Ranije smo govorili da svaki namaz ima svoje vrijeme kada se obavlja, tako je i sa postom. Uzvišeni Allah je odredio koji su to dani mjeseca ramazana i da se radi o njima. Časni Kur'an je pojasnio način potvrđivanja dana kada započinje post i dana kada on završava, kroz Riječi Uzvišenog:
فَمَن شَهِدَ مِنكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ.
”Onaj ko posvjedoči mjesec, neka ga posti.”[1]
Propis traženja mlađaka
Ova obaveza je ”kifaijje” tj. kolektivna obaveza, a pod tim se podrazumjeva da ako je obavi jedna skupina, ili obavi neko od muslimana i muslimanki, sa drugih spada obaveza. Isto je sa ”hilalom” mlađakom mjeseca ševvala i mjeseca zul-hidždže. U organiziranim muslimanskim zajednicama nadležnost i odgovornost za utvrđivanje početka i kraja ramazana ima isključivo ulul-emr izabrani vjerski autoriteti i obaveza je slijediti njihove instukcije bez bilo kakvog grijeha muslimana i muslimanki kojima ovaj emanet nije povjeren.
U nastavku smo spomenuli najznačajnije napomene o procesu iščekivanja mlađaka praktikovanu u muslimanskoj tradiciji kako nas usmjeravaju pravna/fikhska djela.
Vrijeme traženja mjeseca
Mjesec ramazan se traži dvadeset i devetog dana mjeseca ša'bana, jer ša'ban može biti dvadeset i devet ili trideset dana, nakon što zađe Sunce. Onaj ko bi vidio mlađak, treba otići kod šerijatskog kadije[2] i obavijestiti ga o tome, bez obzira da li se radilo o muškoj ili ženskoj osobi, mlađoj ili starijoj. Ukoliko ode, a kadija ne prihvati njegovo/njeno svjedočanstvo, tada je osoba koja je vidjela mlađak obavezna postiti. Viđenje mlađaka ramazana se ostvaruje samim upotpunjenjem ša'bana od trideset dana, ukoliko nije moguće vidjeti mlađak, zbog oblaka, prašine ili drugih vizuelnih prepreka. U tom slučaju dovoljno je da se potvrdi ramazan informacijom punoljetnog, čestitog i pravednog muslimana, a pod čestitošću mislimo na karakternu osobinu koja podrazumjeva pridržavanje svijesti o Allahu i lijepom ponašanju. Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
صُومُوا لِرُؤْيَتِهِ وَأَفْطِرُوا لِرُؤْيَتِهِ، فَإِنْ غُبِّيَ عَلَيْكُمْ: فَأَكْمِلُوا عِدَّةَ شَعْبَانَ ثَلَاثِينَ.
”Postite kada ga vidite (mlađak) i prekinite post kada ga vidite. Ukoliko bude oblačno, upotpunite ša'ban trideset dana.”[3]
Muškarci i žene su u tome jednaki i nije neophodno da to iskažu izrazom: ”Svjedočim!” Ukoliko je noć vedra, nije dovoljno da vidi jedna osoba, već je neophodno da vidi onaj broj ljudi kojim se ostvaruje sigurno znanje i to se prepušta mišljenju imama/vođe muslimana, bez preciziranja broja, jer je vidljivost ispravna, a nema nečeg što je spriječava. Što se tiče broja skupine koja treba posvjedočiti, od Ebu Jusufa se prenosi da je to pedeset, a preovladavajuće mišljenje je da se tu tretira pitanje kolektivne vijesti, te da dođe sa različitih strana kako bi se na temelju toga moglo temeljiti ili tvrditi znanje.[4]
Pitanje utvrđivanja mlađaka ševvala
Što se tiče mlađaka kojim se utvrđuje završetak mjeseca posta, ukoliko je na nebesima neka prepreka poput oblaka ili prašine, neophodno je da imamo dvojicu slobodnih obveznika muslimana, ili muslimana i dvije muslimanke. Također, neophodno je da izgovore šehadet, tj. posvjedoče, jer im se ovo svjedočanstvo vezuje za prava ljudi, pa se tretira da svjedoče u pravima ljudi. Međutim, ukoliko su nebesa vedra, neophodno je da vidi skupina. Ukoliko se upotpuni trideset dana ramazana i nastupanje bilo potvrđeno viđenjem jedne osobe, a nije se vidio mlađak ševvala u vrijeme kada su nebesa bila vedra, nije dozvoljeno prekinuti post kod svih učenjaka. Onaj ko je svjedočio će biti kažnjen ta'zir, šerijatskom kaznom preciziranom od sudije, ali ukoliko postoji prepreka da se vide nebesa, tada je dozvoljeno da se prekine post bez razilaženja. U slučaju da je nastupanje ramazana potvrđeno svjedočanstvom dvije osobe i upotpuni se broj dana, a nije se vidio mlađak ševvala, uprkos vedrom nebu, postoji različita mišljenja u hanefijskoj pravnoj školi da li je dozvoljeno prekinuti post ili ne.
Mlađak mjeseca zul-hidždže i svi mlađaci su u propisu poput mlađaka ševvala. Neophodno je da se upotpuni broj svjedoka ukoliko postoji vizuelna prepreka da se vidi i veliki broj ukoliko je vedro nebo. Što se tiče posta u zemljama gdje noć traje mjesecima, poput onih koji su bliski sjevernom i južnom polu, tada će se vrijeme namaza i posta odrediti prema najbližem mjestu u kojem postoji umjerenost između ova dva godišnja doba ili umjerenost između dana i noći.
Da li ima razlike po pitanju rađanja mjesta mlađaka
Nema razlike po pitanju rađanja mlađaka ako se radi i o geografski različitim mjestima. Kada se potvrdi da je viđen mlađak u nekom dijelu svijeta u kojem žive muslimani, ostali su dužni postiti na svim ostalim mjestima ukoliko je potvrđen na obavezujući način, kao kada dva svjedoka svjedoče ili je informacija došla sa mnogo strana, dužni su postiti. Naprimjer, ako je ramazan potvrđen u Mekki, Bagdadu ili Egiptu prije nas na dan, tada je dužnost nas da napostimo taj da, jer je općenit govor Poslanika, s.a.v.s., da postimo kada vidimo mlađak.[5]
Nema jačinu to što se mlađak vidi u toku dana, bez obzira da li je prije podne ili nakon podne. Ko sam vidi mlađak ramazana ili završetka ramazana, a nije svjedočio o tome kod kadije, ili je svjedočio, pa je kadija odbio njegovo svjedočanstvo, obavezan je da posti ramazan.
Post dana sumnje
Dan sumnje je posljednji dan mjeseca ša'bana koji je možda potencijalno ramazan, jer se npr., nije vidio mlađak, zbog oblaka ili prašine, nakon zalaska sunca dvadeset i devetog dana ša'bana, pa se javila sumnja kada je riječ o sljedećem danu. Da li je to trideseti dan ša'bana ili prvi ramazana ili je eventualno došlo do sumnje zbog odbijanja kadije da prihvati svjedočanstvo svjedoka?
Propis njegovog posta
Što se tiče posta ovog dana, može biti mekruh tahrimen ili tenzihen,[6] pohvalan, a nekada ništavan. Izrazito je pokuđeno ukoliko bi postio taj dan (mekruh tahrimen) nanijjetivši čvrsto da je od ramazana. Blaže je pokuđeno ako posti dan zavjeta (mekruh tenzihen), ili posti kolebajući se da li je farz ili vadžib, kao kada kaže: ”Nanijjetio sam da postim sutra ako je ramazan, a ako nije, neki drugi post koji je vadžib.” Isti je slučaj ako se koleba između farza i nafile kao kada kaže: ”Nanijjetio sam postiti sutra, ukoliko je od ramazana, a dobrovoljno ukoliko je od ša'bana.”
Pohvalan je post ovoga dana sa namjerom dobrovoljnog posta ukoliko je od onih dana koji inače posti. Nema smetnje da posti sa ovim nijjetom, čak ukoliko nije uobičajeno postio taj dan. Ovaj post će biti ništavan ukoliko ga posti kolebajući se između posta i prekidanja posta, kao da kaže: ”Nanijjetio sam da postim ramazan ukoliko je sutra, postit ću, a ukoliko nije, neću postiti.”
U slučaju da se pokaže da je ”jevmu šekk – sumnjivi dan” ramazanski dan, tada mu je post valjan, bez obzira da li bio od posta koji je pokuđen, teško pokuđen ili lahko pokuđen, ili je pohvalan ili je dozvoljen, ali pod uvjetom da se namjera desila prije ”ed-dahvetu-l-kubra” vrijeme prije podne namaza. Ako je njegov post ništavan zbog ranije navedenog kolebanja tada mu neće biti ispravan.
Šta će narediti muftija nekog mjesta na dan posta
Kako je potvrđeno da je pohvalno postiti dana sumnje postom čiste nafile (dobrovoljnog posta), stoga je pohvalno muftiji, kadiji i onima koji su ulema i mogu se kontrolisati kada se radi o suzbijanju kolebanja u nijjetu. Međutim, općenito muftija će ljudima naložiti da sačekaju bez namjere post na početku dana sumnje, te da čuvaju mogućnost obavljanja farza tako što će donijeti namjeru u vrijeme kada se može, a to je nakon što se vidi da li je to dan ramazana. Ako prođe vrijeme kada se može nijjetiti, a to je nakon prolaska vremena duha namaza, kao što je pojašnjeno ranije i nije se pokazalo da li je nastupio ramazan ili ne, muftija će naložiti svima da post prekinu.
[1] El-Bekare, 185.
[2] Upravo zbog navedenog.
[3] Buharija, Muslim, Tirmizi i Nesa'i.
[4] U šafijskom mezhebu ramazan će biti potvrđen viđenje jedne osobe, bez obzira da li su nebesa vedra ili ne.
[5] Mezhebi imamā Ebu Hanife, Malika i Ahmeda, Allah im se smilovao, su ovoga pristupa i stava, dok u mezhebu imama Šafije, Allah mu se smilovao, ako se potvrdi rađanje mlađaka u nekom mjestu to ne podrazumjeva obavezu onih koji žive daleko od tog mjesta, zato što se razlikuju izlasci sunca na tim mjestima. Ukoliko je između dvije zemlje velika razdaljina, može se desiti da se mlađak pojavi u jednom mjestu mimo drugoga.
[6] Misli se na blažu pokuđenost, mekruh tenzihen, i na težu pokuđenost, mekruh tahrimen.
