Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
U jednoj predaji se navodi da Uzvišeni Gospodar kaže: ”Sine Ademov, traži Me, zaista ćeš Me naći i spoznati. Ako mene spoznaš, zaista si sve našao, a ako Mene ne spoznaš, zaista ti je ono najbitnije prošlo.”
Duša je tijelu ono što je iskrenost svakom djelu. Najopasnija igra šejtana jeste u tome da pokvari naša djela. On to radi na najrazličitije načine. Nekada unoseći oholost u naše srce. Govori nam: “Gledaj kako si ti dobar, pogledaj druge, oni nisu poput tebe.” Nekada šejtan napada sa druge strane, pa kaže: ”Gledaj kako si ti loš, sve ono što radiš nema nikakvu težinu.” Pogledaj, stotinu litara meda, ako vidiš jednu kap nečistoće da u tu tekućinu upadne, jednostavno ne možeš da je prihvatiš. Izvana, od čovjeka se traži pokornost, a iznutra iskrenost.
Uzvišeni Gospodar je rekao:
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ
“A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju.” (Bejjine, 5)
Ono što im je naređeno, isključivo jeste, da robuju Gospodaru, dakle da Mu izvana pokorni budu i da u tom svom robovanju budu iskreni, dakle iznutra.
Ono što se traži od nas u mjesecu ramazanu jeste da pravimo ravnotežu između onoga što je vani i onoga što je unutra. Da osjećamo radost što nas je Gospodar počastio da budemo Njemu pokorni. U isto vrijeme da osjećamo strah da li smo dovoljno u svojim djelima iskreni Njemu. Uzvišeni Gospodar je rekao:
فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
“Onaj ko se nada susretu sa svojim Gospodarom neka radi dobra djela i neka nikome ne pridružuje u namjeri svoje djelo.” (El-Kehf, 110)
Neka bude djelo u cjelosti radi Gospodara, radi Njegovog zadovoljstva, radi tog osjećaja kojeg imaju vjernik i vjernica kada znaju da kod Allaha ima nešto. Iskrenost u dobrim djelima jeste da gledamo zadovoljstvo Gospodara. Ne da trgujemo svojim dobrim djelima, već više od toga, da zbog iskrenosti koju imamo u svome srcu, činimo svima dobro, bez obzira na koji način se oni prema nama ophode. U definiciji iskrenosti, kaže se da je to: ”Da samo Allaha, koji je Istina imaš u svojim namjerama i u svojim motivima i da si samo Njemu istinski pokoran.”
Ono pitanje koje češto sami sebi postavljamo jeste: “Kako da znamo da smo u svojim djelima iskreni?” Postoje li neki pokazatelji koji nam mogu pomoći u tome?” Islamska ulema, učenjaci, uputili su nas na neke metode prepoznavanja u kojoj mjeri je čovjek iskren u svojim djelima. Među prvim stvarima koje spominju i možemo sebe odmah staviti na taj mizan, tu vagu, jeste da onaj ko je iskren u svom djelu, njemu je potpuno isto, da li ga hvale ili kude. Potpuno mu je svejedno kakva je reakcija ljudi na njegove postupke, dokle god je on čestit u svojim postupcima i dokle god je on iskren u njima. Prvi pokazatelj iskrenosti jeste da nam je svejedno šta ljudi o nama govore, da li nas hvale ili nas kude.
Također, jedan od pokazatelja iskrenosti jeste ravnoteža između javnog i privatnog života. Da se isto ponašamo u javnom i privatnom životu. Da ne postoji razlika ili ono što se zove raskorak između onoga što javno govorimo, javno zastupamo, javno širimo i onoga što gradimo u privatnom životu.
Pogledaj se u javnom životu i pogledaj se kada si sam sa Allahom, dž.š. Ako su ti ista djela, ako su ti isti halovi, ako je skrušenost u namazu jednako prisutna kada si pred ljudima i kada si sam. Ako učiš Kur’an u svojim trenucima osame i u trenucima kada si pred ljudima, ako daješ sadaku jednako i u javnom životu, a i privatno, da niko ne zna, tada imaš jedan od pokazatelja iskrenosti. Također ulema nam kaže da je pokazatelj iskrenosti čovjeka držati se džemata, držati se muslimanske zajednice. Muslimanima ne tražiti mahane, nego kazati: želim da u našem druženju, želim da u našoj interakciji, u našim međusobnim susretima – budemo jedni drugima ogledalo.
Držimo se džemata muslimana, ne razjedinjujemo se. Nastojimo da u našim dovama uvijek bude naš džemat, naša zajednica, naš ummet kojem pripadamo. Daleko je od zdrave pameti zamjeniti Allaha, dž.š., za bilo šta drugo, jer je sve Njegovo. Stoga je iskrenost najbitnije stanje našega srca. Ulema je kazala na jedan vrlo koncizan način, jednom vrlo kratkom rečenicom kakvi bi trebali biti prema Gospodaru: ”Znaj ako ti je namjera iskrena i malo djelo je kod Allaha veliko.” Kazna za onoga ko nije iskren najprije je ta nedoumica koju živi u svome životu, jer da je spoznao Gospodara istinskom spoznajom, Njemu bi se okrenuo.
Na Sudnjem danu, Uzvišeni Gospodar će kazati onome ko je radio djela i tražio zadovoljstvo nekog drugog ili tražio nagradu od nekoga drugoga: ”Idi i nagradu svoju uzmi od onoga zbog koga si radio, kod Mene ti nagrade nemaš.” Koliko je značajno raditi na svome nijjetu i na iskrenosti u svojim nijetima govori nam i hadis Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da Gospodar ne gleda u naša tijela i naše fizičke izglede, nego gleda u naša srca i u naša djela. U jednoj predaji se također kaže da je iskrenost tajna Uzvišenog Gospodara. Ne zna je Melek, jer ne piše da li smo bili iskreni ili ne. Melek piše djelo koje smo učinili, dobro ili loše.
Kaže Gospodar: ”Iskrenost je tajna između Mene i Moga roba. Ne zna Melek pa da zapiše, niti šejtan pa da ti može pokvariti. To je tajna koju Sam stavio u srca onih robova Svojih koje Ja volim.” Allah, dž.š., prima samo ono što je ispravno, samo što je čestito. Dakle u skladu sa islamom, a od ispravnog Uzvišeni Gospodar prima samo ona djela koja učinimo iskreno. Stoga jedan od najvećih zahtjeva koje vjernik i vjernica stavljaju pred sebe jeste očistiti svoje srce, zamoliti Allaha da ga On učini iskrenim, iskrenošću okupati svoje srce, jer to je ono što nas čini Gospodaru dragim. To je ono što nas približava. Veličina djela je upravo po veličini onog stanja kojeg smo imali u srcu u trenutku kada smo to djelo radili.
Stoga u ramazanu preispitujmo svoju iskrenost. Svejedno nam je da li nas hvale ili kude, ponašamo se isto u javnom i privatnom životu. Držimo se džemata. To su, hvala Bogu, pokazatelji da smo od onih koji su, ako Bog da, iskreni Allahovi robovi.
