Odgoj duše kroz Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet
Ramazanska halka sa dr. hafizom Kenanom Musićem
Svaki život je satkan od dana, mjeseci i godina. Ramazan je najodabraniji mjesec – mjesec posljednje Božije objave. Podsjetimo se koliko nam vrijeme znači, ili barem koliko treba da nam znači.
Nesretan je onaj ko se nemarno prema vremenu odnosi, a propast će onaj ko svoje vrijeme u dobru i dobročinstvu ne provodi. Ljudski život je krug, halka, počinje i završava kod Stvoritelja. Što je osoba svjesnija Boga, sretnija je, jer je duša našla smiraj u apsolutnom smislu ljudskoga postojanja. Voli svoga Gospodara i znaj da se Njegova vrata nikada ne zatvaraju onome ko se Njemu iskreno obrati.
Spoznati sebe, kako bi spoznali svoga Gospodara, u mjesecu ramazanu posebna je prilika svakom čovjeku koji ima sposobnost racionalnog promišljanja, što je dar od Gospodara, da spozna svoga Stvoritelja i da se Njemu vrati. Osnova naše odgovornosti je upravo spoznaja Gospodara i naša želja da tragamo za smislom svoga života. Koja je naša zadaća i šta je to što mi trebamo ispuniti u svome životu kako bi bili sretni i spašeni na ovome i budećem svijetu?
Uzvišeni Gospodar kaže:
قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُمْ بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا
“Reci: ‘Hoćete li da vas obavijestimo o najvećim gubitnicima.'” (Kehf, 103)
Najveći gubitnik je onaj koji izgubi vječnost, jer nije znao živjeti svoju prolaznost. U ajetu Gospodar kaže: najveći gubitnik. Osoba može izgubiti imetak, a onda ga nadoknaditi. Položaj može izgubiti, pa se tom položaju vratiti, ili čak boljem. Međutim, kada čovjek zaluta i izgubi smisao svoga života, ne ispuni zadaću koju mu je Gospodar povjerio i ne doživi zadovoljstvo poznavanja tajni vlastitog postojanja, tada je osoba najveći gubitnik! Radi kratkog i varljivog uživanja, izgubiš Gospodara i Njegovo zadovoljstvo, izgubiš vječnost koju ti On obećava, jer se nisi sabrao, pa se svrstao među one koji su Allaha odabrali za Gospodara.
Gospodar dalje kaže:
الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا
“Oni čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade.” (Kehf, 104)
Traganje za smislom je osnovna poruka Vjerovjesnikovih smjernica odgoja. Vjernička duša se odgaja, tražeći istinu. Vjernička duša se odgaja, sljedeći istinu. Svakom ljudskom biću je dāt poseban dar. Dar koji se mora iskoristiti. To je dar razuma koji moramo upotrijebiti da bi spoznali najveće istine ljudskog postojanja. Kur’an kojeg je Gospodar objavio u mjesecu ramazanu, objavljen je srcu i razumu. Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s, je poslan da potakne ljudsko razmišljanje o suštini našeg postojanja. Veličanstven dar Uzvišenog Allaha je naš razum!
Čovjek se uzdiže ili spušta upravo kroz odnos prema ovom daru. U konačnici, svako od nas je srce koje voli i razum koji spoznaje. U mjesecu ramazanu svako od nas ima posebnu priliku da razum odigra ključnu ulogu u našem životnom usmjerenju, jer je Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., rekao da su u ovome mjesecu šejtani okovani. Ostaješ sam na mejdanu, sa vlastitim prohtjevima. Pokušavaš svjetlost razuma da spustiš u svoj život i da kreneš putem kojim te vodi svjetlost nad svjetlošću, a to je Kur’an. U predajama se kaže: “Najrazboritiji, najpametniji, ili najbistriji od vas, jeste onaj koji najviše voli Uzivišenog Stvoritelja.”
Što više čovjek razmišlja, svjesniji je svega što mu je Uzvišeni Gospodar dao i svakim trenom svoga bivstvovanja, sve više voli Uzvišenog Gospodara. Sve što imamo, a i mi sami, Njemu pripadamo. Glavni identitet koji mi imamo jeste da smo Njegova stvorenja i Njegovi robovi. U mjesecu ramazanu spoznajemo činjenicu da je naš život satkan od godina, mjeseci, sedmica, dana, sati i minuta, i pokušavamo da, za razliku od onih koji svoje živote troše, svoje živote korisno upotrijebimo. Sijela, piće, jelo, spavanje, uživanje, izleti, sportovi, prijateljstva, sve što nas okupira, na neki način nas udaljava od činjenice da će svemu tome doći kraj. Ramazan je prilika da, suočeni sa vlastitom prolaznošću, odlučimo uložiti u svoju istinsku budućnost, otrgnuti od zaborava, od nemara, od neznanja naše živote i spoznati da imamo vrijednost, isključivo onoliko koliko smo učinili dobra.
Veliki Hasan el-Basri, pobožnjak i učenjak je kazao: “Sine Ademov, ti si samo dan. Kada prođe dan, prošao je dio tebe, a kada prođe dio nečega, znaj da je blisko vrijeme da u cjelosti ode.” U mjesecu ramazanu, dok otvaramo vrata ovog mubarek mjeseca, u prvim trenucima bivamo svjesni činjenice da je kraj upravo za vratima. Čitav ljudski život je poput ulaska na jedna vrata, a izlaska na druga. Kada su jednog od najuspješnijih studenata pitali, čime si, ili kakvim si odnosom postigao svoj uspjeh, on im je kratko odgovorio: “Dan ispita i dan kada ću polagati ispite, je stalno bio pred mojim očima.”
Dok živimo lijepe trenutke ramazana, suočavamo se sa onim što je najznačajnije u našem u životu, a to je da vrijedimo onoliko koliko smo dobra učinili, koliko smo čvrsto svoje srce u tome vezali za Uzvišenog Gospodara, tražili Njegovu nagradu, tražili Njegovo zadovoljstvo. U tom smislu, posebno je bitno znati da je spoznaja sebe, spoznaja vlastite prolaznosti, ta koja nas vodi spoznaji Gospodara, Stvoritelju nebesa i zemlje, Onoga od koga smo došli i kojem se vraćamo. Posebno u trenucima kada smo na mejdanu sa vlastitim prohtjevima, a Gospodar nas je pomogao time, što nas je obavezao da u ovom mjesecu postimo. Šejtanu smo suzili puteve u našim tijelima. Hranu unosimo samo kada je Gospodar zadovoljan da se to učini. Na taj način, oslobađamo se od okova vlastite prolaznosti i vezujemo se za Uzvišenog Gospodara, pobjeđujući ono slabo u nama i noseći ono što je najplemenitije, a to je odanost Uzvišenom Gospodaru.
Upravo zbog toga, naša sposobnost promišljanja, jeste ono što trebamo posebno koristiti u mjesecu ramazanu. Kada otkrivamo smisao života učeći Kur’an, učeći posljednju Božiju objavu, tada se ispunjavamo srećom i zadovoljstvom, jer nas je Gospodar počastio da uđemo u okrilje onih ljudi koji su se iskreno Gospodaru okrenuli.
Vjernik i vjernica su se upravo oteli od ovoga. Oni nisu gubitnici, oni su najveći dobitnici. Svakim dahom u svome životu, oni su bliži Onome koji ih je stvorio i Njemu se vraćaju. Vraćaju Mu se odabirući pokornost Njemu dok još mogu odabrati, prije nego dođe trenutak nakon kojeg više nema djela, trenutak kada napuštamo ovaj život. Uvijek je važno imati pred svojim očima činjenicu vlastite prolaznosti, jere to pomaže vjerniku i vjernici na ovome životnom putu koji je kratak!
