Koristi posta

Možemo govoriti o duhovnim, moralnim, društvenim i zdravstvenim koristima posta. Prva korist je pokornost Uzvišenom Allahu, za to dobija nagradu i ostvaruje Allahovo zadovoljstvo, te ga štiti od kazne na budućem svijetu, jer post pokazuje da čovjek iskreno vjeruje u Allaha, dž.š., jer ostavlja svoju hranu, piće i prohtjeve tražeći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i pridržavajući se Njegove naredbe što je konkretan dokaz da postač daje prednost ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru nad svim prohtjevima ovog svijeta i izazovima. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

ثَلاَثٌ مَنْ كُنَّ فِيهِ وَجَدَ حَلاَوَةَ الإِيمَانِ مَنْ كَانَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِمَّا سِوَاهُمَا، وَمَنْ أَحَبَّ عَبْدًا لاَ يُحِبُّهُ إِلاَّ لِلَّهِ، وَمَنْ يَكْرَهُ أَنْ يَعُودَ فِي الْكُفْرِ بَعْدَ إِذْ أَنْقَذَهُ اللَّهُ، كَمَا يَكْرَهُ أَنْ يُلْقَى فِي النَّارِ.

”Neće rob ostvariti slast imana, dok mu ne budu Allah i Poslanik draži od svega drugoga, dok ne bude volio osobu isključivo radi Allaha i dok ne bude prezirao da se vrati u nevjerstvo kao što prezire da se baci u vatru.”[1]

Također, post uči strpljenju i podnošenju nedaća i tegoba, te odgaja čovjeka da može podnijeti glad i žeđ, pa ukoliko bude u potrebi da bude u džihadu, borbi na Božijem putu, i bude se morao dugi vremenski period boriti, neće njegova odlučnost biti oslabljenja glađu i žeđu, jer se ranije susretao sa ovim poteškoćama.

Post je efikasno sredstvo jačanja volje i odlučnosti, kako bi se čovjek mogao suzdržati od onih stvari koje su mu zabranjene od prohtjeva. Ako je u stanju da kontroliše prohtjeve koji su mu dozvoljeni, onda je još jači u stavljanju pod kontrolu onoga što mu je zabranjeno. Tada će raditi u skladu sa onim što Allah, dž.š., želi, neće ga prohtjevi voditi desno i lijevo, niti će adeti/običaji vladati sa njim, nego će on vladati svojim običajima.

Postač prakatikuje (vježba) savladavanje u odnosu na ono što je dozvoljena slast, kako bi bio u stanju da porazi svaku strast koja je grješna. Post u suštini praktična vježba razvijanja svijesti o Uzvišenom Gospodaru u javnosti i tajnosti, jer postač kada je gladan, ima hrane koju priželjkuje u svojoj kući, niko mu nije kontrolor, a suzdržava od se od uzimanja te hrane, ne zbog straha od ljudi, već nadajući se milosti i strahujući od srdžbe Uzvišenog Gospodara. Postač osjeća da ga Gospodar vidi i nadzire, te da će na Sudnjem danu odgovarati za sva velika i mala djela.

Ovoj formi samokontrole i svijesti o Božijem pogledu nije ništa slično i to će podići muslimane i muslimanke na najviše stepene, one na kojima su plemeniti meleki. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

أَنْ تَعْبُدَ اللَّهَ كَأَنَّكَ تَرَاهُ، فَإِنْ لَمْ تَكُنْ تَرَاهُ فَإِنَّهُ يَرَاكَ.

”Vrhunsko dobročinstvo je da robuješ kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.” [2]

Peto; post inicira milost, jer postač osjeti bol gladi i žeđi, pa mu srce postaje živu u sjećanju na one koji su gladni, traži načina da pomogne siromasima, što ga navodi da prema njima čini dobročinstvo i pomaže im. Njegov karakter kroz post postaje samilostan, darežljiv i tolerantan i sačuva se sebičnosti koja vodi uništenju. Uzvišeni Allah kaže:

وَمَن يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ.

”Onaj ko se sačuva sebičnosti je od onih koji su uspjeli.”[3]  

Iz ovoga proizilazi jedna ogromna društvena korist, a to je empatija prema siromašnima od onih koji imaju materijalna dobra, jer srca vole one koji im čine dobro. Zavoljet će siromašni svoju braću i sestre koji su imućni, a čine im dobročinstvo ako su im srca čestita i zdrava. Jaka je zajednica i narod su oni gdje pojedinci koji im pripadaju temelje svoje veze na međusobnoj solidarnosti, ljubavi i pomaganju. Siromašni tada vole one koji su imućni, a oni koji su imućni su puni empatije, ponizni i obzirni prema siromasima. Time se društvo čuva od bolesti mržnje, zlobe i klasnog sukoba.

Zdravstvene koristi posta

Postoje dimenzije u kojima post doprinosi zdravlju ljudi, posebno što sustezanje od hrane može biti forma dijete koja je korisna ljudima, odmara se kompletni probavni sistem, posebno kod ljudi koji su gojazni i onih koji imaju problema sa probavom. Također, tope se masnoće koje nisu zdrave, a gomilaju se u tijelu i arterijama. Čisti se tijelo i od tekućina koje su u hrani i piću, smanjuje tjelesna težina, pomaže se u prevenciji šećera kod osoba pretjerane tjelesne težine i onih sa drugim oboljenjima. Koncenzus je ljekara da se mnoge bolesti liječe isključivo sustezanjem od hrane i pića, što je suština posta. Dovoljan je argument koristi posta da nekada ljekari obavezuju svoje pacijente da se suzdrže od jela i pića i to stavljaju na vrh liste u procesu liječenja.

Post je brana koja štiti čovjeka i njegovo duhovno i tjelesno biće od onoga što je štetno. Zbog toga se može vidjeti koliko je veličanstven islam kao vjera. Ljudi su okupljeni oko zakonitosti i pravila koji štite duhovne i tjelesne elemente egzistencije i spajaju interese ovoga i budućeg svijeta. Post neće ostvariti svoje duhovno značenje dokle god rob ne osjeća veličinu onoga kome robuje i dok ne poveže svoje srce sa Njim.

Ono čime će se post ostvariti jeste oplemenjen karakter, ojačana moralnost, a neće se u cjelini ostvariti ako se posmatraju samo zdravstveni elementi, pa se posmatra isključivo kao forma režima, dijete ili liječenja od pretjerivanja u hrani i piću. To je samo periferna dimenzija posta, a ne njegova suština. Nedostatak ove percepcije jeste da postač tada ugrožava svoj post, a problem je u odnosu prema njemu, te je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Možda postač od svoga posta ima samo glad, onaj koji klanja možda ima samo bdijenje po noći.”[4] 

”Ko posti ramazan i zna njegove granice, čuva se od onoga čega se treba sačuvati, sve ranije učinjeno od grijeha će mu biti oprošteno.”[5]

Zbog svega ovoga je prenešeno je da se post ramazana ne bi smio ni u kojem slučaju ostavljati. Od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Onaj ko bude jeo jedan dan ramazana bez olakšice ili bolesti, neće nadoknaditi post tog dana kada bi postio sve vrijeme.”[6]

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Hammad ibn Zejd rekao u hadisu kojeg prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: ”Tri su linije i stuba islama na kojima počiva, ko ostavi jednu od nje, uznevjerovao je, a to su: Svjedočenje da nema boga osim Allaha, propisani namazi i post mjeseca ramazana.”[7] 

Ovaj hadis se odnosi na one koji ostave sve to ismijavajući se i omalovažavajući. Onaj ko ostavi, a vjeruje u ove propise, smatra se fasikom – grješnikom.

Neke napomene o mjesecu ramazanu

Mjesec ramazan je mjesec kojeg je Uzvišeni Allah propisao muslimanima sa obavezom posta. Zbog toga je posebnim izdvojio i posebnim učinio ovaj mjesec postom i protkao ga mnogim nezaboravnim događajima od kojih je: prvo; mjesec ramazan je mubarek mjesec, jer je u njemu došlo do veze između Zemlje i nebesa sa zrakama svjetla koje je Dragi Bog spustio kroz objavljivanje Časnog Kur'ana:

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ.

”U mjesecu ramazanu je počela objava Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i rastavljač istine od neistine.”[8]

Većina Božijih objava vjerovjesnicima su došle, neka je mir na sve njih, u mjesecu ramazanu. Od Vasila ibn El-Eska'a se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Objavljeni su suhufi Ibrahimu u prvoj noći ramazana, Tevrat je objavljen nakon šeste noći ramazana, a Indžil nakon trinaeste noći ramazana. Kur'an je objavljen dvadeset i četvrtog dana mjeseca ramazana.”[9]

Ono što se želi kazati sa Objavom Kur'ana u ovom mjesecu jeste da je tada započelo objavljivanje Vjerovjesniku, s.a.v.s., a ne da je objavljen u cjelini, jer je Objava Kur'ana trajala u periodu od dvadeset i tri godine; ili se pak odnosi na spuštanje Časnog Kur'ana na najbliža nebesa Zemlji iz pomno čuvane ploče (Levhi mahfuz), nakon čega je postepeno objavljivan Poslaniku, s.a.v.s.

Drugo napomena je da se ovome mjesecu nalazi Lejletu-l-kadr noć bolja od hiljadu mjeseci. Traži se u posljednjoj trećini mjeseca ramazana u neparnim noćima. Zbog hadisa:

مَنْ كَانَ مِنْكُمْ مُلْتَمِسًا لَيْلَةَ الْقَدْرِ فَلْيَلْتَمِسْهَا فِي الْعَشْرِ الأَوَاخِرِ وِتْرًا.

”Ko bude tražio Lejletu-l-kadr neka je traži u zadnjih deset dana neparnih noći.”[10]

To je mubarek noć. U njoj je Uzvišeni Gospodar posebnu milost i zadovoljstvo ukazao svojim robovima i oprašta im sve grijehe. Poslanik, s.a.v.s., kaže:

مَنْ قَامَ لَيْلَةَ القَدْرِ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ.

”Ko provede noć kadra čvrsto vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteno sve od grijeha.”[11]  

Također, u ovoj noći se primaju dove:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ الله عَنْهَا قَالَتْ: قُلْتُ: "يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَرَأَيْتَ إِنْ عَلِمْتُ أَيُّ لَيْلَةٍ لَيْلَةُ الْقَدْرِ مَا أَقُولُ فِيهَا؟"، قَالَ: قُولِي: اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ كَرِيمٌ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي.

Aiša, r.a., je pitala Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: ”Božiji Poslaniče, ako bih znala koja je noć kadra, šta da kažem u njoj?” Reče: ”Reci: Allahu moj, Ti si Onaj koji sve prašta, voliš da se prašta, pa oprosti meni.”[12]  

Treće napomena je da se u sedamnaestom danu ovoga mjeseca druge godine po hidžri dogodila velika bitka na Bedru u kojoj je islam pobijedio mnogoboštvo, što je bio početak pobjeda koje su uslijedile nakon toga.

Dvadeset i prvog ramazana, osme godine po hidžri, bilo je oslobođenje Časne Mekke nakon čega su svi arapi prigrlili islam i ušli u Allahovu vjeru u skupinama. Srušeni su kipovi koji su okruživali Časnu Kabu.

Četvrto napomena je da se u mjesecu ramazanu devete godine po hidžri dogodila Bitka na Tebuku, a i delegacija Taifa došla kod Poslanika, s.a.v.s., i primila islam. Devedeset i druge godine po hidžri u mjesecu ramazanu muslimani su ušli u Endelus i Tarik ibn Zijad je pobijedio kralja Ludviga. Također u ramazanu 584. godine po hidžri  je Salahuddin Ejubija ostvario veliku pobjedu nad križarima i povratio je većinu zemalja koju su oni bili okupirali. Kada je došao mjesec ramazan, njegovi su savjetnici savjetovali da se odmori u mjesecu posta, a on je odgovorio: ”Zaista je život kratak, a za smrt ne znamo kada nam dolazi.” Nastavio je sa svojim vojnim pohodom i osvojio utvrđenu kulu ”Safad” polovinom mjeseca ramazana. U ramazanu 658. godine po hidžri Memluci su u bitci ”Ajn Džalut” pobijedili Tatare i zaustavili destruktivni prodor horde Tatara na vratnicama Egipta. Namjera im je bila uništiti kompletan islamski svijet.

To su neki događaji kojih se muslimani prisjećaju svake godine. Ovaj mjesec je Allah stavio u obavezu da se provede u postu, a Božiji Poslanik, s.a.v.s., je ostavio kroz svoju praksu da provedu u namazu, odnosno da klanjaju dobrovoljnu nafilu – teravih namaz.