treptaj oka.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter