IMENA KUR’ANA I VAŽNOST DRUŽENJA SA KUR’ANOM

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Hvala Dragom Gospodaru, na Njegovim neizmjernim blagodatima, posebno na blagodati Upute kojom nas je darovao. Hvala Allahu, dž.š., na blagodati Kur’ana koji nam je poslao i Miljenika Muhammeda, s.a.v.s, kojim nas je počastio. Salavat i selam njemu, pečatu svih poslanika, njegovoj vrloj i časnoj porodici i plemenitim ashabima. Molimo Allaha, dž.š., dovom:

اللَّهُمَّ إنِّي أَسْأَلُكَ أَنْ تَجْعَلَ الْقُرْآنَ رَبِيعَ قَلْبِي.

“Gospodaru naš, učini da nam Kur’an bude proljeće srca naših.”

Kada posmatramo dar Allaha, dž.š., koji nam je dao kroz Kur’an uvidimo činjenicu, da nas je Allah, dž.š., sa Sobom upoznao kroz Kur’an. Kroz Kur’an mi se upoznajemo sa svojim Gospodarom, sa Njegovom veličinom i kroz Časni Kur’an upoznajemo smisao svoga života. Razmišljanje o Časnom Kur’anu je ibadet i posmatranje ajeta u Kur’anu i oko nas je ibadet. Svaki dolazak na mjesto gdje se popravljamo nakon što provedemo određeno vrijeme je ibadet. Posebno ako se tu družimo sa Kur’anom.

Hiljadu i četiristo je ajeta u Časnom Kur’anu u kojima Gospodar govori o svijetu koji nas okružuje.  Kazali smo, da imamo četiri najpoznatija imena Časne Objave, a prvo ime je Kur’an.

Gospodar u Kur’an-i Kerimu kaže:

فَلا أُقْسِمُ بِمَوَاقِعِ النُّجُومِ وَإِنَّهُ لَقَسَمٌ لَوْ تَعْلَمُونَ عَظِيمٌ.

“I kunem se položajima zvijezda, a to je, da znate, zakletva velika.”[1]  

Ne kune se Gospodar u ovom ajetu zvijezdama, nego položajem zvijezda. Tako i mi danas znamo, četrnaest stoljeća iza objave Kur’ana, da su neke od zvijezda jako daleko i da su davno nestale. A mi još uvijek vidimo svjetlost koju su poslale možda prije stotinu hiljada godina dok su postojale. Ajet koji dolazi iza ova dva ajeta, jesu riječi:

إِنَّهُ لَقُرْآنٌ كَرِيمٌ.

“On je, zaista, Kur’an plemeniti.”[2]  

Allah, dž.š., nas je prije četrnaest stoljeća počastio riječima, da bi naša srca vjerovala. I znajmo da onako kako je Allah ukrasio nebesa zvijezdama, ukrasio je i ovaj dunjaluk čestitim ljudima. Ima čestitih ljudi koji su davno preselili, a Allah, dž.š., je dao da od njihovoga dobra, možda i stoljećima traje ono dobro koje ljudima dolazi.

Naša druženja sa Kur’anom su pokušaj da razumijemo riječi našega Gospodara, pokušaj da razmišljamo o Njegovim ajetima i da posmatramo ajete oko sebe. Koga Allah, dž.š., poživi pa vidi smjenu generacija, svjedokom je da onoga koji je pazio svoje roditelje, Allah, dž.š., počasti da njega paze njegova djeca. A Resulullah, s.a.v.s., je rekao:“Onaj ko bude pazio starije, Allah će dati, kad on bude u starosti da ga paze mladi njegove generacije.”[3]

Ovdje ćemo, ako Bog da, spomenuti još jedno ime od imena Kur’ana, a kazali smo ih četiri do sada. Prvo ime je Kur’an, drugo je Kitab. Ne dozvolimo da prođe, teško je reći i dan, ali da prođe sedmica, a da nismo neku knjigu uzeli i s njom se družili. Mi smo ummet Knjige, ummet Poslanika, s.a.v.s., koji je došao sa Knjigom. Ne smijemo dozvoliti da se udaljimo od knjige, a ponajprije od našega Časnog Kur’ana. Treba da osjetimo zadovoljstvo jer nas je Allah, dž.š., počastio da imamo Objavu, i da čitamo kao ummet.

Uzvišeni Gospodar, također Svoju Knjigu naziva i Zikr, što znači knjiga opomene i koja budi svijest. Ulema nas uči da neće čovjek učiniti grijeh, sve dok ne zaboravi na Allaha, dž.š. Kada zaboraviš na Gospodara, tada si otvorio vrata grijehu u svom životu i zato ulema kaže:  “Grijeh činiš u trenutku kada ti šejtan uspije unijeti uvjerenje u srce da te Allah ne vidi dok nešto radiš.” Zato je Kur’an Zikr, opomena.

Slikovit primjer navedene tvrdnje je močvara pored nekog grada, možemo komarce i ono što izlazi iz nje ubijati koliko god želimo, ali dok ne riješimo močvaru, dok je ne isušimo, imat ćemo problem. I zato je zikr ili opomena ili sjećanje nešto što vjernika treba da prati svaki dan. Gospodar je dao pet dnevnih namaza, da nas stalno drži u svijesti da smo od Njega došli, da se Njemu vraćamo, i da nas šejtan nikada ne prevari mišljenjem da ćemo vječno na dunjaluku ostati.

Kur’an se spominje na način da Allah, dž.š., kaže:

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَجَعَلَ الظُّلُمَاتِ وَالنُّورَ.

Hvala Allahu, koji je stvorio nebesa i zemlju, i dao svjetlost I tminu.” [4]

U drugom ajetu kaže:

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي أَنزَلَ عَلَى عَبْدِهِ الْكِتَابَ وَلَمْ يَجْعَلْ لَهُ عِوَجَا.

 “Hvala Allahu koji je objavio Knjigu.”[5] 

Kur’an ima tu težinu, da Allah, dž.š., stavlja na jednu stranu stvaranje, a na jednu stranu, Časni Kur’an. Tako u ajetu kaže Gospodar:

تَبَارَكَ الَّذِي بِيَدِهِ الْمُلْكُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ.

 Slavljen je Allah u čijoj je ruci vlast, I On je zaista sve kadar. [6]

 A u drugom ajetu kaže:

تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَىٰ عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا.

 “Slavljen je Allah koji je svome robu spustio Kur’an.”[7]

Slijedi priča čestitog insana, gdje možemo povezati šta znači Kur’an u našim životima. Ispričao je sljedeće: “Iz dijaspore su mi poslali jedan sat jedan, koji puno toga može. Mjeri čak i temperaturu, pa su rekli da je odličan i da će mi valjati u životu. Uzmem sat, raspakujem ga, stavim mu baterije i ostavim ga na televizor. Zatim uzmem uputstvo za upotrebu sata, a odjednom sat prolupa. Sjednem da vidim šta je bilo i čitam uputstvo. Čitajući, okrenem na drugu stranu, a dolje malim slovima piše da se ni u kom slučaju ne smije ostavljati na televizor!“

Čovjek je vrijedniji od svega što napravi. Zato nam je Allah, dž.š., dao Kur’an, da ne bi stavili sebe pred televizor, a emituju se u tom trenutku zabranjeni sadržaji, da se ne bi, ne dao Bog, izložili onome što će nas koštati, a sa životom nikako ne možemo eksperimentisati. Ne možemo kazati da želimo ići nazad kroz život. Allah, dž.š., nas uči da je dunjaluk kuća iskušenja, prolaznosti i djela, a da je ahiret kuća počasti, kad će biti počašćeni oni dobri i čestiti robovi, kuća vječnosti i neprolaznosti i kuća nagrade. Zato su velikani govorili: “Danas možeš raditi, a kad ti melek smrti dođe, tada djela prestaju, a dolazi ili nagrada ili kazna.”

ISTI’AZA

        Započnimo “Isti’azom”, sa“e’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim”. Kada gledamo prijevode Kur’ana na bosanski jezik, malo je prostora dato ovoj rečenici, a bitna je u svakom trenutku našeg života. Najveći vanjski problem koji čovjek mora savladati je šejtan. On ga neće popustiti, sve do trenutka kada duša izađe iz tijela. Spominje se da je imam Ahmed, rhm., pred samo preseljenje rekao: “Vidio sam prelijepu svjetlost. Čuo sam prelijep glas. “Ahmede, radi šta hoćeš, Allah ti je sve oprostio.” SubhanAllah! Šta znači znanje!? Zašto učimo, zašto se družimo sa učenim ljudima?! Njihova želja da spase naš dunjaluk i ahiret je veća od naše želje da dođemo do vlastitoga dunjaluka. Imam Ahmed, rhm., ima znanje i njega šejtan ne može nagovoriti. Tada mu imam Ahmed odgovara: “Lažeš prokletniče, pojavi se u svome obliku.”I pojavljuje se šejtan i kaže: “Ahmede, nebrojno sam ljudi u zabludu doveo ovim”, jer pred smrt počnemo raditi dobro. Imam Ahmed na ovu tvrdnju odgovara: “Tako mi Allaha, da mi je jedna noga u Džennetu, a druga još nije, ne bi bio bezbjedan da me ne ometeš u ulasku u Džennet.”

“E’uza” je jako bitna, u Časnom Kur’anu se spominje na četiri mjesta. Naredba da čovjek prouči e’uzu nalazi se u ajetu sure “En-Nahl”. Sura, koja se zove “Pčela” u kojoj Gospodar kaže:

فَإِذَا قَرَأْتَ الْقُرْآنَ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ.

 Kada učiš Kur’an, potraži utočište kod Allaha od šejtana prokletoga.[8]

Ulema nas uči da je obaveza svaki put kada učimo Kur’an Časni da proučimo: “e’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim”. U drugom ajetu Gospodar u suri El-A’raf kaže:

إِنَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ وَإِمَّا يَنزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللَّهِ.

“A ako te dotakne od šejtana vesvesa (šaputanje) zamoli Allaha da te zaštiti. On zaista sve čuje i sve zna.”[9]

Riječ “nezg” koja se spominje u ovom ajetu znači i to da nešto u putanji pokušavamo skrenuti sa putanje. Iako nas dotakne od šejtana vesvesa, što znači šaputanje, zamolimo od Allaha, dž.š., da nas zaštiti.

Bit će ljudi koji će raspravljati o Kur’anu bez ikakvog argumenta:

إِنَّ الَّذِينَ يُجَادِلُونَ فِي آيَاتِ اللَّـهِ بِغَيْرِ سُلْطَانٍ أَتَاهُمْ.

“Zaista oni koji se raspravljaju o Allahovim ajetima, bez bilo kakvog argumenta…”[10]

Kur’an je naš argument. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Kur’an je ili argument tebi ili argument protiv tebe.”[11] Ako smo radili dobro, Kur’an će svjedočiti na Sudnjem danu da smo radili dobro. Ako smo učili Kur’an, Resulullah kaže: “Kur’an će se otimati za tebe na Sudnjem danu.” Neće nas ostaviti, te će reći: “Nisam mu dao po noći da spava, i po danu sam ga okupirao.”[12]

إِنَّ الَّذِينَ يُجَادِلُونَ فِي آيَاتِ اللَّـهِ بِغَيْرِ سُلْطَانٍ أَتَاهُمْ ۙ إِن فِي صُدُورِهِمْ إِلَّا كِبْرٌ مَّا هُم بِبَالِغِيهِ ۚ فَاسْتَعِذْ بِاللَّـهِ ۖ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ

 “Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”[13]

 Neće moći, kako kažemo u bosanskom jeziku, pera odbiti Kur’anu Časnom. Kaže Gospodar u suri “El-Gafir/Mu’min”:

إن فِي صُدُورِهِمْ إِلَّا كِبْرٌ مَّا هُم بِبَالِغِيهِ ۚ فَاسْتَعِذْ بِاللَّـهِ ۖ إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ

“…u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”[14]

Gafir je Allah, dž.š., Onaj koji oprašta grijehe. I posljednji četvrti ajet, u kojem se spominje, u suri “Fussilet”, što znači: “Pojašnjenje”, kada kaže Gospodar:

إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ وَإِمَّا يَنزَغَنَّكَ مِنَ الشَّيْطَانِ نَزْغٌ فَاسْتَعِذْ بِاللَّـهِ.

 Ako te zadesi šejtanovo došaptavanje, traži utočište kod Allaha i zaštitu. Zaista je Allah onaj koji sve čuje i sve zna.[15]

Ako nas zadesi šejtanovo došaptavanje u društvu gdje nešto od iskušenja dolazi, postaje još izražajnije kada se čovjek izloži komunikaciji sa ljudima. Dolazi misao, za koje su ashabi u takvom stanju govorili: “Lakše bi nam bilo da umremo Allahov Poslaniče, nego da ti kažemo šta nam je šejtan ubacio u naše misli i naša srca.” Jedan od njih reče: “O, Resulallah, draže mi je da padnem sa zida, da razbijem glavu, nego da ti moram kazati ono što je u moju dušu u tom trenutku šejtan ubacio.” A Resulullah, s.a.v.s., im objašnjava riječima: “To je srž vjerovanja.”[16]

Srž vjerovanja je borba protiv vesvesa, protiv onoga što šejtan dobacuje. To potvrđuju ajeti koje smo naveli ranije. “Isti’aza” je molba Allahu, dž.š., da nas zaštiti, a postoje dvije forme isti’aze. Prva, je ona koju često učimo, a to je: “E’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim.” Druga je, iz predhodnog ajeta: “e’uzu billahis-s-emi’i-l-alim mineš-šejtani-r-radžim.” Značenje prve isti’aze je: “Utječem se Allahu od prokletog šejtana.” U drugoj je sadržano značenje: “Utječem se Allahu, koji sve čuje i sve zna, od prokletoga šejtana.”

Obaveza je, bez obzira da li Kur’an učimo sa početka sure, sredine ili sa kraja, da uvijek proučimo isti’azu. Također, e’uza se uči u trenutku kada imamo neprijatelja, kako bi srdžbu koja se probudi u nama, ne braneći čast ili život, već se spomenuto čini iz nekoga prohtjeva, tj. nefsa, kako bi Allah, dž.š., takav postupak otjerao od nas.

Prije intimnog odnosa, sa bračnim drugom, muškarac i žena trebaju proučiti isti’azu, da šejtan ne bude u njihovom postupku koji je u okviru ibadeta. Resulullah, s.a.s.v.s., je kazao: “Jesi li vidio ako bi otišao u haram, bi li mu bio grijeh?” Kaže: “Da, jer je razvrat, zinaluk je grijeh.” Resulullah s.a.v.s.,kaže: “Tako je i intima u braku ibadet, Allahu drago djelo.”[17]

Zašto učiti e’uzu prije učenja Kur’ana?!  Ulema nas uči, kada otvorimo Kur’an, okrećemo se Allahu, dž.š. U tom trenutku, šejtan postane izbezumljen, jer smo mi okrenuti Allahu, dž.š., a on se okreno od Njega Uzvišenog. Primjera radi, ako postoji nemoralan čovjek u mahali, njegova njaveća želja, ako mu je srce zapečaćeno, jeste da svi budu nemoralni, slično primjeru neuspješne osobe u razredu, koja želi da svi budu propalice kao i ona, jer misli da će joj to olakšati. Ulema nas uči da kada otvorimo Kur’an, kao da kažemo: “Gospodaru moj, čitam Tvoju Knjigu, a imam neprijatelja. Imam neprijatelja, a ne vidim ga. Ti ga znaš, a ja ga ne znam. Rekao Si mi da ima šejtan, da će me napasti.” Kao da kažemo: “Gospodaru moj, učim Tvoju Knjigu, a imam neprijatelja kojeg ne vidim, a Ti ga vidiš, pa mi pomozi da se okoristim.”  

Također, treba imati na umu, da je šejtan u trenutku kada je istjeran iz dženneta, kazao:

فَبِعِزَّتِكَ لَأُغْوِيَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ

 “Tako mi Tvoje veličine Gospodaru moj, ja ću sve ljude u zabludu dovesti.”[18] Čak se u jednoj predaji kaže, kada je to rekao, da će sve ljude u zabludu dovesti, dodao: “Dok god im je duša u tijelu.”,  da mu je Allah, dž.š mu kazao: “A Ja ću im opraštati dok god od Mene oprost mole.” [19] Zato je Allah, dž.š., dao nama priliku, dao nam je e’uzu, da proučimo i da zamolimo Njega da nas zaštiti. Kaže Gospodar:

إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاء فِي الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَعَنِ الصَّلَاةِ.

 ”Šejtan hoće da ubaci između vas neprijateljstvo i mržnju.”[20]

U  dvije pojave koje su se dobro raširile, nažalost, u našem društvu. “… u alkoholu i u kocki…” I završava se ajetriječima: ”…i da vas spriječi da Allaha spominjete i namaz obavljate.” Kada otvorimo Kur’an, prvo ime Kur’ana je “Kur’an”, drugo je “Kitab”, što znači knjiga, treće je “Zikr”, što znači sjećanje, spominjanje Allaha. Šejtanova želja je spriječiti naše učenje Kur’ana. Ako se desi da nas ne spriječi u ovom koraku, drugi korak je spriječiti okorištavanje i razumjevanje Kur’ana, jer on se ne predaje. Zbog toga je “e’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim” način kojim se štitimo od šejtana .

Arapski jezik je zaista zadivljujući jezik, za svakoga je proučavao ovu tematiku. Fleksibilan je, lahak i sadržajan. I zbog toga, kada pogledamo riječi isti’aze, ona je vrlo kratka i sadržajna rečenica. Ulema nas na osnovu hadisa:“Allah ne gleda vaše vanjštine, vašu spoljašnost, nego gleda u vaša srca i djela.”[21], uči o vrijednosti isti’aze, kazavši: “Allah je džennet očistio, a džennet je bašča. Očistio od šejtana, istjerao ga, i obećao vjernicima i vjernicama da će ih uvesti u džennet.” 

Bašča u koju Allah, dž.š., gleda je naše srce i dok god ne istjeramo šejtana iz ove bašče, nećemo ući u Allahovu bašču, u džennet. Kao da nam Allah kaže da istjeramo šejtana iz našeg srca, iz bašče u koju On gleda, pa ćemo ući u onu bašču koju nam je On pripremio.

“E’uza” u osnovi znači, utječem se. Neka od značenja ovoga glagola su: “približiti se nečemu jako”. Drugo značenje “e’uze” je prići Allahu, dž.š., kao što beba prilazi svojoj majci da bi je zagrlio. Naravno, prilazak i zagrljaj su ovdje u kontekstu metafore. Ulema nas uči, tumačeći finese arapskog jezika da značenje “e’uze” nije isključivo: “utječem se”, već “hrlim”. Odgovor na pitanje, kako bi se čovjek trebao udaljiti od šejtana je u kur’anskom ajetu:

فَفِرُّوا إِلَى اللَّهِ.

“Bježite Allahu.”[22]

  ili kako se navodi u hadisu: “Bježim od Tvoje srdžbe, Tvojoj milosti.”[23]

Drugo značenje je: “ihtema”, što znači: “potražiti sklonište”. Zato je u Kur’anu središna sura “El-Kehf”, što znači: “Pećina”, jer je to mjesto gde se ljudi sklone, kada udara jaka kiša ili vjetar. Također od značenja “e’uzu” je i “ikterebe”, što znači “približiti se”.

Od značenja riječi “isti’aze” je obraćanje Allahu, dž.š. Često čovjek dolazi u situacije da mu je potrebna razboritost u postupcima, a u tim momentima je bitno što više udaljiti vanjskog neprijatelja kada razborito želimo činiti djela. Još jedan neprijatelj protiv kojeg moramo uložiti trud kako bi ga neutralisali je nefs. Vanjski neprijatelj često ode, ali ostaje onaj unutrašnji.

Dalje se kaže, da je isti’aza, kada izgovorimo: “Eu’zubillahi”, spominjemo riječ “Allah”. Prijedlog “bi” koji je spomenut znači da se utječemo Allahu, dž.š., da bilo šta kada radimo to bude radi Njega i da smo svjesni riječi Allaha, dž.š.:

مَا عِندَكُمْ يَنفَدُ ۖ وَمَا عِندَ اللَّهِ بَاقٍ.

 “Ono što je kod vas prolazi, ono što je kod Allaha, ostaje.”[24]

Nema logičke povezanosti da ostavljamo ili prepuštamo ljudima. Mnogo je bolje ostaviti Allahu, dž.š., i raditi zbog Njega, da dijete koje odgajamo bude odgajeno radi Allaha, dž.š., i da bude ukras kojeg ćemo vidjeti na Sudnjem danu.

Isti’aza predstavlja tri dimenzije:

  • Ona je znanje koje posjedujemo. Uzvišeni Gospodar u Kur’anu nam je rekao da je šejtan naš otvoreni neprijatelj. Ljudi se mijenjaju vremenom, danas se vole, a sutra mrze, ali šejtan se neće promjeniti. Šejtan će ostati neprijatelj i pokušavat će da nas baci u rupu u koju je on upao zbog svoje oholosti, dok god su duše u našim tijelima. Isti’aza predstavlja prije svega znanje, da nas šejtan neće prestati zavoditi, a zbog tog znanja tražimo utočište kod Njega Uzvišenog.
  • Isti’aza je hal – stanje svijesti, jer Uzvišeni Gospodar kaže:

إِنَّ الَّذِينَ اتَّقَوْا إِذَا مَسَّهُمْ طَائِفٌ مِّنَ الشَّيْطَانِ تَذَكَّرُوا فَإِذَا هُم مُّبْصِرُونَ.

“Oni koji su Allaha svjesni, kada ih dotaknu šejtanove vesvese, oni se sjete Allaha. I onda tada vide stvari kakve jesu.”[25]  Isti’aza nakon što je znanje, mora predstavljati stanje, tačnije unutrašnje stanje srca, uma i duše, da izgradimo svijest da je nemoguća zaštita, ako ne zamolimo Allaha, dž.š.

  • Isti’aza je djelo, nijjet. Zato se u Kur’anu kaže:

وَأَعُوذُ بِكَ رَبِّ أَن يَحْضُرُونِ

“Molim te Gospodaru, da (šejtani) ne prisustvuju.”[26]  Zamolimo Allaha, dž.š., da šejtan ne bude prisutan u našim djelima, jer nam on može pokvariti. On ubacuje može ubacuje bilo kakvu prepreku da čovjeka spriječi i udalji od dobra.

Šejtan unosi zlo i tminu, a Allah, dž.š., nam je dao Kur’an koji je osvjetljava čovjekov život. Kur’an je “Nur”, što znači svjetlo. Resulullah, s.a.v.s., kada bi ustao u noći, prvo što bi rekao bi bilo: “Allahu Ekber! Allahu Ekber! Allahu Ekber!”  Resulullah, s.a.v.s., iz sna ustaje i donosi tri tekbira. Onda bi odmahproučio: “E’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim.”[27] Šejtan se nekada ugnijezdi u insanu tokom sna, a onaj ko se abdesti ujutru, nekada to osjeti. Kada isperemo usta i nos, kao da neko rukom težinu sa insana ukloni. Osjetimo, kao da je neko htio da nas blokira u ibadetu. Ulema nas uči da izostavljanjem isti’aze postajemo poput igračke u rukama šejtana. Kada ne proučiš isti’azu šejtan se s nama igra kao što se dijete igra sa svojom igračkom. Ono što će se desiti je da ćemo mu dosaditi i bacit će nas, kad-tad.

Pitali su Hasana El-Basrija, o šejtanu i ljudima, pa je rekao: “Čudni su ljudi. Pokorni su šejtanu, a šejtan im ništa ne koristi. Zatim šejtana nekada ne poslušaju, učine dobro, pa mu šejtan ništa nije napakostio, nije mu mogao nanijeti zlo.” Poslušati šejtana znači ne donijeti sebi korist. S druge strane, kada učinimo dobro, šejtan nije u mogućnosti iz osvete bilo kakvo zlo nanijeti.

Ulema nas uči da ona osoba koju Allah, dž.š., počasti da prouči e’uzu sa svim njenim sadržajima, riječ “Šejtan” je derivirana iz riječi: “Šeta’e”, a ona je značenjem bliska terminu: “Be’ude”, što znači: “biti daleko”. Mi se utječemo Allahu, dž.š., od onoga ko je daleko i ko je odbačen. Imajmo na umu da vjernik treba dobro paziti koga pušta u svoj život, jer je Gospodar u Kur’anu kazao:

وَكَذَٰلِكَ جَعَلْنَا لِكُلِّ نَبِيٍّ عَدُوًّا شَيَاطِينَ الْإِنسِ وَالْجِنِّ.

 “Tako smo dali svakom vjerovjesniku, da imaju neprijatelje, šejtani ljudskoga i džinskoga oblika.”[28]

Može se desiti da prijatelj kojeg smo pustili u život nas odvraća od Allaha, dž.š., te da nas sprječava da razmišljamo o smislu života. Zato, treba imati na umu da će tri stvari dobiti onaj koji prouči e’uzu:

– Allah će pomoći u savladavanju šejtana.

– Allah će pomoći da se iznesemo sa svojim prohtjevima, pa ćemo željeti samo ono što je dobro.

– Allah dž.š., će nam otvoriti priliku da činimo dobra djela.

Prvi postignuti cilj je udaljavanje neprijatelja šejtana iz našeg života. Drugi, izborili smo se sa unutrašnjim problemima, poput srdžbe, ljubomore, zavisti ili nervoze koja nas okupira. Treće što ćemo dobiti je da će Allah, dž.š., dati da činimo dobra djela. Ovdje imajmo na umu, da nas ulema uči pravilu: “Najprije moraš strgnuti, da bi ruho obukao.” Moraš strgnuti ruho oholosti, da bi obukli ruho poniznosti. Moramo strgnuti ruho grijeha, da bi obukli ruho pokornosti Allahu, dž.š. Koliko god da volimo odjeću koja se uprljala, ne ulazimo pod tuš sa odjećom, nego je skidamo i ostavljamo na pranje, a tijelo peremo vodom. Borba protiv šejtana prvi korak u borbi protiv naših prohtjeva, jer kad se oslobodimo njegovog utjecaja, onda se suočavamo sa vlastitim slabostima. Resulullah, s.a.v.s., je jedne prilike vidio dvojicu ljudi kako su se posvađali. Jedan od njih je podigao svoj glas, zacrvenio se, arterije koje su na njegovom licu i vratu su nabrekle, pa je rekao Resulullah, s.a.v.s: “Znam rečenicu, da je kazao tu rečenicu, otišla bi ta srdžba.” Pitaše ga: “Resulullah, koja je to rečenica?” Kaže im Resulullah, s.a.v.s: e’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim.”[29]

        Esmu, kćerku Ebu Bekra upitali su jedne prilike: “O Esma, kako su  se ashabi Resulullaha, s.a.v.s., ponašali kada se uči Kur’an?” Kaže hazreti Esma: “Oči bi im zasuzile, znali su se naježiti.” Razumijeli su šta Allah, dž.š. kaže u tom trenutku određenim ajetom. Zbog onoga što čuje u tom trenutku istisnki bi ih preplavile emocije, ali danas, nažalost, postoje ljudi sa lažnom pobožnošću koja se i među nas danas ušunjala. Nije pobožnost nositi odjeću kako bi nas ljudi po njoj prepoznali, već kada vidimo čovjeka da želi preći ulicu, zaustaviti svoje auto da on pređe. Kada kod sebe primijetimo lažnu pobožnost izgovarajmo riječi isti’aze, jer je pobožnost u srcu i u postupcima lijepim koje radimo.

            Svaki postupak koji nije u skladu sa onim što nam je Allah, dž.š. u Kur’anu objavio i nije u skladu sa onim što nas je naš Resulullah, s.a.v.s., poučio, je zabluda. Nema veće zablude od toga. Musa, a.s., nas uči riječima u kojima kaže:

قَالَ أَعُوذُ بِاللَّهِ أَنْ أَكُونَ مِنَ الْجَاهِلِينَ.

 “Utječem se Allahu, da ne budem neznalica.”[30]

Kuća gdje sa Allah, dž.š., spomene i gdje se prouči isti’aza, šejtani jedni drugima kažu: “U ovoj kući za nas nema prenoćišta, i nema hrane.”[31]

 Zanimljivo je da nekada ljudi malo i karikiraju ove stvari. Kažu, jednom od jezičara, poznatom jezikoslovcu, supruga je donijela ručak. Nosila je mahramu, bila je pokrivena. On je proučio e’uzu, a da ona skide mahramu. Kada je skinula, rekla je da tek sad može jesti na miru. Nakon proučene e’uze, šejtani su pobjegli, pa su ostali sami da jedu, a Allah, dž.š., čuva njihovu intimu.

         Završimo sa hadisom Resulullaha, s.a.v.s., u kojem kaže: “Neće se okupiti neka skupina u Allahovoj kući, da uče Kur’an i da izučavaju Kur’an između sebe, da neće dobiti počast, na njih će se spustiti smirenost, i milost Allahova će na njih sići. Prekrit će ih meleki.  Allah dž.š., će tu skupinu ljudi spomenuti kod onih koji su kod Njega, kod časnih meleka.”[32]To je najveća nagrada za druženja sa Kur’anom. Da nikakvu drugu vrijednost ne znamo doli samo ove, dovoljno je znati da će nas Allah, dž.š., spomenuti zbog druženja sa Njegovom Knjigom i da znamo vrijednost onoga što nam je on dao tu počast.

Kad te spominje čestit čovjek, kod kojeg imamo dunjalučki interes, naša srca se obraduju. Kakva li je tek radost kada Allah, dž.š., nas spomene kod meleka. Nije to bez razloga. Do Sudnjega dana, možda će meleki kod kojih smo spomenuti za nas učiti dovu Allahu, dž.š.

Molimo Allaha, dž.š., da nas počasti da životom sa Njegovom Knjigom. Molimo Allaha, dž.š, da živimo po sunnetu, stilu života Njegovoga Miljenika Muhammeda, s.a.v.s., da među nama, voljenim osobama niko daleko od vjere ne bude, a rad na tome nam je ibadet. Svakog insana kojeg uvedemo u džennetsku bašču koja se zove sedžda, namaz, džuma, sadaka, druženje radi Allaha, bez ikakvog interesa, je dobro djelo. Borimo se za taj sevap.

Molim Allaha da u svakom dobru kojeg radimo da ustrajemo u tome i “e’uzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim”, “utječem se Allahu od prokletog šejtana”.       

IZDVOJENE PORUKE:

–           Neke zvijezde su jako daleko i davno su nestale, a mi ipak vidimo svjetlost koju su one poslale hiljadama godina prije, dok su postojale. I kako je Allah ukrasio nebesa, tako je ukrasio i ovaj dunjaluk čestitim ljudima. Ima čestitih ljudi koji su davno preselili, a Allah. dž.š., je dao da njihovo dobro traje stoljećima.

–           Ne dozvolimo da prođe dan, ali ni sedmica, a da nismo neku knjigu uzeli i sa njom se družili. Mi smo ummet Knjige, ummet Poslanika, s.a.v.s., koji je došao sa Knjigom. Ne smijemo dozvoliti da se udaljimo od knjige, a ponajprije od našeg Časnog Kur’ana. Trebamo osjetiti zadovoljstvo jer nas je Allah, dž.š. počastio Objavom, da čitamo kao ummet.

–           Četiri su časna imena Objave, a prvo ime je Kur'an. Činjenica je da nas je Allah sa Sobom upoznao kroz Kur'an. Kroz Kur'an se upoznajemo sa svojim Gospodarem. Kroz Kur'an se upoznajemo sa Njegovom veličinom. Kroz Kur'an se upoznajemo sa smislom svoga života. I samo razmišljanje o Časnom Kur'anu je ibadet. Posmatranje ajeta u Kur'anu i oko sebe je ibadet. Svaki dolazak na mjesto gdje ćemo biti bolji, pogotovo ako se tamo družiš sa Kur'anom, je ibadet.

–           Ulema nas uči da neće čovjek učiniti grijeh, sve dok ne zaboravi na Allaha, dž.š. Kada zaboravimo na Gospodara, tada otvaramo vrata grijehu u životu. Ulema kaže: “Grijeh činiš u trenutku kada ti šejtan uspije unijeti uvjerenje u srce da te Allah ne vidi dok nešto radiš.”

–           Isti'aza je molba Allahu, dž.š., da nas zaštiti.

–           Zašto učiti isti'azu prije učenja Kur’ana? Ulema nas uči, da kada uzmemo Kur’an da ga učimo, okrećemo se Allahu, dž.š. Šejtan postaje izbezumljen, jer se okrećemo Allahu, dž.š., a on se okreno od Njega nepokornošću.

–           Šejtan želi spriječiti učenje Kur’ana, a ako to ne uspije, onda pokušava spriječiti da se okoristimo porukama i poukama.

–           Ulema nas na osnovu hadisa: “Allah ne gleda vaše vanjštine, vašu spoljašnost, nego gleda u vaša srca.” uči vrijednosti isti’aze. Allah, dž.š., je džennet očistio, a džennet je bašča. Očistio ga je od šejtana, istjerao ga, i obećao vjernicima i vjernicama da će ih uvesti u Džennet. Bašča u koju Allah, dž.š., gleda kod nas je srce. I dok god ne istjeramo šejtana iz ove bašče, nećemo ući u Allahovu bašču, u džennet.

–           Isti’aza je troje i od isti'aze dobivamo troje: Isti'aza je znanje, da nas šejtan neće popustiti i da trebamo stalno moliti Allaha, dž.š., da nam podari utočište. Isti’aza je hal, stanje svijesti. Isti’aza nakon što je znanje, mora biti stanje. Unutrašnje stanje srca, uma i duše, da znamo da se ne možemo zaštititi, ako ne zamoliš Allaha da te zaštiti.  Isti’aza je djelo, nijjet, jer šejtan želi svako dobro djelo da pokvari.

–           Kada proučimo isti'azu, dobit ćemo tri stvari:  Prvo, Allah će nam pomoći da savladamo šejtana. Drugo, Allah će nam pomoći da se iznesemo sa svojim prohtjevima, pa ćemo željeti samo ono što je dobro. Treće, Allah, dž.š., će nam dati priliku da činimo dobra djela.

–           Često čovjek dolazi u situacije, da mu je potrebno da mu Allah dž.š., podari mogućnost razboritosti. Pored toga, jedan od neprijatelja je nefs. Vanjski neprijatelj odlazi, ali ostaje unutrašnji, koji se neutralize isti’azom.

–           Kuća u kojoj se Allah, dž.š., spomene i gdje se prouči isti’aza, šejtani odlaze razočarani, jer tu ne mogu naći konak niti hranu.

Halka tefsira  (Sarajevo, 24. 1. 2018.)


[1] El-Vaki'a, 75.-76.

[2] El-Vaki’a, 77.

[3] Tirmizi u Sunenu, Taberani u Evsetu i Bejheki u Šu'abu.

[4] El-En'am, 1.

[5] El-Kehf, 1.

[6] El-Mulk, 1.

[7] El-Furkan, 1.

[8] En-Nahl, 98.

[9] El-E’araf, 200.

[10] Gafir, 56.

[11] Ahmed u Musnedu.

[12] Ibn Madže u Sunenu.

[13] Gafir, 53.

[14] Gafir, 53.

[15] Fussilet, 36.

[16] Ahmed, 9876.

[17] Muslim, 53.

[18] Sad, 82.

[19] Ahmed, 11237.

[20] El-Maide, 91.

[21] Muslim, 2564.

[22] Ez-Zarijat, 50.

[23] Muslim, 222.

[24] En-Nahl, 96.

[25] El-E'araf, 201.

[26] El-Muminun, 98.

[27] Ebu Davud. Merasil, 32.

[28] El-En'am, 112.

[29] Buhari, 6115 i Muslim, 2610.

[30] El-Bekare, 67.

[31] Muslim, 2018.

[32] Muslim, 2699.

Blog

Posljednje dodano

Pratite nas na

Pretplatite se na naš Newsletter