Hutba – Bakijska džamija, 16.12.2016.
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjernim blagodatima. Molimo Allaha, dž.š. najvećim imenom Njegovim da nas počasti džennetom i svakim djelom koje džennetu približava. Molim Allaha, dž.š., da primi džumu i pobriše grijehe od džume do džume. Molim Allaha, dž.š., da dadne ummetu islama bezbjednost na svakom mjestu. Salavat i selam posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, njegovoj časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima.
Draga braćo, hvala Allahu Koji nas je počastio iz milosti svoje da živimo mjesec u kojem je rođen, kako ga On opisuje kao: Milost svim svjetovima. Lijepo je živjeti dane rebiul-evvela. Lijepo je podsjećati se na rođenje Muhammeda, s.a.v.s. U vjerodostojnim hadisima se kaže da je Resulullah, s.a.v.s., upitan: Zbog čega postiš, Allahov Poslaniče, ponedjeljkom? Resulullah je odgovorio: To je dan kada me je Allah na ovaj svijet doveo i dan kada mi je Allah dao poruku čovječanstva. Resulullah, s.a.v.s., je obilježavao dan svoga rođenja zahvalnošću Allahu, dž.š., posteći ponedjeljkom i time podsjećajući sebe na dvije velike blagodati, a to su blagodat postojanja i blagodat Božije upute.
Mi se u ovom mjesecu pokušavamo podsjetiti na temeljne vrijednosti koje možemo iz života Resulullaha, s.a.v.s., uzeti. Njegova majka Amina je dočekala da Resulullaha, s.a.v.s., donese kao jetima, jer mu je otac Abdullah preselio. Onda nam nije čudno da je danas su svijetu gotovo devedeset posto ukupne populacije siročadi muslimani. Nije nam čudno da je naš Miljenik oplemenio ljudska srca, posebno ona srca koja su prihvatila vjeru, pa im je onda kazao: Ja i onaj ko vodi računa o jetimu, bit ćemo kao ova dva prsta u džennetu. Pa se onda sjećamo ajeta gdje Gospodar kaže: Nemojte jesti imetak siročadima. Dalje se prisjećamo kako ga je njegova majka u petoj godini života odvela na mezar oca Abdullaha koji je preselio u Medini. Odvela je svoga sina na putovanje od četiristo pedeset kilometara da ga podsjeti koliko je bitna odanost kao ljudska osobina. Onaj ko nema odanosti, neće u Allaha vjerovati. Onaj ko nema odanosti, neće namaz obaviti.
Resulullah se u svojoj petoj ili šestoj godini života susreo sa onom činjenicom koja nas opet vezuje za mevlud. Poslanik, s.a.v.s., rođen je dvanaestog rebiul-evvela u ponedjeljak i preselio je u ponedjeljak. Nedavno mi jedna gospođa u ambulanti kaže: “Primaklo mi se, trebala bih se učlaniti u Islamsku zajednicu, imam šezdeset i tri godine.” Ljudi žive godinama; ako ih Allah počasti iznad pedesetih, tek tada razmišljaju o preseljenju. Zašto je bitno bilo da Resulullah, s.a.v.s., koji je odgajatelj generacija, u šestoj godini života spozna suštinu ljudskoga postojanja, a to je da ona ima svoj početak i kraj na ovome svijetu. Bio ti predsjednik države, najimućniji čovjek u državi, ili bio čovjek koji nikakvog imetka ni utjecaja nema, tvoj i moj život ima početak i kraj.
Niko ne može kazati do Kijametskog dana da je imao veće iskušenje od Resulullaha. Rođen je, a otac ga nije stigao ni očima svojim pomilovati, i tek kada je počeo razumijevati šta je mati, Allah mu pred očima uzme majku. Recite, dolazi vam melek smrti koji je za vas zadužen. Da bi se naučilo temeljnoj vrijednosti na ovome svijetu smo samo prolazni. U jedanaestoj godini svoga života Resulullah, s.a.v.s., radio je za svoj život, a mi gledamo kako u ummetu muslimana ima momaka kako u tridesetim godinama još uvijek džeparac traže od svojih roditelja. Pa gdje smo mi od sunneta Muhammeda, s.a.v.s.?
Znam čovjeka koji je radio deset sati za samo deset maraka, ali nikada nije pružio ruku. Sjećamo se kako su Muhammeda, s.a.v.s., počastili da uči iz iskustva starijih, pa su ga okruživali ljudi koji imaju iskustva, njegov djed i amidža. Kada je amidžina supruga, Ebu Talibova žena preselila na ahiret, Resulullah, s.a.v.s., je spuštao tu čestitu ženu u mezar, i kaže hazreti Alija: Tako mi Allaha, više je plakao Resulullah za mojom majkom nego što sam ja plakao. Rekao je Resulullah: Moja majka nakon moje majke. Sjećamo se, draga braćo, da je u mjesecu mevluda Resulullah odabrao Hatidžu za svoga bračnoga druga. Odabrao ju je zbog njene čestitosti. Znalo je se desiti da ta čestita žena zaspe od umora sjedeći, i onda melek Džibril dođe kod Resulullaha i kaže: O Božiji Poslaniče, obraduj Hatidžu sa kućom u džennetu, gdje nema galame i napora koji podnosi na dunjaluku.
Učestvuje kao dječak od četrnaest godina u ratu. Desilo se da su Mekku napali, Resulullah je dodavao strijele svome amidži, i onda su se stanovnici Mekke dogovorili da formiraju jedan savez; Savez vitezova su ga zvali; da se nikome u Mekki i okolini Mekke ne smije činiti nepravda. To je prije islama bilo. Onda je Resullah u islamu govorio: Da me pozovu da budem dio savezništva vitezova, gdje ćemo svakom čovjeku zaštiti život, imetak i njegova prava, odazvao bih se. Završit ćemo hutbu sa još jednim detaljem iz života Resulullaha, s.a.v.s.
Draga braćo, kada gledate Resulullaha do četrdesete godine, do trenutka kada ga Allah, dž.š., odabire za poslanika, vidjet ćete da on uvijek ima dilemu i preispitivanje za ono što radi, da li je najbolje. Kaže ulema: Onaj ko svoju pamet ima, znaj da pameti nema. A takvih je kod nas na stotine. Kada je prva Objava došla, prepao se Resulullah i preispituje sam sebe, pa kaže Hatidži: Da li je ovo istina izvan mene, ili me je nešto obuzelo, strah me je da mi dragi Bog ne dadne takvu situaciju da je ovo neka opsjena. Zapamtite svjedočanstvo hanume o njenom mužu. I ako hoćeš da znaš koliko smo na stazi Resulullaha, s.a.v.s., gledaj ove osobine. Kaže njemu hazreti Hatidža, koja je živjela petnaest godina sa njim do tog trenutka: Neće, tako mi Allaha, tebe Allah nikada poniziti.
Kada doživiš poniženje, gledaj kakav si bio, nemoj se pitati odakle te je snašlo. Šta te zadesi loše, preispituj sebe. Kaže Hatidža dalje: Ti, Muhammede, održavaš rodbinsku vezu i pomažeš nevoljnika, kada ti gost dođe počastiš ga, uvijek si tu da pomogneš u istini i dobru. Zamolio bih vas da razmišljamo o mjesecu mevluda, o ovim univerzalnim vrijednostima. Da nas Allah, dž.š., počasti da budemo ovakvi.
DRUGA HUTBA
Hvala dragom Gospodaru. Salavat i selam Njegovom miljeniku Muhammedu, časnoj i plemenitoj porodici, vrlim ashabima. Molim Allaha, dž.š., da među nama, među porodicama našim niko nesretan ne bude na ovome i na budućem svijetu.
Draga braćo, bilo bi dobro da se prisjetimo onoga što ulema zove najvećim strahom. Kažu: Najveći je strah onoga ko nosi kelimei-šehadet u trenutku sabiranja ljudi, kada dođe do Resulullaha u čijoj skupini bude trebao biti proživljen. Doći će tada meleki i odvući ga iako će na sebi imati tragove namaza i tragove dobra. Onda će Resulullah govoriti: ‘On je od moga ummeta.’, a melek će kazati: ‘O Allahov Poslaniče, ti ne znaš šta su oni radili nakon tebe.’ Ovo što se dešava u ummetu islama je dodatni razlog da razmišljamo o tome šta mi radimo za dobrobit ovog dijela ummeta za koji smo mi zaduženi.
Mi smo zaduženi za ove naše Bošnjake. Naravno, mi treba da pomažemo svim muslimanima ovog ummeta. Dužni smo da radimo za ummet islama, makar to bilo nešto malo. Ja ne sumnjam u vas, draga braćo, ne sumnjam da je iman u vama, jer kaže Resulullah, s.a.v.s.: Kada vidiš insana da dolazi u džamiju, posvjedoči mu iman. A ne dozvolimo da se ispraznimo. Svi smo mi ummet kojem je Resulullah poslan, samo se jedan dio odazvao, a to smo mi, a drugi je dio onaj kome mi trebamo pokazati šta je islam. Da nas Allah, dž.š., u tome pomogne.
DOVA
Gospodaru naš, počasti nas, a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, a nemoj nas kazniti. Najvećim Te imenom molimo neka među nama niko nesretan ne bude. Gospodaru, sačuvaj nas od tjeskobe u dušama našim. Počasti nas da naša prsa budu široka. Počasti nas da činimo dobro dokle god smo živi. Najvećim Te imenom molimo da radimo za dobrobit ummeta islama gdje god bili. Počasti nas džennetom i svakim djelom koje džennetu približava. Sačuvaj nas vatre i svakoga djela koje vatri približava. Počasti nas da radimo kako treba, kada treba i na način koji treba. Zaštiti nas od svakoga zla.
