Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Uzvišeni Gospodar u Kur’ani kerimu kaže za svoga Miljenika Muhammeda, s.a.v.s., pečata svih poslanika, hvaleći ga:
وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ
”Zaista si ti Muhammede veličanstvenog morala.” (Kaelm, 4)
Ulema nas uči da je sva vjera sadržana u moralu, u onome što se često naziva edebom, pa onaj ko ima više edeba od nas, taj ima i više vjere. Nakon spoznaje Uzvišenog Gospodara, najvrijednije je slijediti istinu. Moralnost čovjeka se pokazuje upravo kroz slijeđenje istine. Ono što se najprije vidi jesu naša dobra djela i naše ponašanje. Kada vjernik izgubi bilo šta na ovome svijetu, on kaže: “Mi smo Allahovi, mi smo Božiji i Njemu se vraćamo”, pokazujući svoj edeb prema Uzvišenom Allahu. Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Ništa nije teže na mizan tereziji djela od lijepog ponašanja.”
Kada su prvi muslimani tražeći bezbijednost za sebe i svoju vjeru, sa dozvolom Resulullaha, s.a.v.s., napustili Mekku, otišli su Nedžašiji, vladaru Abesinije. Vladar Abesinije ih je pitao kakvo je bilo njihovo stanje, pa je jedan od muslimana Džafer, r.a., opisao stanje. Kaže: “Bili smo u džahilijetu, bili smo u neznanju, robovali smo kipovima, odnosno, robovali smo materiji, materijalnom, jeli smo i strvinu, činili smo razvrat.” Također, spomenuo je: “Nismo bili čestiti prema komšijama svojim. Jak od nas je jeo pravo od onog ko je slab.”
To je karakteristika perioda neznanja. Period neznanja može doći u savremenom dobu kada oni koji su jaki i moćni jedu prava onih koji su slabi i nemoćni. Zatim je Džafer kazao, Allah sa njim zadovoljan: “Bili smo takvi dok nam Allah, dž.š., nije poslao čovjeka čije povjerenje znamo, čiju istinoljubljivost znamo, čiju čednost znamo, znamo njegovo porijeklo, on je jedan od nas. Pozvao nas je Uzvišenom Bogu, da Njemu robujemo, da Njega jedinog vjerujemo. Da ostavimo ono čemu su robovali naši preci, od kamenja i kipova, od onoga što je zabluda, naredio nam je…” Ovdje dolazimo do značaja edeba, do značaja morala. “Naredio nam je Božiji poslanik da uvijek istinu govorimo i ispunjajemo obaveze koje nam se povjere, da održavamo rodbinsku vezu svoju i da se udaljimo od svakoga griješenja prema Allahu, dž.š.”
Nedžašija je razumio da se radi o Božijem Poslaniku i prigrlio je islam. Čak se spominje u predajama da mu je Resulullah, s.a.v.s., nakon što je dobio vijest da je Nedžašija preselio, klanjao dženazu. Dovoljne su bile ove univerzalne vrijednosti da čovjeka privuku onome što je suština ljudskoga života. Pravilno ponašanje ukazuje na činjenicu da čovjek pravilno vjeru razumije. Najbolji način pozivanja jeste pozivanje djelom. Hazreti Alija je kazao: ”Ljudi vrijede samo ako pripadaju jednoj od dvije skupine: Skupini znalaca koji su spremni da koriste svoje znanje i da ga šire i skupini onih koji možda ne znaju, ali nisu oholi da nauče. Imaju lijepo ponašanje prema svakome ko ima znanje i od koga se mogu okoristiti.”
Činjenica je povjesna da su najmnogoljudnije muslimanske zemlje ili jedne od najmnogoljudnijih muslimanskih zemalja one gdje muslimanska vojska nikada nije ušla, već su trgovci muslimani ušli u Maleziju i u Indoneziju, ono što nazivamo dalekim istokom. Ljudi su prgrlili islam jer su vidjeli poštenje tih ljudi. Vidjeli se da oni staju na namaz, a kada izađu iz namaza neće preko njihovih jezika laž nikada krenuti. Neće u svojim kupoprodajama obmanjivati onoga od koga kupuju, ili kome prodaju.
Gospodar je rekao:
قُلْ لَا يَسْتَوِي الْخَبِيثُ وَالطَّيِّبُ وَلَوْ أَعْجَبَكَ كَثْرَةُ الْخَبِيثِ
“Reci: ‘Nije isto ono što je loše i ono što je dobro, makar te iznenađivalo mnoštvo onoga što je loše.’” (Maide, 100)
Nije isti onaj koji poštuje druge i onaj koji ne poštuje druge. Nije isti onaj koji čini dobro i onaj koji to ne radi. Nije ista laž i istina. Nije ista lijepa riječ i ružna riječ! Jedna lijepa riječ zna čovjeku, zbog našeg lijepog ponašanja prema njemu, uljepšati možda život. Jedna je žena prišla imamu i kazala mu: “Hvala Bogu ja sam danas udata žena i imam dvoje djece. Želim kazati vama, efendija, ona mala riječ kada ste me ohrabrili, kada ste bili upitani: ‘Ko se najljepše ponaša’, pa ste na mene ukazali, bila mi je dovoljna da me nosi, da mi vrati osjećaj ponosa.”
Uzvišeni Gospodar u Kur’ani kerimu kaže:
وَجَادِلْهُمْ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ
”Uvijek uzvrati sa onim što je najbolje.” (En-Nahl, 125)
Dokle god postoji mogućnost da druga strana krene pravim putem, trebamo uzvratiti dobro. Primjeniti Kur’an znači živjeti stilom Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Kada je ušao u Mekku, Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., na čelu vojske od preko deset hiljada vojnika, ušao je ponizno i kazao im je: “Vi ste slobodni.” Nije se svetio. Nekada ljudi ne prihvataju od nas ono što govorimo. Ne zbog toga što im ne govorimo istinu, već zbog činjenice da preglasno radimo, pa ljudi ne mogu da čuju ono što im mi govorimo. Lijepo ponašanje osvaja ljudska srca i zbog toga je Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., uvijek usmjeravao ljude na najljepša ponašanja.
Vlastitim primjerom im je pokazivao kako se treba ponašati. Kada spoznamo Uzvišenog Gospodara i uredimo svoj život prema onome što nam je darivao u mjesecu ramazanu, a to je časni Kur’an i kada usmjermo svoje živote shodno obrazcu, najplemenitijem obrazcu življenja, kojeg je ostavio Božiji Poslanik, tada zaista ljudi od nas prihvataju ono dobro i onu istinu koju im kazujemo. Ne zato što smo možda to elokventno kazali, nego zato što su osjetili da u svakom slovu one riječi koju smo kazali, ima jedna doza emocije, jedna doza iskrenosti koja osvaja ljudska srca.
Zaista se ljudi mogu podijeliti na dvije skupine. Skupinu onih koji znaju, koriste svoje znanje i šire ga i na skupinu onih koji možda ne znaju, ali se ne stide da nauče. Učimo lijepo ponašanje! Učimo u mjesecu ramazanu kako se ponašati. Gledajmo čestite ljude. Približimo se Allahu tako što ćemo se ponašati onako kako se ponašaju oni koji slijede Božijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Zaista je veliko da musliman na pravi način razumije vjeru, a zatim svojim ponašanjem pokaže svoj identitet u svakom trenutku svoga života. Kada vidimo takvog čovjeka, tada će istina, tada će dobro lahko preći na nas, jer njegove riječi i njegova djela bit će, usitinu, jedno.
