Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Neka ne umre jedan od vas, a da nema lijepo mišljenje o Gospodaru.” Spoznaja Uzvišenog Boga podrazumijeva da o svome Gospodaru imamo lijepo mišljenje.
On, Uzvišeni je u Kur’an kerimu kazao:
مَا لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَارًا
“Zašto se Allahu ne vraćate nadom svojom, svjesni Njegove veličine.” (Nuh, 13)
Kada učenjaci definišu nadu, oni kažu da je nada bliskost srca Uzvišenom Gospodaru. Samo su bliska srca Allahu, dž.š., ona koja se iskreno Njemu nadaju. Strah i nada su dva krila na putu ptice, srca, stvoritelju Uzvišenom. Bez ova dva krila čovjek se ne može približit Allahu. Mudri Lukman je govorio svome sinu: ”Sine moj, nadaj se Allahovoj milosti, Božijoj milosti, onom nadom u kojoj nikada zaboraviti nećeš Njegovu srdžbu i boj se Uzvišenog Gospodara, ali onim strahom u kojem nikada nećeš izgubiti nadu u Njegovu milost.”
Vjernik je onaj koji ima dva srca, srce koje se nada i srce koje ima strah od Uzvišenog Gospodara. Ko može izgubiti nadu u Božiju milost?
Uzvišeni Gospodar kaže u Kur’an kerimu:
إِنَّهُ لَا يَيْأَسُ مِنْ رَوْحِ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ
“Zaista u Allahovu milost nadu gube samo oni koji u Njega ne vjeruju.” (Jusuf, 87)
Oni koji nisu pravilno razumijeli ono što treba znati o svome Gospodaru. Ono što ugrožava čovjekovu nadu i što, na neki način, dokida svaku nadu da će Gospodar oprostiti, jer je On kazao da je to grijeh koji se ne oprašta, jeste pripisivanje Uzvišenom Gospodaru bilo koga ravnim. Uzvišeni je rekao:
إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ
”Zaista Allah neće oprostiti da Mu se bilo ko ravnim smatra, a Allah će oprostiti druge grijehe kome On hoće.” (En-Nisa, 48)
U vjerodostojnom hadisu Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže da se naš Gospodar zaklinje: “Tako Mi Moje veličanstvenosti, neću učiniti onoga ko je u Mene vjerovao, pa makar trenutak, u danu ili noći, jednakim onome ko Mene vjerovao nije.” Najlošije što se osobi može desiti, jeste da ima loše mišljenje o Uzvišenom Bogu.
Zbog toga je u mnogim hadisima Božiji Poslanik, s.a.v.s., ukazao na milost Uzvišenog Gospodara. Naša nada se prije svega treba vezati za Njegovu milost. U vjerodostojnim hadisima kaže se da Uzvišeni Gospodar robove Svoje poziva da Mu se vrate i kaže: “Kada bi grijesi vaši nebeske visine dosegli, a zatim vi oprost zatražili, Ja bi vam oprost darivao.” Jedan od velikana je bio na smrtnoj postelji i posljednji trenuci na njegovom životnom putu bili su vrlo teški. Međutim, u jednom trenutku se osmjehnuo i kazao: “Vidjet ćete Božiju milost, kada sa vjerom budete Njemu išli.” Koliko je značajno biti svjestan Božije milosti svjedoči i priča o Ibrahimu, a.s., kojem je došao vatropoklonik u goste. Ibrahim, a.s., je kazao njemu: “Vjeruj u Boga pa ću ti dati da jedeš sa mnom.” Ovaj se okrenuo i napustio društvo Ibrahima, a.s.
Tada je Uzvišeni Gospodar objavio Ibrahimu: ”O Ibrahime, zbog čega ova škrtost?” Hranim ga četrdeset godina, ne uslovljavajući to bilo čime, a ti radi jednog obroka tražiš da vjeruje Mene. „Ibrahim je pohitio za vatropoklonikom i objasnio mu je zbog čega ga vratio sebi za sofru. Ovaj je uvjeren u milost Gospodara i u Njegovo darivanje prigrlio vjeru u Gospodara. Kada su pojedini velikani proučili riječi Uzvišenog Gospodara u kojima se obraća Musau i Harunu, koji idu kod faraona:
فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَيِّنًا لَعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَىٰ
“Recite mu (o Harune i o Musa) faraonu, obzirne, blage riječi.” (Taha, 44)
Jedan od velikana je rekao: “Gospodaru moj, ako se Ti ovako odnosiš prema onome ko je tvrdio da je, Bože nas sačuvaj, on božanstvo, kakav će biti Tvoj odnos prema onome ko je Tebi svjedočio da si ti Jedan Jedini? „Nada u Božiju milost usko je vezana za dobra djela. Onaj ko se iskreno nada Allahu, dž.š., Stvoritelju nebesa i Zemlje, pokazuje ono što je u njegovom i njenom srcu čineći dobra djela. Uzvišeni Gospodar je kazao:
فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
“Onaj ko se nada susretu sa svojim Gospodarom neka radi dobra djela.” (El-Kehf, 110)
Pokažimo da smo u stanju svoju nadu pretvoriti u motor dobrih djela koja ćemo činiti. Uzdasi, oni u nadi, posebno su dragi Uzvišenom Gospodaru. Posebno u onim trenucima kada osoba osjeća da su se sva vrata na ovome svijetu čovjeku zatvorila. Gospodar je rekao:
أَمَّنْ يُجِيبُ الْمُضْطَرَّ إِذَا دَعَاهُ
„Allah je taj koji se odaziva onome koji je u najvećoj muci kada ovaj odluči da Gospodara doziva.“ (En-Neml, 62)
Posebno su dragi Uzvišenom Gospodaru jer te osobe i u svojoj punoj intimi dozivaju Gospodara svjesni da će im On otvoriti vrata. Svjesni da je Gospodar taj koji daje i kada su ovosvjetska mjerila protiv nas. Da se stvari mijenjaju u našem interesu jer smo svoje srce vezali za Gospodara svjesni da On daje i On uzima, da je sve u Njegovoj vlasti. Ono što posebno trebamo znati jeste da dok činimo dobra djela, oslonac ne smije biti nada u sama dobra djela, već nada da će Stvoritelj, koji nas je počastio da učinimo dobro djelo iz plemenitosti Svoje, počastiti nas da ta dobra djela kod Njega budu primljena.
Vjernika i vjernicu je iskreno strah svakog svoga dobrog djela, više nego što ih je strah grijeha. Strah ih je da li je djelo bilo iskreno. Zbog toga, u trenutku dok živimo, dominirajuće stanje treba biti strah. Ali nikada ne smije drugo krilo ptice, našeg srca, biti uskraćeno, a to je nada. Moramo imati nadu da će Gospodar primiti. Od Gospodara je sve ono što mi učinimo. Uradili smo to onom snagom koju nam je On dao. Učinili smo dobro djelo imetkom kojim nas je On počastio. Sjeli smo za sofru koja je tu zato što nam je On opskrbu otvorio. Živimo bezbjedno jer je to dar koji nam je On dao. Pa kada se nadamo Njemu, koristimo sve ono što nam je On dao na način na koji je On zadovoljan.
Suštinski se Allahu nada i iskreno se Njega boji samo ona osoba koja čini sa onim što joj je Bog dao ono sa čime je Uzvišeni Stvoritelj zadovoljan. Ispuniti svoje srce nadom znači prije svega činiti ono što nam kod Gospodara otvara vrata. Svako dobro djelo, iskreno učinjeno, otvara nam vrata milosti Njegove.
